Duh proroštva. – br. 1

TAM1897 D 2.2Propovijed održana u utorak ujutro, 9. februara 1897. Objavljeno u General Conference Daily Bulletin, 12. februar 1897, tom 1, br. 1, str. 2-6.

TAM1897 D 2.3Pretpostavljam da nema nikoga u ovoj prostoriji ko ne misli da zaista vjeruje u Duh proroštva; to jest, da Duh proroštva pripada crkvi — ovoj poruci kako je ona očitovana kroz sestru White, i da se u te stvari vjeruje, barem se to tvrdi, u onoj mjeri u kojoj ideja i Pisma dokazuju da su takve stvari dio ovog djela. Ali problem nije u tome, jer mi smo sada u nevolji. Ako to ne znamo, mnogo smo gore nego da smo u nevolji, a da to znamo. I više od toga, Božje djelo, kao i vi i ja, u takvoj smo nevolji da iz dana u dan rizikujemo Božji gnjev zbog našeg položaja. Gospod nam to govori više puta, i objašnjava nam kako smo se našli u toj situaciji, te kako da iz nje izađemo. A jedino što vam ovdje mogu reći je da proučavate Duh proroštva i iz njega izvučete ono što vam je potrebno.

TAM1897 D 2.4To je samo jedna od izjava koje su date. Poznavajući te izjave, a budući da ih poznajem već neko vrijeme, bio bih sretan da sam ostao kod kuće i nastavio s radom tamo, jer ima toliko toga za uraditi i toliko je uključenih. Bog traži mnoge promjene među ljudima koji su formirali odbore, upravne odbore, vijeća itd., a ti ljudi koji čine te odbore, upravne odbore i vijeća su upravo oni okupljeni ovdje na koje će pasti da izvrše promjene. Pa, kako će ovi ljudi napraviti promjene u kojima su i sami uključeni, ako se prvo ne promijene sami? Jedini način da se promjena ostvari jeste da se promijene ljudi. Kroz sve koji to učine Bog će djelovati, a šta će biti sa onima koji to ne učine? Zato kažem da smo danas u nevolji. Kada nam Gospod kaže u kakvoj smo nevolji, on nam govori kako smo tamo dospjeli i kako da iz nje izađemo. Sve to nastaje zbog zanemarivanja Svjedočanstava. Zatim, kada upadnemo u nevolju zanemarujući Svjedočanstva, a Svjedočanstva nam govore kako tačno da izađemo iz te nevolje, i mi slijedimo svjedočanstvo koje nas vodi vani, tada ćemo biti u skladu sa Svjedočanstvima.

TAM1897 D 2.5Nemam ništa da prebacim na vas, jer sam u tome s vama. Gospod kaže da je djelo u nevolji, a ja sam dio tog djela; pripadam mu, moj život je u njemu upleten, kao i vaš; ono je sve za nas. Onda, kada je djelo u nevolji, i vi i ja smo u nevolji. Možda vi lično niste imali nikakve direktne veze sa koracima koji su doveli djelo u nevolju; ipak mi, kao dio djela, a budući da je samo djelo naš život, jednako smo u nevolji kao i djelo. Ali Bog nam govori šta da radimo da bismo se izvukli iz toga.

TAM1897 D 2.6Ne želim vam dati ljudski savjet, već Gospodnji. Možda ćemo vidjeti imena ljudi, i ako bude tako, neću ga izbjegavati. Ako neko ime bude izostavljeno i nepročitano, a mi znamo o kome se radi, to ne znači da je napadnut taj brat. Zamislite da počinim nepravdu, a Gospod mi je na to ukazao u svjedočanstvu. Kada mi to svjedočanstvo stigne, ja se okrenem leđima nepravdi, i možete ga koristiti koliko god hoćete, i neće biti protiv mene; jer ja nisam u tome ako sam se od nje okrenuo priznajući je i postupajući u skladu s tim.

TAM1897 D 3.1U stvari, postavlja se pitanje da li iko u svom srcu u potpunosti prihvata Svjedočanstva dok ne dobije jedno, dva ili tri, i dok ih ne prihvati sva, i tek tada će biti prilično uvjeren da vjeruje u Svjedočanstva, a ne prije nego što stekne takvo iskustvo. Počeću i završiću sa Riječju. Evo nečega što nam govori šta da radimo kada dođemo na mjesta poput ovog: “Ako je Gospod u sredini vaših savjeta, gledajući vaš poredak, ljubav i strah, i vaše drhtanje pred njegovom riječju, tada ste spremni da nesebično radite Njegovo djelo.”

TAM1897 D 3.2Evo nas ovdje na vijeću. Iako smo različiti po karakteru, ako nas oblikuje isti duh Kristov, mi smo jedno. Tada se crkva može uzdići bistro kao sunce na sred dana i krenuti naprijed strašna kao vojska s barjakom.

TAM1897 D 3.3Bog je bio isključen iz svog djela, iz upravljanja svojim djelom općenito, u radu na nivou država, vijećima, odborima, crkvama itd. Imali smo lažne bogove, jer su ljudi stavljali ljude, a ljudi su sebi dozvolili da budu stavljeni, između Boga i djela. Bog će ionako raditi na svom djelu, i ako mu se ne budete makli s puta i ne dopustite mu da radi na svoj način, Božiji gnjev će pasti na one koji su mu na putu. Ljudi se drže, i dopuštaju da ih drže, na mjestima s kojih su trebali odavno otići. Ako mu se maknemo s puta i dopustimo mu da radi, on će raditi blagom rukom. Ne želimo bič od užadi. Bolje je da se sada malo iznenadimo, nego da se kasnije silno iznenadimo; i da budemo ukoreni u ljubavi, nego da nastavimo ne znajući ove stvari, te budemo primorani da bježimo iz hrama kao što su oni toga dana, ili da budemo potpuno iznenađeni kada to ne možemo izbjeći.

TAM1897 D 3.4Dakle, ako je Gospod u sred vaših vijeća, gledajući vašu ljubav i vaš strah, i vaše drhtanje pred Njegovom riječju, tada ste spremni da činite Njegovo djelo; i On neće biti u partnerstvu sa bilo kakvim nepravednim poslovima.

TAM1897 D 3.5Opet čitam: “Put čovjeka je smišljati i kovat spletke. Bog usađuje načelo.” I gdje je Bog usadio načelo, naš život i djela su jednostavno izraz tog načela. A ako Božije načelo nije prisutno, onda je prisutno đavolsko načelo. “Okolnosti ne mogu donijeti reforme. Kršćanstvo predlaže reformu u srcu. Ono što Krist djeluje iznutra, bit će provedeno pod diktatom preobraženog uma. Plan da se počne od vanjštine i pokuša djelovati prema unutra, uvijek je propadao i uvijek će propasti.”

TAM1897 D 3.6Ne mogu primijeniti svjedočanstvo na bilo koga drugog osim na sebe, jer ono mora biti primijenjeno na srce i djelovati iznutra. Bog će ga onda primijeniti gdje god da ja idem. I isto je sa svima nama u svjedočanstvu koje dođe bilo kome, na bilo kojem sastanku, vijeću ili sjednici Generalne konferencije. Predsjednik ne može primijeniti svjedočanstvo koje mu je dano na cijelom polju. On ga mora prihvatiti u svojoj duši i predati mu se tijelom, dušom i duhom; i tada će Isus Krist primijeniti svjedočanstvo svugdje gdje on, predsjednik, ode. To je živa stvar u njemu, i tada, ako on krene naprijed, to svjedočanstvo Gospod primjenjuje gdje god da se on nalazi. Ali ljudi su pokušali primijeniti Svjedočanstva na druge ljude, a da svjedočanstvo nije bilo živa stvar u njima samima. To se iznova i iznova pokušavalo, i u tome je problem. Ako on to svjedočanstvo ne prihvati tijelom, dušom i duhom, tako da princip koji je u njemu postane živa stvar u njemu, nije važno koliko god puta pročita to svjedočanstvo i primijeni ga na druge ljude, njegov vlastiti utjecaj bit će protiv svjedočanstva koje primjenjuje. Jer ako se ono ne živi u njegovom životu, i u svemu što on kaže i radi, ono je uništeno njegovim djelima. I to je ono što je dovelo do stanja koja sada postoje. “Božiji način je da čovjeku da nešto što nema.” Mi trebamo uzeti ono što nemamo, što nam Bog daje, i to će nas učiniti silom u Gospodu. 2. Korinćanima 2:14: “A Bogu zahvala, koji nam uvijek daje pobjedu u Kristu i širi miris svoga poznavanja po nama na svakome mjestu.” Kada je to načelo prisutno, gdje god da idemo, Bog govori; on govori. On objavljuje spoznaju o sebi preko nas na svakom mjestu. To može biti poslovna transakcija; to ne čini razliku. Sve što radimo podsjetit će ih na Boga nakon što odemo, tako da on objavljuje ugodan miris spoznaje o sebi preko nas na svakom mjestu.

TAM1897 D 3.7“Božiji način je da čovjeka učini nečim što on nije;” da mene učini nečim što nisam. Onda, kada mi dođe svjedočanstvo koje mi govori da nisam u pravu, to svjedočanstvo me treba učiniti onim što nisam — da me učini ispravnim. Ne mogu ostati tu gdje jesam i primijeniti to; ali kada to primijenim, bit ću ono što nisam bio, i gdje god da odem, Bog se može objaviti.

TAM1897 D 3.8“Ljudski način je da se čovjek domogne lakog položaja i da udovoljava svojim porivima i sebičnoj ambiciji. Božiji način je da se djeluje u moći. On daje milost ako bolestan čovjek shvati da mu je potrebna. Čovjek je prečesto zadovoljan da se liječi prema metodama šarlatana, a zatim da opravdava svoj način rada kao ispravan.” Božiji način je drugačiji. Svi smo mi bolesni ljudi i, kad bismo to mogli shvatiti, Bog bi dao neophodno iscjeljenje. Čovjek preferira šarlatanstvo i misli da je njegov način rada ispravan; ali Bog namjerava pročišćavati dušu. Ivan 7:38: “Ko vjeruje u mene, kao što je Pismo reklo, iz utrobe njegove poteći će rijeke žive vode.” To je kraljevstvo Božje u njemu. “Iz dana u dan ljudi otkrivaju da li je kraljevstvo Božije u njima. Ako Krist vlada u njihovim srcima, oni stiču snagu načela, moć, sposobnost da stoje kao vjerni stražari, istinski reformatori; jer ne može biti reforme ako nema potpunog saradnje sa Isusom Kristom. Kroz , milošću Kristovom, ljudi trebaju koristiti svoje od Boga dane sposobnosti da reformišu sebe. Ovom samoodricanom djelom, na koje Gospodar neba gleda s odobravanjem, oni ostvaruju pobjede nad svojim nasljednim i njegovanim sklonostima; tada, poput Danijela, ostavljaju na druge utiske koji se nikada neće izbrisati. Utjecaj će se proširiti na sve dijelove zemlje.”

TAM1897 D 4.1Ovo je svjedočanstvo na koje sam se pozvao prije minute. Kada primiš svjedočanstvo i usvojiš ga u svoje srce i život, to te čini nečim što nisi bio, i tada je kraljevstvo Božje u tebi, i svjedočanstvo će biti preneseno u sve dijelove zemlje. Možda nikada nećeš izaći iz svoje države. Pa kako se to ikada može dogoditi? Gdje god ti ideš i gdje god ja idem, Bog ostavlja utiske na srcu koji se nikada neće izbrisati, i njima stvara još druge utiske, i tako dalje. Čovjek se može otvrdnuti prema tome, ali ono će ipak stići tamo; i kada taj utisak vi ostavite, on će znati da je od Gospoda. Sadukeji nisu vjerovali u uskrsnuće, ali su također rekli da su učenici, po onome što su saznali, bili s Isusom i učili od njega nakon njegove smrti. U svojim srcima su znali da je uskrsnuo. Činjenica je bila tu, ali oni se nisu obratili zbog toga. To je načelo koje se nalazi u Bibliji. Iz svjedočanstva napisanog 1896. godine čitam: “Mnogi od ljudi koji su djelovali kao savjetnici na sastancima odbora i vijeća trebaju biti uklonjeni.” Primijetite, kaže se mnogi. Njih ukupno i nema mnogo, pa kada se mnogi od njih uklone, ne može ih ostati mnogo. “Drugi ljudi trebaju zauzeti njihova mjesta, jer njihov glas nije glas Božiji. Njihovi planovi i zamisli nisu u Božijem poretku. Isti ljudi su zadržani na dužnostima kao direktori odbora, sve dok se pod njihovim upravljanjem i njihovim načinima, obični oganj koristi umjesto svetog ognja koji je Bog sam zapalio. Ti ljudi više nisu nazvani Izraelom, već potiskivačima.” Potiskivači umjesto Izraela! U kakvoj goroj nevolji bismo mogli biti?

TAM1897 D 4.2Opet, iz svjedočanstva napisanog 1894. godine: “Promjene su trebale biti učinjene davno prije. Bog bi želio da crkva ukloni svoju sramotu.” Evo tih riječi: “Iste osobe ne smiju činiti vaš odbor iz godine u godinu; promjene su trebale biti učinjene davno prije. Bog je želio da crkva ukloni svoju sramotu; ali sve dok se ljudi koji su se osjećali potpuno sposobnim da rade bez prihvatanja Božijeg savjeta drže na dužnostima iz godine u godinu, to se ne može učiniti. Ovo stanje kvasac je u svakoj grani djela, jer ljudi ne osjećaju potrebu za vođstvom Svetog Duha.”

TAM1897 D 4.3Šta se treba učiniti? Hoće li Gospodin sada imati priliku da djeluje? Hoće li mu biti dozvoljeno da izvrši potrebne promjene? Ovo svjedočanstvo se ne treba primjenjivati tako što ćemo mi preuzeti ovaj posao i naglo pokušati izvršiti promjene. Moje srce mora biti ispravno prije nego što mogu učestvovati u bilo kakvoj promjeni. Ono što treba učiniti je predati se Bogu i onda ga pustiti da djeluje kroz nas. Nije nas briga ko su ljudi, ako je Bog s njima.

TAM1897 D 4.4Ne smijemo sada početi tražiti kandidate koje bismo mogli podići, kojima bismo mogli dati prednost i postaviti ih na mjesta koja sada zauzimaju drugi; jer tada, iako bi oni bili izvan tih mjesta, mi bismo bili na njima, a Gospod bi bio jednako udaljen kao i prije. Problem je sada u tome što je Gospod ostavljen po strani. Sada, ako bismo se mi ubacili na njihova mjesta, Gospod bi i dalje bio izostavljen, a stvar bi bila u gorem stanju nego prije. Ali to nije ono što je potrebno. Ovdje ne smije biti politike; ali ako je politika u nama, ona će se ovdje pojaviti i pokazati. Ako čovjek zaista ima politiku u sebi, najbolje mjesto da je provede je u otvorenom svijetu, među onima koji su političari i ništa drugo, jer to je sve što on jest; a ako je ne provede tamo, provest će je u crkvi i samo će tamo širiti nevolje i đavolstvo. I naravno, bolje je da takav posao bude otvoren u svijetu nego u crkvi. Dakle, mi ovdje nismo zbog toga. Mi smo ovdje da pronađemo Boga i otvorimo svoja srca da on zauzme mjesto od centra do oboda, u svakoj misli, riječi i djelu; a Bog nije političar; on je Bog. Ono što mi trebamo činiti je tražiti Boga svim srcem, tako da Bog učini sve što treba biti učinjeno; i on će to učiniti ako mu dopustimo. Dajte Bogu priliku. Oni koji su na putu trebaju se maknuti s puta, a mi ostali trebamo ostati sa strane. Tada Bog može zauzeti mjesto koje mu pripada.

TAM1897 D 5.1Zatim nam je ovdje navedena priča o Nikodemu i Kristu. Nikodem je bio upravitelj u Izraelu i kaže se da je “Nikodem potražio sastanak s Isusom noću, govoreći: ‘Rabi, znamo da si ti učitelj od Boga poslan: jer nijedan čovjek ne može činiti ove znakove koje ti činiš, ako Bog nije s njim.’ Sve je to bilo istinito do te mjere, ali šta je rekao Isus? On mu je ‘odgovorio i rekao: Zaista, zaista ti kažem, ako se čovjek ne rodi iznova, ne može vidjeti kraljevstvo Božje.’ Ovdje je bio čovjek na visokom položaju od povjerenja, čovjek za kojeg se smatralo da je obrazovan u jevrejskim običajima, čiji je um bio ispunjen mudrošću. On je zaista posjedovao talente neobičnog karaktera. Nije išao Isusu danju, jer bi to privuklo pažnju; bilo bi previše ponižavajuće za jednog od vođa Jevreja da prizna da suosjeća s prezrenim Nazarećaninom. Nikodem misli: “Saznat ću za sebe misiju i tvrdnje ovog učitelja, da li je on zaista svjetlost koja prosvjetljuje pogane i slava Izraela.”

TAM1897 D 5.2Isus praktično kaže Nikodemu: “Nije kontroverza ono što će pomoći tvom slučaju. Nisu rasprave ono što će donijeti svjetlo duši. Morate imati novo srce, ili ne možete razaznati kraljevstvo nebesko. Nisu veći dokazi oni koji će vas dovesti u ispravan položaj, nego nove svrhe, novi izvori djelovanja: morate se ponovo roditi. Dok se ova promjena ne dogodi, čineći sve novo, najjači dokazi koji bi se mogli iznijeti bili bi beskorisni. Nedostatak je u vašem srcu; sve se mora promijeniti, ili ne možete vidjeti kraljevstvo Božje.

TAM1897 D 5.3“Ovo je bila vrlo ponižavajuća izjava za Nikodema i, s osjećajem iritacije, on nastavlja Isusove riječi, govoreći: ‘Kako se čovjek može roditi kad je star?’ Nije bio dovoljno duhovno nastrojen da shvati značenje Isusovih riječi. Ali Spasitelj nije odgovorio na argument argumentom. Podižući ruku u svečanoj, mirnoj dostojanstvenosti, on naglašava istinu s većom sigurnošću: ‘Zaista, zaista ti kažem: ako se čovjek ne rodi od vode i od Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je. Ne čudi se što sam ti rekao: morate se roditi iznova. Vjetar puše kuda hoće, i čuješ njegov zvuk, ali ne možeš reći odakle dolazi i kuda ide; tako je i svako koji je rođen od Duha.’ Nikodem mu reče: ‘Kako mogu te stvari biti?’

TAM1897 D 5.4“Neki zraci istine probijali su se u um vladara. Isusove riječi ispunile su ga strahopoštovanjem i navele na pitanje: ‘Kako to može biti?’ S dubokom ozbiljnošću Isus je odgovorio: ‘Zar si ti učitelj u Izraelu, a ne znaš ove stvari?’ Njegove riječi prenose Nikodemu pouku da umjesto da se iritira zbog jasnih riječi istine i prepušta ironiji, treba imati daleko poniznije mišljenje o sebi zbog svoje duhovne neuke. Ipak, Isusove riječi su izrečene s takvim svečanim dostojanstvom, a i pogled i ton su izražavali toliku ljubav prema njemu, da se nije uvrijedio dok je shvatao svoju ponižavajuću poziciju. Zaista, onaj kome su povjereni vjerski interesi naroda ne bi trebao biti neznalica u pogledu istine koja je toliko važna za njihovo razumijevanje kao uslov za ulazak u kraljevstvo nebesko. “Zaista, zaista ti kažem,” nastavio je Isus, “mi govorimo ono što znamo i svjedočimo ono što smo vidjeli, a vi ne primate naše svjedočanstvo. Ako vam rekoh o zemaljskim stvarima, a ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem o nebeskim?”

TAM1897 D 5.5“Ovu lekciju Nikodemu iznosim kao izrazito primjenjivu na one koji su danas na odgovornim položajima kao vladari u Izraelu, i čiji se glasovi često čuju u vijeću, dajući dokaz o istom duhu koji je posjedovao Nikodem.” Ko će danas poslušati i dopustiti da iste riječi imaju isti učinak na njihova srca i živote? Nikodem se kao rezultat toga obratio.

TAM1897 D 5.6Ove riječi su upućene predsjednicima konferencija, starješinama crkava i onima koji obnašaju službena zvanja u našim institucijama. Znate da li ste predsjednik konferencije. Govori vama; kaže: Morate se ponovo roditi. Znate da li ste starješina crkve. Govori vama; kaže: Morate se ponovo roditi. Znate da li obnašate službeno zvanje u bilo kojoj od naših institucija. Ono govori vama; kaže: Morate se ponovo roditi. Kaže: Morate se obratiti. Ne kaže da se nikada niste obratili; iako smo se obratili, vrijeme je takvo da Bog poziva na temeljitije obraćenje, dublju posvećenost nego što ste vi ili ja ikada prije poznavali. Nije važno vama ni meni što smo se obratili prije pet, deset ili petnaest godina, ako se nismo obratili sada, danas. A danas on kaže: ako ćete čuti glas njegov, ne očvrsnite srca vaša. Danas, dok se još naziva danas, on kaže vama i meni: Morate se roditi iznova; morate se obratiti; i ako se čovjek ne rodi iznova, ne može vidjeti kraljevstvo Božije. I evo blagoslovljenog obećanja: Daću vam srce novo. Hvala Gospodu! Tražimo Gospoda srcem i revnošću kao nikada prije, da nas upotrijebi kao nikada prije; i tada će ukloniti sramotu sa svoje crkve, i ona će ustati i krenuti naprijed neometana, lijepa kao mjesec, bistra kao sunce i strašna kao vojska s barjacima. To je ono što Gospod danas traži od tebe i od mene. Hoće li to dobiti?