Iz Vavilona i Egipta

TAM1897 Q1 45.8Propovijed održana u ponedjeljak navečer, 15. marta 1897. Objavljeno u biltenu Generalne konferencije, prvi kvartal, 1897, sv. 2, br. 1, str. 45-54.

TAM1897 Q1 45.9U našoj sinoćnjoj lekciji došli smo do tačke u historiji Jude u kojoj su nevolje od Asirije ispunjavale zemlju poput poplave. Oni su željeli da se toga oslobode, a Gospod ih je pozivao da Ga traže svim svojim srcem, da bi ih On izbavio. Oni su se trudili da se izbave udruživanjem, savezom i savezništvom s Egiptom.

TAM1897 Q1 45.10Tako je trajalo sve dok nisu došli do trenutka u životu Ezekije kada je svaka pomoć iz Egipta bila potpuno odsječena, ne zato što je on to želio, već zato što je tako bilo. Asirski kralj je prošao između Jerusalema i Sredozemnog mora i smjestio se između vojske Egipta i Jerusalema, kako bi spriječio da se snage Jude i Egipta udruže. Tada je mogao poraziti bilo koju od njih pojedinačno.

TAM1897 Q1 45.11Prvi put kada je Senaherib došao pred Jeruzalem, učinio je istu stvar, i Ezekija je bio toliko kriv da je u Svetom pismu napisano da je izašao asirskom kralju i rekao: “Sagriješio sam; vrati se od mene: što god mi nametneš, podnijet ću.” I asirijski kralj mu nametnu trideset talenata zlata i tristo talenata srebra, te je Ezekija morao opljačkati Božju kuću da bi platio danak.

TAM1897 Q1 45.12Uzrok ove nevolje bio je to što se narod Ekrona pobunio protiv Asiraca; ali kralj Ekrona bio je vjeran asirskom kralju i nije se pridružio narodu u njihovoj pobuni. Tada su ga ljudi nasilno zarobili i odveli u Jeruzalem, te ga predali Ezekiji na čuvanje. I Ezekija ga je prihvatio. Ezekija se toliko složio s njihovim ustankom protiv asirskog kralja da je bio spreman da mu se u toj mjeri i pridruži.

TAM1897 Q1 45.13Asirijski kralj je došao i zauzeo Ekron. Zatim je krenuo u Jerusalem da dovede kralja Ekrona i ponovo ga usadi na njegovo prijestolje u Ekronu. Ezekija je utvrdio grad, sagradio bedeme i sve odbrambene objekte koji su bili potrebni; ali to nije pomoglo, to ih nije spasilo; jer ih Bog nije mogao spasiti na taj način. Pročitat ću Senaheribov izvještaj o toj kampanji, kao i biblijski izvještaj. Ova dva izvještaja isprepletena su u knjizi “Carstva Biblije”, na stranici 322 i na naredne tri stranice. Počinjem čitati od 15. paragrafa. Senaherib priča kako su se stanovnici Ekrona pobunili i kako su svog kralja zarobili i učinili zatvorenikom. On kaže:—

TAM1897 Q1 46.1glavni svećenici, plemići i narod Ekrona, koji su Padiju, svog kralja (koji je držao vjeru i obožavanje Asirije), stavili u željezne lance; i predali su ga Ezekiji, kralju Jude; i postupali su neprijateljski prema božanstvu; ti ljudi sada su bili prestravljeni u srcima.

TAM1897 Q1 46.2I on je zauzeo grad, i nastavlja: “Ezekija, kralj Jude, nije se pokorio mom jarmu.” Zatim Biblija kaže: “Zato je Senaherib, kralj Asirije, došao protiv svih utvrđenih gradova Jude i zauzeo ih.” Zatim Senaherib kaže:—

TAM1897 Q1 46.3Četrdeset šest od tih gradova, snažnih utvrda, i gradova njihove oblasti kojih je bilo bezbroj, ratnim spravama opsjedao sam, osvojio, opljačkao i ubrajao u plijen.... Dvjesto hiljada sto i pedeset ljudi, malih i velikih, muških i ženskih, konje, kobile, magarce, deve, goveda i ovce bezbrojne, iz njihove sredine odveo sam i podijelio ih kao plijen.

TAM1897 Q1 46.4Zatim Biblija kaže:—

TAM1897 Q1 46.5A kad Ezekija vidje da Senaherib stiže i da namjerava da se bori protiv Jeruzalema, posavjetova se sa svojim knezovima i silnim ljudima da začepe vode izvora koji su bili izvan grada, i oni mu pomogoše. Tako se okupiše mnogi ljudi i začepiše sve izvore i potok koji teče kroz sred zemlje, govoreći: ‘Zašto bi kraljevi Asirije došli i našli mnogo vode?’ Također, ojačao je, podigao je sve razrušene zidine i uzdigao ih do kula, i sagradio još jedan zid izvana, i popravio Millo u gradu Davida, i napravio je obilje kopalja i štitova.

TAM1897 Q1 46.6Sada Senaherib kaže:—

TAM1897 Q1 46.7On [Ezekija] sam, poput ptice u kavezu, u Jerusalemu, svom kraljevskom gradu, zatvorio sam ga: protiv njega sam sagradio opsadne kule (jer je zapovjedio da se obnove bedemi velike kapije njegovog grada).

TAM1897 Q1 46.8A sada Biblija kaže:—

TAM1897 Q1 46.9I postavi nad narodom zapovjednike rata, i okupi ih kod sebe na trgu gradskih vrata, i ohrabri ih, govoreći: ‘Budite snažni i hrabri, ne bojte se i ne klonite duhom zbog asirskog kralja i sve vojske koja je s njim; jer je s nama više nego s njim: s njim je ljudska ruka; ali s nama je Gospod, Bog naš, da nam pomogne i da se bori u našim bitkama. I narod se ohrabio riječima Ezekije, kralja Judina.

TAM1897 Q1 46.10Sve je to bilo sasvim istinito, da je samo bio nevin u ovoj stvari; ali s Padijom, kraljem Ekrona, koji je u tom trenutku bio u zatvoru u Jerusalemu, Gospodin nije mogao dati svoje odobrenje Ezekiji za put kojim je krenuo braneći grad. Posljedično, Senaherib kaže:—

TAM1897 Q1 46.11Samog Ezekiju je preplavio strah od prijekora moje veličanstvenosti; i Urbi, i njegove vlastite vojnike, i ostale vojnike koje je natjerao da uđu u Jeruzalem, njegov kraljevski grad.

TAM1897 Q1 46.12Zatim Biblija kaže:—

TAM1897 Q1 46.13I kralj Asirije odredio je kralju Ezekiji od Jude tri stotine talenata srebra i trideset talenata zlata. I Ezekija mu je dao sve srebro koje se našlo u domu Gospodnjem i u riznicama kraljevske palače. U to vrijeme Ezekija je odvojio zlato sa vrata Hrama Gospodnjeg i sa stupova koje je Ezekija, kralj Jude, obložio, te ga dao asirskom kralju.

TAM1897 Q1 46.14A o ovome Senaherib kaže:—

TAM1897 Q1 46.15Na raniji godišnji danak dodao sam danak saveza moje vlasti i nametnuo ga mu.... Radnici, vojnici i graditelji koje je za utvrđivanje Jeruzalema, njegovog kraljevskog grada, skupio unutar njega, sada su nosili danak. Sa trideset talenata zlata, 800 talenata srebra; tkaninu od tkanog platna, grimiz, izvezenu; dragulje velike veličine; ležajeve od slonovače, pokretna prijestolja od slonovače, kože bizona, drvo dan, drvo ku, veliko blago svakojake vrste; i kćeri njegove, eunuhe njegove palače, muške glazbenike i ženske glazbenice; u Ninive, grad moj kraljevski, za mnom posla. I posla svog glasnika da plati danak i oda počast. Gradove njegove koje opustoših, odvojih od kraljevstva njegovog i dadoh ih Mitinti, kralju Ashdoda, Padiji, kralju Ekrona, i Zilli-Belu, kralju Gaze. Umanjih njegovo kraljevstvo.

TAM1897 Q1 46.16To je cijela priča o onom stihu u Svetom pismu gdje piše da je Ezekija poslao glasnike kralju Asirije i rekao: “Sagriješio sam; vrati se od mene: što god mi nametneš, podnijet ću.”

TAM1897 Q1 46.17Neko vrijeme nakon toga, Ezekija je poslao poslanike u Egipat, a Egipat je sklopio savez s Ezekijom i poslao vojsku. Senaherib je na vrijeme doznao za to i rasporedio svoju vojsku između Egipta i Jerusalema. Zatim je najprije poslao poziv u Jerusalem Ezekiji da se preda i da čeka dok se on ne vrati iz Egipta, te da će on doći i odvesti ih sve u zarobljeništvo u zemlju poput njihove, koja će biti jednako dobra kao i njihova. Ali Ezekija im je rekao da uopće ne odgovaraju, te se čovjek vratio u Lakis i zatekao kralja kako je otišao u Libnu, gdje su mu ondje podnijeli izvještaj.

TAM1897 Q1 46.18Tada je Senaherib čuo da se vojske Egipta približavaju, pa je ponovo poslao pismo u Jeruzalem, u kojem je govorio o onome što on može učiniti, a što Gospod ne može; da se Ezekija ne treba oslanjati na Gospoda, jer ih Gospod ne može izbaviti iz njegovih ruku; i da će, kada završi s egipatskim kraljem, doći, te će Jeruzalem morati snositi posljedice.

TAM1897 Q1 46.19Do tada je Ezekija naučio da vjeruje Gospodu; jer nije imao nikoga drugog kome bi mogao vjerovati. Na kraju je bio primoran da vjeruje Gospodu. Zato je otišao u hram, položio to Senaheribovo pismo pred Gospoda i rekao Gospodu: “Evo ga sada; ne možemo ništa učiniti.” Gospode, zauzmi se za nas. I Gospod je tako učinio. Te noći vojske Senaheriba su pobijene, a on se vratio kući u Ninivu. Tako su na kraju, kroz sva ta teška vremena, te zle sudbine koje su ih zadesile, i koje su ih toliko potpuno opkolile da nisu mogli dobiti nikakvu pomoć ni iz Egipta ni od bilo koga drugog, dovedeni tamo gdje ih je Gospod od početka i želio imati – na mjesto gdje ih je mogao spasiti.

TAM1897 Q1 47.1Da su se samo stalno oslanjali na Gospoda kao tada, Gospod bi stalno činio ono što je učinio za njih tada. Nikada ne bi bili stavljeni pod vlast Asirije, niti bi imali bilo kakve veze s Egiptom. Nikada ne bi bili opljačkani i odvedeni u zarobljeništvo. Stajali bi kao Gospodnji narod i njegovo kraljevstvo zauvijek, nastanjujući se sami, ne računajući se među narodima.

TAM1897 Q1 47.2Ne moram detaljno pratiti historiju Jude. To je historija deset plemena iznova. To bi bilo samo ponavljanje historije koju smo primijetili sinoć, sve dok ne dođemo do mjesta gdje je Gospod poslao svog proroka Zedekiji, posljednjem kralju, i rekao: “Skini dijademu i skini krunu: ovo neće ostati isto: uzdigni niskoga i ponizi visokoga. Prevrnut ću, prevrnut ću, prevrnut ću je: i neće je više biti, dok ne dođe onaj kome pripada; i njemu ću je dati.”

TAM1897 Q1 47.3Ubrzo nakon toga, sav je narod odveden u zatočeništvo u Vavilon, osim najsiromašnijih u zemlji koji nisu imali ništa. Oni su ostavljeni u zemlji da je posjeduju kako god su htjeli. Tako je u to vrijeme bila prednost biti siromašan i nemati ništa; i to je napisano za razumijevanje svih ljudi koji sada žive na zemlji. Sada nije blagoslov biti bogat i posjedovati velika imanja. Uskoro dolaze dani kada će oni koji su siromašni i nemaju ništa biti najsretniji na ovom svijetu. Tako je bilo kada je Jeruzalem uništen u ono vrijeme, i odvedeni su u zatočeništvo u Vavilon ili su pobijeni.

TAM1897 Q1 47.4U to vrijeme oni koji nisu ništa posjedovali mogli su imati domove posvuda po zemlji; jer su imali cijelu zemlju za sebe. Svi ostali su odvedeni u ropstvo. I tako će opet biti. Oni koji se drže za posjede ovog svijeta, oni koji će biti bogati, bit će odvedeni u ropstvo svojim bogatstvom i propast će sa cijelim svijetom. Tada će oni koji su siromašni ovim svjetskim dobrima, i nemaju ništa, jer su sve stavili na Božji put, nastanjivati se u zemlji Gospodnjoj, kada svi koji nastanjuju zemlje zemaljske budu odvedeni u ropstvo, i čitava zemlja bude uništena.

TAM1897 Q1 47.5Ovaj prikaz apostazije Izraela i njihovog uništenja nije napisan uzalud. Hošea i proročanstva na koja je sinoć ukazano nisu napisani uzalud. Osmo poglavlje Izaije nije napisano uzalud. Ove riječi su napisane za nas i moramo ih poslušati u naše vrijeme.

TAM1897 Q1 47.6Sada dolazimo do posljednjih dana Jude. Čitajte knjige Jeremije i Ezekiela. One su danas sadašnja istina za adventiste sedmog dana, jednako kao i Knjiga Otkrivenja. Jeremija i Ezekiel su napisani za nas, na koje su došla posljednja vremena, jer su ove knjige napisane u danima kada je došla krajnja sudbina Jude; a uništenje Jeruzalema i vremena koja su ga pratila jednostavno su zabilježena da ukažu svim ljudima svijeta na vremena kada su kraj svijeta i njegovo uništenje blizu, i da ih upozore na događaje koji će ga pratiti i nevolje koje će ga pratiti.

TAM1897 Q1 47.7Izrael je izabrao kralja protiv Gospodnjeg protesta. Kada su se odvojili, deset plemena je došlo do tačke kada su bili primorani reći: “Nemamo kralja.” A Gospod je rekao: “Ja ću vam biti kralj.” Opet su rekli: “Ne; moramo imati kralja.” I dobili su drugog, i to je bio posljednji. Tada više nisu imali ni kralja ni kraljevstvo; već su odvedeni u ropstvo i zauvijek izgubljeni, jer nisu htjeli Gospoda za svog kralja.

TAM1897 Q1 47.8Juda je još neko vrijeme opstajala, a onda je došlo ono što smo prije čitali: “Skini dijademu i skini krunu.” Juda više ne može imati kralja. Prisiljena je reći: “Nemamo kralja.” Ona mora otići u zatočeništvo u Vavilon. Narod i plemena kao takvi više nisu imali kraljeva sve dok ne dođe njihov pravi Kralj, kojemu pripada pravo da vlada i upravlja; a čak i tada bili su tako odlučni, tako ispunjeni istim duhom kojim su odbacili Boga u danima Saula, da nisu htjeli da Gospod vlada nad njima; odbacili su ga i izabrali kralja ovoga svijeta – “Nemamo kralja osim Cezara.”

TAM1897 Q1 47.9Sve je to ista priča. Kada su odbacili Boga, učinili su to protiv njegove volje i izabrali kralja po imenu Saul. Gospod je u tome vidio njihovo odbacivanje Isusa, njihovog kralja, i izbor Cezara i Barabe. Njihovo odbacivanje Krista i izbor Cezara bila je samo logična posljedica njihovog odbacivanja Boga i izbora Saula. Kada su ga odbacili i izabrali Saula, Gospod je znao da će ga odbaciti i izabrati Cezara. A posljednji korak bio je sadržan u prvom.

TAM1897 Q1 47.10Zato je Gospod rekao: “Samuel, oni tebe ne odbacuju, nego mene odbacuju da ne vladam nad njima;” i to isto vrijedi za adventiste sedmog dana. Bog želi biti Vladar svog naroda, on želi biti Kralj svog naroda. Hoće li on to biti? Hoće li njegovo kraljevstvo biti dovoljno? Hoće li njegova vlast biti dovoljna za njegov narod? To je pitanje sada, kao što je bilo i tada. Nije im bila dovoljna tada; jer mu se nisu predali svim srcem. Upali su u formalizam i postali toliko slični svijetu da su zapali u idolopoklonstvo svijeta. Morali su imati kralja, poput drugih pogana. I ista je priča i danas. Ako Bog nije dovoljan vladar za Adventiste sedmog dana, to je zato što mu ne vjeruju svim srcem. To je zato što su toliko slični pogancima, da moraju imati pogansku vladu i pogansku moć da se zaštite od samih sebe i da sami sobom vladaju. O, neka Adventisti sedmog dana danas poslušaju Gospodinovu riječ danas: Ja ću biti tvoj Kralj.

TAM1897 Q1 48.1Juda je, kao što sam prije trenutak rekao, odveden u ropstvo u Vavilon, a nekoliko najsiromašnijih je ostalo u zemlji. Tamo su trebali ostati. Ali su dobrovoljno otišli u Egipat. Opet protiv Gospodnjeg protesta, otišli su u Egipat. Tako je sav Gospodnji narod bio rasijan među poganima, u Vavilonu i u Egiptu. I tako, od tog vremena nadalje, Sveto pismo sve govori o njegovom narodu koji je izveden iz Vavilona i iz Egipta; i tako je i danas.

TAM1897 Q1 48.2Danas je riječ: “Izađite iz nje, narode moj, da ne budete suučesnici u njezinim grijesima i da ne primite od njezinih zala.” To je Vavilon. A u jedanaestom poglavlju Knjige Otkrivenja govori se o onome što se “duhovno naziva Egipat;” i oni koji pobijede zvijer, i njen lik, i njenu oznaku, i broj njenog imena “pjevaju pjesmu Mojsija” – ne nešto slično – nego “pjesmu Mojsija, sluge Božijeg.” Koja je bila pjesma Mojsija?—Pjesma oslobođenja iz Egipta. Dakle, kada oni koji pobijede zvijer, i njen lik, i njenu oznaku, i broj njenog imena pjevaju pjesmu Mojsija, to je zato što su oslobođeni iz Egipta. Jer, danas, i do kraja svijeta, “Iz Egipta sam pozvao Sina Svojega.” Danas postoji Vavilon i Egipat. Danas postoji Božiji narod u Vavilonu i u Egiptu. I danas Gospodin zove: “Izađite iz nje, narode moj”, i: “Iz Egipta sam pozvao sina svojega.”

TAM1897 Q1 48.3Pogledajte ponovo: Gdje je bio Nimrod?—Bio je u Vavilonu i vladao je vavilonskim kraljevstvom. Gdje je bio Abraham?—Bio je u zemlji kojom je vladalo kraljevstvo koje je uspostavio Nimrod. Ali ga je Bog pozvao iz te zemlje. Ta zemlja je bila Vavilon, i duhovno i fizički. I više od toga: Nimrod je bio sin Kusha, a Kush je bio sin Hama, a Egipat je zemlja Hama. Tako da je u Nimrodu bilo i Egipta i Vavilona. I kada je Bog pozvao Abrahama, pozvao ga je i iz Egipta i iz Vavilona. I “ako ste Kristovi, onda ste Abrahamovo sjeme i nasljednici prema obećanju.” I vi ste pozvani i iz Egipta i iz Vavilona.

TAM1897 Q1 48.4O, da se svi posvetimo proučavanju Biblije i čitanju onoga što ona kaže, zbog duhovnih značenja koja se u njoj nalaze. Tada će cijela Biblija, od prvog do posljednjeg stiha, biti živa i sjajna za svakoga od nas.

TAM1897 Q1 48.5Zatim nalazimo Izrael u Egiptu, i Gospod ih je ponovo izveo iz Egipta. Onda su odbacili Gospoda, i kraj je bio da su otišli u zatočeništvo u Vavilon, i ponovo su otišli u Egipat. I kada je Isus došao, odbacili su ga i izabrali Cezara. Tada je nastala kršćanska crkva, i dogodila se apostazija crkve koja je stvorila drugi Vavilon, i Bog je zvao narod da izađe iz tog Vavilona. U vrijeme Reformacije, On ih je pozvao da izađu iz tog Vavilona. Zatim je došao protestantizam, reformirano kršćanstvo, koje je također otpalo i sada pravi sliku zvijeri, što opet donosi Vavilon, majku i kćeri, povezane sa vladama svijeta. I Bog i dalje poziva: “Izađite iz Vavilona, izađite iz nje, narode moj.”

TAM1897 Q1 48.6Filozofija koja je prouzrokovala otpadništvo u kršćanskoj crkvi; lažno, pagansko učenje koje je uneseno u kršćanske škole i dovelo do otpadništva, poteklo je iz Egipta. Ta egipatska filozofija je iskrivila kršćanske škole, prouzrokovala otpadništvo i izgradila Rimsku crkvu, koja je danas i Vavilon i Egipat. I tako, u današnjoj živoj sadašnjoj istini, Gospod poziva svoj narod iz Vavilona i Egipta.

TAM1897 Q1 48.7Ali Gospod želi sve. On želi vladati svime. On želi svoje kraljevstvo nad svime. On to želi u crkvi; on to želi u školi; on to želi u izdavačkim ustanovama; on to želi svugdje, gdje se spominje njegovo ime. Hoćete li mu dopustiti da tako bude?

TAM1897 Q1 48.8Ako je tako, vi, svako za sebe, morate početi tako što ćete Gospodu ustupiti cijelo mjesto u vlastitom srcu. Dopustite da taj Kralj vlada ondje u svom kraljevstvu, u svom kraljevstvu Duha. Ovo kraljevstvo i vladavina moraju biti toliko potpuni i apsolutni da nećete priznati nijednog kralja, nijednog vladara, osim Boga, i nijedan zakon, osim Božijeg.

TAM1897 Q1 48.9Tada, i tek tada, bit ćemo oslobođeni od Egipta i Vavilona. I tada, nakon što budemo ovako oslobođeni od Egipta i Vavilona, može se istinski reći, i tada će Gospod reći svemu svemiru: “Evo onih koji čuvaju zapovijedi Božije i vjeru Isusovu”,—ne onih koji su se trudili najbolje što su mogli,—već će to biti Božiji certifikat pred svemirom, koji ukazuje na narod na zemlji koji čuva zapovijedi Božije i vjeru Isusovu. To vrijeme je blizu, i Bog poziva narod iz Vavilona i iz Egipta da se to ostvari, i da on može posvjedočiti: “Evo naroda koji će mi dopustiti da njime vladam, i kojem nije potreban nijedan drugi vladar, nijedan drugi zakon, i nijedna druga vlast osim Božije.”

TAM1897 Q1 48.10Sada samo ponovo pogledajte to. Bog je čovjeka stvorio s prvom od svih zapovijedi prisutnom u njemu i živom u njemu: “Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom svojom dušom, svim umom svojim i svom svojom snagom.” Čovjek je krenuo drugim putem, poslušao drugoga koji je govorio i tako je sve izgubio. Bog ga je ponovo uspravio i ponovo mu dao privilegiju da voli Boga svim svojim srcem, dušom, umom i snagom. Uskoro su se njegovi potomci toliko udaljili od Boga da Gospodin nije imao mjesta u njihovim životima, te su ljudi morali biti istrijebljeni sa zemlje potopom. Samo je osam duša bilo spremno da prihvati Gospodina u svoje živote.

TAM1897 Q1 49.1Gospod je ponovo započeo svoje djelo na zemlji s osam ljudi. Za njih je prva od svih zapovijedi bila: “Ljubi Gospoda, Boga svojega, svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom.” Ali su se od toga odmakli, imali su druge bogove, i iz idolopoklonstva su prešli u monarhiju. Organizovana je država — prva država na svijetu. Bila je to plod otpadništva.

TAM1897 Q1 49.2Iz te zle države Bog je ponovo pozvao svoj narod i započeo novu vrstu bića. Bog je pozvao Abrahama iz te zemlje, iz njegove rodbine i iz očinske kuće, u zemlju koju će mu pokazati. I nije mu dao ni toliko zemlje da na nju stane nogom; ali je obećao da će je dati njemu i njegovom potomstvu poslije njega, iako još nije imao dijete. Tako ga je Bog pozvao iz zemlje u kojoj je boravio i nije mu dao domovinu na svijetu. Stoga je Abraham, prijatelj Božiji, Božija crkva, ostavljen bez domovine u ovom svijetu, i “ako ste vi Kristovi, onda ste Abrahamovo sjeme i nasljednici prema obećanju.”

TAM1897 Q1 49.3Mi trebamo hodati stopama vjere našeg oca Abrahama, koju je imao dok još nije bio obrezan. Jeste li bez domovine u ovom svijetu? Gospod vas poziva iz vaše zemlje, u zemlju koju vam pokaže. To je nebeska domovina. Hoćete li je prihvatiti?

TAM1897 Q1 49.4Abrahamovi potomci su otišli u Egipat, a Bog ih je odvojio od te zemlje. Mojsije je bio veliki primjer u tom dobu. Bio je nasljednik prijestolja. Ali je okrenuo leđa od njega i pošao s Bogom; i morao je okrenuti leđa od njega da bi pošao s Bogom.

TAM1897 Q1 49.5Bog je izbavio svoj narod i rekao im: “Narod će stanovati sam i neće biti ubrajan među narode.” Ali su otpali od Boga i postavili sebi kralja i državu poput pogana oko sebe; i šta je od toga postalo? Je li im to donijelo ikakve koristi? Gospod ih nije napustio; ali je li im to išta dobro donijelo? Bio je to jedan neprekidan pad, sve niže i niže, sve dok nisu bili podijeljeni, a onda su oboje propali; i od tog dana do danas oni su “lutalice među narodima”. Nisu se računali među narodima, iako su to pokušali.

TAM1897 Q1 49.6Tako, kada je Krist došao, ponovo je podigao duhovnu porodicu. Ali opet je došlo do otpadništva, i crkva je odlutala u idolopoklonstvo i paganstvo, te je uspostavila vlast — ponovo crkvu i državu. To je bilo papinstvo; a šta će biti s njim? — Znate da će “ići u propast”. Tada je Bog ponovo podigao duhovnu porodicu u kršćanskom protestantizmu. Ali i on je otpao, pridružio se majci bludnica i podiže sliku zvijeri — državu na zemlji koja tvrdi da je kraljevstvo Božije; a šta će biti sa svim tim? — Znate da će biti uništeno vječnim uništenjem.

TAM1897 Q1 49.7Šta je bilo sa kraljevstvom Nimroda?—Uništeno je. Šta je bilo sa kraljevstvom Egipta?—Uništeno je. Šta je bilo sa kraljevstvom Asirije?—Uništeno je. Šta je bilo sa kraljevstvom deset plemena?—Uništeno je. Šta je bilo sa kraljevstvom Jude?—Uništeno je. Šta je bilo sa kraljevstvom Vavilona?—Uništeno je. Šta je bilo s kraljevstvom Medo-Perzije?—Uništeno je. Šta je bilo s kraljevstvom Grčke?—Uništeno je. Šta je bilo s kraljevstvom Rima?—Uništeno je. Šta je bilo s onih deset koje su uslijedile?—Uništit će ih. Šta je bilo s papinstvom koje se uspostavilo na ruševinama Rima?—Uništeno će biti. Šta će biti s kraljevstvom koje je stvoreno po njegovoj slici, u Sjedinjenim Državama?—Bit će uništeno.

TAM1897 Q1 49.8Gospod nam želi pokazati da ne želi da njegov narod bude povezan s tim stvarima. Zar to nije pouka? Da li On želi da Njegov narod usmjeri svoju naklonost prema onome što propada? Od Adama pa sve do danas, Bog je pozivao ljude da Mu dopuste da vlada, da On bude njihov kralj; da narod izađe iz svoje zemlje, od svoje rodbine, iz očeve kuće, da prebiva sam i da se ne računa među narodima. Hoće li ikada naći narod koji će Mu dopustiti da čini po Svojoj volji?

TAM1897 Q1 49.9(Glasovi) Da.

TAM1897 Q1 49.10Da; znamo da će imati takav narod, jer tako kaže Božija riječ. Ali hoće li taj narod imati među onima koji sada tvrde da su njegov narod? To je pitanje. Hoćete li vi biti jedan od njih? Hoćete li biti jedan od njih?—Kažete, Da. Hoćete li se onda odvojiti od svoje zemlje, od svog roda i od očinske kuće? Hoćete li živjeti sami i ne biti ubrajani među narode? Hoćete li imati Boga za svog kralja i ne imati drugog kralja? Hoćete li imati Božiju vlast za svoju vlast i ne trebati drugu vlast?

TAM1897 Q1 49.11Ne da ćete se pobuniti protiv bilo koje druge vlasti; jednostavno vam nijedna druga nije potrebna jer imate najbolju vlast – vlast koja je savršena. Ako ta vlast postoji u vašem životu, nećete trebati nikakvu vlast na zemlji da vama vlada, i oni neće imati nikakvih problema ni poteškoća s vama. To je sve što Gospodin traži. Hoćete li mu dopustiti da to bude u vašem životu?

TAM1897 Q1 50.1Upravo u poruci trećeg anđela stoji da Bog njome i kroz nju namjerava “ustanoviti kršćanstvo na vječnoj osnovi”. Tada, jednako sigurno kao u poruci trećeg anđela, Bog uspostavlja kršćanstvo na vječnoj osnovi; to će biti kršćanstvo koje neće biti povezano ni sa čim na ovoj zemlji. Bit će povezano samo s Bogom; samo s njegovom vječnom riječju; prosvijetljeno njegovim vječnim Duhom; naučeno od Onoga čiji su izlasci od vječnosti; i tako će biti vođeno k vječnom Bogu, da On vlada, a ispod će biti vječne ruke.

TAM1897 Q1 50.2Znam, i vi znate, da postoje neka braća koja ne misle da je ovo ispravno. Prije dvije godine je propovijedano i objavljeno u BULLETINU. Mnogi to nisu prihvatili. Neki to još uvijek ne prihvataju. Smatra se da je potpuno pogrešno. Ali na nedavnoj Generalnoj konferenciji pročitana su nam dva svjedočanstva — posebno napisana za ovu konferenciju, a jedno od njih, vidim, je odštampano u BULLETINU br. 4; drugo još nije odštampano, ali pretpostavljam da će uskoro biti — koja ukoravaju adventiste sedmog dana zbog bavljenja političkim pitanjima. Čitam ovdje jedan odlomak koji će vam pokazati suštinu toga:—

TAM1897 Q1 50.3Gospodin Isus je razočaran u svoj narod. On je Zapovjednik, oni se trebaju podrediti njegovoj zastavi. Nemaju vremena, mudrosti niti snage da troše na zauzimanje strane u političkim strankama. Ljudi se potiču na intenzivnu aktivnost odozdo, a sinovi i kćeri Božje ne smiju dati svoj utjecaj ovom političkom sukobu. Ali kakav duh obuzima naš narod kada oni koji vjeruju da smo sada pod porukom trećeg anđela, posljednjom porukom milosrđa svijetu, braća u istoj vjeri, pojavljuju se noseći bedževe suprotstavljenih političkih stranaka, iznoseći suprotna stajališta i izjašnjavajući svoja podijeljena mišljenja?

TAM1897 Q1 50.4Sada postavljam ovo pitanje u obliku teze: Da je ono što je propovijedano prije dvije godine o ovoj temi vlasti i crkve bilo prihvaćeno i da su ga slijedili svi adventisti sedmog dana, bi li se uopće moglo pojaviti mjesta za to svjedočanstvo?—Jasno, ne. Zar su te lekcije tada tražile nešto pogrešno, kada su Božji narod pozivale na položaj na kojem bi bilo nemoguće da On nađe grešku kod njih? Mislim na ovu konkretnu tačku. Mislim na to da kada se iz Božje riječi iznese linija istine, koja bi, kad bi je njegov narod prihvatio pred Bogom i svijetom, postavila ih u takav stav da bi Gospodinu bilo nemoguće da nađe zamjerku na njih u stvarima vezanim za tu liniju istine, zar nije sigurno prihvatiti to kao istinu? Kako bi to uopće moglo biti pogrešno?

TAM1897 Q1 50.5Ali ovo je samo jedno od svjedočanstava. Drugo svjedočanstvo ima stranicu za stranicom prijekora iste vrste upućenih njegovom narodu zbog upuštanja u političke rasprave tokom nedavne kampanje; tako da je u dva uzastopna svjedočanstva Gospod bio primoran poslati prijekor svom narodu zato što su činili upravo ono od čega bi bili sačuvani da su prihvatili poruku koju su dobili osamnaest mjeseci prije početka kampanje. Zašto je, onda, Gospod poslao tu poruku svom narodu osamnaest mjeseci prije nego što se ukazala prilika da postupaju suprotno? Zar nije želio da njegov narod bude pripremljen kada ih je to vrijeme zbrke i rasprave zadesilo, kako bi znali pravi put, ne bi bili zbunjeni zajedno s ostalima koji su bili zbunjeni, i tako ne bi učestvovali u stvarima koje je on bio primoran ukoriti?

TAM1897 Q1 50.6Ne tražim sada da iko to prihvati samo zato što je tu. Tražim da ga prihvate, prouče, mole se nad njim, razmotre ga i prihvate ga zato što je istina, i što će spasiti Božji narod od mogućnosti da Bog ikada bude pozvan da ih ukori ili ispravi po bilo kojem takvom pitanju. Ipak znam da postoje braća koji i dalje misle da je sve to pogrešno; i kažu da je to zahtijevalo od našeg naroda da zauzme ekstremni stav, i da je to bio ekstremni stav. Može li to biti ekstremni stav koji stavlja Božji narod tamo gdje On želi da stoje, kako bi bili potpuno slobodni od svih tih zbunjujućih stvari koje zbunjuju svijet?

TAM1897 Q1 50.7Ove godine ista linija razmišljanja pojavila se na drugi način. Pisma na koja se pozivalo prije dvije godine uopće nisu ušla u ovogodišnje lekcije. Tada je to bilo evanđelje; evanđelje je i sada; jer je to jednostavno evanđelje koje prožima cijelu Bibliju, i ne možete nigdje dotaknuti Bibliju a da ne kaže upravo to.

TAM1897 Q1 50.8Postoji još jedna stvar koju trebamo uzeti u obzir. Ako učestvujemo u političkim poslovima i političkim raspravama, različiti pojedinci će zauzimati različite strane, pripadati suprotnim političkim strankama, zagovarati suprotna stajališta i iznositi svoja podijeljena mišljenja, a da pritom tvrde da su braća. Koji je posljednji korak u političkom djelovanju?—Rat, naravno. Pa šta je u tome na početku?—Jednostavno ono što je na kraju—rat. To je taj duh, od početka do kraja. Mogu li braća u Kristu, koji su jedno u Kristu, učestvovati u bilo čemu što će ih podijeliti, u duhu antagonizma? Mogu li?—Ne; ne mogu, a da ostanu jedno u Kristu. Oni trebaju tražiti jedinstvo, tražiti jedinstvo Duha, “trudeći se čuvati jedinstvo Duha u vezi mira.”

TAM1897 Q1 50.9Neki su bili spremni prihvatiti tu logiku i dopustiti da je na kraju dozvoljeno da se čak i kršćani, bilo koji kršćanin, adventisti sedmog dana ili drugi, bore. Naravno, ne da se bore jedni protiv drugih, već da se bore za svoju zemlju i učestvuju u ratu kako bi održali građansku vladu. Ali gdje je zemlja kršćanina? Gdje je vlada kršćanina? Možete li reći?

TAM1897 Q1 50.10(Glasovi) “Nije od ovog svijeta.”

TAM1897 Q1 50.11Ona nije od ove zemlje, niti od ovog svijeta. Naše kraljevstvo i domovina nisu od ovog svijeta. Ali mogu li kršćani ratovati za svoju domovinu oružjem tjelesnog rata? Kralj te domovine dopustio je da bude razapet, ubijen i sahranjen izvan vidokruga, radije nego da podigne ruku da bi ratovao za svoju domovinu. Može li onda bilo šta, čija je logika dovedena do te mjere, biti istinito u početku?

TAM1897 Q1 51.1Ali to nije sve. Ako mi kao adventisti sedmog dana trebamo propovijedati ta načela i držati ih se, postoji važan korak koji se mora poduzeti, radi pravde prema vladi Sjedinjenih Američkih Država, prema saveznoj državi Michigan i nekoliko drugih saveznih država, kako bismo se pojavili u pravom svjetlu.

TAM1897 Q1 51.2Ponavljam to, da biste razumjeli o čemu govorim. Ako je tako da ćemo prihvatiti načelo da kršćani mogu ratovati, mogu podići svoju desnu ruku da brane zemlju i vladu i sve to, onda denominacija, radi vlastite pravde, a posebno radi pravde prema vladi Sjedinjenih Američkih Država i prema nekoliko saveznih država, to mora javno proglasiti i odbaciti i preokrenuti kurs koji je denominacija nekada zauzela.

TAM1897 Q1 51.3Imam ovdje dva mala dokumenta štampana 1865. godine, ali ono što je u njima napisano dogodilo se 1864. Jedan od njih nosi naslov “Stavovi adventista sedmog dana o nošenju oružja, izneseni pred guvernerima nekoliko saveznih država i generalnim maršalom [to jest, Sjedinjenih Američkih Država], uz dio Zakona o prijavljivanju.”

TAM1897 Q1 51.4U to vrijeme su adventisti sedmog dana, putem Odbora Generalne konferencije, predstavili vladi Sjedinjenih Američkih Država, te vladama saveznih država Illinois, Michigan, Pennsylvania, Wisconsin i još jedne ili dvije, da adventisti sedmog dana, kao kršćani, i zato što su kršćani, ne mogu dozvoliti da kršćani pod bilo kojim okolnostima nose oružje ili se bore. Drugi dokument sadrži izvatke iz spisa i publikacija adventista sedmog dana, kako bi se opravdala vlada u prihvatanju te molbe denominacije kao iskrene.

TAM1897 Q1 51.5Sada, ako ta odluka treba biti poništena i ako trebamo prihvatiti stav da kršćani mogu ratovati pod bilo kojim okolnostima, za vladu ili šta god da je u pitanju, onda dugujemo vladi Sjedinjenih Američkih Država da Odbor Generalne konferencije, koji predstavlja denominaciju, ode vladi Sjedinjenih Američkih Država i kaže im da smo promijenili svoja gledišta; i otići kod guvernera ovih država i reći im da smo promijenili svoja stajališta; kako bi zapisi stajali u skladu s našim novim i revidiranim stavovima o toj temi.

TAM1897 Q1 51.6Sada ne vjerujem ni trenutka da bismo se trebali držati nečega što je učinjeno, samo zato što je učinjeno. Ali ako je ono što je učinjeno bilo ispravno, onda se držite toga. I sada kažem da, ako mijenjamo svoja stajališta o tome, dugujemo tim vladama da ih o tome obavijestimo, kako ne bi mislile o nama drugačije nego što zaista jesmo. To je jedino pošteno prema vladama; jer smo se mi kao denominacija službeno zabilježili zauzimajući suprotan stav.

TAM1897 Q1 51.7Prije dvije godine, kada su ti časovi držani, nisam znao da ovi dokumenti postoje. Nisam znao da postoje sve do početka 1897. godine. Neko mi ih je poslao u koverti i to je sve što znam o tome. Štampani su 1865. godine u štampariji “Steam Press of the Seventh-day Adventist Publishing Association, Battle Creek, Mich.” Imena članova Odbora Generalne konferencije potpisana su na dokumentima predočenim Vladi Sjedinjenih Američkih Država, a imena članova Odbora državnih konferencija potpisana su na dokumentima predočenim guvernerima saveznih država.

TAM1897 Q1 51.8Sada ću vam pročitati neke od odlomaka koji su tada bili odštampani iz dokumenata, publikacija i radova Sedmog dana adventista, kao dokaz vladi Sjedinjenih Američkih Država i guvernerima saveznih država, da je taj stav koji je zauzeo Odbor Generalne konferencije denominacije bio njihov shvaćeni stav, a ne stav smišljen za tu priliku, kako bi izbjegli regrutaciju ili posljedice koje su zbog rata dolazile na zemlju. Ovo je pitanje izdano kao dokaz ovim vladama da je to bio princip za adventiste sedmog dana, i da su se držali toga jer je to bilo kršćanstvo.

TAM1897 Q1 51.9Pročitat ću nekoliko odlomaka iz ovoga i vidjet ćete ono što sam i ja vidio čim sam ga pročitao — da da sam imao taj dokument pred sobom prije dvije godine u ovom Tabernaklu, ne bih mogao jasnije izložiti principe koji se u njemu nalaze nego što sam to učinio u lekcijama koje sam držao, a koje su objavljene u BULLETINU. Evo izvatka iz nečega što je napisao pastor James White u časopisu Signs of the Times, 1853. godine:—

TAM1897 Q1 51.10Navodna Kristova crkva napustila je ruku svoga pravog muža i sada se oslanja na snažnu ruku zakona. Ona traži zaštitu i da je hrane pokvarene vlade svijeta, i ispravno je predstavljena bludnim kćerima stare majke, budući da je ona simbol Katoličke crkve. Kao što se žena treba prilijepiti uz muža, tako se i crkva treba prilijepiti uz Krista i umjesto da traži zaštitu u ruci zakona, oslanjati se samo na moćnu ruku svog Omiljenog. Crkva je nezakonito udata za svijet. To se može vidjeti u raznim odjelima civilne vlasti. Čak i u ratnom odjelu vidi se kako navodni sluga Isusa Krista ismijava Boga mira svojim molitvama za uspjeh u bitci.

TAM1897 Q1 51.11Još jednom, izvadak preuzet iz časopisa Review and Herald od 9. maja 1854.:—

TAM1897 Q1 52.1Bilo da su ove stvari blizu ili ne [radi se o dolasku Gospodnjem], činjenica ostaje; vlada ratni duh, duh mržnje i obmane. Bojimo se njegovog zagađujućeg utjecaja,—to je demoralizirajući utjecaj upoznatosti s idejama rata i prolijevanja krvi, to je nezdravo uzbuđenje, gorak stranački duh, koji je zao i uzrokuje širenje zla.

TAM1897 Q1 52.2Neka se ne kaže da za Kristove učenike ne postoji opasnost od ovih uzroka. Postoji opasnost; jer kada “bezakonje obiluje, ljubav mnogih ohladiće se.” Takve su tajanstvene i neobjašnjive simpatije koje vežu čovjeka za čovjeka, koje zabranjuju odvojeni i izolovani interes, da nesvjesno usvajamo prevladavajući ton, i ne znamo dok se um ne izopači i ne uznemiri; i tako, budući u nezdravom stanju, spreman je primiti i začeti zlo. Moralna kuga je čak i razornija od pomora.

TAM1897 Q1 52.3Još jedan odlomak preuzet iz časopisa Review and Herald od 31. jula 1856.:—

TAM1897 Q1 52.4Isus je rekao: “Idi za mnom.” Dragi brate, draga sestro, koje vam je mjerilo vjere? Zar nije Biblija? Kažete: Da. Onda ćemo se njome poslužiti da bismo saznali da li idemo za Isusom ili ne. Ja ću krenuti ispred vas na vaš put i raspravljati s vama; a taj put je svaki naš čin u životu. Prvo ćemo obuhvatiti širi pregled i upitati se: Postupate li kao svijet? Ali vi pitate: “Šta želite reći?” Pokušat ću vam objasniti. Da li se udružujete sa svijetom u njegovim načelima i zakonima? Ako je tako, vaš put nije onaj kojim je hodao Isus. Isus je rekao: “Oni (učenici) nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta.” Kada ste vidjeli Isusa u sudnici cara?—Nikada, osim kada je vođen kao jagnje na klanje.

TAM1897 Q1 52.5Ali mi želimo dobre zakone, i naša je dužnost da nađemo dobre ljude koji će ih donijeti i provoditi.

TAM1897 Q1 52.6Zaista želimo dobre zakone; i Isus nas nije ostavio da ga slijedimo bez njih. On kaže: “Riječ koju čujete nije moja, nego Oca koji me je poslao.” Ivan 14:24.

TAM1897 Q1 52.7Psalmist kaže: “Zakon Gospodnji je savršen, obraća dušu.” Psalam 19:7. Pavao kaže: “Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno za pouku, za ukor, za ispravljanje, za poduku u pravednosti, da čovjek Božiji bude savršen, potpuno opremljen za svako dobro djelo.” 2. Timoteju 3:16, 17. Šta više želiš? ili šta manje želiš, dragi brate?

TAM1897 Q1 52.8Sljedeći korak koji od svog zastupnika zahtijevate je donošenje zakona, koji se, ako se ne poštuju, provode mačem, nekršćanskim oružjem. Navedeni zakoni su suština, vitalna bit navedene vlasti čiji je on sastavni dio, a koja svoju nacionalnost može održati samo arsenalima ili spravama smrti, velikim mornaricama i vojskom opremljenom smrtonosnim oružjem. Zatim stavljate svog dobrog brata kršćanina, sljedbenika Princa Mira, pored gubilišta da izvrši smrtnu kaznu; ili na čelo vojnog odreda, s nalogom habeas corpus da vrati u ropstvo jadnog brata, zbog zločina želje da udahne slobodan zrak neba. Ili, ako je on vaš glavni državni poglavar, vi uspinjete svog dobrog biskupa na ratnog konja, potpuno naoružanog od glave do pete, vrhovnog zapovjednika nad svim silama smrti u naciji.

TAM1897 Q1 52.9Pitao bih, dragi sljedbenici Isusovi, može li čovjek učiniti ispravnim ubijanje, kada je Bog rekao: “Ne ubij”? Zar čitavo tkivo ljudske vlasti ne počiva na maču? Zar se neće razbiti u komadiće kada dođe onaj čije je pravo da vlada u pravednosti?

TAM1897 Q1 52.10Ali ja nisam u ratu s ljudskim vladama. Ne, ne. David kaže u himni hvale Bogu: “Doista, gnjev čovječiji te slavi; ostatak gnjeva ti ćeš obuzdati.” Psalam 76:10. “Jer vladari nisu strah za dobra djela, nego za zla. Hoćeš li se dakle ne bojati vlasti? Čini dobro i dobit ćeš pohvalu od nje. Jer je on Božiji službenik tebi [kršćaninu] na dobro.” Rimljanima 13:3, 4.

TAM1897 Q1 52.11Ako, braćo moja, imate na umu da su kršćani drugačija družina, malo stado, odvojeno, izabrano iz svijeta, da budu svjetlo u svijetu, ili za svijet, da svijet, gledajući njihova dobra djela (svjetlo), bude naveden da se pridruži malom stadu, koje se cijeli dan broji za klanje, i tako proslavi vašeg Nebeskog Oca, tada ćete moći shvatiti takve odlomke kao što je Poslanica Rimljanima 13, i 1. Timoteju 1; 2, na koje ću se možda vratiti kasnije. “Neka se komad glinene posude spori s komadima glinene posude s zemlje” [Izaija 45:9]; ali, neka kršćani posjeduju um Isusa, tada će slijediti Isusa.

TAM1897 Q1 52.12Jesmo li vidjeli neke od posljedica toga što su ispovijedajući kršćani slijedili svijet? Neka nas to onda pripremi da se popnemo na uzvisinu kao Bileam, kada ga je Balak pozvao da prokune Izrael, kada je izrekao svoju prispodobu i rekao: “Kako da prokunem onoga koga Bog nije prokleo? Ili kako da se suprotstavim onome koga Gospod nije osudio?” Jer ga vidim s vrhova stijena i s humaka ga promatram: gle, narod će živjeti sam i neće biti ubrojen među narode.” Brojevi 23:8, 9.

TAM1897 Q1 52.13Sada čitam još jedan odlomak, preuzet iz časopisa Review, od 14. augusta 1856. godine:—

TAM1897 Q1 52.14Da li vam je evanđelje Isusovo dalo pravo da koristite mač, da se naoružate tjelesnim oružjem, da uzmete mač da biste “obezbijedili svoju porodicu”, da oslobodite potlačene iz ruku tlačitelja, kršeći šestu Božiju zapovijest: “Ne ubij”? Isus kaže: “Ljubite svoje neprijatelje.”

TAM1897 Q1 52.15Da li mislite da vi, kao kršćani koji živite pod evanđeljem, imate biblijsku dozvolu da se na bilo koji način uplićete u političke sukobe? Bilo u donošenju zakona ili u izvršavanju zakona ljudske vlasti? Ako je tako, mislim da se uveliko varate.

TAM1897 Q1 52.16To je ono što je denominacija rekla 1864. godine. To su predstavili vladi Sjedinjenih Američkih Država kao dokaz da ne vjeruju u rat, da se ne mogu baviti nošenjem oružja i da se od njih ne može očekivati da će se boriti ako budu regrutovani. I vlada Sjedinjenih Država je saslušala njihove predstavke i odredila da idu u bolnice gdje mogu obavljati posao evanđeoskih služitelja, brinuti se o bolesnima i donositi spasenje umirućima. Sada, ako se to treba poništiti, trebali bismo se pošteno suočiti s vladom i izjaviti da je to poništeno.

TAM1897 Q1 52.17Nastavljam čitati:—

TAM1897 Q1 52.18Svaki tekst koji citirate ili uvjerljiv razlog koji iznosite mora se provjeriti jednostavnim, doslovnim Pismom. Možda ćemo u odgovarajuće vrijeme razmotriti sve takve odlomke ili razloge koje navodite; ali prvo ćemo poslušati evanđelje. Za kršćane koji su voljni slijediti Isusa, ovo bi trebalo biti dovoljno.

TAM1897 Q1 52.19Isus kaže: “Ako me ko služi, neka mene slijedi.” Ivan 12:26. Ali vi kažete: “Ovo mogu učiniti i služiti kao vjerni građanin svoje zemlje, u njenim nacionalnim politikama i vladi?” Stanite. Isus kaže: “Nijedan čovjek ne može služiti dvojici gospodara.” Matej 6:24. “Da ste od svijeta, svijet bi volio svoje; ali pošto niste od svijeta, nego sam vas izabrao iz svijeta, zato vas svijet mrzi.” Ivan 15:19.

TAM1897 Q1 52.20Kakav udio možete imati u politikama svijeta, ako “niste od svijeta”, već ste mrženi od svijeta i izabrani “iz svijeta”? Ali, kažete, zar moramo predati vlast u ruke nepravednicima? Ne možete si pomoći. Zli ljudi i zavodnici postajat će sve gori i gori; a u vrijeme kraja svijeta, zli će činiti zlo, i nijedan od zlih neće razumjeti. Daniel 12:10. Razlog je u tome što svijet ne želi poslušati Boga, niti slijediti Isusa, ne priznajući da postoji jedan Zakonodavac. Jakov 4:12.

TAM1897 Q1 53.1“Zato je Gospod rekao: ‘Pošto mi se ovaj narod ustima približava i usnama me poštuje, a srce svoje udaljio od mene i njihov strah prema meni naučen je po ljudskoj zapovijedi, zato, evo, učinit ću čudesno među ovim narodom, čudesno i zapanjujuće; jer će mudrost njihovih mudraca propasti, a razum njihovih razboritih bit će sakriven.’” Izaija 29:13, 14. Kako je ovo divno ilustrirano na primjeru mnogih uglednih teologa, koji su, prije samo kratkog vremena, stajali na čelu religijskih preporoda, moralnih reformi i društava za mir: vodeći Kristovu crkvu, naoružanu evanđeljem koje donosi na svjetlo život i besmrtnost; koristeći molbe, molitve i suze; sada, upravo pred licem evanđelja, kada je Isus rekao, “Čuli ste da je rečeno: ‘Ljubi bližnjeg svoga, a mrzite neprijatelja svoga.’ Ali ja vam kažem: volite svoje neprijatelje, blagoslovite one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze i molite se za one koji vas pogrđuju i progone, da budete sinovi Oca vašega koji je na nebesima; jer on daje da njegovo sunce izlazi nad zlima i nad dobrima i šalje kišu na pravedne i na nepravedne.” “Budite dakle milosrdni, kao što je i Otac vaš milosrdan.” Matej 5:43-45; Luka 6:36. Uprkos ovim stihovima, vidimo očajno stanje kršćanskih crkava dok razvijaju svoj moralni pad i prilagođavanje svijetu. Navodimo nekoliko od mnogih primjera.

TAM1897 Q1 53.2Slijede izjave nekoliko istaknutih propovjednika, prožete terminima poput “oružja”, “borbe”, “bitke”, “rata” itd. Zatim tekst nastavlja ovako:—

TAM1897 Q1 53.3S obzirom na ovakve činjenice, koje pokazuju da se najfinije zlato pretvorilo u nešto gore od troske, te potpuno zanemarivanje svjedočanstava Kristovih i njihove nekadašnje ispovijesti, moramo uzviknuti: “Krenuli su putem Kainovim i pohlepno potrčali za pogreškom Bileamovom.”

TAM1897 Q1 53.4Slijede li ovi ljudi Isusa? Oružaju li sebe i svoje sljedbenike evanđeoskim oružjem? Pokazuju li bezrezervno povjerenje u savršeni Božiji zakon? Priznaju li da za kršćanina postoji samo jedan Zakonodavac? Čuju li Pavla kako kaže: “Naše oružje za borbu nije tjelesno, nego moćno Božijom silom za rušenje utvrda”? 2. Korinćanima 10:4. Poslušaju li naposljetku Pisma koja, kako tvrde, uče?

TAM1897 Q1 53.5Obucite svu Božiju opremu, da možete izdržati protiv lukavosti đavola. Zašto? — “Jer se ne borimo protiv krvi i tijela.” Ne; to nije poziv Isusovih sljedbenika. Već se borimo “protiv poglavarstava, protiv sila, protiv upravitelja tame ovoga svijeta, protiv duhovne zloće [zlih duhova, u margini] na visokim mjestima.” “Zato uzmite svu Božiju naoružanost, da se možete oduprijeti u zli dan i, učinivši sve, stajati čvrsto.” Efežanima 6:11-13.

TAM1897 Q1 53.6Pavao nabraja kršćansko oružje u Efežanima 6:14-18 i kaže: Uzmite “mač Duha [a ne od čelika], koji je riječ Božija; moleći se uvijek svakom molitvom i molbom u Duhu;” noseći ovaj nebeski oklop i obuvši noge pripremom evanđelja mira, nastojeći uživati u Kristovom blagoslovu,—“Blago milostivima, jer će i oni dobiti milosrđe... Blago mirotvorcima [a ne narušiteljima mira], jer će se sinovi Božiji nazvati.” Matej 5:7, 9. Poslušajte Ivana dok se obraća vojnicima, kada su ga pitali šta da rade. On im odgovara: “Nikome ne čini nasilje.” Luka 3:14.

TAM1897 Q1 53.7Sjetite se da je Isus rekao Petru, kada je podučavana velika praktična doktrina za sve kršćane o tome šta činiti sa mačem: “Vratite svoj mač u korice; jer svi koji mač uzimaju, od mača će poginuti.” Matej 26:52.

TAM1897 Q1 53.8Neka kršćani hodaju u svjetlu ovih istina, i bilo bi samo malo kršćanskih generala ili vojnika koji bi koristili “dvadeset pet Sharpovih pušaka rev. g. Beechera”, iako bi se Biblija licemjerno pobožno pripojila zatvaraču svake puške.

TAM1897 Q1 53.9Čuju Isusa kako kaže: “Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta: da je moje kraljevstvo od ovoga svijeta, onda bi se moji sluge borili.” Ivan 18:36. Kršćani, tako naoružani ovim evanđeoskim oružjem i potpuno razoružani od tjelesnog, budući da su se u potpunosti odvojili od svjetskih vlada, mogu dopustiti svijetu, naoružanom oružjem smrti, da juri širokim putem, namećući svoje nekršćanske zakone kaznom smrti.

TAM1897 Q1 53.10To je neizreciva povlastica ostatka crkve, dok promatraju historiju prošlosti i vide, iako su Kristovi učenici, poput Pavla, uzvikivali, “Zbog tebe nas se ubija po cijeli dan; smatraju nas kao ovce za klanje [Rimljanima 8:36];” dok je njihov put bio natopljen suzama, prožet njihovom krvlju i prekriven njihovim razdiranim leševima i izbijeljenim kostima;—njihova je privilegija uzviknuti s Bileamom, dok vide da će se Božji “narod nastaniti sam i neće biti ubrajan među narode,” “Dopusti mi da umrem smrt pravednika, i da mi posljednji kraj bude kao njegov!” Brojevi 23:9, 10.

TAM1897 Q1 53.11U ovom letku ima još mnogo toga, ali ne moram čitati više. Pročitat ću još jedan ili dva odlomka od Gospoda, koji su ovdje za nas u naše vrijeme. Ovo nam je dato prije četiri godine od Duha proroštva i čitano nam je u ovom Šatoru:—

TAM1897 Q1 53.12“Gospod je izabrao Jakova za sebe, a Izrael za svoj posebni dragulj. Jer znam da je Gospod veliki i da je Gospod naš iznad svih bogova.” Razmislite, braćo i sestre, da Gospod ima narod, izabrani narod, svoju crkvu, da bude njegova, njegova tvrđava, koju drži u svijetu opsednutom grijehom, pobunjenom svijetu; i namjeravao je da se u njoj ne poznaje nijedna vlast, da nijedan zakon ne bude priznat, osim njegova.

TAM1897 Q1 53.13Još jedna je došla do nas na Generalnoj konferenciji ove tekuće godine. To nas vraća pravo tamo gdje je apostazija započela i dovodi nas licem u lice s Bogom, s njegovom istinom i sa cijelom ovom temom onakvom kakva je od Gospoda; onako kako on danas želi biti sa svojim narodom.

TAM1897 Q1 53.14Linija razdvajanja između Božijeg naroda koji ispovijeda da čuva zapovijedi i svijeta, nije tako jasna kao što je nekada bila. Oni koji hodaju u skladu s Bogom neće biti nađeni kako učestvuju u političkim okupljanjima. Oni koji to čine daju dokaz da nisu vjerni Isusovi sluge. Tako dugo su se dodirivali sa svjetovnim stvarima da su izgubili razboritost. Postoji narod koji se prijavio da stane pod barjak Isusov. Oni su Kristova vojska. Obavezali su se da izađu iz svijeta i budu odvojeni. Obavezali su se da koriste mač Duha, riječ Božiju, kako bi vodili agresivan rat protiv grijeha i svake nepravde. Mi trebamo pokazati svoju odanost.

TAM1897 Q1 53.15To je termin iz oblasti vlasti; to je termin koji se primjenjuje na državljanstvo. Čemu trebamo pokazati svoju odanost? To je pitanje.

TAM1897 Q1 53.16Mi trebamo pokazati svoju odanost našem Kralju, Gospodu Isusu Hristu. Apostol Jakov objavljuje: “Ko god dakle bude prijatelj svijetu, taj je neprijatelj Bogu.” A voljeni Ivan, učenik po duhu najsličniji Isusu, dao je upozorenje: “Ne volite svijet, niti stvari koje su u svijetu. Ako ko voli svijet, ljubav Očeva nije u njemu.” Nijedan čovjek neće pronaći sreću slijedeći primjer Adama i udaljavajući se od svog Stvoritelja.

TAM1897 Q1 54.1Tako se ova učenja završavaju upravo tamo gdje smo i počeli – s Adamom i njegovim Stvoriteljem, i prvom od svih zapovijedi u svemiru – “Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svojom dušom svojom, i svim umom svojim, i svom snagom svojom.” Tada nećete lutati od svog Stvoritelja. Tada neće biti otpadništva. Tada neće biti idolopoklonstva. Tada neće biti vlade uspostavljene po uzoru na pogane koji su se odmakli od Boga; nego će Bog biti sve u svemu i vodit će svoj narod u onu slavnu zemlju koju je pokazao našem ocu Abrahamu kada ga je odvojio od svih vlada na svijetu i održao odvojenim dok je živio u svijetu.

TAM1897 Q1 54.2Onaj koji nas poziva da ga slijedimo i koračamo stopama te vjere koju je naš otac Abraham imao, iako je bio neobrezan, tada će nas odvesti u onu zemlju koja je slava svih zemalja; i ondje ćemo boraviti u prisustvu Gospodnjem i pod slavnim krilima Svemogućeg, zauvijek — voleći Boga svim srcem, svom dušom, svim umom i svom snagom; i on može ukazati na nas sada, tada i zauvijek u prisustvu svemira i reći: “Ovo su oni koji čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.”

TAM1897 Q1 54.3I neka sav narod kaže: “Amen i Amen.”