Prva velika zapovijed

TAM1897 D 279.2Propovijed održana u utorak navečer, 2. marta 1897. Objavljeno u General Conference Daily Bulletin, 5. mart 1897, Vol. 1, br. 16, str. 279-285.

TAM1897 D 279.3VI znate da je Gospod rekao za ovo vrijeme i za narod koji živi u ovo vrijeme, da “evo onih koji čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.” Vi i ja s pravom ispovijedamo da smo taj narod i stojimo na mjestu gdje ispovijedamo da se o nama, od strane Gospoda, može reći svemiru: “Ovo su oni koji čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.” I to će biti činjenica, ne samo zato što On to kaže, nego će to reći zato što je to činjenica.

TAM1897 D 279.4Taj tekst se u potpunosti odnosi na vas i mene koji smo ovdje u ovoj kući; i Gospod želi da to sada postane činjenica i da tako ostane, kako bi je mogao neprestano objavljivati cijelom svijetu i cijelom svemiru: “Ovo su oni koji čuvaju zapovijedi Božije i vjeru Isusovu.”

TAM1897 D 279.5To je ono što trebamo proučavati. U ovim lekcijama trebamo proučavati da bismo znali čuvamo li Božje zapovijedi ili ne; kako bi Gospod mogao reći za nas: “Evo onih koji čuvaju Božje zapovijedi i vjeru Isusovu.”

TAM1897 D 279.6Čuvajući Božje zapovijedi, zasigurno prva dolazi na red, i nju zasigurno trebamo čuvati. I evo Njegove riječi: “Prva od svih zapovijedi je: Slušaj, o Izraele; Gospod, Bog naš, jedan je Gospod; i ljubit ćeš Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim, i svom snagom svojom; ovo je prva zapovijed.”

TAM1897 D 279.7Može li Gospod reći za nas, u pogledu te zapovijedi: “Evo onih koji je čuvaju?”

TAM1897 D 279.8Da li Gospodin ima sve vaše srce, tako da nemate srca ni za šta drugo osim za Njega i ono što je Njegovo?

TAM1897 D 279.9Da li Gospodin ima svu tvoju dušu, u predanoj ljubavi, tako da nema nijednog osjećaja tvoga bića koji nije Njegov?

TAM1897 D 279.10Da li je Gospodu sav tvoj um, tako da nema nijedne misli tvog uma, nijednog rada tvog uma, nijednog dijela tvog uma koji nije Njegov — posvećen Njegovoj službi? Jer umom služimo Gospodu Bogu našem. Ne dijelom njega, ne samo jednim dijelom, nego cijelim. Tako da nemaš uma kojeg bi posvetio ili usmjerio na išta što nije od Boga.

TAM1897 D 279.11Da li je sva tvoja snaga Njegova, tako da nemaš snage da je usmjeriš ni na šta drugo osim na ono što je Božije i na Njegovu službu?

TAM1897 D 279.12Ako je sve ovo istina za vas, onda je zaista rečeno za vas: “Evo onih koji čuvaju zapovijedi.”

TAM1897 D 279.13“Drugo je slično tome: Ljubi bližnjeg svoga kao samoga sebe.” Kada je ljubav Božija u našim srcima, kao u prvoj zapovijedi, bit će sasvim lako voljeti naše bližnje kao same sebe.

TAM1897 D 279.14Kao što je to istaknuto u govoru brata Kellogga prije nekoliko dana, o onom dječaku iz Chicaga koji je prišao čovjeku, potpunom neznancu, i rekao mu: “Znate li da ste vi najveći grešnik na svijetu?” A kada je čovjek iznenađen upitao kako to može biti, govoreći da nikada nikoga nije ubio, da nikada nije počinio nikakav veliki zločin, dječak mu je rekao: “Najveća zapovijed je: Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svojom dušom, i svim umom svojim, i svom snagom svojom. Činiš li ti to?” Odgovorio je: “Ne, ne činim. Ne mogu reći da to uopće činim.” “Pa,” reče dječak, “to je najveća od zapovijedi. Ti kršiš najveću zapovijed; dakle, ti si najveći grešnik.” Čovjek je to priznao i bio je doveden k Bogu i potpunom spasenju. To je sasvim jasno: budući da je ovo najveća zapovijed, onaj tko je krši je najveći grešnik. Jeste li to vi?

TAM1897 D 279.15Ti i ja tvrdimo da se pridržavamo Božjih zapovijedi i vjere Isusa. Kršimo li prvu od svih Božjih zapovijedi? Ako ne ispunjavamo najveću, prvu od svih zapovijedi, onda je kršimo. Ako kršimo ovu, ne pridržavamo se zapovijedi; to je jasno. Ti i ja moramo odlučiti sada i zauvijek, hoćemo li služiti Gospodu svim srcem, svom dušom, svim umom i svom snagom.

TAM1897 D 279.16Napisano je: “Carstvo Božije je u vama.” Carstvo koje je u nama je Božije carstvo; tako je bilo kada je čovjek stvoren, ali je neprijatelj zauzeo mjesto Boga; i Gospod je ponovo oslobodio čovjeka da izabere hoće li Bog imati svoje mjesto u svom carstvu, ili će zauzimač imati Božije mjesto u Božijem carstvu. Kraljevstvo koje je u vama je Gospodnje. Na vama je da odlučite hoće li tamo vladati Gospodin ili neprijatelj. A ako ne izaberete da tamo vlada Gospodin, onda izaberete da tamo vlada neprijatelj. Potpuno je na čovjekovom izboru ko će vladati.

TAM1897 D 280.1Neko mora vladati. Čovjek nije stvoren da sam sobom vlada, nezavisno od Boga. Stvoren je da bude svoj s Bogom i ne može biti svoj bez Boga. Čovjek je stvoren da stoji s Bogom. Božije kraljevstvo je bilo u njemu. Bog je vladao u njemu. Ali je počeo da ide svojim putem slijedeći Sotonu. Ali čovjek može ići svojim putem samo slijedeći Boga. Kraljevstvo Božije je u vama. Moramo izabrati da Bog zauzme svoje mjesto u nama, u svom kraljevstvu u našim srcima. On će zauzeti svoje mjesto tamo i vladati tamo kada bude mogao imati svoje mjesto u svom kraljevstvu.

TAM1897 D 280.2Znate da će se, što se tiče Božijeg kraljevstva na zemlji, ono prostirati od mora do mora i od rijeke do krajeva zemlje. Božije kraljevstvo, ovo kraljevstvo koje dolazi kada Gospod dođe, znate da će obuhvatiti svaki pedalj, svaku česticu zemlje koja postoji na ovom svijetu. Sada je kraljevstvo Božije u vama. Da li to kraljevstvo u vama, gdje Bog vlada — da li njegova vlast obuhvata svaki prostor, svaku česticu zemlje u vašem srcu? Da li? To je pitanje, a ova pitanja su za nas iz više razloga.

TAM1897 D 280.3Ja samo čitam zapovijed i skrećem vašu pažnju na ono što zapovijed kaže. I to kako bi naša uma i srca uvijek bila otvorena za pitanje: da li se o nama može reći, “Evo onih koji čuvaju zapovijedi Božije i vjeru Isusovu”, sa svim srcem, dušom, umom i snagom?

TAM1897 D 280.4Na čemu vaš um počiva, šta proučava, na čemu radi — je li Bog u toj stvari? Je li to za slavu Božiju? Istraživanje koje provodite, studije kojima se bavite, sva misao vašeg uma — da li je to da bi se u njemu utisnuo Božiji lik? Da li je to da biste Boga pronašli u umu na širi način? Da li je to da biste Ga više proslavili? Da li je On prvi i sve u svemu u vašim intelektualnim naporima? Da li Ga volite, služite Mu svim umom?

TAM1897 D 280.5I svom svojom snagom. Polje koje oraš, oraš li ga za Boga? Blanju koju guraš da bi izravnao dasku, radiš li to za Boga, tako da sve što dobiješ pripada Bogu, a ne tebi? Je li tvoja snaga toliko potpuno posvećena Bogu da radiš za Božju stvar gdje god da staviš ruku?

TAM1897 D 280.6Postojala je raširena ideja da osoba treba prestati raditi svoj zanat, ili šta god da radi na fizičkom poslu, prije nego što može postati radnik u borbi. Mnogi kažu: “Želim da se izvučem iz onoga čime se bavim. Volio bih da vidim izlaz. Volio bih da mogu napustiti ovu radionicu. Volio bih da budem radnik u borbi.” Ako niste radnik u borbi tamo gdje jeste, nećete biti radnik u borbi kada stignete tamo gdje želite biti. Ako niste radnik u borbi dok orate njivu, nećete biti radnik u borbi ako biste pokušavali propovijedati s propovjedaonice. Ako si kovač i svakog dana za nakovnjem — ako nisi radnik u cilju jednako temeljito, srdačno i svim srcem kao što sam ja u propovjedaonici, onda ne bi bio radnik u cilju ni da dijeliš letke negdje.

TAM1897 D 280.7Pred nama je postavljen primjer onoga što čovječanstvo može biti; i onoga što svaki vjernik u Isusa treba biti. Sin Božiji je došao u ovaj svijet da pokaže tebi i meni šta znači čuvati zapovijedi i kako se to radi. I radio je zanatom otprilike šest puta duže nego što je propovijedao. Počevši od dvanaeste godine, kada je mogao početi raditi sa Josipom na stolarskom zanatu, kada je mogao dosta toga raditi — jer dvanaestogodišnji dječak može mnogo toga uraditi pomažući stolaru. Stoga, počevši od dvanaeste godine, bio je kršten i počeo je propovijedati oko tridesete godine; to je ukupno osamnaest godina. Te je godine radio kao stolar. Od tridesete do trideset i treće i po godine proveo je u javnoj službi, propovijedajući. Dakle, vidite da je skoro šest puta duže radio kao stolar nego što je propovijedao.

TAM1897 D 280.8Da li je on bio jednako Sin Božiji tih osamnaest godina koliko je radio kao stolar, kao što je bio u onih tri i po godine dok je propovijedao? — Znate da jeste. Je li bio moj Spasitelj i vaš Spasitelj dok je tamo pilao dasku, pravio klupu i stavljao joj nogare, — je li tada bio jednako moj Spasitelj i vaš Spasitelj kao i kada je bio na križu? — Znate da jeste. “Jer smo spašeni njegovim životom.”

TAM1897 D 281.1Ne zaboravite da je to bilo na kraju ovih osamnaest godina, kada je došao da bude kršten i kršten je, na početku svoje službe i na kraju svog stolarstva — tada je Bog rekao: “Ovo je moj voljeni Sin, kojim sam veoma zadovoljan.” Zar on tada nije bio jednako radnik na djelu tokom tih osamnaest godina kao i tokom posljednje tri i po godine? — Znate da jeste. Pa ako ste stolar, i ispovijedate vjeru u Isusa Krista, zar ne možete biti njegov sljedbenik? Zar ne trebate biti njegov sljedbenik i radnik u tom poslu upravo tada, jednako zaista kao da ste na propovjedaonici? Ne kažem da ste obavezni uvijek ostati stolar. On nije. Ne kažem da ćete uvijek biti obavezni ostati kovač ili poljoprivrednik; ali kažem i insistiram da dok ste stolar, dok ste kovač, dok ste poljoprivrednik, trebate biti radnik u tom poslu jednako istinski kao što ćete ikada biti, gdje god da se nalazite.

TAM1897 D 281.2Time je Isus svakome od nas pokazao šta znači biti kršćanin i kakav naš život treba biti, čime god da su nam um, srce ili ruke zauzeti. Volio je Boga svim srcem svojim, svom dušom, svim umom svojim i svom snagom svojom, dok je bio stolar. Kad je pilao daske, kad je pravio stolove, kad je pravio vrata i postavljao ih, to je bilo na slavu Božiju. Bog mu je bio sve u svemu. Kada bi mu čovjek prišao kao stolaru, videći ga samo kao stolaru; ne videći ga kao Spasitelja svijeta kao takvog, — kada bi mu čovjek prišao samo kao stolaru, sjeo s njim i rekao: “Želim da mi napraviš sto. Hoćete li mi je napraviti?” a on je odgovorio: “Kakav stol želite?” i čovjek mu ga je opisao, a Isus je rekao: “Da, napravit ću vam ga;” kada je Isus napravio stol i ponio ga na leđima do čovjekove kuće, i unio ga u čovjekovu kuću, i postavio ga tamo da ga čovjek koristi — u cijeloj toj radnji Isus je u potpunosti pripadao Bogu. Bog je bio u svim njegovim postupcima. U svakom spoju koji je napravio na tom stolu nije bilo pukotina, nijedan nije bio prekriven prašinom, ništa nije bilo prekriveno, bio je to pošten sto. Bio je to sto kakav je Bog mogao odobriti.

TAM1897 D 281.3I kada je sklopio dogovor da napravi sto, sklopio je pošten dogovor, takav da je i Bog mogao pogledati i reći: “To je pošten dogovor”. Nije tražio od čovjeka da plati više nego što je pravedno za takav komad posla. Čovjek ga je upitao: “Hoćete li napraviti ovakav i onakav sto?” “Hoću.” “Koliko ćete naplatiti za to? — koliko će koštati?” On bi to izračunao i rekao čovjeku: “Drvo će koštati toliko, trebat će toliko vremena da se napravi, a moj rad vrijedi toliko. Zar ne mislite tako? Zar ne mislite da moj rad za vrijeme koje će potrajati vrijedi toliko?” A čovjek bi rekao: “Da, slažem se. Mislim da vrijedi sve to. To je pošteno. To je jasan dogovor.” I kada bi on uzeo stol na leđa i odnio ga tamo i spustio, čovjek bi mu platio ono što je dogovoreno, i Bog je mogao gledati na tu čitavu transakciju i reći: “To je pošteno. To je sve što iko može učiniti.”

TAM1897 D 281.4Jeste li vi takav stolar? Priznajete da ste kršćanin. Jeste li takav radnik, šta god da radite?

TAM1897 D 281.5Volite li Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom? Šta god da radiš ili si pozvan raditi; kakav god posao da obavljaš sa svojim bližnjim, bio on poganin ili kršćanin; da li se to radi na takav način da Bog može pogledati i reći: “To je dovoljno dobro za kraljevstvo Božje”; jer je u tome sve tvoje srce, sva tvoja duša, sav tvoj um i sva tvoja snaga, na slavu Božju.

TAM1897 D 281.6Da li čuvamo zapovijesti ili ne? To je pitanje. I vrijeme je da to saznamo tako temeljito da Gospod može posvjedočiti u poruci koju govori: “Ovo su oni koji čuvaju zapovijesti Božije.”

TAM1897 D 281.7Sada možete vidjeti da ova zapovijed obuhvata čitavo područje svega, i da ne možemo dotaknuti nijednu misao u čitavom carstvu misli koja ne spada u ovaj tekst s kojim smo počeli. Stoga, moramo sagledati sve u našem razmišljanju, moramo sagledati sve čemu je naš um pozvan, u svjetlu tog pisma, prve od svih zapovijedi.

TAM1897 D 281.8Sve čemu smo pozvani pristupiti, trebamo sagledati u svjetlu te najveće od svih zapovijedi. Je li to nešto u čemu, u strahu Božijem, mogu ući sa svim svojim srcem, dušom, umom i snagom? Ako nije, zašto bih to uopće dirao? — Ne. Ako je to nešto u što ne mogu ući sa svim svojim srcem, umom, dušom i snagom, i s Bogom, šta ja onda imam s tim? Ako Bog ne može ići sa mnom, onda ja kršim zapovijesti. Ne posvećujem sve Njemu. Sva moja snaga ne znači ništa ako je usmjerena na nešto u što On ne može ući, ili ne može dodirnuti, odobriti, ili što ne može prihvatiti.

TAM1897 D 282.1Znam da je ovo strogo, ali to je kršćanstvo. To je kršćanstvo, i ti i ja ne smijemo biti zadovoljni ni šesnaestim dijelom bilo čega što je manje od toga. Ne smijemo sebi dozvoliti da budemo zadovoljni ni u sjeni trenutka bilo čim u ovom svijetu, osim da sve u što se upuštamo činimo s Bogom uz nas, a zatim da se upustimo u to sa svim srcem, i svom dušom, i svim umom, i svom snagom. I kažem vam, kada dođemo do toga, svi mi, ako se svi u ovoj kući predamo Njemu upravo sada i držimo se toga čvrsto, ne možemo ni zamisliti kakva će se Božija moć manifestovati u svijetu.

TAM1897 D 282.2Velika poteškoća od samog početka bila je u tome što ljudi nisu htjeli dati Bogu mjesto u svojim srcima koje mu pripada. Bog je stvorio čovjeka takvim, a on se okrenuo svemu ostalom i potpuno je isključio Boga. Bog ga je oslobodio te tame, dao mu je slobodu izbora i pozvao ga da izabere hoće li ljubiti Gospoda Boga svim srcem, svom dušom, svim umom i svom snagom. Oslobođen je da izabere da Bogu ponovo dopusti da zauzme svoje mjesto; ali toliki su izabrali da Gospodin ne bude na svom mjestu, da ih je potop sahranio sa lica zemlje.

TAM1897 D 282.3Tada je Gospod ponovo započeo ljudski rod. I jedino što je tražio od svakoga bilo je da vole Gospoda Boga svim srcem, svom dušom, svim umom i svom snagom, i bližnjeg svoga kao samoga sebe. To je sve što je tražio od osamora koji su ušli u barku i koji su iz nje izašli. Da je prvi čovjek volio Boga svim svojim srcem, svom svojom dušom, svim svojim umom i svom svojom snagom, nijedan grijeh nikada ne bi ušao.

TAM1897 D 282.4Nakon što je sagriješio, i Gospod ga je oslobodio od tog ropstva, da su Adam i sva njegova djeca voljeli Boga svim srcem, dušom, snagom, umom i silom, kakvo bi bilo stanje svijeta? — Čuvali bi zapovijedi Božije i vjeru Isusovu, i pravednost bi prekrila zemlju kao što vode prekrivaju more. Da li je nemoguće da se ta stvar ispuni u čovjeku pod jarmom prokletstva, pod jarmom grešnog tijela? Može li Bog tako osloboditi grešnika od moći grijeha u tijelu da on može voljeti Boga svim srcem, dušom, snagom, umom i silom? — Da. Grijeh ne bi mogao prokleti zemlju, ovakvu kakva jest, čak ni s ljudima pod ropstvom tijela koje je grešno, da su vjerovali u Boga i čuvali Božje zapovijedi i vjeru Isusovu. To je istina, jer je to kršćanstvo. Dakle, vidite da je sve što Gospod ikada želi od nas, sve što je ikada želio od čovjeka otkako je Adam sagriješio, bilo i jeste da čuva zapovijedi Božije i vjeru Isusovu. A prva od svih zapovijedi je: ‘Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svojom dušom svojom, i svim umom svojim, i svom snagom svojom.’

TAM1897 D 282.5U Poslanici Rimljanima 1:21 piše da su na početku “poznavali Boga”. Pogledajte ovo: čovjek je na početku svoje povijesti poznavao Boga. Adam je na početku poznavao Boga, ali nije zadržao to znanje. Kada je Adam sagriješio i ponovo je započeo, poznavao je Boga. Kada je ljudska rasa ponovo započela nakon potopa, na početku je poznavala Boga; tako da se čovječanstvo sve vrijeme udaljavalo od Boga. Svijet je bio tako grešan, jeste tako grešan i bit će tako grešan, jer je poznavao Boga i odbacuje Ga, a ne zato što nije poznavao Boga. Dakle, svijet nije u zlu zbog tame; svijet je u tami zbog zlobe.

TAM1897 D 282.6Svijet je započeo sa svjetlošću; a to što je tama ušla je zbog izbora ljudi; “kad su upoznali Boga, nisu mu odali slavu kao Bogu, niti su bili zahvalni; nego su postali isprazni u svojim pomislima, i njihovo je ludo srce potamnilo. Praveći se mudrima, poludješe i zamijeniše slavu neprolaznog Boga likom koja je nalik na prolaznog čovjeka, ptice, četveronožne životinje i gmizavce.”

TAM1897 D 282.7Sada obratite pažnju; šta prvo? — Poznali su Boga; ali ga nisu proslavili kao Boga; nisu mu dali mjesto u sebi koje mu pripada. Nisu proslavili Boga, — nisu ga objavili čovjeku, nisu ga učinili vidljivim na zemlji; jer je Isus rekao: “Ja sam te proslavio na zemlji”, a on je bio Bog koji se ukazao u tijelu. Ovi ljudi koji su poznavali Boga nisu dopustili da se Bog objavi u tijelu. Nisu bili zahvalni. Zatim su postali isprazni u svojim pomislima; zatim im se potamnilo ludo srce; zatim su u svojoj tami tvrdili da su mudri. Ta mudrost bila je ludost, i tada su načinili idole.

TAM1897 D 282.8Tako vidite da je lik koji se postavlja pred oči ljudi, u njihovom idolopoklonstvu, samo vanjska manifestacija idolopoklonstva, njegova vanjska predstava. Idolopoklonstvo je već duboko u srcu i već je prošlo kroz nekoliko koraka na tom putu. Razmislite o tome. Gdje počinje idolopoklonstvo? — U srcu. Gdje u ovom procesu počinje idolopoklonstvo? — Kada su upoznali Boga, nisu mu odali slavu kao Bogu; upravo tu sve počinje. Pa gdje je onda ikakva sredina između poznavanja Boga i idolopoklonstva?

TAM1897 D 283.1Sada dobro razmislite. Poznavali su Boga, a “vječni život je u tome da te upoznaju”. Poznavanje Boga je vječni život; to je utvrđeno. Zaista su poznavali Boga; imali su vječni život u poznavanju Boga. To je napisano. Ali su zapali u idolopoklonstvo. Koliko je koraka od poznavanja Boga do idolopoklonstva? — Samo jedan. A onda, koliko je koraka od ljubavi prema Bogu svim srcem, svom snagom, svim umom i svom silom potrebno da se dođe do idolopoklonstva? — Samo jedan. Pa ako ne volim Boga svim svojim srcem, svom dušom, svim umom i svom snagom, šta sam ja? — Idolopoklonik.

TAM1897 D 283.2Možda nemam isklesan idol pred sobom. Ti ljudi ga u početku nisu imali. Ali imali su sliku, poimanje, oblikovano u umu, i kada su napravili svoj isklesani idol, to je bilo samo vanjsko predstavljanje onoga što su već imali u umu. Prvi čovjek koji je napravio idol imao je poimanje o tome u svom umu prije nego što ga je napravio. Prvi čovjek koji je napravio kip imao je shvatanje da to treba biti njegov bog, i to shvatanje je postojalo prije nego što je napravio kip od drveta ili kamena. Dakle, taj kameni kip, koji je postavio pred svoje oči, bio je samo vanjski oblik koji je napravio da bi mu u tom obliku predstavljao boga kojeg je već imao u umu. Zar on nije imao boga prije nego što je napravio tu isklesanu sliku? — Da. Gdje je bio? — U njegovom srcu.

TAM1897 D 283.3Postali su tašti u svojim maštarijama. Čijim maštarijama? — Svojim. Evo tog čovjeka koji nešto zamišlja; on stvara sliku svoje maštarije i postavlja je pred svoje oči izvan sebe. Zamišljanje je jednostavno stvaranje mentalnih slika. A slika u kamenu je samo opipljivi oblik stvaranja slika u srcu. Gdje je slika prvi put stvorena? — U njegovom umu; u njegovoj vlastitoj mašti, u njegovom vlastitom razmišljanju. Ali ko je bio tamo kada se odvojio od Boga? — Nitko drugi do Sotona i on sam. Pa, odakle mogu doći njegove misli? — Samo od njega samog i Sotone.

TAM1897 D 283.4Dakle, vidite sasvim jasno da je idolopoklonstvo u srcu; zamisao, slika, već je tamo prije nego što se slika može pojaviti izvana. Iako mu je bog sunce, mjesec ili zvijezde, ta zamisao, njegova ideja, njegova mašta, već postoji prije nego što je pretvori u vanjski oblik u suncu, mjesecu i zvijezdama.

TAM1897 D 283.5Sve što se pojavljuje u idolopoklonstvu jednostavno je odraz onoga što je u srcu. A Bog mora biti u srcu, sa svim srcem, svom dušom, svim umom i svom snagom, inače je idolopoklonstvo prisutno. Nema srednjeg puta.

TAM1897 D 283.6Zapravo, nakon potopa, kada su ljudi prvi put napustili istinskog Boga i otišli te si stvorili vlastite bogove — dozvolili su tim bogovima da zauzmu Božije mjesto u njihovim životima, čime su pokazali da su, kada su upoznali Boga, priznali da je on njihov jedini vladar. Kada volim Boga svim srcem svojim, svom dušom, svim umom svojim i svom snagom svojom, ko će biti moj jedini Bog? — Bog. Ko će biti moj jedini autoritet? — Bog. Ko će jedini imati vlast nada mnom? — Bog. Da li je on sposoban vršiti pravu vlast? — Da. Da li je on sposoban usmjeriti čovjeka na pravi put? — Da. Kada čovjek voli Boga svim srcem, dušom, umom i snagom, on ne treba nikakav drugi zakon ili autoritet da ga usmjeri na pravi put u svijetu. Ko je njegov upravitelj? — Bog. I može li Bog upravljati kada ga volimo iznad svega? — Da. Ali, kada čovjek napusti Boga i upadne u idolopoklonstvo, može li upravljati samim sobom? — Ne.

TAM1897 D 283.7Sada, nakon potopa, dok su još poznavali Boga, priznavali su ga za svog jedinog Kralja i Vladara. Nisu imali drugog vladara. Kada su se prvi put odvojili od Boga i stavili druge bogove na njegovo mjesto — mislim na početku, kada su se odmakli od Boga i stavili druge bogove na Božije mjesto — dozvolili su tim drugim bogovima da zauzmu mjesto vladara. Priznavali su da su ti bogovi njihovi vladari. Nisu imali kraljeve; ljudi se još nisu izjašnjavali da se postavljaju za vladare. Ljudi su tvrdili da su bogovi kraljevi; a ljudi koji su bili na vlasti bili su samo predstavnici bogova, dok su bogovi bili pravi kraljevi.

TAM1897 D 283.8Dokaz za ovo naći ćete u “Carstvima Biblije”, na stranici 50. Ovdje su prvi zapisi koji su pronađeni u Vaviloniji, gdje je rasa započela, i gdje se dogodila zbrka jezika — gdje je rasa zaboravila Boga. Čitam:—

TAM1897 D 284.1Ninridu, svome kralju, za očuvanje Idadua, namjesnika Ridua, sluge, radosti Ninriduove.

TAM1897 D 284.2Ovdje je vladar, Idadu, u natpisu upućenom svom bogu, izjavio da je on samo namjesnik svog boga. Nije tvrdio da je kralj. Tako vidite da je bog bio kralj ovog čovjeka. Bog se smatrao kraljem naroda, a ovaj čovjek na vlasti bio je samo bogov namjesnik, odnosno zamjenik.

TAM1897 D 284.3Ovo pokazuje da je saznanje o Bogu kao zakonitom Vladaru bilo tako novo da nijedan čovjek još nije imao hrabrosti da se proglasi kraljem. Vidite li to? Razmislite dobro. Kada je Bog bio jedini vladar, on je, naravno, bio i njihov jedini kralj; ali kada su se od njega okrenuli i prihvatili druge bogove, njihovo znanje o istinskom Bogu bilo je tako svježe, njegov odnos bio je tako nov u njihovom saznanju, da kada su na mjesto Boga stavili druge bogove i postavili te lažne bogove za svoje kraljeve — čovjek na vlasti među ljudima nije imao hrabrosti da preuzme titulu kralja; već je izabrao da bude poznat kao namjesnik boga koji je trebao biti pravi kralj. Ponavljam. Spoznaja o istinskom Bogu kao jedinom Kralju bila je tako svježa u umovima tih ljudi da nijedan čovjek još nije imao hrabrosti preuzeti titulu kralja. Njihovo sjećanje na Boga kao jedinog Kralja i Vladara bilo je još uvijek tako jasno da bi bilo previše slično pokušaju svrgavanja Boga da bilo koji čovjek preuzme titulu kralja.

TAM1897 D 284.4Pročitat ću još jedan natpis iz ove iste zemlje, iz istog vremena:—

TAM1897 D 284.8Evo čovjeka koji je sagradio kuću u čast svog boga. Taj čovjek kaže da je namjesnik tog boga, koji je kralj. Taj čovjek Gudea ne tvrdi da je kralj. On je na vlasti, ali ne tvrdi da je kralj. Ko je kralj? — Njegov bog. To vam ponovo pokazuje da je spoznaja o istinskom Bogu kao jedinom Kralju bila tako svježa u njihovim umovima, da se nisu u potpunosti odmakli od Boga i od ideje da je Bog jedini Kralj i Vladar, da bi bili spremni zanemariti ideju Božije kraljevske vlasti i dozvoliti čovjeku da preuzme titulu kralja.

TAM1897 D 284.9A. F. Ballenger. — Čovjek na položaju vlasti je, dakle, tvrdio da je namjesnik svog boga, a ne kralj?

TAM1897 D 284.10Da. Još nije bilo kraljeva. Ne govorimo o čovjeku kao kralju. Među ljudima još nije bilo kraljeva. Bili su ljudi na položajima vlasti. Čovjek je vladao nad drugima. Imao je moć, ali sebe nije nazivao kraljem. Nije bio poznat kao kralj i još sebi nije dozvolio da preuzme titulu kralja. Zašto? — Zato što se još nije toliko udaljio od ideje o istinskom Bogu kao jedinom zakonitom Kralju, da bi bio dovoljno hrabar, da bi imao dovoljno zle hrabrosti, da odbaci svaku ideju o bilo kakvom božanstvu kao kralju i proglasi sebe kraljem.

TAM1897 D 284.11Ovo su najraniji zapisi koji su pronađeni u toj zemlji. Možete vidjeti da su među najranijim. To su zapisi iz vremena prije nego što su ljudi uopće preuzimali titulu kralja, i kada su imali ideju o istinskom Bogu kao Kralju.

TAM1897 D 284.12Ali evo zapisa koji je malo raniji od toga, a koji govori o zbunjenju jezika na kuli babilonskoj. Na četvrtoj stranici knjige “Carstva Biblije” nalazite biblijski prikaz zbunjenja jezika. Ovo je prikaz koji su napisali ljudi među kojima se zbunjenje jezika dogodilo. U Bibliji imate Gospodnji zapis o tome. U ovom natpisu na opekama koje su zakopane u ruševinama Vavilona i otkrivene, imate njihov izvještaj o tome. Možete ga uporediti sa izvještajem u Bibliji, u jedanaestom poglavlju Postanka, i vidjet ćete da su te dvije stvari potpuno iste. Evo šta su o tome rekli:—

TAM1897 D 284.14Ovo je jedan od najranijih zapisa koji postoje. Ovi ostali su pored njega. Ali ovi drugi pokazuju da je postojalo vrijeme kada među ljudima još nije bilo kralja; da čovjek na vlasti nije htio preuzeti titulu kralja; da mu je bog bio kralj; i da je ideja da je istinski Bog kralj bila toliko nova da nije imao dovoljno hrabrosti da kaže da je on kralj. Još je to bilo previše prisvajanja vlasti u odnosu na njegovu ideju o istinskom Bogu.

TAM1897 D 285.1To je bilo prije Nimroda. Nimrod je bio prvi čovjek koji je imao hrabrosti da preuzme titulu kralja uprkos ideji da je Bog kralj. Dakle, čitam na stranici pedeset knjige “Carstva Biblije”—

TAM1897 D 285.2Nimrod je bio taj odvažni čovjek. Ime koje nosi označava pobunu, arogantno preziranje i, prema Geseniju, ekvivalentno je izrazu “izuzetno bezbožni pobunjenik”. I “počeo je biti moćan na zemlji”. Ili, kako drugi prijevod navodi, on je “bio prvi moćni na zemlji”.

TAM1897 D 285.3Nimrod je bio prvi čovjek koji je sebi ikada dao titulu kralja; prvi koji je držao kraljevsku vlast i otvoreno nosio titulu kralja. A njegovo ime označava upravo ono što je ta stvar značila među narodom nad kojim se postavio.

TAM1897 D 285.4E sad, ne moja izjava, već izjava autoriteta na ovu temu, kaže ovo:—

TAM1897 D 285.5Uspostavom Nimrodovog kraljevstva, čitav drevni svijet ušao je u novu historijsku fazu. Orijentalna tradicija koja tog ratnika smatra prvim čovjekom koji je nosio kraljevsku krunu ukazuje na činjenicu značajniju od preuzimanja novog modnog ukrasa ili čak osvajanja provincije. Njegova vladavina uvela je svijetu novi sistem odnosa između vladara i potčinjenih. Autoritet ranijih vladara počivao je na osjećaju srodstva, a prevlast poglavice bila je slika roditeljskog nadzora. Nimrod je, naprotiv, bio suveren teritorija i nad ljudima samo u onoj mjeri u kojoj su bili njegovi stanovnici, i bez obzira na lične veze. Do tada su postojali plemena — proširene porodice — Društvo; sada je postojala nacija, politička zajednica — Država. Politička i društvena historija svijeta od tada su različite, ako ne i suprotstavljene. — Carstva Biblije, str. 51.

TAM1897 D 285.6Koje je, dakle, bilo porijeklo države?