Duhovni Egipat

TAM1897 Q1 26.25Propovijed održana u petak navečer, 5. marta 1897. Objavljeno u biltenu Generalne konferencije, prvi kvartal, 1897, sv. 2, br. 1, str. 26-33.

TAM1897 Q1 26.26Zaboravio sam spomenuti u prethodnoj lekciji da se cijela historija koju sam skicirao nalazi u knjizi “Carstva Biblije”. Od stranice 77 pa do stranice 150 imate historiju Egipta i gradivo koje je obuhvaćeno skicom koju sam dao sinoć.

TAM1897 Q1 26.27Tekst za večeras je Otkrivenje 11:8.

TAM1897 Q1 27.1A njihova mrtva tijela ležat će na ulici velikog grada koji se duhovno naziva Sodomom i Egiptom, gdje je i naš Gospodin raspet.

TAM1897 Q1 27.2Pročitao sam ovaj stih s jedinim ciljem da vidite da postoji nešto što se zove duhovni Egipat, i da Riječ Božija otkriva ono što je “duhovno nazvano Egipat”.

TAM1897 Q1 27.3Duhovni Egipat je zaista i doslovni Egipat, jer su duhovne stvari najdoslovnije od svih stvari. Postoji, kao što je oduvijek postojao, fizički Egipat tamo u sjevernoj Africi, kroz koji protiče rijeka Nil; ali to nije doslovni Egipat; doslovni Egipat je duhovni Egipat.

TAM1897 Q1 27.4Okrenuvši se sada prošlonoćnim lekcijama o oslobođenju Izraela iz Egipta, ponovo ćemo pratiti njihov put od tačke gdje je pjevana pjesma Mojsijeva. Kada su prešli Crveno more po suhom, između zidova od leda, i stali na obalu trijumfirajući nad uništenjem Egipćana, koji su, pokušavajući da ih slijede, potonuli, oni su bili oslobođeni tjelesno, fizički, od fizičkog Egipta; ali postojao je dublji Egipat od toga, od kojeg još nisu bili oslobođeni.

TAM1897 Q1 27.5Znate da su, korak po korak u svom iskustvu, srca im bila u Egiptu; i kad god bi se desilo nešto što bi ih razočaralo, uzvikivali bi: ‘Vratimo se u Egipat!’ Kad su stigli do granica Kanaana, a Gospod je želio da uđu, uzviknuli su: ‘Izaberimo sebi kapetana i vratimo se u Egipat!’ Gdje su im tada bila srca? — U Egiptu. Prva stvar u njihovim mislima uvijek je bio Egipat.

TAM1897 Q1 27.6Dok su stajali na gori Sinaj, nakon što su čuli glas Gospodnji, čekajući da se Mojsije vrati s vrha gore s Božjim zakonom, napravili su sebi idol i klanjali mu se; a koji je to idol bio?—Tele Egipta. Zatim, nakon što su slušali glas Gospodnji s vrha Sinaja, dok je objavljivao riječ njegovog zakona, i čuli zvuk trube kako sve jače odzvanja, i vidjeli vrh planine potpuno u oblaku dima — nakon svega toga, jasno možete vidjeti da je Egipat bio toliko prisutan u njihovim srcima da su se okrenuli egiptanskom idolopoklonstvu umjesto da čekaju da se Mojsije vrati s vrha Sinaja s Božijom porukom. I kada su bili vraćeni s granica zemlje i bili primorani lutati pustinjom, možete vidjeti da je to bilo zbog ovog istog egipatskog ropstva koje ih je držalo i iz kojeg nisu bili oslobođeni. Primjećujete da su, dok ih je Gospodin svakodnevno hranio kruhom s neba — hranom anđela — bili toliko daleko od njega i toliko potpuno zaokupljeni Egiptom, da su rekli: “O, kad bismo se vratili u Egipat, gdje smo imali praziluk, luk i češnjak!”

TAM1897 Q1 27.7Ne trebam vam navoditi drugi primjer; ovo je dovoljno da vam skrenem pažnju na činjenicu da Izraelci nisu bili potpuno izašli iz Egipta kada su stajali na obali Crvenog mora i pjevali pjesmu Mojsijevu. Tijelom su bili izašli iz Egipta, ali duhom nisu. Oslobođeni su od egipatskog tjelesnog ropstva, ali su bili vezani egipatskim duhovnim ropstvom; a problem je u tome što nikada nisu izašli iz egipatskog ropstva. Umrli su u egipatskom ropstvu. Kada je Gospod progovorio svoj zakon s Sinaja, Mojsije im je rekao da to treba da ne griješe. Sada pročitajte ponovo Hebrejima 11:25: “Izabravši radije da trpi nevolje s Božjim narodom, nego da uživa u prolaznim zadovoljstvima grijeha.” Ali vidjeli smo u našoj drugoj lekciji da su zadovoljstva grijeha na koja se tu mislilo bila samo zadovoljstva Egipta. Pošto je Mojsije bio nasljednik egipatskog prijestolja, sve bogatstvo Egipta, sva slava Egipta i sva moć Egipta bili su spremni da mu padnu u ruke, jer je samo trebalo da sjedne na prijestolje i uživa u svemu tome. To su bila zadovoljstva Egipta; ali zapis kaže da su to bila zadovoljstva grijeha. Pa šta je onda duhovno ropstvo Egipta? I šta je duhovni Egipat? — Ropstvo grijeha.

TAM1897 Q1 27.8Postoji još jedan način da to postignemo, samo skicom. Bog je, sjećate se, pozvao Abrama iz Kaldeje u zemlju koju će mu pokazati. Još mu nije dao tu zemlju; bila je glad u zemlji u kojoj je bio, pa je sišao u Egipat, i tamo je Sarai dobila egipatsku sluškinju po imenu Hagar. Bog je obećao Abramu da će mu potomstvo biti kao zvijezde nebeske. Zbog nevjere obećanje nije ispunjeno onako brzo kako su očekivali, pa je Sarai rekla Abramu: “Gospod me spriječio da rodim; obećanje nije ispunjeno; evo moje egipatske sluškinje; uzmi je i možda će nam Gospod dati potomstvo preko nje.” Tako je i učinjeno; rodio se Ismael; a Gospod reče Abramu da će Sarai zaista imati dijete, da će roditi sina, i da će mu ime biti Izak. I Abram reče na to: “O, da bi Ismael živio pred tobom!”

TAM1897 Q1 27.9Ta egipatska sluškinja bila je robinja; a njen sin bio je rob, sluga. Dakle, kada je Abram rekao: “O, da Ismael ostane pred tobom!”, molio se da Bog računa Ismaela za obećano sjeme kroz kojeg će spasenje i sloboda doći sinovima ljudskim i svoj djeci Božijoj. Ali, može li sloboda doći bilo kome kroz roba? Abram je sam bio slobodan. On mora biti otkupljen obećanim sjemenom. Ako bi sada njegov sin, budući rob, bio prihvaćen kao obećano sjeme, sam Abram bi bio doveden u ropstvo, umjesto da bude oslobođen iz ropstva. I svi koji bi se podvrgnuli Ismaelu također bi bili dovedeni u ropstvo. Ali kakvo ropstvo? — Ropstvo grijeha. Ali njegova majka je bila egipatska robinja. A budući da je Ismael bio rob, to je bilo egipatsko ropstvo. Zar ne vidite, dakle, da je postojalo egipatsko ropstvo — duhovni Egipat — u Abramovoj porodici?

TAM1897 Q1 28.1Okrenite se Poslanici Galaćanima i vidjet ćemo jasno da Gospod ističe tu tačku. Sjećate se odlomka iz Poslanice Galaćanima 4:22-24:—

TAM1897 Q1 28.2Jer je napisano da je Abraham imao dva sina, jednog od robinje, a drugog od slobodne žene. A onaj od robinje rodio se po tijelu, dok se onaj od slobodne žene rodio po obećanju. A to je alegorija, jer su to dva saveza: jedan od gore Sinaj, koji rađa u ropstvo, a to je Agar.

TAM1897 Q1 28.3Ovo, vidite, ukazuje pravo na porodicu Abrama i na Agar, Egipćanku. Taj savez, kaže on, rađa u ropstvo, a to je Agar. Agar, u porodici Abrama, u alegoriji predstavlja savez sa Sinaja. Taj savez je rađao u ropstvo. Agar je bila Egipćanka. Šta je onda ropstvo koje je predstavljeno savezom na Sinaju?—Egipćansko ropstvo. Ali to je bilo duhovno ropstvo. Stoga je tada postojao duhovni Egipat. Pročitajte stihove 25, 26:—

TAM1897 Q1 28.4Jer ova Agar je gora Sinaj u Arabiji i odgovara sadašnjem Jerusalemu, koji je u ropstvu sa svojom djecom. A Jerusalem koji je odozgo je slobodan, koji je majka svima nama.

TAM1897 Q1 28.5Stoga, kada je Abram rekao: “Da bi Ismael živio pred tobom”, on je tražio da se rob prihvati kao obećano sjeme. On je tražio da Bog, i sav ljudski rod, i sav svemir uđu u egipatsko ropstvo u duhovnom Egiptu. Egipat je simbol tame, a također i simbol grijeha, kao što smo vidjeli. Grijeh je također sama tama. Egipat, dakle, predstavljajući grijeh i tamu, jasno je da su grijeh i tama duhovni Egipat.

TAM1897 Q1 28.6Gospod nikada ne bi mogao prihvatiti roba za obećano sjeme. Stoga je Gospod odgovorio Abrahamu ovim riječima:—

TAM1897 Q1 28.7Sara, žena tvoja, rodiće ti sina zaista; i nazvaćeš ga imenom Izak; i ja ću uspostaviti savez svoj s njim kao vječni savez, i s potomstvom njegovim poslije njega. A što se tiče Ismaela, čuo sam te: evo, blagoslovio sam ga i učiniću ga plodnim, i umnožiću ga izuzetno; rodiće dvanaest knezova, i učiniću ga velikim narodom. Ali moj savez ću uspostaviti s Izakom, kojeg će ti Sara roditi u ovo doba sljedeće godine.

TAM1897 Q1 28.8Izak je bio obećano sjeme. I samo zamislite! Izak nikada nije bio u Egiptu. Sjećate se toga. Bila je glad u Egiptu, i on je krenuo tamo, ali mu je Gospod rekao: Ne idi u Egipat. Abraham je bio u Egiptu; Sara je bila u Egiptu; Izrael je bio u Egiptu, ali Izak nikada nije bio u Egiptu. On je bio dijete obećanja, rođen od duha, od samog početka. Opet čitamo:—

TAM1897 Q1 28.9Abraham je imao dva sina, jednog od robinje, a drugog od slobodne žene. Ali onaj od robinje rodio se po tijelu, dok se onaj od slobodne žene rodio po obećanju. A ovo je alegorija; jer su to dva saveza: jedan od gore Sinaj, koji rađa u ropstvo, a to je Agar. Jer ova Agar je gora Sinaj u Arabiji i odgovara sadašnjem Jerusalemu, koji je u ropstvu sa svojom djecom. A Jerusalem koji je odozgo je slobodan, i on je majka naša svima. Jer je pisano: “Raduj se, nerotkinjo koja ne rađaš; povici i zapjevaj, koja nemaš porođajne bolove; jer napuštena žena ima mnogo više djece nego ona koja ima muža.” A mi, braćo, kao što je bio Izak, djeca smo obećanja.

TAM1897 Q1 28.10A ko smo mi? – “Ako ste vi Kristovi, onda ste sjeme Abrahamovo i nasljednici prema obećanju.” Izak je bio dijete Abrahamovo – dijete obećanja. I kada postanemo sjeme Abrahamovo vjerom u Krista, oslobođeni od ropstva grijeha – od duhovnog Egipta – mi smo kao što je bio Izak; a on nikada nije bio u Egiptu.

TAM1897 Q1 28.11Tako vidite da su egipatsko ropstvo i kršćanska sloboda postojali u Abrahamovoj porodici. Ismael je rođen po tijelu i predstavljao je egipatsko ropstvo. Izak je rođen po Duhu i predstavljao je djecu Božiju po vjeri u Isusa.

TAM1897 Q1 28.12Rodio se Josip, i u svojoj mladosti izašao je da vidi svoju braću, a Ismaelci su naišli, kupili Josipa, odveli ga u Egipat i tamo ga prodali. I poslije je Jakovljeva kuća sišla u Egipat i na kraju je oslobođena od egipatskog ropstva. Ovo je dovoljno da možete vidjeti njihov cijeli put, od Abrahamovog poziva pa sve do vremena kada su stigli do granica obećane zemlje. Vidite da je postojao duhovni Egipat, kao i fizički; i da, kada su narod fizički oslobodili iz Egipta, postojao je dublji Egipat iz kojeg su morali biti oslobođeni ako su željeli biti Božja djeca.

TAM1897 Q1 28.13Sada čitam odlomak na koji sam se pozvao sinoć. Nalazi se u djelu Velika borba, tom 4, stranica 457, ovog velikog izdanja:—

TAM1897 Q1 28.14Historija drevnog Izraela je upečatljiv primjer prošlog iskustva adventističkog tijela. Bog je vodio svoj narod u adventističkom pokretu, baš kao što je vodio sinove Izraelove iz Egipta. U velikom razočaranju njihova je vjera bila iskušana, kao što je bila i vjera Hebreja na Crvenom moru.

TAM1897 Q1 28.15Zatim, u velikom razočaranju adventističkog naroda, gdje su se u historiji Izraela nalazili?

TAM1897 Q1 28.16(Glasovi) Na Crvenom moru.

TAM1897 Q1 28.17Bog je tada želio da Izrael, kao što smo čitali sinoć, krene pravo u zemlju koju je obećao Abrahamu — u svoje sveto prebivalište, mjesto koje je pripremio za svoje boravište; u svoje naslijeđe; u svetište koje su njegove ruke uspostavile. A putovanje od Egipta do te zemlje trajalo je samo jedanaest dana. Ali njima je trebalo četrdeset godina. I samo su četvorica od onih koji su krenuli ikada stigli tamo.

TAM1897 Q1 28.18(Glas) Četiri, ili dva?

TAM1897 Q1 29.1Četvorica. Zar niste znali da ih je bilo četvorica? Bili su to Kaleb i Jošua, i dva svećenika, sina Arona — Eleazar i Itamar. Naravno, uvijek se govori o dvojici — Kalebu i Jošui — ali ušli su i dva svećenika.

TAM1897 Q1 29.2(Glas) Možda nisu imali dvadeset godina.

TAM1897 Q1 29.3Da; imali su trideset; jer su bili pomazani za službu svećeništva. Tako su, dakle, kod velikog razočaranja, adventisti stajali, kao da su na Crvenom moru.

TAM1897 Q1 29.4Da su i dalje vjerovali vođujućoj Ruci koja je bila s njima u njihovom dosadašnjem iskustvu, vidjeli bi spasenje Božije. Da su svi oni koji su jedinstveno radili na djelu 1844. godine primili poruku trećeg anđela i objavili je u moći Duha Svetoga, Gospod bi silno djelovao s njihovim naporima. Svijet bi bio obasjan svjetlom. Prije mnogo godina stanovnici zemlje bi bili upozoreni, završni rad bi bio dovršen, i Krist bi došao na otkupljenje svoga naroda.

TAM1897 Q1 29.5Kada?

TAM1897 Q1 29.6(Glasovi) Prije mnogo godina.

TAM1897 Q1 29.7Gdje je, dakle, bio taj narod od razočaranja?

TAM1897 Q1 29.8(Glasovi) U pustinji.

TAM1897 Q1 29.9Kao što je zaista bilo i s Izraelom nekada. Ali zašto su Izraelci nekada bili držani u pustinji?—Zbog nevjere. Nisu vidjeli šta je Gospod imao za njih. A razlog zašto nisu vidjeli je bio taj što nisu vjerovali Bogu. Da su vjerovali Bogu, vidjeli bi ono što nisu vidjeli. I to je problem s ovim narodom ovdje. Nismo vjerovali stvarima koje su rečene Izraelu od davnina. One su rečene nama jednako kao i njima. Upravo se isto evanđelje propovijeda nama kao što se propovijedalo i njima.

TAM1897 Q1 29.10Zato da se bojimo, da se, iako nam je ostavljeno obećanje da uđemo u njegov odmor, ne bi pokazalo da je neko od vas zaostao. Jer je evanđelje propovijedano i nama, kao i njima; ali riječ koja je propovijedana nije im koristila, jer nije bila pomiješana s vjerom u onima koji su je čuli. Jer mi koji smo povjerovali ulazimo u odmor.

TAM1897 Q1 29.11Dakle, ono što ih je spriječilo da uđu u zemlju je upravo ono što i nas sprječava da uđemo u zemlju. I, kao što sam rekao sinoć, mi ovdje po pravu nemamo šta tražiti, jer ne bismo trebali biti u svijetu. Kao što Izrael nije imao šta tražiti u pustinji četrdeset godina, tako ni mi nemamo više šta tražiti ovdje u ovoj pustinji. Poslušajte:—

TAM1897 Q1 29.12Nije bila Božija volja da Izrael luta četrdeset godina pustinjom; želio ih je odvesti direktno u zemlju Kanaan i uspostaviti ih tamo kao sveti, sretni narod. Ali “nisu mogli ući zbog nevjere”. Zbog svog otpadništva i apostazije propali su u pustinji, a drugi su ustali da uđu u obećanu zemlju. Na sličan način, nije bila Božija volja da dolazak Krista bude toliko odgođen i da njegov narod ostane toliko godina u ovom svijetu grijeha i tuge. Ali nevjera ih je odvojila od Boga. Pošto su odbili obaviti djelo koje im je on odredio, drugi su ustali da objave poruku. Iz milosrđa prema svijetu, Isus odgađa svoj dolazak, kako bi grešnici imali priliku čuti upozorenje i pronaći u njemu zaklon prije nego što se Božiji gnjev izlije.

TAM1897 Q1 29.13Nije bila volja Božija da dolazak Kristov bude toliko odgođen, i da njegov narod ostane toliko godina u ovom svijetu grijeha i tuge. Ah, mi smo odgovorni za to. Nije li tako? Gdje leži odgovornost? U čemu smo krivi?—Nevjerovanje. Ali šta je bilo u srcima Izraela što je uzrokovalo njihovo nevjerovanje?—Egipat, Egipat, Egipat. Šta je, dakle, bilo u srcima ovog naroda što je uzrokovalo ovu nevjeru i ovo udaljavanje od Boga?—Egipat, jednako sigurno kao što je Egipat to ikada bio tamo. Duhovno, ono što je Egipat—svijet, idolopoklonstvo, tama, a to je nevjera. Riječ “nevjera” sve to izražava. Znate da je sama riječ “Egipat” simbol tame.

TAM1897 Q1 29.14Pogledajte ponovo ovaj odlomak:

TAM1897 Q1 29.15Da su svi oni koji su 1844. godine zajednički radili na djelu primili poruku trećeg anđela i objavili je u sili Duha Svetoga, Gospod bi silno djelovao s njihovim naporima.

TAM1897 Q1 29.16Kako je Gospod djelovao moćno s njihovim naporima na početku djela, šta je razlog nedostatka?—Nedostatak Svetog Duha. Jedini nedostatak je sila Svetog Duha. To je ono što nam daje moć i što čini silna djela. To je Sveti Duh; i da je on bio primljen, “poplava svjetlosti bi se izlila na svijet.”

TAM1897 Q1 29.17To je ono što je navedeno u Otkrivenju, osamnaestom poglavlju: “I dođe još jedan anđeo s neba, imajući veliku moć; i zemlja se prosvijetlila njegovom slavom.” To je upravo isto što se ovdje ukazuje. Šta zadržava taj potop svjetlosti? Da li taj potop svjetlosti čeka da se izlije na svijet od tog vremena?—Da. Šta ga je zadržavalo nakon 1844.?—Nevjerovanje. Šta ga je od tada zadržavalo?—Nevjerovanje. Zar onda nije vrijeme da se oslobodimo egipatskog ropstva? O, pomislite na to! Poruka bi bila objavljena u moći Svetog Duha; Gospod bi silno djelovao s njihovim naporima; potop svjetlosti bi se izlio na svijet; prije mnogo godina stanovnici svijeta bi bili upozoreni, završno djelo bi bilo dovršeno i Krist bi došao na otkupljenje svoga naroda! O, neka onda više ne odlažemo! Zašto ne bismo imali oslobođenje od Egipta i od svega što ta riječ podrazumijeva — duhovnog Egipta? Neka se da Sveti Duh i donese tu silnu moć da djeluje za grešnike; da ta poplava svjetlosti obasja svijet; da svijet bude upozoren; da Krist dođe; da budemo otkupljeni od ovog svijeta grijeha i tuge.

TAM1897 Q1 30.1Sada vidite situaciju do sada. Egipatski mrak i ropstvo bili su nad nama svih ovih godina, jednako sigurno kao što su bili i nad Izraelom nakon što su prešli Crveno more i dok su bili u pustinji. I Bog je ponudio da i ovaj narod nahrani kruhom s neba – kruhom koji On može odobriti, kruhom koji im može dati, a koji će stvoriti takvo stanje da ih On može blagosloviti svakim duhovnim blagoslovom. Ali ovdje mnogi još uvijek govore: “O, duša naša prezire ovaj bezvrijedni kruh.” Vratimo se u Egipat gdje možemo imati luka, praziluka i bijelog luka. Ako je to zdravstvena reforma, ne želim ništa od toga. Gdje smo bili? Hoćemo li dopustiti Gospodu da nas hrani? Hoćemo li prihvatiti Božiji jelovnik? Ili ćemo čeznuti za prazilukom, lukom i bijelim lukom i za mesom iz egipatskih kotlića? To je pitanje.

TAM1897 Q1 30.2Sada ste se složili da je to situacija, da je egipatsko ropstvo uzrok svega ovoga, i da je nevjera uzrok egipatskog ropstva. Složili ste se da sada ne moramo, kao što ni drugi nisu morali, duže čekati da budemo oslobođeni egipatskog ropstva. Sada ćemo trenutak proučiti kako će to oslobođenje biti; a ključ toga je u ovim riječima: “Ovo su oni koji čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.”

TAM1897 Q1 30.3Okrenimo se Božjim zapovijedima i pogledajmo ih na trenutak u dvadesetom poglavlju Knjige Izlaska. Ako je bio potreban još dokaz da smo još uvijek pod utjecajem egipatskog ropstva, zasigurno je ova stvar kruna koja potvrđuje sve dokaze. Sve do nedavno, vi i ja nikada nismo vidjeli primjerak deset zapovijedi, izdan od strane adventista sedmog dana, koji je sadržavao svih deset zapovijedi. Ja to nikada nisam vidio sve do skoro. A ipak smo pričali o čuvanju zapovijedi; propovijedali smo drugima o zapovijedima; ukazivali smo kako je Rim promijenio zapovijedi, izostavio četvrtu i podijelio desetu, dok smo mi cijelo to vrijeme, iz naših objavljenih primjeraka zapovijedi, ili onih koje smo kupili, a koje je neko drugi objavio, sami izostavljali dio zapovijedi.

TAM1897 Q1 30.4Bog je objavio svoj zakon s neba. Je li rekao više nego što pripada zapovijedima? Je li previše govorio? Je li rekao više nego što je bilo potrebno?—Ne; jer je bio savršen i nije bilo ništa što se moglo dodati kada je prestao govoriti. Pa onda, pošto nije bilo ništa za dodati kada je prestao govoriti, da li je počeo prije nego što je trebalo? Pošto nije bilo ništa za dodati kada je prestao govoriti, postoji li nešto prije nego što je počeo govoriti direktno nama za naše dobro? Drugim riječima, je li izgovorio jednu riječ previše ili jednu riječ premalo?—Ne! ne! ne!

TAM1897 Q1 30.5Pogledajmo, dakle, šta je rekao. Evo: “I reče Bog sve ove riječi, govoreći: ... Nećeš imati drugih bogova preda mnom.” Da li on tu počinje? Da li počinje govoriti sa: “Nećeš imati drugih bogova preda mnom”?—Ne. Jeste li vi počeli odatle? Znate da jeste. Pa, ako Bog nije počeo odatle, a vi i ja počinjemo odatle, zar ne izostavljamo nešto što je on rekao, a što je također bitno za naše dobro? Gdje je on počeo? Pročitajte. “I Bog izgovori sve ove riječi, govoreći: Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Da nemaš drugih bogova osim mene.”

TAM1897 Q1 30.6Zar ne vidite da smo izostavili upravo ono što pokazuje oslobođenje od egipatskog ropstva? I zašto smo to izostavili? O, zato što smo smatrali da nismo oslobođeni iz Egipta — i to je istina. Smatrali smo da nikada nismo izvedeni iz zemlje Egipta — i zbog naše nevjere to je tako. Mislili smo: “Nikada nismo bili u ropstvu nijednom čovjeku.” Ali jesmo. Bili smo u ropstvu sebi, moći grijeha — duhovnom Egiptu. Ali večeras postoji izbavljenje iz egipatskog ropstva, i Bog poziva tebe i mene na to izbavljenje iz egipatskog ropstva. I on kaže tebi i meni večeras, glasom koji grmi kao što je grmio sa Sinaja, u kojem je spasenje Isusa Krista: “Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.” Hoćeš li izaći? Hoćeš li priznati da te je on izbavio iz zemlje egipatske? Iz kuće ropstva? Ako ne, zašto ne?

TAM1897 Q1 30.7Naši neprijatelji to bacaju na nas – o, te zapovijedi nisu za mene. Ja nikada nisam izveden iz Egipta. Neprijatelji Božijeg zakona, neprijatelji Božijeg spasenja, to bacaju na vas. Rekli su to meni – svima nama – da taj zakon ne obavezuje nikoga osim Jevreja, jer niko nikada nije oslobođen egipatskog ropstva osim Jevreja. Oni kažu: “O, ne trebaš mi to propovijedati, mene nikada nisu izveli iz Egipta.” To je, naravno, sasvim istina; ali to im ne ide u prilog. Ti i ja trebamo ustati kao oni koji su otkupljeni iz egipatskog ropstva i odgovoriti na to: “Hvala Gospodu, izveden sam iz Egipta; a ti, moj siromašni, jadni brate, ako ne budeš oslobođen iz Egipta, propast ćeš u pokvarenosti egipatskoj.”

TAM1897 Q1 30.8Naravno da niko ne može čuvati taj zakon dok je u Egiptu. Oni to nisu mogli učiniti. Bog ih je izbavio iz Egipta da bi mogli čuvati zakon. Biti u Egiptu znači biti u grijehu, i niko ne može čuvati Božiji zakon u grijehu; jer je grijeh sam po sebi kršenje zakona. Naravno da ne možete čuvati zapovijesti dok ste u Egiptu. Ne možete; ja ne mogu. Ali neka nas Gospodin izbavi, i tada ćemo moći čuvati zapovijedi, a ne prije. Gospodin je to dobro znao; stoga, kada je želio da Faraon pusti sinove Izraelove, rekao je: “Pusti moj narod da mi služi.” Naravno da nisu mogli služiti Bogu u Egiptu. Htio je da budu oslobođeni, ne samo tjelesno, već i duhovno. A onda, kada im je dao svoj zakon da ga čuvaju, prva stvar koju im kaže je: “Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva”, kako bi ga mogli čuvati.

TAM1897 Q1 31.1Koji je to uopće zakon?—Duhovni zakon. “Znamo da je zakon duhovan.” Koji je onda Egipat u prvom stihu zakona?—To je duhovni Egipat. “Zakon je duhovni.” Egipat, dakle, koji se spominje u zakonu je duhovni Egipat, i to znači za tebe i mene oslobođenje od duhovnog Egipta, što je oslobođenje od ropstva grijeha.

TAM1897 Q1 31.2S. H. Lane.—Mislite li da su na neko vrijeme bili duhovno izašli iz Egipta?

TAM1897 Q1 31.3Teško je reći. Mojsije je uvijek bio, naravno; Kaleb je uvijek bio; Jošua je uvijek bio.

TAM1897 Q1 31.4E. J. Waggoner.—Sedamdeset starješina vidjelo je Boga.

TAM1897 Q1 31.5Da; vidjeli su Boga. Ipak, teško je reći za narod da je bio izvan Egipta. Mojsije je uvijek bio. Čak i dok je bio u fizičkom Egiptu, bio je duhovno izvan njega. Kaleb i Jošua su uvijek bili duhovno izvan Egipta. U pobjedničkoj pjesmi na Crvenom moru, čitava denominacija, mislim, bila je duhovno izvan Egipta, da su se toga držali. Kao što je Gospod rekao: “O, da je moj narod poslušao moj glas i hodao mojim zakonima, tada bih brzo potčinio njihove neprijatelje pod njih.” Ali kada je njihova vjera iskušana, već na prvom koraku koji su poduzeli, kada su bili u Marahu, gdje je bila gorka voda, odbacili su svoju vjeru i poželjeli da se vrate u Egipat. Kada naiđemo na gorko iskustvo, hoćemo li to uzeti kao dokaz da nas je Gospod napustio? — Ne; zahvaljujte Gospodu što je to gorko iskustvo za naše dobro, i Bog je kadar pretvoriti gorko u slatko.

TAM1897 Q1 31.6(Glas) Oprostite, brate Jones, ali evo jednog stiha — dvadeset sedmog stiha jedanaestog poglavlja Poslanice Jevrejima — koji pokazuje da se Mojsije upravo tamo, u Egiptu, okrenuo od njega.

TAM1897 Q1 31.7Svakako. Tako da, iako je tijelom bio u Egiptu, duhovno je bio izvan Egipta.

TAM1897 Q1 31.8E. J. Waggoner.—Otkupljeni Gospodnji doći će pjevajući u Sion.

TAM1897 Q1 31.9Da: i da su nastavili pjevati pjesmu Mojsija, i u vjeri kojom su je tada pjevali, nastavili bi pjevati dok ne uđu u zemlju. I to je ono što Bog želi da imamo na umu. On želi da naša srca stavimo u tu dobru zemlju; i onda, kada naša srca budu tamo, čežnja naših života će biti tamo. I onda Bog uskoro može ispuniti naše živote radošću te blagoslovljene zemlje. A to znači, Bog s nama.

TAM1897 Q1 31.10Dovoljno dobro znate da je čak i sada, umjesto da srce bude u onoj zemlji, ono ovdje u ovoj zemlji. Nekima od naših, tražiti od čovjeka da se odvoji od ove zemlje čini se kao izdaja. Tražiti od čovjeka da se odvoji od ove zemlje, ode u onu zemlju i da zanemari službe i politiku ove nacije, čini im se gotovo kao nametanje. Narod je u Egiptu, ali ih je Bog pozvao iz Egipta da usmjere svoja srca na bolju zemlju, da tamo usmjere svu svoju privrženost i da rade za tu zemlju svom snagom svoga bića; kako bi rijeke radosti i slave iz te zemlje mogle teći u njihova srca; kako bi sav svijet i čitav svemir mogli znati da je Bog zaista njihov Bog. Kada se to učini, bit će potrebno samo malo vremena da se djelo dovrši i da Gospodin dođe.

TAM1897 Q1 31.11Kada su djeca Izraelova bila na Crvenom moru, sila Božija se tamo pokazala, zadivivši narode, toliko da, kada su špijuni ušli u zemlju, Rahab reče: “Strah i trepet pred vama je na cijeloj zemlji, jer čuli smo što je Bog učinio za vas, i srca su naroda klonula.” To je istina. Još jedna misao o duhovnom Egiptu: Napisano je o Isusu: “Iz Egipta sam pozvao sina svojega.” Zašto je to napisano o Isusu? Zašto je Isus otišao u Egipat? Zašto je odveden u Egipat? Mogao je pobjeći pokolju djece koja su ubijena u Betlehemu tako što bi se malo udaljio od tog mjesta i ne bi morao ići gotovo tako daleko kao do Egipta. Nije pobijena sva mala djeca u Palestini kada je Herodov nalog objavljen. To se odnosilo samo na Betlehem, njegove granice i predgrađa. Betlehem je bio udaljen samo šest milja od Jerusalema, a djeca u Jerusalemu nisu pobijena; tako da je Gospodin mogao pobjeći da su ga odveli deset ili dvanaest milja dalje.

TAM1897 Q1 31.12Zašto je onda odveden u Egipat? — Da se ispuni ono što je napisano: “Iz Egipta sam pozvao sina svojega.” On je bio mi; vi i ja. On je bio mi; i kao što je Bog susreo svoj narod u Egiptu i izveo ga, tako je i naš Spasitelj došao tamo gdje smo mi, i bio je kao mi, i pozvan je iz Egipta, čime je pokazano da svako ko želi biti kao što je on, isto tako mora izaći iz Egipta. On je bio Sin Božiji i pozvan je iz Egipta, čime se pokazuje da svi koji će biti sinovi Božiji također moraju izaći iz Egipta; jer je o svima napisano kao i o njemu: “Iz Egipta sam pozvao sina svojega.” Jeste li vi sin Božiji? “Iz Egipta sam pozvao sina svojega.”

TAM1897 Q1 31.13Prije nekog vremena vidjeli smo da moramo biti izvedeni iz Egipta kako bismo čuvali Božje zapovijedi. Sada vidimo da, kako bismo slijedili Isusa, moramo biti pozvani iz Egipta. Čuvanje Božijih zapovijedi zahtijeva da budemo izvedeni iz Egipta; vjera u Isusa također zahtijeva da budemo izvedeni iz Egipta. I oboje je izraženo u Otkrivenju 14:12: “Ovdje su oni koji čuvaju zapovijedi Božije i vjeru Isusovu.”

TAM1897 Q1 32.1Tako vidite da od početka do kraja postoji duhovni Egipat; i čitav plan spasenja je jednostavno oslobođenje od egipatskog ropstva silom Božijom; to je pozivanje iz Egipta u slavnu slobodu sinova Božijih. Hoćemo li onda izaći iz Egipta da bismo zaista služili Gospodu? Hoćemo li tako postupiti da bismo uistinu čuvali zapovijedi Božije i vjeru Isusovu? Šta ćemo učiniti? Hoćemo li otići s ove Konferencije u Egiptu? Hoćemo li ostati na ovoj Konferenciji i ostati u Egiptu? O, zar nećemo biti u potpunosti oslobođeni od Egipta i svega što ta riječ podrazumijeva?

TAM1897 Q1 32.2Oslobođenje je za nas besplatno, ono nam je dano. O, onda, neka se svako srce otvori, svaka duša se okrene Bogu i potraži Ga ispovijedanjem grijeha, da bismo bili oslobođeni od tame; i tako da bismo, prije nego što se Konferencija završi, bili uvedeni u slavnu svjetlost i slobodu sinova Božijih; jer: “Iz Egipta sam pozvao sina svojega.” To je ono na što On čeka. Hoćemo li ga natjerati da čeka? A kada to dođe, ova riječ će se ispuniti; poruka trećeg anđela bit će objavljena u moći Svetog Duha; Gospod će moćno djelovati s našim naporima; poplava svjetlosti bit će izlita na svijet; uskoro će stanovnici svijeta biti upozoreni; završno djelo će biti dovršeno; i Krist će doći na otkupljenje svoga naroda. O, bliži smo vremenu kada će nas Bog izbaviti nego što smo ikada sanjali, mislim. Božije izbavljenje je tako blizu nama! Hoćemo li ući u zemlju? Izrael je propao jer nije vjerovao. Nisu vidjeli čudesne stvari u njegovim obećanjima. Ta obećanja su sada za nas. Ona trebaju biti jednako stvarna za tebe i mene kao što su bila za njega kada ih je dao Izraelu, kojemu ona nisu bila stvarna.

TAM1897 Q1 32.3Znate da je napisano:—

TAM1897 Q1 32.4I vidjeh kao da je more od stakla pomiješanog s vatrom, i one koji su pobijedili zvijer, njen lik, njen žig i broj njenog imena, kako stoje na moru od stakla, držeći harfe Božje. I pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjeg.

TAM1897 Q1 32.5Ah, ali pjesma Mojsija, sluge Božijeg, bila je pjesma oslobođenja od egipatskog ropstva; a oni koji pobijede zvijer i ime njezino i sliku njezinu i broj imena njezina — od čega su oni oslobođeni? — Oni su oslobođeni od egipatskog ropstva, jednako sigurno kao i Mojsije. I oni pjevaju pjesmu Mojsija, jer su i oni oslobođeni od egipatskog ropstva. Biblija je puna toga. Duhovno smo bili u Egiptu, i, o, neka nas Bog izbavi iz njega. Tada ćemo pjevati ovu pjesmu Gospodu:—

TAM1897 Q1 32.6Pjevat ću Gospodu, jer je slavno pobijedio: konja i njegovog jahača bacio je u more. Gospod je moja snaga i pjesma, i postao je moje spasenje. On je moj Bog, i ja ću mu pripremiti prebivalište.

TAM1897 Q1 32.7Hoćete li? Hoćete li? Ja ću prebivati u njima i hodati u njima; oni će biti moj narod, a ja ću biti njihov Bog.

TAM1897 Q1 32.8Zato izađite iz njihove sredine i odvojite se, kaže Gospod, i ne dodirujte nečisto; i ja ću vas primiti. I bit ću vam Otac, a vi ćete biti moji sinovi i kćeri, kaže Gospod Svemogući.

TAM1897 Q1 32.9Ali, “Iz Egipta sam pozvao sina svojega.”

TAM1897 Q1 32.10[On je] Bog moga oca, i ja ću ga uzvisiti. Gospod je junak u boju: Gospod je njegovo ime. Faraonova kola i njegovu vojsku bacio je u more: i njegovi izabrani zapovjednici potonuli su u Crvenom moru. Dubine su ih prekrile: potonuli su na dno kao kamen. Tvoja desnica, o Gospode, postala je slavna u snazi: tvoja desnica, o Gospode, smrskala je neprijatelja. I u velikoj moći svoje uzvišenosti oborio si one koji su ustali protiv tebe: poslao si svoj gnjev, koji ih je potrošio kao slamu. I dahom nozdrva tvojih sabrali su se vodeni valovi, bujice su stajale uspravno kao hrpa, i dubine su se stvrdnule u srcu mora. Rekao je neprijatelj: ‘Gonit ću, sustići ću, dijeliti ću plijen; moja će se žudnja nasititi njima; izvlačit ću mač svoj, ruka moja će ih uništiti.’ Puhnuo si svojim vjetrom, more ih je pokrilo; potonuli su kao olovo u silnim vodama. Ko je kao Ti, o Gospode, među bogovima? Ko je kao Ti, slavni u svetosti, strašan u pohvalama, čineći čuda? Ispružio si svoju desnicu, progutala ih je zemlja. U svojoj si milosti izveo narod koji si otkupio.

TAM1897 Q1 32.11Tako piše: “Izveo si narod kojeg si otkupio.” Da li te je on otkupio? Otkupljen od čega? — Otkupljen od grijeha. A grijeh je duhovni Egipat.

TAM1897 Q1 32.12Vodio si ih svojom snagom do svog svetog prebivališta. [Dopustite mu.] Narodi će čuti i uplašiti se.

TAM1897 Q1 32.13Došlo je vrijeme da se pjeva pjesma Mojsijeva. Hoćemo li je pjevati? Ali je nećemo pjevati u Egiptu. Ne možete je pjevati ako ste u Egiptu, jer oni nisu mogli pjevati dok nisu izašli iz Egipta.

TAM1897 Q1 32.14Narod će čuti i uplašiti se; tuga će obuzeti stanovnike Palestine. Tada će se zaprepastiti knezovi Edomski, junačine Moabske; drhtavica će ih obuzeti; svi stanovnici Kanaana će se otopiti. Strah i trepet će ih obuzeti; od veličanstva tvoje ruke bit će nepomični kao kamen; dok tvoj narod ne pređe, o Gospode, dok ne pređe narod kojega si otkupio. Uvest ćeš ih.

TAM1897 Q1 32.15Koga će on dovesti? Šta vi kažete? Koga će Gospod dovesti u svoje prebivalište? Vas? Jeste li izašli iz Egipta? “Iz Egipta sam pozvao sina svojega.” Ti ćeš ih “zasaditi na goru nasljedstva svojega, na mjesto, o Gospode, koje si sebi pripremio da u njemu prebivaš.” Tada ćemo prebivati ondje s Gospodinom, i tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.

TAM1897 Q1 33.1U svetištu, o Gospode, koje su tvoje ruke utvrdile. Gospod će kraljevati odsad i zauvijek. Jer faraonov konj uđe sa svojim kolima i svojim konjanicima u more, a Gospod vrati vode morske na njih; ali sinovi Izraelovi prođoše suhom sred mora. I Miriam proročica, Aronova sestra, uze u ruku def; i sve žene izađoše za njom s defovima i plesom. I Miriam im odgovori: Pjevajte Gospodu, jer se slavno proslavio: konja i jahača baci u more.

TAM1897 Q1 33.2“Iz Egipta sam vas pozvao”, kaže Gospod, i iz Egipta smo došli. Sada on kaže: Ja sam vaš Bog, i vi ste moj narod. “Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva;” i, “Iz Egipta sam pozvao Sina svojega.” I to je ono što danas znači kada se kaže: Evo ih, evo ih “EVO ONIH koji čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.”

TAM1897 Q1 33.3Zbor pjeva:—