Otpadništvo Izraela. – Br. 2

TAM1897 Q1 40.5Propovijed održana u nedjelju navečer, 14. marta 1897. Objavljeno u biltenu Generalne konferencije, prvi kvartal, 1897, sv. 2, br. 1, str. 40-45.

TAM1897 Q1 40.6Kao što smo vidjeli u prethodnoj lekciji, Izrael je otpao i zatražio kralja da bi bio kao svi narodi. U sadašnjem proučavanju vidjet ćemo koliko su potpuno postali slični tim narodima. Ali je Izrael otpao od Boga; jer nisu vjerovali Bogu svim srcem. Riječ se nije pomiješala s vjerom u onima koji su je slušali. Postali su formalni, i tada su ih zla, koja bi izbjegli da su bili vjerni Bogu, zadesila, kao i bilo koje drugo pogane; i tada, kako nam Duh proroštva govori, sva zla koja su bila rezultat njihove vlastite apostazije svalili su na Božju vladu. Smatrali su da je njegova vlast neuspjeh; nije im bila dovoljno dobra, nije im bila dovoljna u ovom svijetu, i morali su imati vlastitu vladu — onu koju bi mogli sami voditi i kojom bi se mogli sami upravljati i štititi.

TAM1897 Q1 40.7Tada rekoše Samuelu: “Postavi nam kralja kao što ga imaju svi narodi, da budemo kao svi narodi;” i premda je Gospod, po Samuelu, svečano to osporio, oni su se usprotivili tom prigovoru i rekli: “Ne; nego ćemo imati kralja nad sobom kao svi narodi.” Kako su oni to željeli, tako im je Gospod dopustio. Ne samo da su odlučili i utvrdili da će imati kralja, već su već odlučili i ko će im biti kralj. Bio je to Saul, sin Kišov; i Gospod im je dopustio da ga dobiju, jer su morali imati po svome.

TAM1897 Q1 40.8Ali sva zla koja im je Gospod rekao da će doći zbog izbora kralja i kraljevstva, zaista su ih zadesila. Počeli su trpjeti neke od tih posljedica za vrijeme Saulovih dana. Značajno su im pomogli da se spase od svojih zala utjecaj i vladavina Davida. Iako su odbacili Boga, on ih nije napustio, već je i dalje ostao s njima da vodi sve koji su se htjeli voditi i da ih spasi, ako je moguće, od nevolja koje su se sigurno morale desiti, za koje je znao da će se desiti i od kojih kao narod nisu mogli pobjeći. Ali je on želio spasiti sve koji su htjeli pobjeći od toga kao pojedinci. Započeli su putem koji ih je neizbježno i nepovratno vodio naprijed, korak po korak, sve dok, kao što ćemo vidjeti, nije došla propast.

TAM1897 Q1 40.9Sa Solomonom su u najjasnijoj mjeri započele nevolje koje su bile neophodna posljedica puta kojim su krenuli protiv Gospodnjeg protesta. A Egipat je uvijek bio uz to. Egipat se uvijek umiješa. Solomon je uzeo ženu iz Egipta, protiv Gospodnje riječi. Poslao je u Egipat po konje, protiv Gospodnje riječi. Slavu koju mu je Gospod dao iskoristio je za službu Egiptu i egipatskom idolopoklonstvu, te idolopoklonstvu svih okolnih naroda. Tereti koji su nametnuti narodu da bi se izdržavale Solomoneve sedamsto žena i tristo inoča iz svih poganskih naroda, u njihovom idolopokloničkom obožavanju, bili su takvi da ih narod nije trebao i nije mogao podnijeti za dobrobit naroda; i radi dobra oba naroda, Gospod je odlučio odvojiti deset plemena od dva.

TAM1897 Q1 40.10Ne možemo znati koja je bila ta dobrota koju je Gospod namijenio deset plemena, ili dvama, jer ona nikada nije ostvarena. Jeroboam je bio istaknut kao onaj koji će prvi vladati deset plemena. Ali Jeroboam, zaboravivši sjajan primjer Davida da čeka Gospodnje vrijeme i da mu On na svoj način omogući dolazak na prijestolje deset plemena, čak i dok je Solomon još bio živ, podigao je ruku na kralja, jer je poduzeo korak kojim je namjeravao zauzeti prijestolje deset plemena i vladati njima, proglasivši se kraljem protiv Solomona. To je bila izdaja i pobuna. Solomon je namjeravao kazniti ga za to, pa je on pobjegao u Egipat i ostao tamo do Solomonove smrti.

TAM1897 Q1 40.11Ako prije u srcu nije bio Egipćanin, postao je takav nakon što je stigao tamo. Kada je Solomon umro, Jeroboam se vratio iz Egipta. Došlo je vrijeme da se deset plemena odvoji od dva, a Rehoboam je krenuo putem koji ih je razdvojio. Kada su ljudi došli i zamolili ga da olakša bremena koja je njegov otac nametnuo, to je bio razuman i primjeren zahtjev. Starješine koje su bile savjetnici Solomona savjetovale su ga da to učini. Ali Rehabeam nije bio zadovoljan da prihvati savjet njih, jer nije želio biti sluga narodu, kako su mu savjetovali; želio je biti gospodar naroda, te se stoga posavjetovao s mladićima koji su odrasli s njim. Njegova majka je bila Amonka, jedna od najgoreg kova idolopoklonica koje je Solomon imao; a mladići koji su odrasli s njim bili su sinovi drugih idolopoklonica koje je Solomon imao za žene. Ti mladići su odrasli u svim odvratnostima paganstva koje je Solomon prakticirao sa svojim ženama. Rehoboam je dijelio njihova mišljenja i naklonio se njihovom putu, te je, naravno, odbacio savjet Gospodnji i savjet ljudi koji su se bojali Gospoda.

TAM1897 Q1 41.1Rehabeam je dao narodu odgovor s kojim smo svi upoznati: “Zamolili ste me da vam olakšam jaram, a ja ću ga učiniti težim; gdje je bio kao vaš mali prst, učinit ću ga kao vaša bedra.” Oni su rekli: “U svoje šatore, o Izraelu! Sad gledaj svoju kuću, David.” Rehabeam, kad vidje šta se dogodilo, zaista se iznenadio; i ipak to nije tako čudno s njegove strane, jer kad je bio toliko slijep da nije mogao vidjeti da je ono što im je rekao najnepromišljenija stvar koju je mogao reći, onda nije nimalo čudno što se iznenadio onome što je uslijedilo kad je to i izgovorio. Poslao je svog rizničara k njima da ih umiri, da ublaži stvar i da ih vrati, ako je moguće. Ali su oni odmah kamenovali rizničara do smrti, a Rehabeam, videvši kakav je bio ishod, uplaši se, pa se požurio u svoja kola i odjurio nazad u Jerusalim, prikupio vojsku da dođe i pokori ih i prisili ih da mu služe. Ali mu je prorok Gospodnji rekao da to ne treba činiti, i da ostanu kod kuće, i oni su tako i učinili.

TAM1897 Q1 41.2Tada je Jeroboam preuzeo kraljevstvo i postavio zlatnu telad koju je donio iz Egipta, te su deset plemena odmah odvedena u Egipat, u egipatsko idolopoklonstvo i egipatski sistem vlasti kada su se odvojila od dva. Tako je Jeroboam pokrenuo taj tok i postavio primjer kojeg su se pridržavali svi ostali kraljevi deset plemena. I uvijek nakon toga stoji: “Jeroboam, sin Navatov, koji je sagriješio i naveo Izrael na grijeh.” I otpadanje je postepeno, postepeno išlo nizbrdo, sve dok čitavo kraljevstvo nije propalo, i o njemu se više nikada nije čulo, i više se neće čuti. Otpadanje u lozi kraljeva deset plemena išlo je od lošeg ka gorem i gorem. Jeroboam je bio loš; i oni koji su mu odmah naslijedili bili su loši. Zatim je došao Omri, i bio je gori od ostalih; zatim je došao Ahab, i bio je gori od svih prije njega. Tako je išlo kroz čitavo kraljevstvo, sve dok ono nije propalo i nestalo.

TAM1897 Q1 41.3Ali je Gospod cijelo vrijeme činio sve što je mogao da ih navede da mu služe. Slao im je proroke jedan za drugim; iznova je pozivao kraljeve da ga se boje i da mu služe. Kada dođemo do posljednjih dana Izraela, posebno prorokuju Amos i Ozeja. Amos, Ozeja i Mihej su prorokovali za Izrael i Izraelu u posljednjim danima Izraela. Međutim, samo se mali dio iz Miheja direktno odnosi na deset plemena. Gotovo sva proroštva iz Amosa i većina iz Ozeja odnose se na njih. Proroštva Amosa i Ozeja uglavnom, gotovo u potpunosti, tiču se Izraela i Gospodnjeg posljednjeg poziva Izraelu da se još jednom obrati njemu i bude spašen od potpunog uništenja.

TAM1897 Q1 41.4Sva ta proroštva, i historija Izraela, stavljeni su u Bibliju kao upozorenje narodu koji živi u posljednjim danima historije ovog svijeta. I Božija uputa je tamo za ljude u posljednjim danima—da se obrate Bogu kako bi bili spašeni od stvarne propasti. Zato su te stvari tamo stavljene. Tako su Amos i Ozej jednako prisutna istina danas, za vas i za mene i za sve ljude na svijetu, kao što su bili za narod deset plemena u vrijeme kada su pisali.

TAM1897 Q1 41.5Amos je prorokovao, a svećenik koji je bio u Bet-Elu reče mu: “Ne prorokuj ovdje; ovo je kraljeva kuća i kraljevski dvor; idi u Judu.” I on otišao i javio drugom Jeroboamu da Amos proriče zlo o toj zemlji i da uči na pobunu protiv kralja, govoreći da će mač Gospodnji pasti na sve to i da zemlja ne može podnijeti sve njegove riječi.

TAM1897 Q1 41.6Okrenimo se sada konkretnom odlomku i pročitajmo Amosa 7:10-15:—

TAM1897 Q1 41.7Tada Amazija, svećenik iz Bet-Ela, posla poruku Jeroboamu, kralju Izraela, govoreći: “Amos je skovao zavjeru protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne može podnijeti sve njegove riječi.” Jer ovako veli Amos: Jeroboam će poginuti od mača, a Izrael će sigurno biti odveden u izgnanstvo iz svoje zemlje. I reče Amazija Amosu: O, proroče, idi, bježi u zemlju Judinu i tamo jedi hljeb i prorokuj; ali više ne prorokuj u Bet-Elu, jer je to kraljevska kapela i kraljevski dvor. Tada odgovori Amos i reče Amaziji: “Nisam bio prorok, niti sin proroka, nego sam bio pastir i skupljač divljih smokava; ali me je Gospod uzeo dok sam čuvao stado i reče mi: ‘Idi i prorokuj mom narodu Izraelu.’

TAM1897 Q1 41.8I on je prorokovao njima; ali ne zaboravite, to su bili posljednji dani Izraela. Ali kada nisu dopustili Amosu da proriče u toj zemlji, i protjerali ga i progonili, kao što su to učinili mnogim prorocima prije njega, Gospod podiže Ozeju u zemlji Judinoj; i on, budući u zemlji Judinoj, gdje je ovaj idolopoklonički svećenik rekao Amosu da ode, mogao je prorokovati o Izraelu, i oni ga nisu mogli progoniti i raditi mu što su htjeli.

TAM1897 Q1 42.1Sada samo riječ, osvrćući se ponovo na cijelo ovo područje: Znate da su od vremena Samuela nadalje kraljevi Izraela progonili Božji narod, progonili proroke, ubijali svećenike, kako su god htjeli. Činili su to jer su imali moć, kao i duh, da to čine. Ali sada, da Izrael nikada nije imao kralja, kraljevstvo ili vlastitu vladu, da li bi to mogli učiniti? — Ne; to bi bilo nemoguće. Znate da su kraljevi Izraela bili gori od poganskih kraljeva prema Božijim ljudima i prorocima Gospodnjim: tako da su, dok su kraljevi Izraela i Jude u potpunosti zlostavljali proroke Gospodnje, poganski kraljevi poštovali i favorizirali proroke.

TAM1897 Q1 42.2Ozeja, kao što sam govorio, također je prorokovao o ovome. Sada ću pročitati nekoliko stihova iz Ozejove knjige, da vidite šta on kaže o ovome. Pogledajte najprije deveto poglavlje, samo riječ-dvije:—

TAM1897 Q1 42.3Neće stanovati u zemlji Gospodnjoj; nego će se Efraim vratiti u Egipat.

TAM1897 Q1 42.4Efraim je bio jedan od deset plemena; ali ime se ovdje koristi za sve njih. Deset plemena je otišlo u Asiriju; odveli su ih Asirci u ropstvo. Ipak, kada su ih Asirci odveli u ropstvo, šta Gospodin misli kada kaže da će se vratiti u Egipat?—Egipat označava najudaljeniju moguću apostaziju od Boga. Tama, koja je sasvim egipatska tama, jeste stanje u kojem ljudi vladaju umjesto Boga, a čitava vlast – vlada, ljudi i sve – suprotstavljena je Bogu i njegovom narodu, kao što je bilo u slučaju Izraela kada su bili u zemlji Egipta neposredno prije nego što su kuge pogodile Egipat i kada je Izrael bio oslobođen. A kada Gospod ovdje kaže da Efraim treba ići u Egipat, iako je Asirija – asirska vlada – trebala odvesti njih u ropstvo, to pokazuje da su bili odlučni da uđu u potpunu apostaziju, i stoga nisu mogli, jednostavno zato što nisu htjeli, prebivati “u Gospodnjoj zemlji”.

TAM1897 Q1 42.5Sjećate se da smo čitali šta je Gospod rekao Abramu: “Iziđi iz svoje zemlje, iz svog roda i iz očeve kuće u zemlju koju ću ti pokazati.” Dakle, ta zemlja je Gospodnja zemlja. A kada On preko Ozeja govori da Izrael neće prebivati u Gospodnjoj zemlji, to se ne odnosi na onaj mali komadić zemlje oko Samarije, već na zemlju koja je bila pokazana Abrahamu i u koju je Bog pozvao svoj narod kada ih je izveo iz Egipta. Oni neće prebivati u Gospodnjoj zemlji; zatim slijedi Egipat, apsolutna apostazija. Vidjet ćete to detaljnije kako budem čitao.

TAM1897 Q1 42.6Neće stanovati u Gospodnjoj zemlji; nego će se Efraim vratiti u Egipat, i jest će nečistu hranu u Asiriji. Neće prinijeti Gospodu žrtve od vina, niti će mu biti ugodne. Njihove žrtve bit će im kao kruh žalosnika; svi koji ih jedu bit će nečisti; jer njihov kruh za njihovu dušu neće ući u kuću Gospodnju. Šta ćete činiti na dan svečanosti i na dan Gospodnje blagdanske proslave? Jer, gle, oni su otišli zbog propasti: Egipat će ih pokupiti, Memfis će ih pokopati; ugodna mjesta za njihovo srebro koprivom će biti prekrivena, trnjem će biti u njihovim šatorima.

TAM1897 Q1 42.7Deseto poglavlje:—

TAM1897 Q1 42.8Izrael je besplodna loza, donosi plod sebi: prema mnoštvu svoga ploda umnožio je oltare; prema dobroti svoje zemlje napravili su lijepe idole. Srce im je podijeljeno: sada će biti proglašeni krivima: on će srušiti njihove oltare, uništit će njihove idole. Jer sada će reći: ‘Nemamo kralja.’

TAM1897 Q1 42.9U to vrijeme nisu imali kralja. Bio je ubijen i vladalo je međuvlađe. Drugi kralj još nije došao na njegovo mjesto. Ali obratite pažnju šta on kaže: “Jer sada će reći: ‘Nemamo kralja’.” Gospod im je rekao, kada su izabrali tog kralja uprkos njegovom protivljenju, da oni odbacuju njega. “Ne; nego ćemo imati kralja.” Jesu li imali kralja?—Da; i došao je čas kada su bili primorani reći: “Nemamo kralja.” Ali šta je Gospod rekao upravo u tom trenutku?

TAM1897 Q1 42.10Jer će sada reći: ‘Nemamo kralja, jer se nismo bojali Gospoda. Pa šta nam onda kralj može učiniti?’ Izgovorili su riječi, lažno se zaklinjući pri sklapanju saveza; tako se sud izdiže kao otrovnik u brazdama polja. Stanovnici Samarije trebat će se bojati zbog teladi iz Bet-avena; jer će narod njen žalovati za njom, i svećenici njeni koji su se obradovali njome, zbog slave njene, jer je ona nestala.

TAM1897 Q1 42.11U trinaestom poglavlju imate ono što Gospod govori. Deveti stih:—

TAM1897 Q1 42.12O Izraelu, samouništio si se; ali u meni je tvoja pomoć. Ja ću biti tvoj kralj.

TAM1897 Q1 42.13Ali oni to nisu htjeli. Dakle, vidite kroz cijelu priču, Gospod je želio biti njihov jedini kralj; želio je da ga oni nađu za svog kralja i da nemaju nikog drugog. Zatim, kako kaže u sljedećem stihu: “Dao sam ti kralja u svom gnjevu i uzeo sam ga u svom bijesu.” Dakle, čitam cijeli taj stih:—

TAM1897 Q1 42.14Ja ću ti biti kralj: gdje je iko drugi koji te može spasiti u svim tvojim gradovima? I tvoji sudije za koje si rekao: ‘Dajte mi kralja i knezove?’

TAM1897 Q1 42.15On ih upućuje pravo na vrijeme kad su rekli: “Dajte nam kralja da nam vlada.” On sada kaže: “Tada sam se protivio da ga imate i rekao vam da će doći ovo zlo; sada vi sami priznajete da nemate kralja, nego ste sami sebe uništili. Ja ću biti vaš kralj; dopustite da budem vaš kralj.” Sada pogledajte jedanaesto poglavlje, prvi stih:—

TAM1897 Q1 42.16Kad je Izrael bio dijete, tada sam ga ljubio i iz Egipta sam pozvao svoga sina.

TAM1897 Q1 43.1Zašto on to ovdje govori u posljednjim danima Izraela, hiljadu godina nakon što ga je izveo iz Egipta? Čemu to služi?

TAM1897 Q1 43.2Kad je Izrael bio dijete, tada sam ga ljubio, i pozvao sam svoga sina iz Egipta. Kako su ih zvali, tako su od njih odlazili: prinosili su žrtve Baalima i palili tamjan rezbarenim likovima. I ja sam učio Efraima hodati, uzimajući ih za ruke, ali oni nisu znali da sam ih iscijelio. Vukao sam ih užadima ljudskim, vezicama ljubavi; i bio sam im kao onaj koji skida jaram s njihovih vilica, i stavljao sam im hranu. Neće se vratiti u zemlju egipatsku, nego će im Asirac biti kralj, jer su odbili da se vrate. Mač će ostati na njegovim gradovima, uništit će njegove grančice i proždrijeti ih zbog njihovih vlastitih savjeta. A narod moj je sklon da me napusti; iako su ga zvali Najvišem, niko ga se uopće nije htio uzvisiti.

TAM1897 Q1 43.3Gospod tugu nosi za Izraelom sada, baš kada je on na rubu propasti. On čini posljednji poziv: posljednje proročanstvo dolazi sada; i upravo u ovo vrijeme, Ezekija vlada u Judini. Kada je došao na prijestolje, dao se na reformu kraljevstva i na njegovo oporavljanje od otpadništva Ahazovog. Kada je očistio hram i sve posložio, imali su dvosedmični Pasha. Ali prije te Pashe, Ezekija je poslao glasnike po svim deset plemena, onima koji su od njih preostali, da ih pozovu na Pashu u Jeruzalem, da se klanjaju Gospodu Bogu nad vojskama; ali, kako se navodi, oni su se rugali glasnicima i ismijavali ih; ipak “velika mnoština” iz Isakarovog, Zebulunovog i Neftalimovog plemena, kao i iz različitih dijelova provincija, došla je u Jeruzalem, proslavila Pashu i pridružila se Gospodu. I kada su ovi ljudi otišli u Jeruzalem i zauzeli svoja mjesta među narodom u Judinoj zemlji, u isto to vrijeme asirski kralj se popeo i zauzeo čitavu zemlju deset plemena. I tako, oni koji su poslušali taj poziv Ezekije da odu u Jeruzalem da se klanjaju Gospodu, spasili su se od zatočeništva u Asiriji.

TAM1897 Q1 43.4Sada, neposredno prije nego što Ezekija iznese svoju molbu, Ozeja ovo piše, a Gospod oplakuje ono što je narod odlučio učiniti. Pogledajte šta on kaže:—

TAM1897 Q1 43.5Ja sam i Efraima naučio hodati, držeći ih za ruke.

TAM1897 Q1 43.6Gospod je bio toliko željan da krenu pravim putem da ih je uzeo za ruke i vodio; ali su povukli ruku, nisu htjeli da ih vodi ni na taj način. Ali ipak ih ne može prepustiti. Pogledajte:—

TAM1897 Q1 43.7Kako da te predam, Efraime? Kako da te predam, Izraele? Kako da te učinim kao Admu? Kako da te postavim kao Seboim? Srce mi se okreće u meni, kajanje mi se rasplamsalo. Neću izvršiti žestinu svog gnjeva, neću se vratiti da uništim Efraima; jer ja sam Bog, a ne čovjek, Sveti među vama; i neću ući u grad.

TAM1897 Q1 43.8Tako se uzdržava od sudova koji moraju pasti na njih. Budući da je on Bog, neće dopustiti da oni još padnu, čak ni kada moraju pasti. Ali oni su se i dalje pobunili; i dalje su išli svojim putem. A rezultat je zabilježen u 2. Kraljevima 17:5-8:—

TAM1897 Q1 43.9Tada je kralj Asirije krenuo kroz svu zemlju, došao u Samariju i opkolio je tri godine. U devetoj godini Hosije, kralj Asirije je osvojio Samariju i odveo Izraelce u Asiriju, i smjestio ih u Halahu, i u Haboru kod rijeke Gozan, i u gradovima Medijaca. Jer sinovi Izraelovi griješili su protiv Gospoda, Boga svojega, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, iz ruku faraona, kralja egipatskog, i klanjali se drugim bogovima i hodali po običajima naroda koje je Gospod istjerio pred sinovima Izraelovim i po običajima kraljeva Izraelovih, koje su oni uveli.

TAM1897 Q1 43.10Zatim ih prati sve do trinaestog stiha:—

TAM1897 Q1 43.11Ipak, Gospod je svjedočio protiv Izraela i protiv Jude, po svim prorocima i po svim vidovnjacima, govoreći: ‘Obratite se od svojih zlih puteva i čuvajte moje zapovijedi i moje propise, prema svemu zakonu koji sam zapovjedio vašim ocima, i koji sam vam poslao po svojim slugama prorocima.’ Ipak, nisu poslušali, nego su očvrsnuli vrat, kao vrat njihovih otaca koji nisu vjerovali u Gospoda, Boga svojega. I odbacili su njegove odredbe i savez koji je sklopio s njihovim ocima, i svjedočanstva koja je posvjedočio protiv njih; i pošli su za ništavilom, i postali ništavni, i krenuli za narodima oko sebe, o kojima im je Gospod zapovjedio da ne čine kao oni.

TAM1897 Q1 43.12Tako su izgubljena deset plemena. Ozeja, kada je prorokovao o njima, reče: “Juda još vlada s Bogom i vjerna je svetima.” Juda je još mogao izdržati neko vrijeme. Ezekija je bio kralj; Manase je naslijedio Ezekiju i ponovo je kraljevstvo upleo u otpadništvo; njegov sin je koračao njegovim stopama; Josija je slijedio njega i još jednom je obnovio kraljevstvo; a kada je Josija ubijen, kraljevstvo je odmah propalo. Nakon Josije nije bilo nikoga ko je bojao Gospoda. Čak i za vrijeme Ezekije, oni su neprestano zazivali Egipat i držali se Egipta, pokušavajući da ih Egipat spasi i da dobiju pomoć od njega, iako su svi problemi koji su ih zadesili bili zbog njihove nevjere i odstupanja od Gospoda.

TAM1897 Q1 43.13Sada pogledajte posljednje dane Jude. Ahaz je poslao glasnike Tiglatu-Pileseru, kralju Asirije, i zamolio ga da dođe i spasi ga iz ruke kralja Damaska i kralja Samarije. Tiglat-Pileser je to i učinio; zauzeo je Damask, čime je oslobodio Ahaza. Ahaz mu je plaćao danak, otišao je u Damask da ga dočeka i da mu se pokloni kao podanik. Dok je bio tamo, vidio je idolopoklonički oltar, dao je napraviti jedan poput njega i postavio ga na vrata Hrama Gospodnjeg. Tako je doveo narod u otpadništvo, kao i ostali u Izraelu.

TAM1897 Q1 43.14U Judinoj je Ahaza naslijedio Ezekija. Kada je Ezekija postao kralj, želio je biti oslobođen asirske vlasti i danaka. U Judinoj je postojala stranka koja je stajala uz Ezekiju i bila odlučna da se oslobodi od Asirije. Ta je stranka smatrala da je jedini način za to dobiti pomoć Egipta. Izaija je tada prorokovao i rekao im da se oslanjaju na Gospoda za izbavljenje i od Egipta i od Asirije. Rekao im je da su zbog griješenja protiv Gospoda bili potlačeni. Rekao im je da njihov pokušaj da dobiju pomoć od Egipta neće uspjeti; jer bi im pokušaj da dobiju pomoć od Egipta donio još veću potlačenost, jer bi ih Egipat samo potlačio umjesto da im pomogne; da Egipat ne može izbaviti.

TAM1897 Q1 44.1Sada pogledajte osmo poglavlje Izaije. Koji je to odlomak iz Svetog pisma koji mi toliko koristimo u knjizi Izaije, o dolasku Gospodnjem i čekanju na dolazak Gospodnji? Gdje ga nalazimo? Sjećate li se da osmo poglavlje Izaije govori o onima koji se obraćaju duhovima, koji šapuću i mrmljaju — misleći na spiritualizam? Tamo piše: “Zaveži svjedočanstvo, zapečati zakon među mojim učenicima. A ja ću čekati na Gospoda, koji skriva svoje lice od kuće Jakovljeve, i tražit ću ga.” Je li to onda adventno poglavlje?—Da. Je li to poglavlje koje se proteže do dolaska Gospodnjeg?—Da.

TAM1897 Q1 44.2Sada pogledajte šta se nalazi u tom poglavlju. Pogledajte šta je na početku ovog poglavlja, počevši od petog stiha.

TAM1897 Q1 44.3Gospod mi je opet govorio, govoreći: ‘Pošto ovaj narod odbacuje vode Siloa koje teku polako i raduje se Rezinu i sinu Remalijinu [to su bili Asirija i Damask]; sada, dakle, gle, Gospod diže na njih vode rijeke, jake i mnoge, kralja asirskog sa svom svojom slavom; i on će se popeti preko svih svojih kanala i preći preko svih svojih obala; i prodrijet će kroz Judu, preplavit će i preći, doseći će čak do vrata; i raširenje njegovih krila ispunit će širinu tvoje zemlje, o Immanuele.

TAM1897 Q1 44.4To je doslovno bilo istinito u njihovom slučaju. Kralj Asirije je došao i poplavio cijelu zemlju. Ali zašto je to napisano u vezi i na mjestu gdje se iščekuje dolazak Gospodnji, i u vezi s narodom koji treba iščekivati dolazak Gospodnji? To je napisano na tom mjestu i preneseno do nas da pokaže svim ljudima danas u naše vrijeme da će teškoće, nevolje i zbrke doći na svu zemlju i na sve narode, da će preplaviti i prijeći, da će stići čak do vrata i ispuniti širinu zemlje, i da narod neće znati kako da pobjegne od toga. Zato je ovaj odlomak prenesen do nas koji iščekujemo Gospoda. Čitajmo dalje i vidimo.

TAM1897 Q1 44.5Udružite se, narodi, i bit ćete razbijeni; i poslušajte, svi vi iz dalekih zemalja: opasajte se, i bit ćete razbijeni; opasajte se, i bit ćete razbijeni. Savjetujte se, ali će biti uzalud; izgovarajte riječ, ali neće opstati: jer je Bog s nama. Jer mi Gospod reče čvrstom rukom i uputi me da ne hodam putem ovog naroda, govoreći: ne recite ‘saveza’ svima onima kojima ovaj narod kaže ‘saveza’; niti se bojte njihovog straha, niti se plašite.

TAM1897 Q1 44.6Postoje li sada takva vremena, baš kada se iščekuje dolazak Gospodnji? Udružuju li se zato što ih je strah i što su zbunjeni? Zato što nevolje dolaze na zemlju? Vidimo li mi išta takvo bilo gdje? Je li iko od vas to vidio?—O da, jeste! Je li to vidio iko osim adventista sedmog dana?—Zapravo, ako uopće postoji neka razlika, skoro svi to vide jasnije od adventista. Ali to se vidi; to je sasvim jasno. I oni se udružuju, povezuju se u grupe i snopove, i pripremaju se. Za šta se pripremaju? Šta će doći?—Bit će razbijeni na komade. Pa za šta se oni spremaju?—Da budu smrskani. Ipak, oni tako ne misle; nego misle da se spremaju protiv zala koja dolaze. A pokušaji koje čine da se izbave od zala samo produbljuju stvar i približavaju ih još više propasti i smrskavanju.

TAM1897 Q1 44.7Posvetite samog Gospoda nad vojskama; neka on bude vaš strah i neka on bude vaš užas. I on će biti svetište; ali kamen spoticanja i stijena sablazni za oba doma Izraelova, zamka i klopka za stanovnike Jerusalema. I mnogi će među njima posrnuti, pasti i slomiti se, i biti uhvaćeni u zamku i zadržani. Zaveži svjedočanstvo, zapečati zakon među mojim učenicima. A ja ću čekati na Gospoda, koji skriva svoje lice od kuće Jakovljeve, i tražit ću ga. Gle, ja i djeca koju mi je Gospod dao znakovi smo i čuda u Izraelu od Gospoda nad vojskama, koji prebiva na gori Sionskoj.

TAM1897 Q1 44.8Jasno je da se to proteže do dolaska Gospodnjeg. To je ohrabrenje za narod koji će dočekati Gospodina. Ali zašto se u njemu spominju nevolje iz vremena kada je Asirija tlačila Judu? Zato što to na najjasniji način pokazuje kakve će nevolje zahvatiti cijelu zemlju i mučiti sav narod u vrijeme dolaska Gospodnjeg. A pokušaji koje je Juda poduzimao da izbjegne ta zla i da se oslobodi od njih, upravo su takvi pokušaji kakve će činiti oni koji tvrde da su Božji narod, da se oslobode zala koja dolaze.

TAM1897 Q1 44.9Bog neprestano poziva: Ne oslanjajte se na Asiriju; ne oslanjajte se na Egipat; nego se oslonite na Gospoda jedinog. Okrenite leđa Asiriji: to je ispravno. Ali ne bježite u Egipat da biste pobjegli od Asirije. Tražite Gospoda. Ne idite u Egipat; idite Gospodu. I kada nađete Gospoda svim svojim srcem, bit ćete oslobođeni od svih ovih nevolja i ugnjetavanja od strane Asirije. Samo nekoliko riječi o tome. Trideseto poglavlje Izaije otkriva nam tajnu toga.

TAM1897 Q1 45.1Jao neposlušnoj djeci, kaže Gospod, koja sklapaju savjet, ali ne od mene; i koja se pokrivaju pokrivačem, ali ne od Duha moga, da bi dodali grijeh na grijeh; koja odlaze u Egipat, a nisu pitala usta moja; da se osnaže snagom Faraonovom i da se uzdaju u sjenu Egipta. Zato će vam snaga faraonova biti sramota, a pouzdanje u sjenu egipatsku – posramljenje. Stihovi 1-3.

TAM1897 Q1 45.2Njegovi glasnici siđoše tamo da sklope dogovor s Egiptom. I kad Juda posla glasnike u Egipat, Egipat se postidio tih glasnika.

TAM1897 Q1 45.3Jer su njegovi knezovi bili u Zoanu, a njegovi glasnici došli su u Hanes. Svi su se posramili naroda koji im nije mogao koristiti, niti biti pomoć ni korist, nego sramota i ruglo. Teret životinja južnih krajeva: u zemlju nevolje i tjeskobe, odakle dolaze mladi i stari lav, zmija i vatreni leteći zmaj, oni će nositi svoje bogatstvo na leđima mladih magaraca, i svoje riznice na grbama deva, k narodu koji im neće biti od koristi. Jer će Egipćani uzalud pomoći, i bez koristi: zato sam i uzviknuo ovo: ‘Snaga njihova je u sjedenju mirno.’ Stihovi 4-7.

TAM1897 Q1 45.4Da vidite da ovo nije strano, ovdje ću se okrenuti i pročitati svjedočanstvo, datirano 5. jula 1896., koje glasi:—

TAM1897 Q1 45.5Upozorenja dana u Božijoj riječi sinovima Izraelovim nisu bila namijenjena samo njima, nego i svima koji će živjeti na zemlji. On im kaže: “Teško neposlušnoj djeci... koja traže savjet, ali ne od mene; i koja se pokrivaju pokrivačem, ali ne od moga Duha, da bi dodala grijeh na grijeh; koja idu da siđu u Egipat, a ne pitaju iz mojih usta; da se ojačaju u snazi Faraonovoj i da se pouzdaju u sjenu Egipta.” Ako je Gospod ukorio svoj narod u davna vremena zato što nisu tražili savjet od njega kad bi bili u nevolji, zar danas neće biti nezadovoljan ako se njegov narod, umjesto da se oslanja na sjajne zrake Sunca pravednosti da prosvijetle njihov put, u svojim iskušenjima okrene od njega za pomoć ljudskim bićima koja su jednako lutajuća i neučinkovita kao i oni sami? Gdje je naša snaga? Je li ona u ljudima koji su bespomoćni i zavisni kao i mi; kojima je potrebna Božija vodstva jednako kao i nama? Krist kaže: “Bez mene ne možete učiniti ništa;” i on je osigurao Svetog Duha kao prisnu pomoć u svakom trenutku potrebe.

TAM1897 Q1 45.6Ali znate da su u zbrci prošle godine, za koju se nadalo da će je riješiti politička kampanja, čak i adventisti sedmog dana bili toliko odvedeni od svoje odanosti Bogu da su sudjelovali u kampanji pokušavajući manipulirati političkim poslovima, kontrolirati izbore i pokušavajući oblikovati stvari. Čemu?—Oh, da pomognu zemlji da se izvuče iz poteškoća za koje su bili tako sigurni da dolaze na zemlju. Naravno, poteškoće dolaze na zemlju. Ali hoće li se adventisti sedmog dana organizovati u čete za takav posao? Neka budu oslobođeni od Asirije; neka budu oslobođeni i od Asirije i od Egipta za Boga. To je jedino spasenje. To je jedino oslobođenje, bilo tada, sada ili zauvijek.