Nauka o spasenju. – Br. 1

TAM1897 D 46.2Propovijed održana u petak navečer, 12. februara 1897. Objavljeno u dnevnim biltenima Generalne konferencije od 16. februara 1897., sv. 1, br. 3, str. 46-47 i od 17. februara 1897., sv. 1, br. 4, str. 49-53.

TAM1897 D 46.3SVAKO zna da je ovo vrlo naučno doba, barem po imenu, po tvrdnjama i težnjama. Bog želi da njegov narod uvijek ide ukorak s vremenom. Više od toga: on želi da njegov narod uvijek bude ispred svog vremena. Posebno on želi da njegov narod uvijek bude reformator, a da bi neko bio reformator, mora biti ispred svog vremena. Pošto je ovo posebno naučno doba, kako po tvrdnjama, tako i inače, Božija stvar, njegov narod, mora biti naučan da bi ispunio zahtjeve vremena. To je izjava teze čijem proučavanju vas večeras pozivam. Gospod želi da vi i ja prihvatimo tu tezu, da je proučimo i gradimo na njoj, sve dok se u nama pred svijetom ne dokaže da je ta teza naučno ispravna. Ako vi i ja, ako svi koji ispovijedaju ime Kristovo, to učinimo, onda će to učiniti Gospod. Svijet će to vidjeti, i svijet će to vidjeti, bilo da vi i ja učestvujemo u tome ili ne. Jer ako vi i ja ne učestvujemo u tome, oni će učestvovati u tome koji dopuste Gospodu da tu demonstraciju učini preko njih; a ako mu vi i ja ne dopustimo da to učini, mi ćemo to propustiti.

TAM1897 D 46.4Ali vi kažete: Spasenje je djelo Božijeg naroda. Spasenje je jedini cilj Gospodnji. To je ono što su govorili i ova druga braća. To je ono što smo imali u lekciji danas poslijepodne, i što smo imali u svim lekcijama iz Poslanice Hebrejima. To je lekcija koju smo imali i na drugim mjestima u Pismu. A Pismo kaže da ne trebamo znati ništa osim Isusa Krista i njega raspetog. Vi to kažete; da, i ja to kažem. Kažem da je djelo Božijeg naroda — sve što je Božija stvar na svijetu — djelo spasenja. I ovo se potpuno slaže s onim što smo već izjavili. Stoga je spasenje nauka.

TAM1897 D 46.5Štaviše: Spasenje nije samo nauka, nije jednostavno nauka; ono je glavno, ključno, središte svih nauka. To je najnaučnije od svih stvari kojima se bavi ljudski um u ovom svijetu. Tako da, kada Božiji narod prihvati Božije spasenje onakvo kakvo jest u Bogu; kada Njegova svrha spasenja u svijetu bude stajala kao istinsko predstavljanje Njegovih ideja o spasenju, tada će svijetu biti otkrivena nauka koja je iznad svih drugih nauka. Tada se Božiji narod može naći pred samim kraljevima nauke i ne postidjeti se u naučnom dobu.

TAM1897 D 47.1Sada, ja sam u potpunosti posvećen toj istini. I želim da vidite koliko je ona u potpunosti istina. Vi i ja smo posvećeni spasenju Božijem. I želim da vidite iz Biblije — knjige svake istine — da je spasenje nauka. Tada ćete, zajedno sa mnom, biti posvećeni toj istini.

TAM1897 D 47.2Prvo, dakle, želim da razmišljate trezveno i da sami uvidite ne samo da je spasenje nauka, već i da je to najuzvišenija od svih nauka.

TAM1897 D 47.3Riječ “nauka” doslovno znači znanje. Nauka o botanici je znanje o botanici. Nauka o astronomiji je znanje o astronomiji. Tako je jedan naučnik definisao nauku kao “proizvod razmišljanja”. Cijelo znanje — nauka — koje svijet ima o astronomiji, proizvod je razmišljanja svijeta o temi astronomije.

TAM1897 D 47.4Sada je spasenje poznavanje Boga: “Ovo je život vječni, da upoznaju tebe, jedinog istinitog Boga, i Isusa Krista kojeg si poslao.” Stoga je to nauka. Ali ovo poznavanje nije proizvod ljudskog razmišljanja: to je proizvod Božjeg razmišljanja. Jer “oko nije vidjelo, niti uho čulo, niti su ušla u srce čovjeka ona dobra koja je Bog pripremio za one koji ga ljube. Ali Bog nam ih je objavio svojim Duhom; jer Duh sve istražuje, čak i duboke stvari Božje.” Stoga je spasenje, budući da je proizvod Božjeg razmišljanja, ne samo nauka, već najuzvišenija od svih nauka.

TAM1897 D 47.5Još jednom: ono što svijet priznaje kao nauku — prirodne nauke — proizvod je ljudskog razmišljanja. Ljudi razmišljaju umom. Dakle, umom se ljudi bave svim ovim naukama. Ali spasenje se bavi samim umom. Koje je, dakle, uzvišenije? Koje je uzvišenije — ono što se bavi svim ostalim stvarima, ili ono što se bavi onim što se bavi svim ostalim stvarima? — Naravno, potonje. Dakle, budući da se ljudi pomoću uma bave svim ostalim naukama, a spasenje se bavi samim umom, sasvim je jasno ne samo da je spasenje nauka jednako sigurno kao i bilo koja druga nauka, već i da je to viša nauka od svih ostalih. To je najviša nauka koju ljudski um može spoznati.

TAM1897 D 47.6Još jednom: Spasenje se bavi umom. Ali ko je onaj koji se u spasenju i po spasenju bavi umom? — To je sam Bog. Dakle, budući da je sam Bog taj koji izgrađuje, koji objavljuje ovu nauku; i budući da je ova nauka proizvod Božijeg razmišljanja; proizlazi da je nauka o spasenju najviša, najdublja, najšira nauka koja je poznata, ne samo ljudskom umu, nego i cijelom svemiru.

TAM1897 D 47.7Pročitajmo nekoliko stihova iz Svetog pisma. “Ne prilagođavajte se ovome svijetu, nego se preobrazite obnovom svojega uma.” Rimljanima 12:2. “Tako dakle umom ja sam služim zakonu Božijem.” Rimljanima 7:25. “Znamo da je došao Sin Božiji i da nam je dao razum.” “Imamo um Kristov.” Jedini način na koji nas Gospodin može doseći je kroz um. On komunicira s nama samo kroz um. On upravlja nama samo kroz naše umove. Pogledajte: “Umom ja sam služim zakonu Božijem, a tijelom zakonu grijeha.” A prva od svih zapovijedi je ova: “Slušaj, Izraele; Gospod je Bog naš, Gospod je jedan. I ljubit ćeš Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.” “Um tjelesni je neprijateljstvo protiv Boga, jer se ne pokorava zakonu Božjem, niti može.” Tjelesni um koji se ne može pokoriti zakonu Božijem — ne može — mora se promijeniti, mora se zamijeniti drugim umom koji uvijek služi zakonu Božijem. Ta promjena uma je spasenje. To obnavljanje uma djelo je Božije u djelu njegovog spasenja i ne može ga izvršiti niko drugi. Stoga je to najuzvišenija od svih nauka — najuzvišenija koja je poznata ljudskom umu, najuzvišenija koja je poznata svemiru.

TAM1897 D 47.8Zar ne počinjete shvatati zašto Svjedočanstva govore o “nauci spasenja”?

TAM1897 D 49.1Sada želim da vidite da i drugi tako misle. Želim da vidite da nisam sam u ovome. Želim da vidite da za ovaj stav imamo autoritet — naučni autoritet — to jest, autoritet osoba koje razumiju nauku.

TAM1897 D 49.2Da vam večeras mogu iznijeti dokaz da oni koji najbolje od svih na ovom svijetu razumiju sve ostale nauke svjedoče da su više zainteresovani za ovu nauku nego za sve ostale nauke zajedno, da u njoj vide više toga što zaslužuje njihovu pažnju nego u svim ostalim naukama zajedno, zar ne biste onda rekli da sam siguran kada govorim onako kako govorim — sa naučnog stanovišta? Pa, ja imam upravo takvu družinu — družinu koja razumije sve druge nauke, i imam dokaze, istinito iznesene, da su oni više zainteresovani za ovaj nego za sve ostale zajedno.

TAM1897 D 49.3U 1. Petrovoj 1:10-12 apostol govori o spasenju i tamo čitam na sljedeći način:—

TAM1897 D 49.4O kojem spasenju su proroci marljivo raspitivali i istraživali, oni koji su prorokovali o milosti koja će doći k vama, istražujući koje je ili kakvo vrijeme Duh Kristov, koji je bio u njima, nagovještavao, kad je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama i slavi koja će uslijediti. Kojima je objavljeno da nisu sebi, nego nama služili onome što vam se sada javlja preko onih koji su vam propovijedali evanđelje Duhom Svetim poslanim s neba; u što anđeli žele da zavire.

TAM1897 D 49.5U koje stvari anđeli žele da zavire? — U spasenje Božije kada se propovijeda sa Svetim Duhom poslanim s neba. Grčka riječ za “željeti” ovdje znači “usmjeriti svoje srce na nešto”. A grčka riječ za “zagledati se” znači: “nadviti se nad nešto da bi se pogledalo; gledati s glavom nagnutom naprijed; gledati u nešto s tijelom savijenim; pažljivo gledati, znatiželjno ispitivati – o nekome ko bi se želio upoznati s nečim.” Takav je stav anđela prema temi spasenja.

TAM1897 D 49.6Da li anđeli razumiju druge nauke — biologiju, geologiju, ihtiologiju, astronomiju — sve ostale nauke? Znate da razumiju. Svi znaju da anđeli u potpunosti razumiju sve ostale nauke. Svi znaju da je potpuno sigurno reći da svi anđeli razumiju sve ostale nauke beskrajno temeljnije nego što bilo koji čovjek razumije, ili je ikada razumio, bilo koju pojedinačnu nauku. Ali anđeli su više zainteresovani za temu spasenja nego za sve ostale nauke. Oni koji od svih najviše znaju, najviše su zainteresovani za ovu jednu. Pa dobro, složili ste se sa mnom prije nekog vremena da ako bih mogao navesti takav autoritet, rekli biste da smo sigurni zauzimajući ovaj stav. Hajde onda, sigurni smo. U najboljem smo društvu — da, u najboljem naučnom društvu. Postoji autoritet koji je konačan po tom pitanju, naučni autoritet.

TAM1897 D 49.7Sada, večeras ne igram riječju ‘nauka’. Riječi “nauka” i “naučan” koristim u vezi sa spasenjem kao apsolutno istinite. Spasenje Božije je zaista naučna stvar, ne lažno nazvana tako, već istinski, vrhunski naučna. Dakle, nemojte uopće pomisliti da se igram riječima “nauka” ili “naučan”. Koristim ih iskreno, jer su ispravne u ovom kontekstu.

TAM1897 D 49.8Ali to nije sve: ne samo da anđeli žele da ovo proučavaju, kao oni koji bi se željeli upoznati s nečim; već se oni i upoznaju s nečim. Oni zaista uče proučavajući ovo i baveći se njime. Okrenite se Poslanici Efežanima 3:8-11 i vidjet ćete ovu misao izraženu:—

TAM1897 D 50.1Meni, manjem od najmanjeg od svih svetih, dana je ova milost da među poganima propovijedam neistraživo bogatstvo Kristovo; i da sve [izostavljam riječ ljudi, jer je ona dodana] učinim da vide kakvo je zajedništvo tajne, koja je od postanka svijeta bila skrivena u Bogu, koji je sve stvorio po Isusu Kristu: s namjerom [Pogledajte, dakle, ja trebam propovijedati neistraživo bogatstvo Kristovo kako bih učinio da svi vide šta je zajedništvo misterije koja je bila skrivena u Bogu, i to je namjera, svrha] da sada crkvom postane poznata mnogostruka mudrost Božija upravama i vlastima na nebeskim mjestima, prema vječnom naumu koji je on namislio u Kristu Isusu, našem Gospodu.

TAM1897 D 50.2Koja je “namjera” da ljudi ovo vide? — Da bi se principatima i vlastima “na nebeskim mjestima” (“na nebu”, tako ga neki prevodi navode; i to je ispravno) objavila raznovrsna mudrost Božija. Anđeli, principati i vlasti, žarko žele da zavire u ovo evanđelje spasenja kada se propovijeda sa Svetim Duhom poslanim s neba. Oni zaista gledaju i proučavaju. I dok proučavaju, uče o novim objavama Božije mudrosti — o raznovrsnoj mudrosti Božijoj — prema njegovom vječnom naumu koji je zamislio u Kristu Isusu, Gospodu našem. Znate iz drugih spisa da se ova tajna Božija, ovaj vječni naum, objavljuje u evanđelju. Znate da prinčipalitete i moći na nebu nisu vječne na jedan način — one nisu od vječnosti do vječnosti. One su od određene tačke do vječnosti, kao što smo vi i ja. Gabrijel je vječan samo od trenutka kada je stvoren. On nije od vječnosti do vječnosti.

TAM1897 D 50.3Ali Bog je od vječnosti do vječnosti. Dakle, od vječnosti do vječnosti postojao je, postoji, jedan cilj — njegov vječni cilj koji je utemeljen u Kristu Isusu, našem Gospodu. Koliko će vremena trebati anđelima da dosegnu dubinu, da iscrpe proučavanje, tog vječnog cilja? — Do vječnosti. To je sasvim jasno. Onda, kako se ta svrha otkriva u evanđelju, kako je objavljena kroz misteriju Boga, koja je “Krist u vama, nada slave”, sasvim je jasno da anđeli to proučavaju. I dok je proučavaju, vide otkrivenu mnogostruku mudrost Božiju, prema njegovoj vječnoj svrsi. Oni žele da je proučavaju. Čine to i tako uče.

TAM1897 D 50.4Pa, onda, budući da razumiju sve druge nauke više nego što iko od ljudi razumije ijedan, kada su više zainteresovani za ovaj nego za sve ostale, i uče iz njega; zar to nije činjenica na koju se ti i ja možemo bezbjedno osloniti? Zar onda i ovo nije tema koja je dostojnija naše misli, našeg najuzvišenijeg razmišljanja, od svih ostalih zajedno? Zar ne možemo usmjeriti svoja srca na ovo i posvetiti mu cijelu svoju dušu, a da pritom ne budemo nenaučni? O, možemo, možemo! Učinimo to.

TAM1897 D 50.5Sada me nemojte pogrešno shvatiti. Ne napadam druge nauke. Ne kažem da sve ostale nauke treba ignorisati, smatrati ih praznim fantomima i nedostojnim bilo kakve pažnje. Ne; kažem da je ovo veće od svih njih; i da se šta god proučavamo u njima mora proučavati podređeno ovome što je veće od njih. Kažem samo da sve ostale moraju zauzeti, barem, sporedno mjesto u odnosu na ovu jednu, ako želimo biti naučni.

TAM1897 D 50.6Razmislite o tome! Uzmimo naše vlastite prirodne umove kojima se bavimo drugim naukama. Da li bih ja, da li bi bilo ko, bio strogo naučan da stavi svoje najbolje i najuzvišenije razmišljanje u nauku, kada ima najviši mogući autoritet da postoji viša nauka na dohvat ruke? Da li bi to bilo naučno? — Ne. Pa, onda, do sada vidimo da je ovo nauka; da je ona najviša nauka. Dakle, svaki čovjek koji ne usmjeri svoje najuzvišenije i najbolje razmišljanje, te sve svoje moći, prije svega na ovu nauku, i ne dopusti joj da vodi sve ostale nauke, po prirodi stvari nije naučan.

TAM1897 D 50.7I nije mudar. Jer šta je ova nauka? — Spasenje. Vrlo dobro. I ona je vječni život. Zamislite da sav svoj život, sve svoje snage, posvetim drugim naukama, zanemarujući ovu ili smatrajući je inferiornom, hoću li je steći? — Ne. Koliko ću onda imati vremena da proučavam druge nauke? — Najviše nekoliko godina. Tada će moj rad na tim naukama biti zauvijek završen i nikada više neću imati priliku da ih proučavam.

TAM1897 D 50.8Ali ako se ja prvo pozabavim ovim, i dopustim drugima da zauzmu sporedno mjesto dok ne osiguram ovaj, hoću li tada imati priliku proučiti i druge? — Da. Koliko dugo? — Do vječnosti. Ah, zar to onda nije mudar put? Zar to nije jedini mudar postupak? I zar to nije jedini naučni i razuman postupak? — Naravno da jeste. Hajde, onda, budimo naučni, strogo, vrhunski naučni.

TAM1897 D 50.9Sada da pogledamo malo dalje. U onom prvom odlomku koji smo razmatrali o anđelima, počelo je s prorocima, ovako: “Za koje spasenje su proroci tražili i istraživali marljivo, koji su prorokovali o milosti koja će doći k vama,” kada su unaprijed svjedočili o Kristovim patnjama i slavi koja će uslijediti.

TAM1897 D 51.1Eto, posredstvom proroka je u pisanom obliku, kako je ovdje imamo, iznesena ova nauka o spasenju, ovaj proizvod Božijeg promišljanja o spasenju. Ova knjiga nauke, ova nauka o spasenju, došla je preko proroka. Da li su znali išta o drugim naukama? — Da.

TAM1897 D 51.2To možemo pronaći na više mjesta — više nego što bismo imali vremena da primijetimo večeras. Ali pogledat ćemo dvije ili tri tačke, kako bismo u vidu imali činjenicu da su oni zaista posjedovali to znanje.

TAM1897 D 51.3U petnaestom poglavlju Prve poslanice Korinćanima nalazi se naučna izjava koja je data otprilike hiljadu sedamsto godina prije nego što ju je otkrila nauka. Bila je tu sve te vijekove, ali naučnici čija je oblast bila to nisu znali procesom svog razmišljanja. To je izjava istine iz astronomije. Svako ko je vjerovao u izjavu iz Biblije znao ju je sve vrijeme, naravno, čak i da nikada nije čuo za riječ astronomija; ali ljudska nauka to nije znala i otkrila ju je tek nakon toliko vremena.

TAM1897 D 51.4Još jedna misao: kada je taj biblijski pisac iznio tu naučnu tvrdnju za koju su naučnici hiljadu sedamsto godina kasnije utvrdili da je naučno tačna, da li je ona cijelo vrijeme bila jednako istinita naučna tvrdnja kao i nakon što je otkrivena? — Zasigurno. Pa zar tada nije bila istinita kada ju je pisac napisao? — Svakako. Odlomak je 1. Korinćanima 15:41:—

TAM1897 D 51.5Jedna je slava sunca, a druga slava mjeseca, i druga slava zvijezda; jer se jedna zvijezda razlikuje od druge zvijezde u slavi.

TAM1897 D 51.6To se nije znalo prije sto godina, jer prije otprilike toliko vremena jedan čovjek koji je smatrao da je prilično dobar astronom, i za kojeg su to smatrali i njegovi kolege, kritikovao je tu izjavu kao netačnu i kao dokaz neznanja biblijskih pisaca; jer je on mislio (to jest, biblijski pisac je mislio) da se jedna zvijezda razlikuje od druge zvijezde po slavi, po sjaju, a ne po udaljenosti. To je izjava tog kritičara o tome. Njegova je ideja bila, a govorio je u ime nauke o astronomiji, da je jedini razlog zašto nam je jedna zvijezda svjetlija i ljepša od druge taj što nam je jedna bliža od druge, pa stoga primamo više njene svjetlosti. Ali danas je u svim područjima nauke poznata istina da postoji jednaka razlika među zvijezdama, u njihovoj veličanstvenosti, ljepoti i nijansama, kao i među cvijećem na zemlji. Tako da, da možemo vidjeti sve cvijeće na zemlji poredano pred nama na velikom polju, sa svojom slavom, raznolikošću nijansi i onda vidjeti zvijezde na nebu jednako jasno kao što vidimo ovo cvijeće, vidjeli bismo jedno jednako raznoliko i lijepo kao drugo. To je danas poznato, ali nije bilo poznato kada je taj odlomak pisan Korinćanima.

TAM1897 D 51.7Sada pitam, zar to nije bila naučna izjava, zar to nije bila izjava istine u nauci, onog dana kada ju je Pavao napisao i poslao u Korint, jednako sigurno kao što je to sada? Otkriće nauke da je nešto istina nije to učinilo istinom, niti je dodalo i najmanju česticu težini te istine. Njihovo otkriće je jednostavno pokazalo da su otkrili nešto što je bilo istina, ali što prije nisu znali, jer nisu vjerovali Bibliji. Da su samo pročitali to u Bibliji, i povjerovali i prihvatili, tu tačku u nauci bi znali mnogo prije nego što su je bilo koji naučnici otkrili.

TAM1897 D 51.8Postoji druga nauka: Sir Isaac Newton je jednog dana sjedio pod jabukom. Jabuka je pala s grane blizu njega. Jabuke su i prije mnogo puta padale s drveća. Vidio je kako jabuke padaju s drveća i prije. Ali tog dana bio je u meditativnom raspoloženju i počeo je razmišljati. Zašto je ta jabuka pala? Mora da je to zato što je Zemlja imala neki utjecaj na nju i privukla je k sebi. Budući da je Zemlja veća od jabuke, privukla bi je k sebi kada bi se odvojila od stabla. Rekao je: “Ako uzmem tu jabuku i bacim je što je moguće više, ona opet pada na Zemlju. Dakle, ako je to bio utjecaj Zemlje koji ju je doveo na ovu malu udaljenost, kada je bacim najviše što mogu i ona se vrati, to je dokaz da utjecaj Zemlje doseže toliko daleko od Zemlje, te drži tu stvar i vraća je nazad. Kad bih mogao baciti jabuku visoko jednu milju i ona bi se vratila, onda bi bilo jasno da taj utjecaj doseže jednu milju daleko da bi vratio tu stvar. Tada je rekao: Ako je to istina, taj utjecaj bi trebao doseći do Mjeseca. Pitam se doseže li do Mjeseca? Idem da vidim. Otišao je u svoju kuću i sjeo, uzeo astronomske proračune o orbiti Mjeseca i radio dugi niz izračuna. Ali se nisu poklapali. Pokušavao je iznova i iznova, ali se nisu poklapali; nije mogao postići da taj utjecaj dosegne do Mjeseca.

TAM1897 D 52.1Ostavio je to po strani na otprilike deset godina, ako se dobro sjećam, prije nego što se ponovo time pozabavio. Jednog dana objavljeno je novo proračunavanje orbite Mjeseca, koje je ispravljalo neke netačnosti u prethodnim brojkama. Kada je to objavljeno, Newton je rekao: “Pitam se hoće li to pružiti ono što mi treba.” Dobio je podatke, pristupio je poslu i napravio dugi niz proračuna na koje bismo ti i ja, naravno, bili zapanjeni. Ali je na kraju stigao do dvije ili tri znamenke od kraja i vidio da će se podudariti. Bio je toliko zadivljen tom čudesnom činjenicom da nije mogao dovršiti proračune. Pero mu je ispalo iz ruke i morao je zamoliti prijatelja da ih dovrši za njega. Prijatelj je to i učinio, a Sir Isaac Newton je demonstrirao naučnu činjenicu, ili bolje rečeno, novu nauku. Zove se gravitacija. I od tada je besmrtan.

TAM1897 D 52.2To je zaista bila velika stvar. Ipak, to je u Bibliji bilo zapisano dvije hiljade petsto godina prije nego što je Sir Isaac Newton to otkrio u prirodi. Gravitacija je jednostavno uravnoteženje svemira. To je princip, to je zakon, kako bi naučnici rekli, pomoću kojeg se održava ravnoteža svemira. To jest, svako tijelo u svemiru utječe na svako drugo tijelo i uravnoteženo je s njim. Ne samo svako tijelo, već i svaka čestica materije u svemiru privlači i utječe na svaku drugu česticu materije u svemiru.

TAM1897 D 52.3U fizičkom svijetu to je jednostavno činjenica koja odgovara onome što smo imali na biblijskom času danas poslijepodne, u pogledu života. Otkrili smo da ne možete dotaknuti nikoga ili ništa, a da to ne bude poznato širom svemira. Vrabac ne pada bez vašeg Oca, i taj vrabac ne pada, a da njegov pad ne bude osjećen širom svemira. Ovo je jednostavno odgovarajuća činjenica u vezi s tim.

TAM1897 D 52.4Postoji i duhovna činjenica koja odgovara ova dva.

TAM1897 D 52.5Kuda da odem od tvoga duha? Ili kuda da pobjegnem od tvoga prisustva? Ako se popnem na nebo, ti si tamo; ako si pripremim odar u paklu, gle, ti si i tamo. Ako uzmem krila zore i boravim na krajevima mora, čak i tamo tvoja me ruka vodi, i tvoja me desnica drži. Psalam 139:7-10.

TAM1897 D 52.6Kada ti i ja pomislimo pravu misao, da li se ona negdje drugdje prepoznaje? Mi pomislimo pogrešnu misao. Šta je pogrešna misao? — Grijeh. Gdje se onda grijeh počinje? — U misli. Da li se moj grijeh prepoznaje negdje drugdje u svemiru osim u meni? Ko ga spoznaje? — Bog, po svom Duhu. O, onda, postoji li duhovna činjenica u našem svemiru koja se ne spoznaje? koja se ne osjeća? ili misao, na dobro ili na zlo, koja se ne osjeća? Zar onda ne vidite gravitaciju kao nauku? Sir Isaac Newton je otkrio istinu u svemiru koja odgovara drugim istinama svemira.

TAM1897 D 52.7Zakon koji je Newton otkrio je, kao što sam rekao, onaj kojim se održava ravnoteža svemira. Sada ću pročitati stih iz Svetog pisma koji pokazuje da je ovo bilo poznato dvije hiljade petsto godina prije nego što ga je Newton otkrio. Izaija 40:12:—

TAM1897 D 52.8Ko je izmjerio vode u šaci svoje ruke, i premjerio nebo pedljem, i uhvatio prašinu zemaljsku u mjeru, i izvagao planine na vagi, i humke na terazijama?

TAM1897 D 52.9Kada su planine i brda postavljeni, bila su uravnotežena jedna s drugom. Da li je Bog namjestio stvari tako da se njihova ravnoteža održi? Koji je naučni naziv zakona kojim se održava ravnoteža stvari? — Gravitacija. O čemu je, dakle, Isaija govorio? — O gravitaciji. Naravno da jeste.

TAM1897 D 52.10Naučnik to objašnjava na primjeru malog cvijeta visibabe. Zamislite dvije vrste cvijeća koje se razmnožavaju sjemenom. Jedno je uspravno cvijeće, a drugo viseće. Primijetili ste kod cvijeća male niti koje stoje oko jedne središnje. E sad, kod uspravnog cvijeta koji se razmnožava iz sjemena, središnja nit je uvijek kraća od onih oko nje. Ako je cvijet viseći, središnja nit je duža od onih oko nje. Razlog za to je što cvjetni prah — pelud — koji se nalazi na vanjskim nitima mora pasti na središnju nit, inače ne može doći do razmnožavanja cvijeta.

TAM1897 D 52.11Sada, kod uspravnog cvijeta koji se razmnožava sjemenom, ova centralna nit mora biti kraća od ostalih, kako bi polen s okolnih niti mogao pasti na nju. Da je duža, vidite, prašina bi pala ispod i promašila je, te se tako ne bi moglo formirati sjeme. Ako je cvijet viseći, a ova nit je kraća od ostalih, prašina će otpasti i opet se ne može formirati sjeme. Dakle, kod svakog uspravnog cvijeta koji se razmnožava sjemenom, središnja nit je kraća od okolnih. Kod svakog visećeg cvijeta koji se razmnožava sjemenom, središnja nit je duža.

TAM1897 D 53.1Visibaba se razmnožava iz sjemena. Iako je uspravan cvijet, središnja osovina je duža od onih oko nje. Kako je to moguće? Ponovit ću to da biste bolje shvatili: Visibaba je, u suštini, uspravan cvijet i razmnožava se iz sjemena. Središnja osovina bi, dakle, trebala biti kraća od ostalih. Ali ona je duža. Pa kako se onda može razmnožavati iz sjemena? Gospod je to predvidio. On je to namjestio tako da, iako je to uspravan cvijet, on se ipak savija i spušta. Stoga je središnja nit, u ovom uspravnom cvijetu, napravljena dužom od ostalih. Raste i stoji uspravno dok ne procvjeta i ne dozri te ne bude spreman za razmnožavanje. Upravo tada spušta glavu, a kada pelud padne na svoje mjesto, mali cvijet ponovo ustaje i stoji.

TAM1897 D 53.2E sad, to je samo po sebi lijepo; ali tu na scenu stupa ilustracija zakona gravitacije. Ovaj naučnik mi kaže da ono što uzrokuje da cvijet klone, da pogne glavu, jeste privlačnost zemlje. To je tačno. Šta uzrokuje da jabuka padne? — Težina. Ali težina je jednostavno gravitacija — od latinske riječi gravus, što znači težina. Šta uzrokuje da taj uspravan cvijet pogne glavu? — Težina zemlje. Ali zašto težina zemlje ne tjera taj cvijet da spusti glavu ranije? — Ah, kada je Bog stvorio taj mali cvijet, on je uskladio zemlju, da, on je uskladio svemir, s njegovim potrebama. Kada je Bog stvorio tu skromnu, malu visibabu, on je držao svemir u ravnoteži i prilagodio ga potrebi tog sićušnog cvijeta! I ako je Bog mislio na taj sićušni cvijet, zar neće mnogo više misliti na vas, o vi malovjerni?

TAM1897 D 53.3E sad mi ovaj naučnik govori: da je zemlja — a naravno i svemir — bila i samo jednu funtu, ili jednu uncu teža nego što jest, to bi učinilo da se visibaba pogne prije pravog vremena; jer bi, budući teža, imala veći utjecaj na nju. I u tom slučaju, prva visibaba bi bila i posljednja. Ali da bi ta mala visibaba mogla živjeti i razveseljavati čovječanstvo do kraja svijeta, Bog je namjestio svemir baš i tačno prema potrebama tog cvijeta, tako da kada dođe tačno vrijeme njegove potrebe, težina je tačno dovoljna da ga savije. Onda, dok visi kako bi moglo doći do razmnožavanja, druga snaga dolazi iz korijena, i stabljika postaje malo čvršća, i cvijet nadvlada gravitaciju i stoji kao i prije.

TAM1897 D 53.4Ko je izmjerio vode u šaci svoje ruke, i premjerio nebo pedljem, i uhvatio prašinu zemaljsku u mjeru, i izvagao planine na vagi, i brda na terazijama?

TAM1897 D 53.5Ko je postavio ravnotežu svemira? — Bog. Izaija je to izjavio skoro dvije i po hiljade godina prije nego što ga je Sir Isaac Newton otkrio. Zar to nije bila naučna činjenica kada je Izaija to napisao? — Da. Zar to nije bilo zabilježeno tokom svih tih vijekova? — Da. Nije li to cijelo vrijeme bila naučna istina? — Bila je. Je li to postala još veća naučna istina kada ju je Newton otkrio? — Ne; naučnici su naučili nešto što prije nisu znali, ali to je cijelo vrijeme stajalo u Bibliji.

TAM1897 D 53.6Razmišljajte o ovim stvarima. Bog to želi. On želi da vi i ja vidimo da spasenje, Riječ koju nam je dao i na koju poziva naše najuzvišenije razmišljanje, nije neka mala, uska sporedna stvar, već najveća stvar koju svijet ikada može spoznati. To je najveća stvar koju nauka svijeta ikada može spoznati. To je najvažnija nauka koju svijet ikada može spoznati.

TAM1897 D 53.7Međutim, ne trebamo ga proučavati da bismo bili naučni. Trebamo ga proučavati da bismo se spasili; a biti spašen je naučno.