Duh proroštva. – br. 2

TAM1897 D 21.2Propovijed održana u srijedu ujutro, 10. februara 1897. Štampano u dnevnom biltenu Generalne konferencije, 15. februar 1897, sv. 1, br. 2, str. 21-22.

TAM1897 D 21.3Slijedi samo sažetak izlaganja starješine Jonesa. Budući da je mnogo ljudi stiglo od prethodnog sastanka, bilo je potrebno utrošiti znatno vrijeme na ponavljanje tačaka iznesenih prethodnog dana. Pored toga, govornik je rekao da problem s nama kao narodom nije u tome što nominalno ne vjerujemo da su Svjedočanstva od Boga; već trebamo znati kako da u njih vjerujemo. Ako je jedini način na koji iskazujemo svoju vjeru u Svjedočanstva to da ljudima govorimo da u njih vjerujemo, naša vjera ne znači ništa. Na taj način otvaramo put da ljudi posumnjaju u iskrenost naše vjere. Ako zaista vjerujemo u Svjedočanstva, nećemo morati to govoriti ljudima. Naš život će biti svjedočanstvo vjere koja je u nama.

TAM1897 D 21.4Došlo je do udaljavanja od Boga, a hram treba čišćenje baš kao i nekada u Jerusalemu. U ovu smo situaciju dovedeni zanemarivanjem Svjedočanstava Duha Božijeg. Ali mnogi od onih koji su ih zanemarivali vjerovali su u njih, i u to su vrijeme držali ta Svjedočanstva u svojim rukama, ne misleći da ih zanemaruju. Stoga, ono što želimo znati je kako cijeniti Svjedočanstva Duha.

TAM1897 D 21.5I ne smijemo ni na trenutak pomisliti, kada se da svjedočanstvo i spomene neki čovjek, da Bog napada njega da bi ga uništio. Gospodinova je namjera da ga odvoji od mana koje mu štete i ometaju Božije djelo. Cilj je spasiti čovjeka i uništiti manu. Bog neće uništiti niti osuditi čovjeka osim ako nije neraskidivo povezan s grijehom. Kada se ovaj čovjek okrene od svog pogrešnog puta, prizna svjedočanstvo i ispravi se pred Bogom, on više ne stoji u položaju u kojem ga je svjedočanstvo zateklo. To svjedočanstvo se tada može koristiti kao upozorenje za druge, ali se nikada ne smije koristiti za osuđivanje čovjeka koji je priznao svoju pogrešku.

TAM1897 D 21.6Božji način je da čovjeka učini nečim što on nije; da mu da nešto što nema. Ne možemo primjenjivati Svjedočanstva na druge. Ne, čak ni na sebe same izvana. Moramo otvoriti srce Bogu da primimo svjedočanstvo, kako bi Gospodin mogao usađivati božanski princip, dajući nam ono što nemamo, čineći nas onim što nismo, i tako On sam svojim Svetim Duhom zaista primjenjuje svjedočanstvo. Tada će se u našim životima pojaviti, u našim djelima ostvariti ono što je Bog usađivao u nas. To je prihvatanje Svjedočanstava. Sve što je manje od toga nije njihovo prihvatanje.

TAM1897 D 21.7Moć koju Bog usađuje, prihvaćena u srcu, omogućit će čovjeku da izdrži iskušenje i usred svoje slabosti. Dat će mu ono što ne posjeduje, i učinit će ga onim što po prirodi nije.

TAM1897 D 21.8Kada čovjek podbaci na položaju na koji je postavljen, skloni smo pomisliti da je Bog pogriješio što mu je dozvolio da tamo bude postavljen; ali to ne slijedi nužno. Bog nije pogriješio što je Saula postavio za kralja Izraela; ali je Saul pogriješio što nije postao ono što je Bog želio da bude. Pogriješio je što je slijedio vlastite puteve i planove, umjesto da sluša glas Božiji. Tako ni Bog nije pogriješio što je Jeroboama postavio za kralja nad Izraelom. Iako svrha Božija da se deset plemena odvoji od Jude nije ostvarena zbog pokvarenosti naroda, ipak je Bog imao plan, ali Jeroboam nije dopustio da se on ostvari. Bog me ili tebe može pozvati na neku poziciju, i ako imamo neku slabost koja će spriječiti našu korisnost, a Bog nam pošalje poruku, ta poruka nas treba oblikovati u ono što On želi da budemo, kako bismo po Njegovoj milosti stali tamo gdje On želi da stojimo.

TAM1897 D 22.1“Iz dana u dan ljudi otkrivaju da li je kraljevstvo Božije u njima. Ako Krist vlada u njihovim srcima, oni stiču snagu načela, moć, sposobnost da stoje kao vjerni stražari, istinski reformatori; jer ne može biti reforme ako nema potpunog saradništva sa Isusom Kristom. Kroz Kristovu milost ljudi trebaju koristiti svoje od Boga dane sposobnosti da preobrazuju sebe [ne da preobrazuju druge, nego da preobrazuju sebe]; ovim djelom odricanja, na koje Gospodar neba gleda s odobravanjem, oni ostvaruju pobjede nad svojim nasljednim i njegovanim sklonostima. Tada, poput Danijela, ostavljaju utiske na srca drugih koji nikada neće biti izbrisani. Utjecaj će se proširiti na sve dijelove svijeta.”

TAM1897 D 22.2Djelo preobrazbe počinje sa mnom. Mogu ostaviti utjecaj na druga srca samo kada sam se preobrazio. Bog doseže druge tako što doseže nas, i doseže druge kroz nas. Okrenimo se 2. Korinćanima 1:3, 4:—

TAM1897 D 22.3Blagoslovljen Bog, Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe, koji nas utješi u svakoj našoj nevolji, da bismo mogli utješiti one koji su u nevolji, utjehom kojom mi sami bivamo utješeni od Boga.

TAM1897 D 22.4Bog nas tješi da bismo mi mogli tješiti druge; Bog nam pomaže da bismo mi mogli pomagati drugima. Dovedeni smo na mjesto gdje nam je potrebna Božija utjeha, da bismo mogli tješiti druge. On misli na druge kada nas tješi. “A ako trpimo nevolje, to je radi vaše utjehe i spasenja.” Ako sam ja u nevolji, to je radi utjehe i spasenja nekog drugog čovjeka. Možda godinama neću sresti čovjeka koga trebam utješiti; ali jednoga dana ću ga sresti, a iskustvo koje sam prošao priprema me da sjednem pored njega, ili ga uhvatim za ruku, i budem mu pomoć i utjeha. On prima od mene ono što sam ja primio od Boga, i prima to da bi ga zauzvrat prenio drugima, a oni dalje drugima; i tako utjecaj Božije milosti, prenesen na nas, dopire do cijele zemlje, iako se možda ne budemo pomjerili iz države u kojoj živimo. Braćo, to je ono što Bog želi učiniti s nama, i tada će naš utjecaj doprijeti do svih dijelova svijeta.

TAM1897 D 22.5Sada na pitanje: Kako da prihvatimo Svjedočanstva? Čitajmo kako su ona zaista bila odbačena kada se mislilo da se prihvataju. Tada ćemo znati kako izbjeći tu grešku i znati kako ih prihvatiti. Ovdje čitam o jednom čiji je “primjer mnogo doprinio potresanju povjerenja u Svjedočanstva.” Kako je on to učinio? — “On je sam hodao direktno suprotno svjetlosti koju je Bog dao.” Ali on nije pretpostavljao da hoda direktno suprotno njima. Mislio je da čini pravu stvar u njihovom smislu. Kako je, dakle, tako promašio cilj? Evo odgovora: “Pouke i upozorenja od Gospoda su izbjegavana, tumačena i poništavana ljudskim spletkama.”

TAM1897 D 22.6Kako su ih “zaobišli”? Evo odgovora: “Zašto ste smišljali jadne izgovore?” “O, kako bi se trebali posramiti oni koji su se odmakli od Božijeg savjeta i pokušali prekriti utisak koji je Bog želio ostaviti.”

TAM1897 D 22.7Kako su “protumačene”? Evo odgovora: Oni su “stavili vlastito tumačenje na njih, govoreći da nisu namjeravali učiniti to.”

TAM1897 D 22.8I tako su Svjedočanstva izbjegavana, tumačena i poništavana od strane onih koji su mislili da u njih vjeruju i da ih prihvataju. E sad, jeste li ih vi izbjegavali tankim izgovorima? Jeste li ih tumačili i poništavali tako što ste im pripisivali vlastito značenje, govoreći da nisu značila ovo ili ono? — Naravno da jeste; znate da jeste. Onda, hajde da to odmah prestanemo.

TAM1897 D 22.9Kako ih, dakle, treba prihvatiti? Kako ćemo znati šta znače? Evo odgovora: “Značile su upravo ono što je navedeno.” Šta znače? — “Upravo ono što je navedeno.” Možete li reći šta kažu? — Da, sasvim lako. Onda ih prihvatite baš onako kako kažu. Otvorite srce široko Bogu, da vam njegovim dobrim Duhom usadi načelo sadržano upravo u onome što je rečeno, tada će se to načelo pojaviti, zasjat će u vašem životu; tada ste prihvatili Svjedočanstva. Tada znate da vjerujete u Svjedočanstva. Tada neće biti opasnosti od pogreške u vezi s tim. Drugi će to znati, jer ćete ostaviti utiske na srcima koji se nikada neće izbrisati, i oni će slaviti Boga u dan posjete.

TAM1897 D 22.10Riječ Božija je naš standard. Svaki čin ljubavi, svaka riječ ljubaznosti, svaka molitva za trpeće i potlačene, zabilježeni su pred vječnim prijestoljem i upisani u nebeski neuništivi zapis. Božanska Riječ ulijeva svjetlo u najzamračenije razumijevanje, a to svjetlo čini da i najrazvijeniji osjete svoju nemoć i grešnost. — Test. br. 31.