Nauka o spasenju. – br. 2
TAM1897 D 59.2Propovijed održana u nedjelju navečer, 14. februara 1897. Štampano u dnevnim biltenima Generalne konferencije od 17. februara 1897., tom 1, br. 4, str. 59-64 i od 18. februara 1897., tom 1, br. 5, str. 65-66.
TAM1897 D 59.3Još nekoliko riječi objašnjenja prije nego što večeras započnemo proučavanje: Nema sumnje da su se mnogi možda pitali da li će sve što je rečeno prošle večeri izdržati test. Izdržat će. Nisam govorio naslijepo. Istina je da nisam sve razradio detaljno, ali ako ćete razmisliti o onome što sam govorio kada to pročitate u štampi, vidjet ćete da je istina. Kada sam rekao da je visibaba uravnotežena sa zemljom, a zemlja sa visibabom, onda, ako meteor od nekoliko tona padne na zemlju, zar gravitacija nije veća nego prije? I zar to ne bi uništilo uravnoteženje cvijeta sa zemljom? — Ne; jer nije samo zemlja uravnotežena s tim cvijetom, nego i cijeli svemir. Sjećate li se da, u proučavanju zakona gravitacije, naučna tvrdnja glasi: svaka čestica materije u svemiru privučena je svakom drugom česticom, tako da nisu samo Zemlja, već i cijeli svemir, uravnoteženi s potrebama cvijeća; stoga pad meteora ne bi povećao gravitaciju svemira.
TAM1897 D 59.4Samo nekoliko riječi objašnjenja na početku: Da sam u prethodnoj lekciji govorio na temu “Nauka u Bibliji” ili “Nauka i Biblija”, detaljnije bih obradio šta je gravitacija, a šta nije, prema naučnom značenju te riječi. Ali nisam govorio o tome; sve što sam namjeravao učiniti te večeri bilo je iznijeti činjenicu otkrića zakona gravitacije i teoriju o njemu kao zakonu. Postoje promjene u pogledu od Newtonskog doba u vezi s teorijom tog zakona; ali to ne utječe na sam zakon.
TAM1897 D 60.1U strogoj istini, gravitacija uopće nije zakon, već jednostavno Božja moć. Zapravo ne postoje “zakoni prirode”. Zakoni prirode su samo navike Boga. Sve što je zakon gravitacije, to je navika Boga; manifestacija moći Boga. Ali pošto nisam raspravljao o tome šta on zaista jeste, koristio sam termine u općeprihvaćenom smislu i samo da ga navedem kao ono čime se održava ravnoteža svemira.
TAM1897 D 60.2Večeras ću pročitati još jednu definiciju nauke. I ona je preuzeta od jednog od vodećih priznatih naučnika svijeta: “Nauka je najtačnije znanje koje posjedujemo o bilo kojoj temi.” Riječ “nauka” doslovno znači znanje. Definicija koju smo imali prije nekoliko dana je ispravna. Ona je proizvod razmišljanja. Također, sasvim je u redu definisati je kao najtačnije znanje koje imamo o toj temi.
TAM1897 D 60.3Sada se vraćamo na dvije tačke iz prethodne lekcije. Gdje se moglo naći najtačnije znanje o razlici u sjaju zvijezda, sedamnaeststo godina prije nego što ga je nauka otkrila? — U Bibliji. Pa gdje se mogla naći prava nauka o toj temi? — U Bibliji. — Gdje se moglo naći najtačnije znanje o ravnoteži svemira dvije hiljade petsto godina prije nego što je to otkriveno? — U Bibliji. A onda, koja je bila najnaučnija knjiga na svijetu na temu te nauke? — Biblija. Još uvijek imajte na umu da ne govorim o nauci i Bibliji. Govorim o nauci spasenja. Iako se može spomenuti i druge nauke, to je samo u neizdvojivom vezi s ovom glavnom naukom. To je ono što ćemo vi i ja saznati pomoću svih dokaza koje možemo prikupiti u ova dva sata proučavanja, da je spasenje nauka, da je to najviša nauka u svemiru, da je najdostojnija našeg proučavanja i da postupamo naučno kada joj posvećujemo svoje glavno i svesrdno proučavanje.
TAM1897 D 60.4E sad, Biblija nije rasprava o bilo kojoj nauci osim o nauci spasenja. Ona je cjelovita rasprava o toj temi. Biblija spominje druge nauke; ali u Bibliji ne postoje rasprave o bilo kojoj drugoj nauci. Druge nauke se spominju, kao one koje smo primijetili u Prvoj Korinćanima i u Izaiji; zašto se one spominju na tim mjestima — da bi se iznijela naučna tačka? — Ne; već da se upotrijebi kako bi bolje objasnio našem razumu nauku o spasenju. Zašto je ta astronomska istina unesena u 1. Korinćanima 15:41? Koja je svrha reći: “Jedna zvijezda se razlikuje od druge zvijezde u slavi?” Odmah zatim se kaže: “Tako je i sa uskrsnućem mrtvih. Sije se u nečasti, a ustaje u slavi. Posijano je u slabosti, uskrsne u moći.” Kao što se jedna zvijezda razlikuje od druge po slavi, tako je i sa uskrsnućem. Dakle, vidite da je svrha pozivanja na tu naučnu činjenicu da se ilustrira tačka u nauci o spasenju, da nam pomogne da bolje uvidimo istinu u nauci o spasenju.
TAM1897 D 60.5Zašto je Izaija u svoj govor uvrstio tu izjavu o činjenici gravitacije? Pogledajmo malo dalje u poglavlje i vidjet ćemo. Pročitat ću taj stih, a zatim i sljedeći na kraju misli koju on razvija. “Ko je izmjerio vode u šaci svoje ruke?” “S kim ćete me dakle izjednačiti, ili ću li mu biti jednak? kaže Sveti. Podignite oči svoje u vis i pogledajte tko je stvorio ove stvari, koji iznosi vojsku njihovu po broju: sve ih proziva imenom po veličini sile svoje, jer je on snažan u moći; nijedan ne izostaje.” Izaija 40, 25.26.
TAM1897 D 60.6Ni jedno mu ne promače, i sve je odmjereno potrebama svakog malog cvijeta koji raste na polju. Ali zašto nam skreće pažnju na to i uvodi to u svoj govor na ovom mjestu? — Ne da iznese naučnu činjenicu; već da skrene pažnju svih ljudi na nauku spasenja. Šta on želi time reći? Trebamo razmisliti o svemu ovome i o tome šta je sve ovo učinilo? A onda čitam dalje: “Zašto kažeš, o Jakove, i govoriš, o Izraele: Put moj je skriven od Gospoda, i moja pravda je zaboravljena od moga Boga?” Izaija 40:27.
TAM1897 D 60.7Kada Bog toliko pazi na cvijet koji raste pod našim nogama, on nije skriven niti zaboravljen; kako onda možete reći da ste skriveni od Gospoda, da je Vaša pravda zaboravljena i da On više nema brige za Vas? Tako vidite da se u svakom slučaju naučna istina u potpunosti uvodi kako bi vama i meni ilustrirala nauku spasenja.
TAM1897 D 61.1Još jedna misao: kada su ovi pisci ovo shvatili, to je bilo po otkrivenju. Naravno, oni nisu dobili ove stvari iz bilo kakvog naučnog proučavanja koje je ovaj svijet imao. Gospod je otkrivao svoju glavnu nauku, nauku spasenja; i pozivao je na druge nauke da to ilustriraju. Pa koja je od svih nauka najvažnija Gospodu? — Spasenje, zasigurno. Kada je Gospod koristio druge nauke samo da to ilustrira, potpuno je jasno da on ovu nauku smatra važnijom od ostalih.
TAM1897 D 61.2Međutim, to nije sve. Jedan čovjek spomenut u Bibliji bio je temeljito upućen u univerzalnu nauku — sve prirodne nauke ovog svijeta. Želim da vidite da je postojao čovjek temeljito upućen u nauke koje se danas toliko ističu u svijetu. I želim da vidite šta on kaže u vezi sa svim tim. Evo odlomka iz Svetog pisma:—
TAM1897 D 61.3I dao je Bog Salomonu mudrost i razum izvan svake mjere, i širinu srca, kao pijesak na obali morskoj. I mudrost Salomonova nadmašila je mudrost svih sinova istoka i svu mudrost egipatsku. Jer je bio mudriji od svih ljudi; od Etana Ezrahita, i Hemana, i Kalkola, i Darde, sinova Maholovih; i glas o njemu se proširio među svim narodima uokolo. I izrekao je tri hiljade poslovica, a njegove pjesme su bile hiljadu i pet. Govorio je o drveću, od cedra na Libanu do izopa što niče na zidu; govorio je i o životinjama, i o pticama, i o gmazovima, i o ribama. 1. Kraljevima 4:29-33.
TAM1897 D 61.4Govorio je o drveću od cedra libanonskog pa sve do izopa koji niče na zidu. Kako se to zove u nauci? — Botanika. Razumio je botaniku bolje od bilo koga drugog na svijetu.
TAM1897 D 61.5Govorio je i o zvijerima. Koji bi bio naučni izraz da je danas stavljen tamo? — Zoologija. Solomon je razumio zoologiju bolje od bilo kojeg čovjeka koji danas živi na svijetu. On je to podučavao; jer piše da je govorio o svim ovim stvarima. On je podučavao ove nauke.
TAM1897 D 61.6“I o pticama.” Koja je to nauka? — Ornitologija. Dakle, Solomon je predavao nauke o botanici, zoologiji i ornitologiji.
TAM1897 D 61.7Šta dalje? — “I o puzajućim životinjama.” Koja je to nauka? — Entomologija.
TAM1897 D 61.8“I o ribama.” Koja je to nauka? — Ihtiologija.
TAM1897 D 61.9Ljudi koji čitaju ovaj odlomak iz Svetog pisma obično ne smatraju Solomona univerzalnim naučnikom. Ali da je rečeno da je Solomon govorio o botanici, zoologiji, ornitologiji, entomologiji i ihtiologiji, bili bi spremni reći: “Kakav je to divan čovjek bio Solomon.” Ali tada ne bi bio ni trunčicu čudesniji nego što jest; jer ono zaista kaže sve to.
TAM1897 D 61.10Čitam ovo da biste vidjeli da je Solomon poznavao nešto iz nauke, ne samo nešto iz nauke, već više iz svih ovih nauka nego što je iko ikada znao o bilo kojoj od njih.
TAM1897 D 61.11Ipak, iako je tako temeljito razumio sve ove nauke i podučavao ih, evo šta on kaže: “Čujmo zaključak svega;” suština svega što je rečeno je: “Boj se Boga i čuvaj Njegove zapovijesti, jer je to cijela dužnost čovjeka: jer će Bog suditi za svako djelo, sa svakom tajnom stvari, bilo da je dobro ili da je zlo.”
TAM1897 D 61.12Po njegovoj procjeni, šta je imalo prednost nad svim ostalim naukama zajedno? — Spasenje Božije.
TAM1897 D 61.13Anđeli razumiju sve nauke, ali smatraju da je spasenje vrijednije njihovog proučavanja od svih ostalih nauka zajedno. I proroci su također smatrali da je vrijednije; i koristili su ostale kao sredstvo da bolje razumiju spasenje. A evo i čovjeka koji je razumio ostale nauke, i on kaže da nauka o spasenju nadmašuje sve ostale. Sada želim da vidite da i sam Bog, sa svoje strane, odvojen od svega ovoga, smatra da je tako.
TAM1897 D 61.14Pogledajte: Upravo smo pročitali da je Solomon podučavao sve ove nauke. Koliko smo od tih učenja zapisali za naše proučavanje? — Ni jedno. Bog nam nije prenio nijedan zapis niti izvještaj o Solomonovoj nauci o biljkama. Nije nam prenio, niti zabilježio, nijednu lekciju koju je Solomon ikada držao iz zoologije ili bilo koje druge od ovih nauka. Ali nam je, iznova i iznova, prenosio lekcije od Solomona, kao i od svih ostalih, o nauci spasenja. Onda, računajući da anđeli daju samo mišljenje anđela, proroci samo mišljenje proroka, a Solomon samo mišljenje univerzalnog naučnika; koje je mišljenje Boga? — Ono je da je spasenje vrijednije za vas i mene, i dostojnije našeg proučavanja, od svih ovih drugih nauka, o kojima je on sam dao saznanje.
TAM1897 D 61.15Ova nauka koju je Solomon razumio i podučavao nije bila nauka poput one Huxleyja, Darwina i drugih naučnika ovog doba. Prirodnim umom čovjek može istraživati prirodne nauke i činiti mnoga otkrića. I mada ona nisu uvijek tačna, ipak mogu otkriti neke tačne činjenice. Ali to nije bio Solomonov način. Bog je dao Solomonu mudrost, tako da je sve to sagledao Božijim svjetlom. O svemu tome govorio je Božijom mudrošću. Dakle, nauka koju je Solomon podučavao bila je Božija nauka. Botanika koju je podučavao bila je prava, božanska botanika. Zoologija koju je podučavao bila je božanska zoologija. To su bila Božija viđenja, Božija istina, Božija nauka u svim tim stvarima. To nije bila nauka koju lažno tako nazivaju.
TAM1897 D 62.1Pa dobro, budući da je to bila Božija nauka, i budući da je sama po sebi bila božanska, zašto nam je Gospodin nije dao sve? Zašto nije dao svijetu Solomonov traktat o botanici i o svim tim drugim predmetima? — Postoji razlog za to; a to je da to nije ono što svijetu prije svega treba.
TAM1897 D 62.2Čovjek bi mogao imati sve to, mogao bi razumjeti sve to, kao što je Solomon. Pa ipak, čemu bi mu to bilo dobro ako ne bi prije svega imao nauku spasenja? Solomon je imao sve; ipak, kada je okrenuo svoje srce od Boga, od nauke spasenja i od proučavanja iste svim srcem, čemu mu je znanje iz drugih nauka bilo dobro? Koliko ga je mogla spriječiti da griješi? Koliku je moć imala da ga zadrži od njegovog prirodnog ja, te od đavolštine i pokvarenosti koja je bila u njemu?
TAM1897 D 62.3Znate da je, kada je okrenuo srce od Božije nauke, od nauke spasenja, iako je posjedovao sve ostale, bio jednako loš, jednako zao, potpuno progutan od idolopoklonstva i svake bezbožne stvari, kao da nije znao ni za šta.
TAM1897 D 62.4Tako možemo vidjeti zašto Gospod nije sačuvao čovjeku svu nauku. Zamislite da su je posjedovali svu, kao što ju je imao Solomon, i da su je mogli podučavati kao što ju je podučavao Solomon. Sa srcem koje nije predano Bogu, sa dušom koja nije spašena, kakvu bi im korist nauka imala? Ne bi ih mogla suzdržati od bilo kakve zlobe i pokvarenosti koja je u ljudskom srcu.
TAM1897 D 62.5Ove nauke nisu ono što svijetu danas treba, prije svega. Potrebno je očistiti srce, spasiti dušu, izgraditi cijeli karakter iznova i preobraziti um po samoj slici i slavi Božijoj, kako bi život odražavao Njegovu pravednost i objavio svima na svijetu spoznaju samo Boga. Iako imamo sve što nauke mogu pružiti, to neće koristiti ničemu bez spasenja; jer će proći malo vremena i nećemo imati ništa od toga. Ovo je vrijedno razmišljanja za nas same danas, u svim našim studijama, čitanjima i istraživanjima.
TAM1897 D 62.6Postoji još jedna stvar: Bog želi da ti i ja, svi ljudi, pravilno razmišljamo o svakoj temi koja ima ikakve veze s njim. Danas postoje ljudi koji razmišljaju o svim ovim naučnim temama, ali ne razmišljaju ispravno. Doguraju tako daleko da za Boga uopće ne ostavljaju mjesta. A čovjek bez Boga, bez vodstva Božije misli, Božijeg uma, ne može ispravno razmišljati o ovim drugim temama. Ali um nije ispravan dok se ne obnovi po liku Onoga koji ga je stvorio. Um treba biti preobražen, obnovljen. Mi trebamo imati sasvim drugačiji um. Svaka misao treba biti dovedena u poslušnost, u pokornost Kristu.
TAM1897 D 62.7To je djelo spasenja. Ono obnavlja Božiji lik u duši; dovodi um tamo gdje će on biti samo odraz, sjaj pravednosti, misli živog Boga. Kada se to dogodi, i kada Božije djelo bude završeno u ovom svijetu, u objavljivanju spoznaje o Bogu svim ostalim ljudima, tada će nam Gospod otvoriti svemir i vječnost. Tada će sve ove druge oblasti biti otvorene za naše proučavanje, i Gospodin će nam moći reći: Iđite gdje hoćete, mogu vam vjerovati. Široki svemir vam je otvoren. Ništa vam nije uskraćeno. Sve je vaše. Pripada vam. Iđite gdje želite, boravite gdje želite, radite što želite; mogu vam vjerovati. Razmišljajte o kojoj god temi želite, istražujte je koliko god duboko želite, uradit ćete to ispravno.
TAM1897 D 62.8Sada, ne kažem da ljudi u potpunosti trebaju zanemariti sve druge nauke dok ne stignu u drugi svijet. Jednostavno kažem da nauka o spasenju treba biti vodeća u proučavanju svih njih. Zar nam Gospodin nije dao primjer koliko pažnje trebamo posvetiti ovim stvarima i kako ih trebamo koristiti? Koja je svrha čitanja i proučavanja ovih drugih udžbenika? — Da nam ova pomognu da bolje razumijemo i podučavamo stvari iz nauke spasenja, nego da nemamo to znanje. To je svrha njihove upotrebe u Bibliji. On nas šalje da propovijedamo evanđelje s kojim su ovi drugi imali posla i primjerom nam je pokazao kako ga koristiti. Ovim nam Gospod pokazuje da nauka spasenja mora biti vodeća među svim ostalim naukama poznatim u svemiru.
TAM1897 D 62.9Mora biti ispred svih ostalih u ovom svijetu, i kada uđemo u onaj drugi svijet, i tada će biti ispred. Kada nam vječnost bude otvorena, i kada budemo mogli ići gdje god poželimo, i razmišljati o bilo kojoj temi koju poželimo, hoćemo li tada okrenuti leđa spasenju i reći: “U tome sam diplomirao”? — Ne. Znamo da je napisano: “Križ Kristov bit će nauka i pjesma otkupljenih kroz neprekidna vječna vremena.” Onda, kada završimo ovu školu, kada diplomiramo, i dođe vrijeme za veliku svečanu dodjelu diploma, i uđemo u vječnost učenja, tada ćemo moći bolje razumjeti ovu najveću od svih nauka nego kada smo bili u ovom svijetu.
TAM1897 D 63.1U drugoj lekciji smo naveli da nije zloupotreba riječi “nauka” i “naučan” kada ih primjenjujemo na spasenje. Spasenje je nauka, ono je naučno. Djelovanje Duha Božijeg na um, preobražavanje uma i cijelog života u lik Isusa Krista, od grijeha do pravednosti — to je naučna stvar. Stoga, kada to proučavate, imajte na umu da nismo ni najmanje nenaučni kada to činimo glavnim i sveobuhvatnim u svakoj oblasti, u svakom trenutku. Ti takozvani naučnici su nenaučni jer zanemaruju ovo, najvažniju od svih nauka.
TAM1897 D 63.2Postoji još jedna stvar koja je dokazana; i to je dokazano u tri nacije koje su primjeri u učenju svijeta. Zapis o biblijskom narodu, jevrejskom narodu, Božijem narodu kako je u Bibliji, navodno je primjer i izvor za proučavanje za sve koji namjeravaju služiti Bogu. Grčka i Rim, sa svojom filozofijom, svojom književnošću i svojim zakonima, primjeri su mnogih onih koji tvrde da slijede Bibliju, i svih ostalih.
TAM1897 D 63.3Sada smo vidjeli da je među Božjim narodom bio čovjek koji je bio univerzalni izrekač poslovica, kao i univerzalni pjesnik i univerzalni naučnik. Njegove pjesme su bile hiljadu i pet, a njegove poslovice tri hiljade. Tu vidite genija; a ipak, onaj koji je imao takvo razumijevanje, takvu mudrost, u svim tim stvarima, pokazao je svojim životom da je svako takvo znanje potpuno nemoćno za bilo kakvo dobro u čovjeku ili za čovjeka, bez nauke o spasenju koja je tu da upravlja i drži ravnotežu nad svime u pravednosti.
TAM1897 D 63.4Prije nekog vremena skrenuo sam vašu pažnju na činjenicu da nam Bog nije donio nijedno od tih naučnih učenja. Sada skrećem vašu pažnju na činjenicu da nam je, ipak, donio zapis o životu tog čovjeka kada se okrenuo od Boga. Donio nam je zapis o ogromnom neuspjehu koji je taj čovjek doživio uprkos svom tom znanju, kada je zaboravio nauku spasenja. Zašto je Bog, onda, smatrao važnijim za vas i mene da zabilježi cijeli život tog čovjeka nakon što se okrenuo od Boga, nego da nam donese zapis svih naučnih uputa koje je dao? U umovima ljudi, šta je vrijednije za čovječanstvo? Zapis o neuspjehu, ogromnom neuspjehu koji je Solomon doživio, vrijedniji je za čovječanstvo nego da je u knjigu za današnje čovječanstvo zabilježio svu naučnu pouku koju je ikada izrekao; jer je u tom neuspjehu cijelom svijetu pokazano koliko je posve uzaludno i manje od ničega, sve znanje o svemu bez spoznaje Božijeg spasenja.
TAM1897 D 63.5Još jedan sjajan primjer vidimo kod Grka. Prirodni um nikada ne može dostići viši, bliži i savršeniji način razmišljanja od onog koji je postigao grčki um. U tome je prikazana savršenost ljudskog razmišljanja bez Boga.
TAM1897 D 63.6Ali šta im je to donijelo? To je pitanje. Šta im je njihova književnost donijela? Šta im je njihova filozofija donijela? Šta im je njihova umjetnost donijela? Šta im je njihova religija donijela? Filozofija, philo sophia — ljubav prema mudrosti. Koja je bila ta mudrost? — Bila je apsolutna ludost. Bog tako kaže. Šta je bila njihova religija? — Bila je samo mitologija. Šta je bila njihova umjetnost? — Bog kaže da je bila idolopoklonstvo. Sjećate li se zapisa?
TAM1897 D 63.7Riječ Božija ne kaže da je, dok je Pavao hodao među tim kipovima i gledao njihovu umjetnost, divio njihovoj umjetnosti. Ne, kaže: “Duha mu se uzburka u njemu kad vidje grad posve predan idolopoklonstvu.” Pa šta je to bilo? — Idolopoklonstvo.
TAM1897 D 63.8Ipak, čak i danas ljudi, žene i djeca uzimaju ostatke onoga što je bilo samo idolopoklonstvo, obožavaju ga, nazivaju umjetnošću i kopiraju ga. Njihovi umovi su zaokupljeni time, pripremaju knjige o tome i podučavaju ga i proučavaju u školama zemlje. Ali šta može proizaći iz svega ovoga? Šta je iz toga proizašlo među samim Grcima? Znate šta je to učinilo za njih. Ne moram ponavljati — književnost, umjetnost, pravo, filozofiju, sve te stvari. Rim je preuzeo svoju filozofiju od Grka više nego što ju je sam stvorio, ali književnost je tu. A šta je to donijelo Rimljanima? — Donijelo im je neke stvari koje su donijele i drugima, samo što ih je, ako je moguće, učinilo gorima nego što su drugi bili. Po cijeloj Grčkoj, koliko sam mogao primijetiti, svugdje sam vidio da su Grci imali dovoljno poštovanja prema ženi da prikazuju svaku njenu figuru koju su izrezbarili prikrivenu odjećom. Muškarac je, naravno, uvijek gol; ali kad dođemo u Italiju, to poštovanje nestaje i svi su potpuno goli. U većini slučajeva odjeća je potpuno nestala; i, usput rečeno, savršenstvo umjetnosti danas, koje obožavaju oni koji idu u Rim i tamo studiraju umjetnost, odnosi se samo na nagih ženskih figura, a to ionako nije umjetnost kad je gotovo; a ipak je to dostiglo savršenstvo umjetnosti, i kopira se posvuda, a njene nesavršenosti se kopiraju svaki put.
TAM1897 D 64.1Želim postaviti jedno pitanje. Ko od vas je ikada vidio ljudski par nogu od koljena naniže? Dok ovdje stojim, težina mog tijela je na lijevoj nozi. To u potpunosti uravnotežuje težinu mog tijela. Desna noga se oslanja na pod vrhovima prstiju. Da li će mišići moje desne noge biti potpuno isti kao oni na lijevoj? — Ne. Ali to je divno umjetničko djelo. Upravo je ta razlika. Obje noge su potpuno iste i ne možemo pronaći ni trunčicu razlike. I tako vidimo da to ionako nije umjetnost. Ima se mnogo toga reći o tome, ali večeras ne držim predavanje o umjetnosti. Govorim o tome koja je vrijednost spasenja i koja je korist svega bez njega. Kakvu je korist imala Rim bez njega? — Njene nepravde su je potopile. Kakvu je korist imala Grčka bez njega? — Njene nepravde su je potopile.
TAM1897 D 65.1Dakle, kada je ta činjenica ovako trostruko dokazana pred svijetom, o apsolutnoj nemoći svakog napora ljudskog uma u njegovoj savršenosti da postigne bilo kakvo dobro kada je srce okrenuto od Boga, šta Gospodin može učiniti za svijet ako ove tri svjetske lekcije neće naučiti ljude? Šta on može učiniti za ljude ako oni budu išli tim putem, uprkos ovim trima primjerima svečanog upozorenja? Bog je zabilježio ova tri primjera da nas nauči o nemoći najuzvišenijeg napora uma u svim granama nauke, umjetnosti i književnosti da učini ljudima ikakvo dobro, da ih odvrati od grijeha, da ih uputi ka bilo kakvom dobru, kada zaborave Božije spasenje i nauku o spasenju, koju je dao srcima ljudi.
TAM1897 D 65.2Stoga pitam: Trebamo li oponašati ludost Grka i Rimljana? Trebamo li biti očarani njihovim idolopoklonstvom i smatrati ga umjetnošću? Trebamo li se zanimati za njihovu religiju, kada je ona u potpunosti nečuvenost? Nije dovoljno reći da je to mitologija; to je nečuvenost.
TAM1897 D 65.3Ali će neko reći: Zar njihova književnost nije neprocjenjiva? Pogledajmo šta je Bog mislio da vrijedi. U vrijeme kada je putem grčkog jezika širio nauku o spasenju po cijelom svijetu, Gospod je imao pred sobom čitav svijet grčke književnosti, a i rimske, uostalom. Ipak, u čitavom tom carstvu našao je samo tri kratke rečenice koje su vrijedile spomenuti i uvrstiti u ovaj traktat o nauci o spasenju. Dat ću vam ih. Jedna od njih se nalazi u sedamnaestom poglavlju Djela apostolskih. Citirana je od grčkog pisca po imenu Aratus, i glasi ovako. Čitam iz dvadeset osmog stiha. Pavao govori i kaže:—
TAM1897 D 65.4“Neki od vaših pjesnika su također rekli: ‘Jer i mi smo njegovo potomstvo.’” Grčki pisac je rekao da je čovjek Božije potomstvo. Gospod je to preuzeo i rekao: “To je istina.”
TAM1897 D 65.5Još jedan je u petnaestom poglavlju Prve poslanice Korinćanima, u trideset trećem stihu. Prvi dio stiha glasi: “Ne varajte se.” To su Gospodnje riječi. Ostatak stiha je citat grčkog pisca po imenu Menander: “Loše družine kvare dobre navike.”
TAM1897 D 65.6Drugi je u poslanici Titu, prva glava, dvanaesti stih, i potiče od Epimenida, i glasi: “Kretanci su uvijek lažljivci, zverke, lijene utrobe.”
TAM1897 D 65.7Ta tri odlomka su sve što je Gospodin uspio pronaći u čitavom području grčke književnosti, a da je vrijedilo spomenuti i dati mu svoj odobrenje.
TAM1897 D 65.8Pa, onda, ne kažem da je ovo sve što iko može iskoristiti za svoju korist. Postoje historijske činjenice na grčkom jeziku koje su od vrijednosti. Ali Bog uči ono što je najvrijednije za čitavo čovječanstvo; on uči principe ispravnosti i istine, a ne jednostavno iznosi niz činjenica pred svijet. I sve što je on mogao pronaći u čitavom području grčke književnosti, a što se moglo iskoristiti u interesu istine ili pravednosti kao principa koji vode čovjeka, bile su upravo ove tri izjave: “I mi smo Njegovo potomstvo;” “Loše družine kvare dobre običaje;” i “Kretanci su uvijek lažljivci.” Ko još može pronaći išta više od toga, što će mu ikako koristiti na putu pravednosti i istine, čistoće i integriteta?
TAM1897 D 66.1Sada nemojte zaboraviti. Grci i Rimljani nisu bili prostaci, degradirani, odrpani, neuki pogani; bili su aristokratski, kultivirani i visoko obrazovani. Kako bi i moglo biti drugačije kada su stvari koje su znali i podučavali vrhunac kojem današnji prosvjetni radnici teže? Julije Cezar bio je jedan od najsvestranijih ljudi koji su ikada živjeli — u kavalirskom ponašanju, bontonu, estetici i općenito manirima. Ali kakav je bio njegov karakter? Najoprezniji opis istog, da bi bio iole potpun ili pravedan, ne bi bio prikladan za štampu.
TAM1897 D 66.2Kada je Gospod pokazao koliko je apsolutno uzaludna sva nauka, sve učenje bilo koje vrste bez njegovog spasenja, onda ponovo kažem: šta on može učiniti za ljude ako ih ove stvari koje je postavio pred svijet neće naučiti da to nije pravi put? Ako ljudi ne budu naučeni ovim stvarima da krenu pravim putem, da priznaju da je Božija nauka glavna i da je ono što On zna najbolje, kako onda čovječanstvo može nadati da će izbjeći zlo koje je zadesilo sve one koji su prethodili?
TAM1897 D 66.3Nauka o Božijem spasenju je jedina stvar koju ljudi trebaju znati, prije svega; i da nas ona vodi, usmjerava, uravnotežava, da nas drži posvuda u svemu i protiv svega zla. I ona će učiniti sve to. To je blagoslovena istina. Čitao sam sinoć, i ponovo čitam:—
TAM1897 D 66.4Meni, manjem od najmanjeg od svih svetih, dana je ova milost da među narodima propovijedam neistraživo bogatstvo Kristovo; i da svima objasnim kakvo je zajedništvo te tajne, koja je od postanka svijeta bila skrivena u Bogu, koji je sve stvorio po Isusu Kristu. Efežanima 3:8, 9.
TAM1897 D 66.5Šta je ta tajna Božija? — “Krist u vama, nada slave.” Krist, sila Božija i mudrost Božija, evanđelje, sila Božija za spasenje — to je tajna Božija; to je nauka o spasenju. To je naučna istina, oko koje se vrte sve druge nauke. Tu silu Božiju za spasenje svaki čovjek mora imati da ga zaustavi od zla koje je u njemu. Zlo koje je svako čovjek rođen sa njim odvest će ga u propast, uprkos svim naukama, svim književnostima, svim umjetnostima, svim religijama, svemu što svijet može ponuditi, ili je ikada mogao ponuditi, osim ako se ne uhvati za Božiju moć za spasenje, koja dolazi čovjeku vjerom u Isusa Krista.
TAM1897 D 66.6Bez te moći u srcu, čak i znanje koje je Bog podučavao — da ne spominjemo književnost, umjetnost, religiju i sve što su podučavali pogani — nemoćno je da spriječi čovjeka da griješi. Bez toga, svaki trag zla koji je u čovjeku pokazat će se, uprkos svim tim drugim stvarima. Zato je to Božija moć za spasenje: ona spašava čovjeka od svakog zla.
TAM1897 D 66.7Tajna Božija, koja je Krist u vama, nada slave; Krist, sila Božija i mudrost Božija; Krist, i to raspeti; samo to, sve u svemu, nad svime, u svemu, kroz sve, sada i kroz vječnost, — to je nauka spasenja, glavna od svih nauka; ona koja vodi sve nauke, prethodi svima i vodi u proučavanju svega. Neka tako bude sa svima zauvijek.
TAM1897 D 66.8Neka nas onda Gospod po Duhu svome tako privuče k sebi; neka se srce tako otvori toj moći, zajedništvu te tajne, Duhu Božjem, da on ondje može usaditi Isusa Krista, njegovu milost i njegovu krepost. I dokle god držimo naša srca otvorena za njega uvijek, i za nikoga osim njega, poput cvijeta prema suncu, dobivamo u svojoj punini njegovu pravednost, njegovu moć, njegovo spasenje, njegovo milosrđe, njegovu istinu, njegovu radost, njegovo veselje, njegov mir — o, i njegov život vječni!