Misionari za Boga

TAM1897 Q1 14.2Propovijed održana u srijedu navečer, 3. marta 1897. Objavljeno u biltenu Generalne konferencije, prvi kvartal, 1897, sv. 2, br. 1, str. 14-20.

TAM1897 Q1 14.3NAŠA lekcija sinoć završena je osnivanjem prve države poznate historiji; zapravo, samim početkom države. Sveto pismo kaže o Nimrodovom kraljevstvu:—

TAM1897 Q1 14.4Početak njegovog kraljevstva bile su Babel, Erek, Akad i Kalne u zemlji Senar. Iz te zemlje je Asur izašao i sagradio Ninive.

TAM1897 Q1 14.5Naš prijevod glasi: “Asur je izašao i sagradio Ninive.” Ali prava ideja je, kako je navedeno u fusnoti: “On [Asur] je izašao u Asiriju i sagradio Ninive”, i druga tamo navedena grada. Tako da je početak njegovog kraljevstva bio u Šinaru, a njegovo proširenje je bilo u Asiriju.

TAM1897 Q1 14.6Nimrod nije bio samo moćan lovac na divljač, već i progonitelj ljudi. I moć koju je stekao, koju je uzeo u svoje ruke ovim uspostavljanjem i proširenjem svog kraljevstva, koristio je da prisili ljude da priznaju njegovu moć i boga kojem je služio. Tako da je od prve države koja je ikada postojala na svijetu pa sve do posljednje koja će ikada postojati na svijetu, svaka od njih koristila protiv Boga moć koju je imala.

TAM1897 Q1 14.7Ponovit ću to: Svaka država, od prve koja je ikada postojala, to jest Nimrodove, do posljednje koja će ikada postojati, to jest ove, koristila je svoju moć protiv Boga, protiv njegove istine, protiv njegovog naroda; da prisili ljude da se odvrate od Boga. Od početka do kraja, to je zapis svakog od njih. Kada se svijet završi, to će biti zapis kraljevstava i država svijeta.

TAM1897 Q1 14.8Evo izjave iz članka na naslovnoj stranici časopisa Review, od 14. aprila 1896.: Veliki prevarant “navukao je narod da se klanja idolima i tako stekao prevlast nad zemaljskim kraljevstvima. Smatrao je da je biti bog ovog svijeta sljedeća najbolja stvar nakon preuzimanja Božijeg prijestolja na nebu.” U historiji navedenoj u prethodnoj lekciji možete vidjeti djelovanje plana ovako otkrivenog u Duhu proroštva. Prvo su ljudi zapali u idolopoklonstvo, a zatim u monarhiju. I prvi koji je to učinio uspostavio je državu i sam je bio progonitelj ljudi silom koju je tako stekao. To je historija. Vidjet ćete kako se to odvija u drugim narodima kako budemo napredovali.

TAM1897 Q1 14.9Nije prošlo mnogo vremena od Nimroda pa je u cijeloj toj zemlji Bog bio zaboravljen, osim od Abrahama. Samo je Abraham tražio i pronašao Boga; i s Abrahamom je Bog ponovo započeo ljudski rod na Gospodinovom putu. Sad obratite pažnju na ono što je rekao Abrahamu. S obzirom na ono što smo proučavali, s obzirom na ono što je bilo pred nama u prethodnom času, i na ono na što sam upravo sada skrenuo vašu pažnju, razmotrite šta je Bog rekao Abrahamu kada je s njim započeo novi narod; to jest, Božiji narod. Postanak 12:1 kaže nam šta je Gospod u početku rekao njemu. “A Gospod reče Abramu: ‘Iziđi iz’” — čega? — “‘svoje zemlje’.” Šta prvo?

TAM1897 Q1 14.10(Zbor) Tvoju zemlju.

TAM1897 Q1 14.11“i od rodbine tvoje, i od kuće oca tvoga, u zemlju koju ću ti pokazati.” Tri stvari koje je Bog rekao da Abram mora napustiti. Prvo, mora napustiti, šta?—Svoju zemlju. Zatim?—Svoje srodnike. Zatim?—Očevu kuću. U očevoj kući su bili idolopoklonici. Njegova zemlja je prisiljavala ljude na idolopoklonstvo; bila je protiv Boga. Njegova zemlja, njegovi srodnici i očeva kuća bili su idolopoklonici i morao je sve to napustiti. Gospod mu je pokazao zemlju; ali je li mu je dao u posjed?—Ne, ni da stane nogom na nju. Kada ga je Bog pozvao iz te zemlje, je li ga odveo u neku drugu?—Ne; nego “obećao mu je da će je dati njemu i njegovom potomstvu nakon njega.” Dakle, kada ga je Bog pozvao iz njegove zemlje, a nije ga odveo u drugu, gdje ga je to ostavilo?

TAM1897 Q1 14.12(Skupština) Hodočasnik i stranac.

TAM1897 Q1 14.13Da li je to ostavilo Božjeg predstavnika na ovom svijetu, potpuno bez domovine na ovom svijetu?

TAM1897 Q1 14.14Ipak je bio potpuno bez domovine?—O, On je tražio “bolju domovinu, onu nebesku.”

TAM1897 Q1 14.15Okrenimo se jedanaestom poglavlju Poslanice Jevrejima i pogledajmo to. Osmi stih, počevši od:—

TAM1897 Q1 14.16Po vjeri je Abraham, kad je bio pozvan da izađe i ode u mjesto koje će poslije primiti u nasljedstvo, poslušao; i izašavši, ne znajući kamo ide.

TAM1897 Q1 15.1Ali odakle je on izašao?—Iz svoje zemlje, ne znajući kamo je išao. “Po vjeri je on boravio kao stranac u zemlji obećanja, kao u tuđini, i živio je u šatorima sa Isakom i Jakovom, nasljednicima istog obećanja zajedno s njim.” Znate, nije mu dao nikakvo nasljedstvo, ne, čak ni mjesta na kojem bi mogao stati nogom; a ipak je obećao da će ga dati njemu i njegovom potomstvu nakon njega. Izveo ga iz njegove vlastite zemlje; i iz nijedne druge zemlje na zemlji nije mu dao ni toliko da stane nogom. Tako je ostao potpuno bez zemlje na zemlji. U to smo sigurni; ali sjetite se šta je Bog govorio. Ko je bio Abraham u to vrijeme?—Bio je “prijatelj Božiji”, “otac svih koji vjeruju u Boga”. Je li on vaš otac? Imate li vi zemlju u ovom svijetu?

TAM1897 Q1 15.2Jer je on iščekivao grad koji ima temelje, čiji je graditelj i tvorac Bog. Po vjeri je i sama Sara, premda je već bila u godinama, dobila snagu da začne sjeme i rodila dijete, jer je smatrala vjernim onoga koji je obećao. Zato je i od jednoga, i od onoga koji bijaše kao mrtvac, proizašlo mnoštvo kao zvijezde nebeske u broju i kao pijesak uz obalu morsku, nebrojen. Svi oni umriješe u vjeri, ne primivši obećanja.

TAM1897 Q1 15.3Šta je Bog obećao kada ga je izveo iz njegove zemlje? Da li mu je obećao zemlju?—Da. Ali on nije dobio zemlju u ovom svijetu; “nego ih gledajući izdaljka, uvjerili su se u njih, i zagrlili ih, i ispovjedili da su stranci i hodočasnici na zemlji. Jer oni koji govore takve riječi jasno objavljuju da traže domovinu.” Može li čovjek tražiti jednu zemlju kad je već ima?—Ne; jer čovjek ne može imati dvije zemlje, kao što ne može služiti dvama gospodarima.

TAM1897 Q1 15.4“Pa, kaže neko, Abraham je bio izvan svoje zemlje.” Da, ali imao je priliku da se vrati ako je želio. Da je i dalje smatrao to svoju zemlju, tako da mu je bilo na srcu, i da mu je nedostajala domovina kad se udaljio osamsto ili hiljadu milja, i da je u zemlji bila glad, i da to nije bilo tako zanimljivo kao što je mislio da bi moglo biti, mogao je reći, “Želio bih samo još jednom vidjeti ljude tamo, drage stare ravnice i poznata drveća. Kad bih to samo mogao učiniti, onda bih bio spreman da se vratim i ostanem neko vrijeme na ovom polju.” Da je tako razmišljao, imao bi priliku da se vrati; jer je napisano: “Zaista, da su se sjećali one zemlje iz koje su izašli, imali bi priliku da se vrate.”

TAM1897 Q1 15.5Svjesni; šta znači svjestan?—Da im je um bio ispunjen tom zemljom iz koje su izašli, imali bi priliku da se vrate. I imali bi je, zaista; jer bi je tada i stvorili.

TAM1897 Q1 15.6Ali sada oni žude za boljom, to jest nebeskom, zemljom; zato [zato, iz tog razloga] se Bog ne stidi da se nazove njihovim Bogom, jer im je pripremio grad.

TAM1897 Q1 15.7Jeste li izašli iz svoje zemlje? Okrenite se Poslanici Rimljanima 4:1-12:—

TAM1897 Q1 15.8Šta ćemo dakle reći da je naš otac Abraham po tijelu našao? Jer da je Abraham bio opravdan djelima, imao bi se čime hvaliti, ali ne pred Bogom. Jer šta kaže Pismo? Abraham je povjerovao Bogu, i to mu se računalo za pravednost. A onome koji radi, nagrada se ne računa po milosti, nego po dugu. A onome koji ne radi, nego vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnike, njegova se vjera računa za pravednost. Kao što i David opisuje blagoslovljenost čovjeka kojem Bog pripisuje pravednost bez djela, govoreći: ‘Blagoslovljeni su oni kojima su grijesi oprošteni i čiji su grijesi pokriveni.’ Blago čovjeku kojem Gospod neće pripisati grijeh. Dolazi li ta blagodat samo na obrezane ili i na neobrezane? Jer mi kažemo da je vjera Abrahamu pripisana za pravednost. Kako je onda uračunato? Da li je bio u obrezanju ili u neobrezanju? Ne u obrezanju, nego u neobrezanju. I primio je znak obrezanja, pečat pravednosti vjere koju je imao dok je još bio neobrezan; da bude otac svima koji vjeruju, iako nisu obrezani; da i njima bude uračunata pravednost: i otac obrezanja onima koji nisu samo iz obrezanja, nego i koji hodaju stopama vjere našeg oca Abrahama, koju je imao dok još nije bio obrezan.

TAM1897 Q1 15.9Ta vjera našeg oca Abrahama, koju je imao dok još nije bio obrezan, bila je ona vjera koju je imao kada ga je Bog pozvao iz njegove zemlje, od njegove rodbine, iz kuće njegovog oca, i kada je ostao prepušten Božijoj ruci, bez domovine na svijetu. I on je otac svima onima koji vjeruju, čak i ako nisu obrezani; i svima ostalima, pod uslovom da svi hodamo stopama te vjere koju je imao dok nije bio obrezan. “Ako ste vi Kristovi, onda ste Abrahamovo sjeme i nasljednici prema obećanju.”

TAM1897 Q1 15.10“Sjeme tvoje bit će stranac u zemlji koja nije njihova.” Jeste li njegovo sjeme? Jeste li Abrahamovo sjeme zato što vjerujete u Isusa Krista? Jeste li stranac u zemlji u kojoj se nalazite?—Ako ste njegovo sjeme, onda jeste. Zašto?—Zato što to nije vaša zemlja. To više nije vaša zemlja.

TAM1897 Q1 15.11E sad, ovo nije teorija. Ovo se sada svodi na praktičnu, svakodnevnu religiju. Brat Dan Jones je jučer, sjećate se, govorio o misionarima koji idu u Meksiko i želio je misionare koji bi tamo otišli i ponijeli svoja srca sa sobom. On ne želi one koji bi ostavili svoja srca u Sjedinjenim Državama, ili kojoj god državi to bilo, kada bi otišli tamo da rade misionarski posao; jer tada oni ne mogu raditi misionarski posao.

TAM1897 Q1 15.12Gospod je želio da Abraham bude misionar svim ljudima koje će kasnije sresti na zemlji; i on je to bio. Ali Bog je znao, a svako drugi zna ko ovo vidi onako kako Gospod vidi, da nijedan čovjek ne može biti misionar u ovom svijetu ako ima svoju domovinu u ovom svijetu. Ti i ja ne možemo biti misionari u bilo kojoj drugoj zemlji ako je Amerika naša zemlja. Ne možemo biti misionari u Americi sve dok je Amerika naša zemlja. Ne možete biti misionar čak ni kod kuće ako prvo niste izašli iz svoje zemlje. Tako je. To je u prirodi stvari.

TAM1897 Q1 16.1Pitanje.—Kako to dokazujete?

TAM1897 Q1 16.2Mi to ne možemo dokazati. Ne namjeravam to dokazivati. Gospod je to dokazao, a ti i ja to trebamo prihvatiti i vjerovati u to.

TAM1897 Q1 16.3Za šta smo mi misionari u svijetu? Razmotrimo to. Zašto smo poslani da budemo misionari? Misionari čega? Koji je naš misionarski posao? Koji je njegov cilj? Jesmo li misionari za Ameriku ili smo misionari za Boga? Je li Amerika Božija zemlja, nezavisna od svih drugih na zemlji? Nije dovoljno dobra da bude Božija zemlja; i nije dovoljno dobra za Božiji narod, ma koliko dobra bila.

TAM1897 Q1 16.4Ti i ja trebamo biti misionari za Boga, da pozivamo ljude k Bogu; da ih pozivamo odatle gdje jesu k Bogu, iz grijeha u pravednost, iz tame u svjetlost, iz zemlje u kojoj se nalaze, u bolju zemlju koju je Bog pripremio.

TAM1897 Q1 16.5Pa ako je Njemačka moja zemlja — a ako je moje srce tamo, ona je moja zemlja — kako mogu pozivati ljude u zemlju kojoj ne pripadam, koja nije moja? Ako je Amerika moja zemlja, kako mogu obavljati misionarski rad u ime druge zemlje? — To se ne može učiniti. Kada je Bog želio da Abraham bude misionar za Njega, misionar u ime zemlje kojoj Bog zove sve ljude, postavio ga je tamo gdje je zaista mogao biti misionar svim ljudima. Bog ga je pozvao da bude misionar i u tome je postavio primjer svim ljudima koji dolaze poslije njega, šta znači započeti misionarski rad. Prva stvar je izaći iz svoje zemlje. Dakle, ako ćete biti misionar u Nebraski, izađite iz svoje zemlje. Ako ćete biti misionar u Meksiku, prvo izađite iz svoje zemlje. Jer ako ćete uopće biti misionar na zemlji, Gospodin vam kaže: “Iziđi iz svoje zemlje;” a zatim nastavlja i kaže: “iz svoje zemlje i iz očine kuće.” Sve te stvari ometaju misionarski rad, dok se ne udaljite od njih i ne oslobodite ih se. Ali kada se udaljite iz svoje zemlje, od svog roda i od očeve kuće, tada, gdje god da ste na zemlji, vi ste misionar. Ne morate to biti; vi to jeste. “Ko od vas ne ostavi sve što ima, ne može biti moj učenik.” I “ko voli oca ili majku više od mene, nije dostojan mene.” “Iziđi iz svoje zemlje, i od svojih srodnika, i iz očine kuće, u zemlju koju ću ti pokazati.”

TAM1897 Q1 16.6Sada sam prije trenutak rekao, i ponavljam, da je ovo praktično kršćanstvo svakog dana, kao što je oduvijek bilo kod onih koji vjeruju u Boga.

TAM1897 Q1 16.7(Glas) Kako čovjek može ostati u Nebraski, a ipak izaći iz svoje zemlje?

TAM1897 Q1 16.8Ponovnim rođenjem. Ako je rođen u Nebraski, treba da se ponovo rodi. Ako je rođen u Americi, neka se ponovo rodi i napustit će svoju zemlju. Ako je rođen u Njemačkoj, neka se ponovo rodi i napustit će svoju zemlju.

TAM1897 Q1 16.9Sada, braćo, u ovome ima mnogo istine. Ništa na ovom svijetu nije toliko ometalo naše misionarsko djelo kao ovo stalno odlazak na strano polje rada i priprema za skoro trenutni povratak. Svaki čovjek među misionarima Sedmog dana adventista koji je bio u inostranstvu zna da je ovo činjenica. A on ne mora napustiti Sjedinjene Države da bi to shvatio. Zapravo je predloženo da bi bilo mudro nabaviti drugi brod koji bi prevozio kući misionare koje brod “Pitcairn” odvede; kako ih “Pitcairn” odvede, neka drugi brod krene za njima za kratko vrijeme, kada se zažele kuće, i dovede ih kući! Sada će se ovo morati zaustaviti, inače nikada nećemo biti misionari na ovoj zemlji; Gospod ne želi ništa slično tome.

TAM1897 Q1 16.10Ako vam je srce u ovoj zemlji; ili ako vam je srce ovdje sa vašom rodbinom; ako vam je srce ovdje u očinskom domu,—onda radi spasa vaše duše, i radi djela Božijeg, ne odlazite odatle dok ne oslobodite svoje srce od svega ovoga. Jer gdje je vaše srce, tu će biti i blago vaše, i željet ćete se vratiti što je prije moguće.

TAM1897 Q1 16.11Ako odete u drugu zemlju, dok vam srce nije tamo, ne možete učiniti nikakvo dobro dok ste tamo; bit ćete smetnja sebi i svima oko sebe. Nemojte misliti da nećete biti; jer hoćete.

TAM1897 Q1 16.12Ono što trebamo učiniti jeste da znamo gdje je naš dom, naš pravi dom, i da to nije nigdje na ovoj zemlji; da je on na nebu i da ćemo uskoro otići tamo. I onda, gdje god da budete pozvani na ovoj zemlji, imajte na umu da idete kući. Onda, ako je to na Južno-pacifičke otoke, ako je to u Meksiko, bit ćete kod kuće; i znat ćete to, i tamo ste da budete kod kuće i radite za Boga dok vas ne pozove na drugo polje; i kada stignete tamo, i dalje ćete biti kod kuće. Na taj način nikada nećete biti na stranom mjestu, i ljudi vam neće biti stranci.

TAM1897 Q1 16.13E sad, ova ideja o posjedovanju bilo koje zemlje na ovom svijetu funkcioniše upravo ovako. Što se tiče zemalja, ona zemlja koja je vaša je glavna stvar u vašim mislima; i ako odete u drugu zemlju, stalno ćete praviti poređenja između te zemlje i svoje domovine. Časovi koje držite, propovijedi koje propovijedate, sam utjecaj koji vas prati bit će toliko prožeti time, nesvjesno od strane vas samih, da će ga ljudi stalno prepoznavati. Tako postoji barijera između vas i njih koju nikada ne možete prevazići dok ne izađete iz svoje zemlje.

TAM1897 Q1 17.1Sve dok je ta stvar u vama, postoji prepreka između vas i njih. Vaš rad ne može biti učinkovit dok se ta prepreka između vas i ljudi ne sruši, i dok oni ne vide da ste odvojeni od svoje zemlje, od svog roda i od očevog doma. Ali kada izađete iz svoje zemlje, kada se ponovo rodite, vaša pripadnost je u onoj nebeskoj zemlji; vaš dom je tamo; i to je jedina zemlja za koju imate srca. Tada neće biti prepreke između vas i bilo koga na ovoj zemlji, i moći ćete donijeti evanđelje svakom čovjeku na ovom svijetu. U svakome koga sretnete na zemlji naći ćete prijatelja; oni vam neće biti stranci.

TAM1897 Q1 17.2Zapravo, možete ići među ljude u druge zemlje i vidjet ćete da su jednako dobri kao i ljudi u ovoj. Pretprošlog ljeta, bio sam u nekoliko ovih drugih zemalja. Bio sam u Danskoj, Norveškoj, Švedskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Češkoj, Austriji, Mađarskoj, Bugarskoj, Turskoj, Grčkoj, Italiji, Holandiji, Engleskoj, Irskoj, Škotskoj — ukupno šesnaest različitih zemalja. Svaka od ovih zemalja, svaka na svoj način, bila je za mene jednako dobra kao što je ova zemlja ikada bila.

TAM1897 Q1 17.3U mnogim stvarima su potpuno isti. Voda tamo je baš kao voda u ovoj zemlji. Trava tamo raste potpuno isto kao i u ovoj zemlji — vrh raste prema gore. Drveće tamo raste potpuno isto kao i u ovoj zemlji i potpuno je isto kao drveće u ovoj zemlji. Čak su i ljudi oblikom i općim izgledom potpuno isti kao i u ovoj zemlji. Pa, kada su brda, stijene, voda, drveće, trava i ljudi tamo potpuno isti kao i u ovoj zemlji, zar nisu jednako dobri kao ovi? Ne vidim nikakvu razliku.

TAM1897 Q1 17.4Pastor Ballenger.—Da li biste bili jednako slobodni da govorite o ovim stvarima u svim tim zemljama kao što jeste ovdje?

TAM1897 Q1 17.5Naravno. Propovijedao sam upravo te stvari u tim zemljama. Jevanđelje možete propovijedati bilo gdje. Braćo, na svakom koraku sam nalazio dobre ljude, i ništa osim dobrih ljudi. Nisam našao nijedne druge vrste. Iskreno, nisam. Ljudi koji su bili potpuni stranci — koje nikada prije nisam vidio, čiji jezik nisam razumio, a koji nisu razumjeli moj — činili su sve što su mogli da mi pomognu, da mi pokažu put i da mi pomognu na svaki mogući način. Na mjestima gdje sam bio, novac koji sam imao u džepu bio je njihov novac. Nisam ga mogao čitati. Kad bih išao platiti kartu za tramvaj, kupiti kartu za voz ili bilo šta slično, sve što sam mogao uraditi bilo je da im pružim dovoljno novca da budem siguran, a da oni uzmu ono što sam trebao platiti. I oni bi to uzeli, ne bi uzeli više od toga i vratili bi mi tačan kusur.

TAM1897 Q1 17.6Kažem vam, braćo, ljudi su posvuda isti. Jedina je razlika u tome što su na nekim mjestima malo bolji nego na drugima. To je sva razlika koju primjećujem. A evanđelje — evanđelje je, znamo, posvuda na svijetu isto. U to nema sumnje. I budući da je evanđelje svugdje isto, ono je predviđeno za čitavo čovječanstvo. A pošto je čitavo čovječanstvo jednako slično i jednako isto kao i evanđelje, kada ponesete evanđelje na Gospodnji način i odete k ljudima na Gospodnji način, vidjet ćete da to uvijek i svugdje djeluje upravo na ovaj način.

TAM1897 Q1 17.7Dok sam bio u Danskoj, ona je za mene zaista bila najbolja zemlja na svijetu; i uživao sam s ljudima koji su bili svuda oko mene! Dok sam bio u Norveškoj, za mene je to bila najbolja zemlja na svijetu. Kad sam bio u Turskoj, za mene je to bila najbolja zemlja na svijetu; i kad bih tražio polje za misiju, otišao bih pravo u Tursku. Turski su ljudi baš kao i drugi ljudi — pametni i pristojni kad vas sretnu na ulici, a po zemlji kad vas sretnu na cesti.

TAM1897 Q1 17.8Brat Holser i ja smo morali čekati dok je brod bio usidren u Smirni u Aziji, i otišli smo da posjetimo ruševine Efeza. On je otišao dalje od mene, ali smo zajedno otišli oko šest milja u unutrašnjost, samo nas dvoje. Išli smo baš kao što se ovdje izlazi na njive. Sreli smo ljude na cesti baš kao i ovdje. Nisam se osjećao ugroženim ni na koji način, i ne mislim da je on. Nismo našli ništa od čega bismo se trebali bojati. Šetali smo se tamo baš kao što bismo ovdje. Bili smo u Nikomediji kada su Armenijci govorili da je jedva sigurno izlaziti iz kuće, a pogotovo da se iko nađe kako šeta po brdima; ali mi smo izlazili iz grada i penjali se na brda dok smo čekali vozove. Na putu smo sreli Turke sa njihovim kolima i volovima; zatekli smo ih kako se odmaraju pored puta. Nismo se bojali. Nije bilo opasnosti po nas. Svuda je bila sigurnost.

TAM1897 Q1 17.9Kažem vam, da su u svakoj od tih zemalja ljudi dobri, pametni, ljubazni i susretljivi. Napustit će svoj posao da bi vam učinili uslugu, pokazali vam put, provukli vas kroz ulicu, prošetali s vama blok ili dva da vam pokažu put, iako vas nikada prije nisu vidjeli i nikada ne očekuju da će vas ponovo vidjeti. Moje srce je bilo ispunjeno dobrotom prema tim dobrim ljudima svuda unaokolo i želim da mogu poći s nama u onu bolju zemlju gdje bismo mogli biti zajedno i biti ljubazni jedni prema drugima cijelo vrijeme. Kao što sam rekao prije trenutka, i kao što vam je D. T. Jones rekao jučer, ovo je u korijenu misionarskog rada. To je to. Bilo je onih koji su poslani, voljnih, sretnih što su otišli na stranu misiju. To je ono čime su se bavili, to su bile njihove tvrdnje; stigli su tamo uz velike troškove. Samo kratko vrijeme, i stigne pismo u kojem se moli da se dođe nazad. “O, samo me pustite kući! Ne tražim da mi platite put kući; samo me pustite da se vratim.”

TAM1897 Q1 18.1(Glas) Da li Odbor za inostrane misije takvima daje priliku da se vrate?

TAM1897 Q1 18.2Naravno. Kako bi mogli drugačije? Ovo nije prazna priča. To je činjenica, braćo. Ali to nije misionarski rad. Naravno, Odbor za inostrane misije ne bi želio da takvi ljudi ostanu tamo. Najbolje što su mogli učiniti bilo je pustiti ih da se vrate kući; jer jedino mjesto gdje su mogli išta učiniti bilo je kod kuće. Njihovo srce je bilo kod njihovog doma u Americi.

TAM1897 Q1 18.3Zapravo, neki su se toliko bojali da će umrijeti ako ostanu tamo, da su došli kući i umrli. To je činjenica. Ne koristim taj izraz, niti to kažem na taj način da bih manipulisao vašim osjećajima ili išta slično. Neki su bili toliko tužni zbog nostalgije za domom da su se bojali da tamo ne mogu preživjeti; pa su se vratili kući na vlastiti zahtjev i ubrzo nakon toga su umrli. Ne bi mogli učiniti ništa manje od toga da su ostali u inostranstvu.

TAM1897 Q1 18.4Znam, a znate i vi, da su mnogi išli na inostrane misije s više namjerom da idu na izlet nego da se bave teškim misionarskim radom. I kada su na kraju putovanja otkrili da to nije bio izlet, već nevolja; da je to značilo odricanje, bolest i žestoku groznicu, koja je za kratko vrijeme pokvarila cjelokupan doživljaj izleta. To nije bilo ono što su imali na umu kada su krenuli.

TAM1897 Q1 18.5Znam, i ti znaš, da ova ideja misionarskog rada na početku ima aureolu. Ali želimo doći do čvrstih činjenica, skrenuti pogled s aureole i zapamtiti da iza nje stoji čvrsta suština. Postoji neka vrsta aureola u tome da se ukrcate na voz ili brod, uz veliku gomilu ljudi i mnogo ceremonije, dok krećemo na misiju, ovako počašćeni; naravno, to je u redu, ali oni koji idu moraju biti sigurni da su im um i srce usmjereni na nešto čvršće od toga. Moraju imati na umu da, iako su braća spremna da ih isprate do vlaka ili broda i proliju suze, ako zatreba, pri rastanku, iza svega toga, svaki od tih misionara ne smije zaboraviti da ide u susret nevoljama, nedoumicama, opasnostima i bolestima.

TAM1897 Q1 18.6I neka se sjeti da se može ne samo susresti sa svim tim nego i kroz to proći, i da se ne treba bojati da će umrijeti. Neka svako bude potpuno siguran da je mrtav prije nego što krene, i neće se bojati da će umrijeti kada stigne tamo. Ali ako niste umrli prije nego što krenete, onda nemojte krenuti dok ne budete mrtvi; jer inače nećete učiniti nikakvo dobro ni sebi ni cilju. Bit ćete samo teret onima koji su tamo—ako tamo prije vas ima ikoga vjernog.

TAM1897 Q1 18.7Eto, to je istina, i znate to. Pa zašto bismo dopustili da se to izgubi iz vida? Nešto takvo nam je trebalo u našem radu svih ovih godina. Velike svote novca bi bile ušteđene da se na to insistiralo prije nego što ste krenuli. Velike greške bi bile izbjegnute, i ogromna količina patnje, da se na to insistiralo, i to prije nego što su radnici otišli.

TAM1897 Q1 18.8Kao što sam rekao prije trenutka, ako ste zaista mrtvi prije nego što odete, i dok ste tamo, nećete biti mnogo uznemireni izgledima smrti. Ne znači da ćeš umrijeti zato što se razboliš, jako razboliš — izgoriš od groznice. Ne znači da ćeš umrijeti, i da bi trebao misliti da se moraš sabrati i krenuti kući čim se izvučeš iz toga, ili čim budeš dovoljno dobro da kreneš.

TAM1897 Q1 18.9Znam za misionare, možda i vi, jednog posebno, i njegovu suprugu, na koje mislim, koji su otišli na stranu misiju. Oboje su bili mladi ljudi. Nijedan od njih, mislim, nije imao preko dvadeset dvije godine; muž je vjerovatno imao najviše dvadeset tri. Otišli su na svoje polje i započeli s radom. Vremenom su ih zadesile bolesti. Prva je supruga oboljela od tropske groznice i bila je strašno bolesna – koliko god se može biti, pretpostavljam, i preživjeti; ali ni jedno od njih dvoje nije oboljelo od čežnje za domom uz tu groznicu. Hrabro su izdržali; muž je njegovao ženu dok je bila bolesna, i baš kad je ona jedva mogla sjediti i hodati, i on je sam obolio od iste groznice, jednako teško kao i ona; a ona ga je, u svom slabom stanju, njegovala. Ali su sve to prošli kao hrabri kršćani, hvala Gospodu. Još su uvijek na tom polju; uspješni su na tom polju gdje su, i uspješni su od dana kada su tamo stigli. To treba biti naš ideal.

TAM1897 Q1 18.10Ne kažem sada da se nitko od onih koji su otišli nikada nije trebao vratiti. Ne kažem da se nitko od njih nije trebao vratiti odmah nakon što su stigli na teren. Ali želim reći, braćo, da su trebali znati prije nego što su otišli, hoće li se vratiti odmah ili ne.

TAM1897 Q1 18.11To što Misijski odbor misli da biste mogli biti dobar misionar nije dovoljan dokaz da biste trebali otići na stranu misiju. Vi morate sami znati da vas Bog zove da tamo idete; i da idete tamo jer vas Bog želi na tom mjestu. Tada, kada odete, ići ćete zato što vas Bog zove i znat ćete da je on s vama dok idete. Znat ćete da je on s vama kad stignete tamo; i nećete se uplašiti nikakvih poteškoća, niti obeshrabriti nikakvim nevoljama, niti se vratiti zbog bilo kakvih bolesti, pa čak ni pred samom smrću.

TAM1897 Q1 19.1Ako dođe do doslovne činjenice fizičke smrti, ne znate kako poražavate cilj ako pobjegnete da biste je izbjegli. Ti i ja, svaki kršćanin, a posebno svaki sedmodnevni adventistički kršćanin, jer je to kršćansko iskustvo, moramo shvatiti ovaj jedan živi princip, da kršćaninov posao nije gotov kada umre fizičkom smrću. Ako je bio vjeran svom poslu dok je živio i umro na svojoj dužnosti, njegov posao se nastavlja i nakon smrti.

TAM1897 Q1 19.2To je činjenica. Ako odete na Božiji poziv, ako idete s Bogom s vama, i ako umrete prije nego što krenete, ako ste misionar kakvog Bog zove — onakav kakav je bio Abraham — vi sami morate znati za sebe, pred Bogom, pod Bogom i s Bogom, da je to njegova volja za vas.

TAM1897 Q1 19.3To što danas imate uvjerenje da trebate ići kao misionar nije dokaz da trebate krenuti s ove Konferencije da biste otišli na to polje. Ako je vaše uvjerenje ispravno i dobro, ono će opstati. Ako nije prava vrsta uvjerenja, ne bi trebalo opstati. Trebalo bi se pokvariti što je prije moguće. A ako ga morate zadržati neko vrijeme i ono se pokvari, bolje je da se pokvari ovdje nego nakon što odete na teren.

TAM1897 Q1 19.4Ako je vaše uvjerenje od Gospoda, ono je dobro i može se sačuvati. David je dvadeset godina imao uvjerenje da će biti kralj Izraela. Ali uopće se nije žurio za vrijeme kada će biti kralj Izraela. Nije požurivao stvari. Kada je sve bilo u njegovim rukama, nije pomaknuo ni prst da sjedne na prijestolje. Imao je uvjerenje koje je bilo dovoljno dobro da ga se drži dvadeset godina; i kada ga je Gospodin iskušao i mogao mu vjerovati, sam ga je doveo na prijestolje.

TAM1897 Q1 19.5Dakle, vi možete imati uvjerenje u vezi s određenim poljem. Ono može biti od Boga. Sada, ne pokušavajte provesti svoju ideju bez obzira vjeruje li u to Misijska uprava ili ne, ili bez obzira vjeruje li u to Konferencija ili ne. Samo sačekajte na Boga i dopustite da on kaže drugima da je to tako. Kada tako čekamo na Boga, a zatim krenemo, Gospod ide s nama i znamo to; i on je s nama dok smo tamo i znamo to. To je naša straža i stajat ćemo na toj straži dok nas Bog ne pozove. I ako nas je tamo koristio dokle god je mogao, djelotvorno, dok smo živi; i može bolje iskoristiti vaš utjecaj ako ste mrtvi; onda je ono što trebate učiniti da odete na smrt kao sretan kršćanin; znajući da će Bog nastaviti vaše djelo nakon što umrete. Uvjerenje koje je Bog usadio u srca ljudi kroz vas dok ste bili živi i razgovarali s njima, produbit će se, ojačati i oživjeti vašim dobrim primjerom nakon što umrete; i kroz njega će oni biti dovedeni do Isusa Krista.

TAM1897 Q1 19.6Jeste li, dakle, voljni da Bog propovijeda evanđelje vašom smrću, jednako kao i vašim životom? Jeste li voljni da on propovijeda evanđelje preko vas, mrtvih, fizički mrtvih i u grobu, jednako sigurno kao što ste voljni da propovijeda evanđelje s vama živima i dok hodate zemljom? Ako niste, niste spremni za misiju.

TAM1897 Q1 19.7Sada ću to pročitati iz Svetog pisma. Okrenite se na prvo poglavlje Poslanice Filipljanima. Tu je primjer tog misionara kojeg je Bog pozvao, kao uzor vama, kao primjer svima koji će kasnije vjerovati u Isusa Krista za život vječni. Sjećate se Pavlovih nevolja. Sjećate se njegovih previranja, njegovih iskušenja, njegovih progona, njegovih bičevanja, njegovih opasnosti posvuda; i znate da on nikada nije posustao ni na jednom mjestu gdje se nalazio.

TAM1897 Q1 19.8Ali želim da znate, braćo, da su stvari koje su mi se dogodile zapravo poslužile napredovanju evanđelja; tako da su moji okovi u Kristu postali poznati po cijeloj carskoj palači i na svim ostalim mjestima. Stihovi 12, 13.

TAM1897 Q1 19.9Kada je ovo pisano, on nije znao na koji će dan carski nalog biti izvršen i on će biti pogubljen. On je to očekivao. Sada razmislite o svemu kroz šta je prošao. Bičevanja, suđenja, progonstva, opasnosti, pljačke, kamenovan jednom i izvučen iz grada i ostavljen za mrtvog. Sada on kaže: Želio bih da razumijete da su mi se ove stvari dogodile radi širenja evanđelja. Šta je Bog činio kroz svako od ovih iskušenja, patnji i opasnosti?—On je koristio čovjeka da propovijeda evanđelje preko njega, tako da je, kada su ga ti ljudi kamenovali, izvukli iz grada i ostavili za mrtvog, Božiji Sveti Duh utiskivao u njihova srca pečat svoje istine, da je taj čovjek bio od Boga, da je poruka koju im je donio bila od Boga; i ako bi se pobunili protiv toga, njihova propast je bila zapečaćena; a ako bi mu se predali, bili su spašeni.

TAM1897 Q1 19.10To je ono što Bog čini preko nas. Cijela svrha našeg postojanja na svijetu je da Bog preko nas propovijeda evanđelje. Ne toliko da mi to činimo, koliko da Bog to čini preko nas, bilo riječju ili utjecajem; a Bog može jednako dobro djelovati utjecajem kao i riječju. Bog će staviti evanđelje u naš utjecaj jednako kao i u naše riječi. Mi uvijek propovijedamo svojim utjecajem jednako dobro kao i svojim riječima.

TAM1897 Q1 19.11I mnogi braća u Gospodu, ohrabreni mojim okovima, postali su mnogo smjeliji da bez straha govore Riječ. Neki, istina, propovijedaju Krista i iz zavisti i iz svađe, a neki i iz dobre volje: jedni propovijedaju Krista iz svađe, neiskreno, misleći da će dodati nevolje mojim okovima, a drugi iz ljubavi, znajući da sam postavljen za odbranu evanđelja. Šta onda? Ipak, na svaki način, bilo iz pretvaranja, bilo iz istine, Krist se propovijeda; i ja se u tome radujem, i radovat ću se. Jer znam da će se ovo okrenuti na moje spasenje vašom molitvom i snagom Duha Isusa Krista, prema mom iskrenom očekivanju i nadi, da se ni u čemu neću postidjeti, nego da će se, kao i uvijek, tako i sada, sa svom smjelošću, Krist proslaviti u mom tijelu, bilo životom, bilo smrću.

TAM1897 Q1 20.1Zar nije napisano da će Bog upotrijebiti mrtvog čovjeka da proslavi evanđelje i slavu Isusa Krista? Jeste li voljni da on to učini preko vas, kada to može bolje učiniti s vama mrtvima nego da ste živi? Zaista mrtvi, ali živi za njega. Zar onda ne vidite da u tom dobrom smislu kršćanin nikada ne umire. “Jer svi žive za njega.” “Dakle, živjeli ili umrli, Gospodnjim smo.” Jeste li? Ako ste Gospodnji dok živite, Gospodnji ste i kad umrete. I jednako sigurno kao što vas Bog koristi dok živite da propovijedate evanđelje, koristit će vas i kad umrete da propovijedate evanđelje. I vaš rad neće prestati kada umrete. Kao što je vaš rad dok ste živi djelo Kristovo, tako će se nastaviti i kada umrete. Vaš će utjecaj djelovati, i Bog će raditi stvari preko vas nakon što umrete, što ne može tako dobro učiniti dok ste živi.

TAM1897 Q1 20.2Zamislite da Pavao umre. On je to očekivao. Pogledajte sedamnaesti stih sljedećeg poglavlja. Ali, usput, imajući to na umu, šta je on cijelo vrijeme radio? “U tome se radujem, i radovat ću se.”

TAM1897 Q1 20.3“A ako budem prinesen na žrtvu i službu vaše vjere, radujem se i veselim se sa svima vama.” Na šta je mislio kada je rekao: “Ako budem prinesen na žrtvu i službu vaše vjere”? Svakodnevno je očekivao da će biti prinesen kao žrtva za vjeru Isusa Krista. Šta je on zbog toga radio? — “Radujem se i veselim se sa svima vama.” Šta su oni trebali činiti? — “Iz istog razloga i vi radujte se i veselite se sa mnom.”

TAM1897 Q1 20.4Da li je očekivao da se Filipljani raduju s njim kada mu je odrubljena glava?—Da; on tako kaže. Braćo, kada shvatimo činjenicu da se hrišćanski rad ne zaustavlja kada on umre, nećemo toliko donositi odluke o saučešću i slati saučešćne poruke ljudima zato što je neko umro. Hvala Gospodu što, iako je on mrtav, njegov rad se nastavlja. Radujte se tome — ne radujte se što je on mrtav, nego radujte se što njegovo djelo ide dalje; što ga Bog bolje koristi na taj način nego da je živ.

TAM1897 Q1 20.5Stoga, neka Bog zauzme cjelokupno mjesto, kako bismo voljeli Boga svim srcem, svom dušom, svim umom i svom snagom. To znači biti misionar.

TAM1897 Q1 20.6A prva stvar od svega, da bi bio takav misionar, jeste: “izlazi iz svoje zemlje.”