Egipat i Izrael

TAM1897 Q1 20.8Propovijed održana u četvrtak navečer, 4. marta 1897. Objavljeno u biltenu Generalne konferencije, Prvo tromjesečje, 1897, sv. 2, br. 1, str. 20-26.

TAM1897 Q1 20.9Naša prva lekcija nam je dala porijeklo države; uspostavu prve u historiji. Naša druga lekcija nam je dala prvi primjer odvajanja crkve i države u historiji. U to rano vrijeme Gospod je jasno naznačio koliko potpuno razdvajanje treba biti između crkve i države. Večeras ćemo pratiti oboje, sve dok se ponovo ne sjedine, u istoj zemlji.

TAM1897 Q1 20.10Nimrod je bio sin Kuša; Kuš je nastanio Etiopiju; Kuš je bio sin Hama; a Egipat je bila zemlja Hama. Tako porijeklo Nimroda direktno vodimo do Egipta; i njegov primjer također možemo voditi do Egipta. Iako je Nimrod bio prvi čovjek koji je nosio kraljevsku krunu, prvi koji je nosio titulu i ustoličio kraljevsku vlast, ipak je u Egiptu taj primjer Nimroda u svim svojim fazama najpotpunije slijeđen i najpotpunije uspostavljen.

TAM1897 Q1 20.11U Egiptu nije bilo kralja sve do poslije Nimrodovog vremena; ne prije nego što je on uzurpirao mjesto i autoritet kralja. Jer, sjećate se, kada je Nimrod to učinio, bilo je to protiv Boga, protiv predodžbe naroda o Bogu i protiv njihovog saznanja o Njemu. U to vrijeme narod je znao da Nimrod time zauzima mjesto Boga; a njegovo ime ukazuje na stavove koji su tada prevladavali o tom činu. U Egiptu se slijedila ista praksa. Egipatski zapisi potvrđuju da su prvi vladari Egipta bili bogovi, zatim polubogovi, a nakon njih sami kraljevi koji su bili ljudi.

TAM1897 Q1 20.12Tako vidite da je u toj zemlji postupak bio identičan onome u Šinaru. U Egiptu je kralj namjerno i otvoreno, sa svoje strane, zauzimao mjesto boga za narod. Narod ga je tako i smatrao. Sunce je bio bog; egipatski kralj je bio sin sunca. On je bio Bog za narod. Narod je živio njegovim dahom. On je bio njihov dah života. Svoj duh su crpili iz njega. Za njih je on bio “darodavac života, sličan vječnom suncu”. (Vidi “Carstva Biblije”, pog. 7, odj. 27, 38, 43, 44, 49, 64, 71-83, 96, 102; pog. 14, odj. 15, 16.) Tako je u Egiptu kralj bio ne samo predstavnik, namjesnik boga; on je bio utjelovljenje Boga. Božanski život je prebivao u kralju i preko kralja dolazio do naroda. Tako je kralj bio život narodu, jer je u njemu bio predstavljen veliki sveprožimajući bog, sunce. Nije bilo božanskog atributa koji kralj nije predstavljao narodu. Takav je bio sistem kraljevstva i vlasti u drevnom Egiptu.

TAM1897 Q1 21.1Sada se vratimo u Kaldeju kada je Bog odvojio crkvu od države, kao što čitamo u prethodnoj lekciji, kada je rekao Abrahamu: “Iziđi iz svoje zemlje, i od svoje rodbine, i iz kuće oca svojega, u zemlju koju ću ti pokazati.” I imajte na umu da Gospodin nije pokazao Abrahamu tu zemlju sve dok se nije odvojio od posljednjeg iz svog rodbine. Abraham se najprije odvojio od svoje zemlje; drugo, od očeve kuće; i treće, od svoje rodbine. Tek nakon što je Lot otišao u dolinu Sodomsku, Bog je pokazao Abrahamu tu zemlju. Postanak 13:14, 15. Kad je Božiji poziv upućen Abrahamu, i on se odvojio od svoje zemlje — srcem i dušom i svim — i od očeve kuće i od svega svog rodbine, i stao gdje ga je Gospod htio, tada mu reče Gospod: “Podigni sada svoje oči i pogledaj od mjesta gdje si, prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu; jer svu zemlju koju vidiš, tebi ću je dati i potomstvu tvome zauvijek.” Daću je u vječno naslijeđe.

TAM1897 Q1 21.2Sada vas pitam, kada je Bog rekao Abrahamu da podigne oči i pogleda, da li je Abraham vidio više nego što bi vidio da je podigao oči bez Božije zapovijedi?

TAM1897 Q1 21.3(Skupština) Da.

TAM1897 Q1 21.4Dakle, vidio je nešto što ne bi mogao vidjeti da mu Bog nije rekao da pogleda. I kada mu je Bog rekao da podigne oči i pogleda, ono što je vidio bila je zemlja koju mu je Bog obećao. U to vrijeme Bog mu je pokazao obećanu zemlju, i to je bila zemlja u koju ga je Gospodin pozvao. Nije mu je dao u to vrijeme, “Ne, ni da stane nogom na nju: ipak je obećao da će mu je dati u posjed, i sjemenu njegovom poslije njega.” I on je vječno gledao u onu nebesku zemlju; onu zemlju koja ima grad s temeljima, čiji je graditelj i tvorac Bog. Tamo je bilo “obećanje da će biti nasljednik svijeta;” i Abraham ga je primio “preko pravednosti vjere.” Onda, kada je Bog rekao Abrahamu da pogleda u nju, i da će mu je dati i njegovu sjemenu u vječno nasljedstvo, šta je on vidio? svijet?

TAM1897 Q1 21.5(Glasovi) On je vidio svijet koji dolazi.

TAM1897 Q1 21.6I to je zemlja koja mu je pripadala od tog trenutka nadalje. “A ako ste vi Kristovi, onda ste Abrahamovo sjeme i nasljednici prema obećanju.” I to je vaša zemlja i moja. I oh! pomisliti kakve uske, kakve potpuno nečasne ideje mora imati onaj ko je zadovoljan bilo kojom drugom zemljom, ili ko ima sklonost ka bilo kojoj drugoj zemlji, ili ko gaji bilo kakvu naklonost prema bilo kojoj drugoj zemlji. Kako to iko može učiniti, kada ima pogled uprt u onu zemlju koju mu je Bog pokazao i u koju ga poziva!

TAM1897 Q1 21.7Abraham je umro. Izak je živio i umro. Jakov i njegova porodica odvedeni su u Egipat, kao što je Gospod rekao Abrahamu: “Tvoje će potomstvo biti stranac u zemlji koja nije njihova”, a to je bio Egipat. Sada dobro razmislite. Ne zaboravite ovaj izraz koji nam Gospod daje u vezi s Egiptom, jer će biti od koristi u nadolazećim lekcijama. Zemlja u kojoj su trebali biti stranci i služiti Gospodu bio je Egipat. Živjeli su tamo stotinama godina – u zemlji koja nije bila njihova. I zapamtite da je to bio Egipat koji smo skicirali, u kojem je kralj bio na mjestu Boga i bio je Bog za narod.

TAM1897 Q1 21.8Zadržimo se na trenutak da bliže pogledamo ovu crkvu i vidimo šta je Gospod činio s njom. Pred nama večeras je mapa koja nam prikazuje tu zemlju. Ovdje je Haldeja, odakle je Abram bio pozvan; a on je otišao gore u Mezopotamiju, u Haran, gdje je njegov otac umro. Tamo je odvojen od očeve kuće, a zatim je došao u zemlju gdje se razdvojio od Lota.

TAM1897 Q1 21.9Dok je Abram bio u ovoj zemlji, dogodila se historija: narodi Istoka su osvajali prema zapadu, sve do granica Egipta. Ali do vremena kada je Izrael otišao u Egipat, ili malo prije tog vremena, Egipatsko carstvo se proširilo na cijelu ovu istočnu zemlju. Protezao se preko cijelog Egipta, nizvodno do Etiopije, obuhvatajući cijelu južnu i zapadnu granicu Male Azije sve do Armenije, Asirije i Šinara; tako da je Egipatsko carstvo pokrivalo cijelu istočnu regiju, tada poznati svijet. Egipatsko carstvo, u svoje vrijeme, bilo je univerzalno kao što je Rimsko carstvo bilo u svoje vrijeme, ili bilo koja od drugih nacija koje su uslijedile.

TAM1897 Q1 21.10Dok je historija stvarana na Istoku, a kraljevi ovih zemalja su osvajali zapadnu regiju sve do granica Egipta, Bog je uselio svoju crkvu u zemlju Kanaan kako bi održao u životu znanje o istinskom Bogu među narodima koji su tuda prolazili. I kada se egipatsko kraljevstvo proširilo po cijeloj ovoj zemlji, a sjedište svjetske imperije bilo je sama prijestolnica Egipta, Bog je doveo svoj narod u Egipat, kako bi se ambasadori i upravitelji svih naroda, prolazeći iz svih tih zemalja do čela svoje vlasti, koje je bio Egipat, susreli s Božjim narodom.

TAM1897 Q1 21.11U Egiptu je Gospodin smjestio svoj narod u Gosenu, na prolazu između ovih poganskih naroda i glavnog grada Egipta, kako bi narod, njihovi ambasadori i upravitelji, prolazili kroz Gosen, zemlju u kojoj je živio Božiji narod, i kako bi im pažnja bila usmjerena na istinitog Boga.

TAM1897 Q1 22.1U Egiptu je također Josif bio uz prijestolje, tako da su se ambasadori koji su dolazili u Egipat morali sastati s Josifom, koji bi im prenio spoznaju o istinskom Bogu. Nakon Josifove smrti, spoznaja o Josifu i njegovom utjecaju ostala je u egipatskoj prijestolnici sve do Mojsija. Zatim je Mojsije bio u palači i uz prijestolje. Ne samo uz njega, kao što je bio Josif; već je Mojsije stajao na prvom stepeniku ka prijestolju, jer je bio sin Faraonove kćerke. Faraonova kćerka bila je faraonova supruga; a Mojsije, kao sin faraonove kćerke, bio je dvostruko legitimni nasljednik prijestolja. Da faraonova supruga nije bila njegova kćerka, njen prvi usvojeni sin bio bi nasljednik prijestolja. Ponovo, da je Faraon imao drugu ženu i nikakvu drugu djecu, njegova kćerka bi bila nasljednica prijestolja. Ali kada je Faraonova kćerka bila Faraonova supruga, onda je njen posinak bio dvostruki nasljednik prijestolja. Nije se dovodio u pitanje njegov pravo na nasljedstvo prijestolja Egipta, koje je tada bilo prijestolje svijeta.

TAM1897 Q1 22.2U to vrijeme egipatski kralj je imao oko osamdeset godina, tako da je postojao samo mali razmak između Mojsija i njegovog dvostruko zakonitog mjesta na prijestolju i posjedovanja sve moći egipatskog Carstva koje je obuhvatalo svijet. I u to vrijeme se približilo vrijeme obećanja koje je Bog zakletvom dao Abrahamu, i Mojsije je u to vjerovao, te je stoga namjerno i u potpunosti odbio prijestolje i svu moć i slavu Egipta — on je “odbio da bude nazvan sinom faraonove kćeri”.

TAM1897 Q1 22.3Mojsije je vjerovao da se približilo vrijeme obećanja koje je Bog zakletvom dao Abrahamu. I, usput, bolje bismo razjasnili vjerujemo li u to; jer ako smo sigurni da u to vjerujemo, vidjet ćemo više u Mojsijevoj vjeri u to. Okrenite se na Djela apostolska 7:17:—

TAM1897 Q1 22.4Kad se približilo vrijeme obećanja koje je Bog zakletvom dao Abrahamu, narod je rastao i množio se u Egiptu.

TAM1897 Q1 22.5U vrijeme kada se rodio Mojsije, faraon je namjeravao uništiti narod kako se ne bi umnožili i postali toliko moćni da bi mogli napustiti zemlju. Poenta je u tome da Egipat nije imao samo Jevreje kao strance, već je imao mnoštvo stranaca — zarobljenika koji su dovedeni iz drugih zemalja u Egipat. Tako je u to vrijeme otprilike jedna trećina stanovništva Egipta bila stranaca. Hebrejska riječ koja označava da se narod umnožio znači da su se “rojili” poput pčela ili riba. Kada je faraon vidio da se narod tako obilno umnožava, a zemlja je osim toga bila prepuna stranaca, uplašio se da će se pobuniti i zauzeti zemlju kako bi otišli iz nje.

TAM1897 Q1 22.6Još jedna stvar koja je dovela do ovoga bila je da, dok je Izrael bio u Egiptu, a Egipatsko carstvo obuhvatalo cijeli Istok, postojao je odlučan pokušaj državne vlasti da prisili cijelo carstvo da obožava samo sunce. Različiti oblici obožavanja sunca prožimali su to carstvo, ali je cijela sila carstva nastojala iskorijeniti svaki oblik obožavanja sunca osim golog diska sunca na nebu ili pred sobom postavljenog prikaza diska sunca. Izraelci, naravno, nisu poslušali tu zapovijed. Nisu htjeli obožavati sunce. Oni su se držali Božije istine, a njihovo postupanje je bila stvar koja je i dalje bila na umu ovog kralja. Bio je to drugi kralj koji je pokušao nametnuti obožavanje sunca; ali kada je ovaj kralj došao na vlast, ta mu je stvar bila na umu i bila je osnova na osnovu koje je mogao zaključiti da bi, ako ovaj narod dobije priliku, poveli u bijegu iz zemlje.

TAM1897 Q1 22.7Sada, o tom vremenu, zapis ne bilježi samo da se “narod umnožio i razmnožio”, nego i da se “približilo vrijeme obećanja koje je Bog zakleo Abrahamu”. Koje je obećanje Bog zakleo Abrahamu? Koje je bilo Božije obećanje Abrahamu?—Da će mu dati zemlju koju je vidio. Koja je to zemlja bila?

TAM1897 Q1 22.8(Glasovi) Svijet.

TAM1897 Q1 22.9Koji svijet?

TAM1897 Q1 22.10Svijet koji dolazi.

TAM1897 Q1 22.11To su riječi Stevana: “Približilo se vrijeme obećanja, koje je Bog zakleo Abrahamu.” Je li se približilo? Vjerujete li u to? Vjerujete li da se približilo vrijeme da Bog da tu zemlju Abrahamu koju mu je pokazao? Piše: “Abrahamu.” Drugi bi bili tamo, ali bilo je Abrahamu. Ne nekome drugom bez Abrahama; nego Abrahamu i njegovu sjemenu. “Ne kaže: ‘I sjemenima’, kao da su mnoga, nego kao da je jedno: ‘I tvome sjemenu’, koje je Krist.”

TAM1897 Q1 22.12Da li je, dakle, bilo blizu vrijeme obećanja, kada će Bog dati Abrahamu i Kristu onu zemlju koju je pokazao Abrahamu? Ne pitam da li ste o ovome ikada ranije razmišljali ili ne. Pitam da li vjerujete onome što piše. Neću pokušati to objasniti. To ne treba objašnjavati kada jednom povjerujemo, jer tako piše. Dovoljno dobro znate, bez pozivanja na stihove, iz svog poznavanja Biblije, da je Bog svaki put davao ovo obećanje Abrahamu i njegovom sjemenu. Nikada sjemenu bez Abrahama. Nikada Abrahamu bez sjemena,—i “ne mnogim sjemenima”, već tvom sjemenu. Pa onda, kada se približilo vrijeme obećanja da se to da Abrahamu, kome drugom je ono došlo?—Kristu. Kako je trebalo da to dođe Abrahamu?—Kroz Krista.

TAM1897 Q1 22.13S. H. Lane.—Kada je obećanje ponovljeno Izaku i Jakovu, zar jezik nije bio isti?

TAM1897 Q1 22.14Da. Uvijek je bilo isto.

TAM1897 Q1 22.15S. H. Lane.—Onda bi se postavilo pitanje: je li Abraham morao biti tamo da bi ispunio Stevanovu izjavu?

TAM1897 Q1 23.1Da, jer se cijelo vrijeme kaže: “Tebi i tvome sjemenu.” Ali postoje i drugi stihovi koji to potvrđuju.

TAM1897 Q1 23.2Sada samo riječ. Jakov je umro u Egiptu, prevezen je u zemlju i tamo je sahranjen. Josif je umro u Egiptu, ali je rekao: ‘Ne sahranjujte me; čak ni u zemlji.’ Josif nije htio da ga odvedu u Palestinu, gdje su prevezli i sahranili Jakova. Josif je rekao: ‘Bog će vas posjetiti.’ Sačuvajte moje tijelo, i kada vas Bog posjeti, iznesite me sa sobom. Iznesite moje kosti sa sobom. I oni su to učinili. I kada stignu u zemlju, koja je to zemlja bila koju je Bog mislio u obećanju Abrahamu?

TAM1897 Q1 23.3(Zbor) Svijet koji dolazi.

TAM1897 Q1 23.4Zar ne vidite da Josif nikada nije očekivao da bude sahranjen u ovom svijetu?

TAM1897 Q1 23.5Pogledajte na ovo na drugi način. Riječ je da se “približilo vrijeme obećanja, na koje se Bog zakleo Abrahamu.” Bog se zakleo da će Abrahamu dati zemlju koju mu je pokazao, u vječno posjedovanje. Ali Abraham je sada bio mrtav, i to već stotinama godina. Kako je, dakle, Bog mogao dati zemlju Abrahamu kada je on bio mrtav? Jasno je da nije mogao. Dakle, budući da se Bog zakleo da će dati zemlju Abrahamu; budući da se sada približilo vrijeme koje je Bog obećao zakletvom Abrahamu; i budući da je Abraham sada bio mrtav, sigurno je da mu zemlja nije mogla biti dana dok je bio mrtav; i jednako je sigurno da se približilo vrijeme kada će Abraham biti uskrsnuo iz mrtvih, kako bi mu Bog mogao dati zemlju koju mu je obećao zakletvom za vječno posjedovanje. Iz ovoga, zar ne vidite zašto Josif nije dozvolio da mu se tijelo sahrani — čak ni u zemlji Kanaanskoj, kao Jakovu? Istina je da je Josif vjerovao da se približilo vrijeme za koje se Bog zakleo Abrahamu da će mu dati zemlju, i Josif je očekivao da će ući u nasljedstvo zajedno s Abrahamom.

TAM1897 Q1 23.6(Glas) Zar se to obećanje ne odnosi na obećanje koje je Bog dao Abrahamu, a koje je spomenuto u petnaestom poglavlju Knjige Postanka?

TAM1897 Q1 23.7Da, upravo to, hvala Gospodu. Tako je Josif umro, balzamiran je u Egiptu i stavljen u sanduk, i kada je Izrael otišao iz Egipta, Josifove kosti su nosili sa sobom četrdeset godina u pustinji; i sve to vrijeme Josifov leš je bio s njima, pred njihovim očima, dan za danom, i bio je prijekor njihovoj nevjeri.

TAM1897 Q1 23.8Mnogi ljudi, primijetio sam, dok čitaju taj stih iz Stevanovog govora, tumače ga na ovaj ili onaj način, umjesto da vjeruju onome što piše, umjesto da pogledaju obećanje koje je Bog dao Abrahamu i na koje se zakleo Abrahamu, da će mu dati zemlju koju mu je pokazao. Ali ste se složili da je zemlja koju je Bog pokazao Abrahamu bila svijet, i ne ovaj svijet, nego svijet koji dolazi? To je zemlja koju mu je Bog zakleo da će mu je dati; i to je zemlja koju je on iščekivao. To je zemlja koja je imala grad koji je on iščekivao, čiji je graditelj i tvorac Bog. I nije ni pomišljao na priliku da se vrati u onu drugu zemlju, iz koje je izašao.

TAM1897 Q1 23.9Cijelo vrijeme je Božija zakletva bila da tu zemlju da Abrahamu i njegovom sjemenu. Ne dodajte “sjemena” na to, kada je Bog to skinuo; ne dodajte “s” na to kada je Bog to odvojio. “Ne kaže: I sjemenima, kao od mnogih; nego kao od jednoga: I tvome sjemenu, koje je Krist.” Bilo ih je mnogo, to je istina. Tri miliona je izašlo iz Egipta, ali to nisu oni o kojima je Bog govorio kada je rekao: “Tebi i tvome sjemenu”, koje je “kao od jednoga” i “koje je Krist”. Vidite li to? Ne dopustite da vam mnoštvo Izraela uđe u misli kada čitate riječi: “Tebi i sjemenu tvome”. Kada Bog ukloni tu “s”, nama nije dozvoljeno da je tamo uopće stavljamo. Ne smijemo to staviti tamo čak ni u mislima. Ko je bio sjeme? — Krist. Kada kaže: “Tebi i tvome sjemenu”, ti i ja to ne smijemo čitati na drugi način osim kao: tebi i Kristu ću to dati, za vječno posjedovanje. Ne smijemo tamo staviti nikoga drugog osim Krista, osim kroz Krista. Tebi i Kristu ću to dati.

TAM1897 Q1 23.10Stevan kaže da se “približilo vrijeme obećanja koje je Bog zakleo Abrahamu”. Stevan je to izvukao iz Biblije. Želim da vidite da to nije bila posebna inspiracija Svetog Duha dana Stevanu baš tada, već da je sve to već bilo u Bibliji, i da je Sveti Duh to dao i ostalima preko Stevana, podsjećajući ga na stvari koje je ranije pročitao u Bibliji. Molim vas, otvorite šesto poglavlje Knjige izlaska. Ovo je tako jasno u Svetom pismu da nema mogućnosti da se to objasni na drugi način. Ovo je vrijeme oslobođenja Izraela, i Gospod će to učiniti. Knjiga izlaska 6:1-5:—

TAM1897 Q1 23.11Tada reče Gospod Mojsiju: ‘Sada ćeš vidjeti što ću učiniti Faraonu; jer će ih pustiti jakom rukom, i jakom rukom će ih istjerati iz svoje zemlje.’ I Bog progovori Mojsiju i reče mu: ‘Ja sam Gospod. I ukazao sam se Abrahamu, Izaku i Jakovu, kao Bog Svemogući, ali po imenu Jahve nisam im bio poznat.’ I ja sam također uspostavio svoj savez s njima da im dam zemlju Kanaan, zemlju njihovog hodočašća, u kojoj su bili stranci. I ja sam također čuo uzdahe sinova Izraelovih, koje Egipćani drže u ropstvu; i ja sam se sjetio svog saveza.

TAM1897 Q1 23.12Koji je bio njegov savez?—Da im da zemlju. Šta je zemlja predstavljala? Šta je ona bila?—Zemlja, svijet, koji je Gospod pokazao Abrahamu i zakleo se da će mu ga dati u vječno posjedovanje.

TAM1897 Q1 24.1(Glasovi) Svijet koji dolazi.

TAM1897 Q1 24.2Sada on kaže: “Sjetio sam se svojeg saveza.” Šta je to značilo? “Sjetio sam se svojeg saveza.” Da li ga je zaboravio?—Ne; već da je sada došlo vrijeme da ispuni ono što je obećao. Sjećate se da u osamnaestom poglavlju Otkrivenja stoji:—

TAM1897 Q1 24.3I čuh drugi glas s neba koji veli: Izađite iz nje, narode moj, da ne budete suučesnici u njezinim grijesima i da ne primite od njezinih rana. Jer su njeni grijesi doprijeli do neba i Bog se sjetio njenih nepravdi. Uzvrati joj onako kako je i ona vama uzvratila i udvostruči joj udvostručeno prema djelima njenim: u čašu koju je napunila, napunite joj udvostručeno. Koliko se uzvisila i raskošno živjela, toliko joj dajte muke i žalosti, jer u srcu svome govori: ‘Sjedim kao kraljica, nisam udovica i neću vidjeti žalosti.’ Zato će joj kazne doći u jednom danu: smrt, žalovanje i glad; i potpuno će biti spaljena ognjem, jer je silan Gospod Bog koji je sudi.

TAM1897 Q1 24.4Kada je Bog sjetio njenih bezakonja, došlo je vrijeme kada je ona suđena. Kada se sjetio svog saveza, koje je vrijeme došlo?—Došlo je vrijeme da se ispuni zavjet. Ali šta je bio savez s Abrahamom, Izakom i Jakovom?—Bio je da im se da ta zemlja u vječno posjedovanje, i da se da njima i njihovom sjemenu. Ko je bilo sjeme?—Krist.

TAM1897 Q1 24.5Zato reci sinovima Izraelovim: Ja sam Gospod, i izvest ću vas ispod jarma Egipćana, i izbavit ću vas iz njihovog ropstva, i otkupit ću vas pruženom rukom i velikim sudovima: i uzeću vas za svoj narod, i bit ću vam Bog; i znat ćete da sam Ja, Gospod, Bog vaš, koji vas izvodi ispod jarma Egipćana.

TAM1897 Q1 24.6Da je Izrael u to povjerovao, bi li ikada trebali sklopiti taj savez na Sinaju? Prije nego što ih je uopće izveo iz Egipta, rekao je: “Ja ću biti vaš Bog, a vi ćete biti moj narod. Znat ćete da sam ja Gospod.”

TAM1897 Q1 24.7I uvedeću vas u zemlju o kojoj sam se zakleo da ću je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu, i daću vam je u nasljedstvo. Ja sam Gospod.

TAM1897 Q1 24.8“Približilo se vrijeme obećanja koje je Bog zakleo Abrahamu.” Uvest ću te u zemlju koju ti se kunem dati. Pa šta je to obećanje? U koju je zemlju Bog želio uvesti Izrael? Koja je zemlja bila za njih? — Svijet koji dolazi. Sada nemojte pokušavati sve ovo objasniti. Nemam objašnjenje za to. Tu je ono što riječ kaže, i ja to vjerujem. Ne treba to objašnjavati. Potrebno je samo vjerovati. Ne, nemojte to ni samima sebi pokušavati objasniti. Ako vam je to novo, ako ste imali druge ideje o tome, nemojte ih pokušavati uskladiti s ovim. Pustite ih sve i vidite šta ovo kaže.

TAM1897 Q1 24.9Ponovo pitam. Koja je to zemlja koju je Bog zakleo da će dati Abrahamu, Izaku i Jakovu?

TAM1897 Q1 24.10(Skupština) Svijet koji dolazi.

TAM1897 Q1 24.11Hoćete li se toga držati? Prije nekog vremena ste se složili da je to ispravno. Ne odustajmo od toga sada, radi naših duša.

TAM1897 Q1 24.12(Glas) Da li bi im došlo otkupljenje?

TAM1897 Q1 24.13Da; otkupljenje bi došlo njima. Otkupljenje bi došlo svijetu. Sve bi to došlo. Ali bi došlo na drugačiji način nego što je došlo. Svijet bi imao drugačije iskustvo nego što je imao. Propuštamo to kada gledamo na iskustvo koje su oni imali i mislimo da je to ono na šta ih je Bog pozvao. Imali su to strašno iskustvo jer nisu vjerovali u ono na šta ih je Bog pozvao. I, braćo, ako vi i ja danas gledamo na ove stvari koje su tada bile postavljene pred Izraelom, onako kako su oni gledali na njih, mi ćemo sada učiniti isto što je Izrael tada učinio. Izrael tada nije vidio ono što je Bog imao za njih, i stoga nisu dobili ono što je on imao za njih. Sada, ako ti i ja u tim stvarima ne vidimo više nego što je Izrael vidio, nećemo dobiti više nego što je Izrael dobio. Jednako sigurno, ako na ove stvari gledamo kao što je Izrael gledao, učinit ćemo danas kao što je Izrael tada učinio.

TAM1897 Q1 24.14I nama je evanđelje propovijedano, kao i njima; ali riječ koja je propovijedana nije im koristila, jer nije bila pomiješana s vjerom u onima koji su je čuli. Zato se bojmo da, iako nam je ostavljeno obećanje da ćemo ući u njegov odmor, neko od vas ne bi izgledao da zaostaje.

TAM1897 Q1 24.15Hoće li nam ovo sada koristiti ako se pomiješa s vjerom u nama koji slušamo? Neka Bog sačuva da se iskustvo Izraela ponovi u nama. Ovo nam je stavljeno pred nas da bismo se spasili.

TAM1897 Q1 24.16Vidimo šta oni nisu vidjeli zbog svoje nevjere u Boga. Vidimo šta je Bog imao za njih i uhvatimo se za to, umjesto da gledamo na stvari onako kako su oni gledali i da propustimo da to dobijemo kao što su oni propustili.

TAM1897 Q1 24.17Obratite se na petnaesto poglavlje Knjige Izlaska i tamo ćete to naći vrlo jasno izrečeno. Kad je Izrael izašao iz Egipta i prešao preko Crvenog mora, u trinaestom stihu nalaze se ove riječi:—

TAM1897 Q1 24.18Ti si u svojoj milosti izveo narod koji si otkupio: vodio si ih u svojoj snazi do svoje svete prebivališta.

TAM1897 Q1 24.19Ovo poglavlje je pjesma Mojsijeva. Oni koji stoje na gori Sion i pobijede zvijer, njen lik i broj njenog imena, pjevaju pjesmu Mojsijevu. Ne pjesmu po uzoru na tu. Ne pjesmu koja joj je slična. Već oni pjevaju pjesmu Mojsijevu. To petnaesto poglavlje Izlaska je naša pjesma.

TAM1897 Q1 24.20Kuda ih je Bog namjeravao odvesti?—U svoje “sveto prebivalište”. Gdje se nalazilo to sveto prebivalište?

TAM1897 Q1 24.21(Zbor) “Grad koji ima temelje, čiji su graditelj i tvorac Bog.”

TAM1897 Q1 24.22Još. “Narodi će čuti i uplašiti se; žalost će obuzeti stanovnike Palestine.”

TAM1897 Q1 24.23E. J. Waggoner.—Zaista je tako bilo.

TAM1897 Q1 24.24Naravno da jesu. Kada su došli do te granice, knezovi Edoma su se zadivili. “Moćne ljude Moaba obuzet će drhtavica; svi stanovnici Kanaana će se istopiti.” Šta je trebalo biti sa stanovnicima?

TAM1897 Q1 25.1(Glasovi) Trebali su se istopiti.

TAM1897 Q1 25.2E. J. Waggoner.—Već jesu.

TAM1897 Q1 25.3Upravo kad su stigli tamo, Izrael je upitao: “Hoćete li nas pustiti da prođemo kroz vašu zemlju?” Šta su rekli?—Ne, gospodine. Nije im bilo dozvoljeno da stanu nogom na njihovu zemlju. Ali da su išli pravo od Crvenog mora do granica Edoma, sav bi Edom stao u čudu dok ne bi prošli. O Izraele, čak ni ti još nisi otkrio šta je Izrael tada propustio. Braćo, kada otkrijemo šta je Izrael tada propustio, to će nam dati nadahnuće koje će donijeti Božiju moć, i mi ćemo u to povjerovati.

TAM1897 Q1 25.4Strah i trepet će ih obuzeti; od siline Tvoje ruke bit će nepomični kao kamen; dok Tvoj narod ne pređe, o Gospode, dok ne pređe narod kojega si otkupio.

TAM1897 Q1 25.5Šta će on učiniti s njima? “Uvest ćeš ih i posaditi na goru svoga naslijeđa.” Čije naslijeđe? — Gospodnje. Ali “Bog, koji je nekada u razna vremena i na razne načine govorio ocima po prorocima, u ovim posljednjim danima govorio nam je po Sinu svome, kojega je postavio nasljednikom svega.” Ko je vodio Izrael?—Bog. U šta?—“U tvoje naslijeđe;” ne naše—tvoje. “A ako ste vi Kristovi, onda ste Abrahamovo sjeme i nasljednici prema obećanju.” “Tvoje naslijeđe, o Gospode.” To nije sve. “Uvest ćeš ih i posadićeš ih na goru svog naslijeđa, na mjesto, o Gospode, koje si sebi pripremio da u njemu prebivaš.” To nije sve. “U Svetinji, o Gospode, koju su tvoje ruke utvrdile.” Koja je to svetinja koju su Gospodnje ruke utvrdile?

TAM1897 Q1 25.6(Glasovi) Pravo svetište.

TAM1897 Q1 25.7Naravno da jeste. “O onome o čemu smo govorili, suština je sljedeća: Imamo takvog velikog svećenika, koji sjedi zdesna prijestolju Božanske veličanstvenosti na nebesima; služitelja svetilišta i istinskog šatora, koji je postavio Gospod, a ne čovjek.” To je suština našeg današnjeg razgovora, zar ne? To je ono kamo je Bog želio odvesti Izrael. Ali oni nisu vidjeli. Vidite li? To je mjesto kamo nas on želi odvesti.

TAM1897 Q1 25.8Vidite li da je to mjesto kamo je Bog tada želio odvesti Izrael? Ako vidite, onda ćete biti spremni otići na mjesto koje je Izrael propustio. Ali ako mislite da je to bio neki zemaljski svetište koje je čovjek podigao, to je sve što je Izrael vidio, i to je sve što ćete i vi vidjeti. I Izrael nije ušao u zemlju, a ni vi nećete. Moramo vidjeti više od onoga što je Izrael vidio, inače nikada nećemo stići dalje od onoga gdje je Izrael stajao. Ali zašto Izrael nije vidio više od onoga što je vidio?—Nisu vjerovali. Ali ti i ja moramo sada vjerovati onome u što Izrael tada nije vjerovao, inače nikada nećemo primiti ono što je Izrael propustio. Ali ako vjerujemo onome u što Izrael nije vjerovao, onda ćemo biti uvedeni u naslijeđe u koje Izrael nije uveden, u šator u koji Izrael nije ušao, u sveto prebivalište Božije, u grad koji ima temelje, a graditelj i tvorac mu je Bog.

TAM1897 Q1 25.9Osamnaesti stih: “Gospod će kraljevati zauvijek.” On želi sam kraljevati nad njima; više ne faraon; više ne Nimrod; više ne ti idolopoklonici; više ne ti pobunjeni ljudi. Bog je želio odvesti Izrael u blagoslovljenu zemlju i vladati nad njima tamo zauvijek, ali oni to nisu znali. O, šta su sve propustili jer nisu povjerovali Gospodu! O, šta smo mi sve propustili svih ovih godina! Jer, kao što ću vam čitati sutra navečer, mi bismo već odavno bili tamo da smo samo povjerovali Gospodu. Bog tako kaže, i tako je. Mi nemamo posla u ovom šatoru večeras. Po pravu, ovdje uopće nemamo šta tražiti, jer u svijetu nemamo šta tražiti. Međutim, budući da smo u svijetu, ovo je mjesto za nas. Ali ne bismo uopće trebali biti u svijetu. Odavno bismo trebali biti u Božjem kraljevstvu. To je činjenica, braćo. U Bibliji ima više nego što bismo mogli iznijeti za još jedan sat ovdje, samo o toj jednoj misli.

TAM1897 Q1 25.10Mojsije je u to sve vjerovao. Vjerovao je da je vrijeme ispunjenja obećanja blizu. Ali on je uskoro trebao zauzeti prijestolje Egipta. Trebao je biti kralj. Trebao je vladati; imati dužnost višu od gradonačelnika ili službenika bilo kojeg grada. Trebao je vladati ne samo kraljevstvom, već carstvom; carstvom svijeta, i to je bilo njegovo pravo. Po dvostrukom pravu pripadalo mu je. Nije morao da se kandiduje za dužnost. Trebalo mu je pripasti, i nije bilo nikoga ko bi osporio njegovo pravo. Bio je to samo jedan korak do prijestolja; samo dok ovaj Faraon ne umre, a imao je skoro sto godina. Tada bi ovaj Mojsije postao kralj svijeta, jer je Egipatsko carstvo bilo svjetskih razmjera.

TAM1897 Q1 25.11I Izrael je tada imao teškoće. Bio je potlačen, progonjen i primoran da radi u ciglanama. Mojsije je mogao reći: “Sada je naš narod potlačen; progonjen je; pati zbog svoga Boga; ali to neće potrajati dugo, jer je faraon skoro stogodišnjak i ne može još dugo živjeti. Tada ću uvesti reformu.” Popravit ću ovu vlast. Pravedno ću vladati. Ne kao ovi zli faraoni. Vjerujem u Boga. Ja sam kršćanin i upravo sam zbog toga još bolje kvalifikovan da upravljam, jer sam kršćanin. I ne samo da im je mogao skinuti terete, već im je mogao dati i položaje i upravljati svijetom preko Božijeg naroda. Zar put nije bio otvoren? Bio je to samo korak do prijestolja, a taj korak je uskoro morao biti napravljen. Ali, pogledajmo šta je taj kršćanin učinio u takvim okolnostima. Otvorite jedanaesto poglavlje Poslanice Hebrejima. Pogledajte pažljivo, pročitajte je i vidite šta kaže. Dvadeset četvrti stih:—

TAM1897 Q1 26.1Po vjeri Mojsije, kad odraste, odbio je da bude priznat za sina faraonove kćeri.

TAM1897 Q1 26.2Šta je značilo odbiti da bude nazvan sinom Faraonove kćerke? — Odbiti da se bude kralj. Tu je bio tron. Do njega je bio samo jedan korak. Ali umjesto da se popne i sjedne na prijestolje, on se povukao. Okrenuo je leđa prijestolju Egipta i svim blagima i zadovoljstvima Egipta, te je okrenuo lice ka drugoj zemlji; jer je došlo vrijeme kada će Bog pozvati svoj narod iz te zemlje u ovu drugu zemlju. Mojsije je vjerovao u Isusa Krista, i stoga je vjerovao u odvojenost crkve i države. Stoga se odvojio od države i u potpunosti stao uz crkvu. Bog ga je pozvao iz ove zemlje, kao što je najprije pozvao njegovog oca Abrahama iz njegove zemlje. Ali to nije sve. Poslušajte: “Izabravši radije da trpi nevolje s Božjim narodom, nego da uživa u prolaznim zadovoljstvima Egipta?”

TAM1897 Q1 26.3(Skupština) Grijeh.

TAM1897 Q1 26.4Grijeh? Bio je nasljednik prijestolja. Šta je, onda, bilo u tome da usmjeri svoj um na prijestolje Egipta, na moć i zadovoljstva svijeta i na vlade svijeta? Šta je to bilo?—Grijeh. Da li to tako piše?

TAM1897 Q1 26.5(Glasovi) Da.

TAM1897 Q1 26.6Vjerujete li u to?

TAM1897 Q1 26.7(Glasovi) Da.

TAM1897 Q1 26.8Je li to tada bio grijeh za Izrael?

TAM1897 Q1 26.9(Glasovi) Da.

TAM1897 Q1 26.10Šta je to sada?

TAM1897 Q1 26.11(Glasovi) Grijeh.

TAM1897 Q1 26.12Braćo, postoje neke stvari u Bibliji o kojima bismo trebali razmisliti. “Radije je izabrao da trpi nevolje s Božjim narodom, nego da uživa u prolaznim zadovoljstvima grijeha.” Ali ne zaboravite da su zadovoljstva o kojima je ovdje riječ – zadovoljstva grijeha – zapravo zadovoljstva Egipta; zadovoljstva vladanja Egiptom, obnašanja dužnosti u zemaljskoj vladi, vladanja drugim ljudima. Sve mu se to trebalo pripasti po pravom porijeklu, po pravu nasljedstva. Nije morao istupati kao kandidat niti tražiti glasove. Prirodno mu je pripadalo. Zapis kaže da bi, da je on prihvatio i uživao u svim tim zadovoljstvima, uživao u zadovoljstvima grijeha. Ali on je to napustio. Zašto? – “Smatrajući sramotu Kristovu većim bogatstvom od riznica egipatskih.”

TAM1897 Q1 26.13Gdje je Krist bio u odnosu na egipatsku vladu i prijestolje? Je li Krist bio jedno s Egiptom?—Ne. Je li Mojsije mogao imati i Krista i egipatsko prijestolje?

TAM1897 Q1 26.14(Glasovi) Ne.

TAM1897 Q1 26.15Ali je egipatski tron pripadao njemu jednako prirodno kao što lišće opada s drveća. Nije morao težiti za dužnost. Čak ni da bude nominovan.

TAM1897 Q1 26.16A. F. Ballenger.—Ili da sastavi peticiju.

TAM1897 Q1 26.17Ne. Nije morao čak ni naći zastupnika koji bi predao njegovu peticiju predsjedniku.

TAM1897 Q1 26.18Ponovo pogledajte situaciju. Bio je Egipat sa svojim prijestoljem, svojim zadovoljstvima i blagom, koje je pripadalo njemu jednako prirodno kao što lišće opada sa drveta, bez ikakvog njegovog ličnog napora. Sve što je trebao učiniti bilo je sjediti skrštenih ruku dok kralj ne umre od starosti, i onda bi sve bilo njegovo. Ipak, radije bi bio s Kristom i trpio Njegovu sramotu nego da bude na egipatskom prijestolju. I imajte naročito na umu da je da bi bio s Kristom morao okrenuti leđa prijestolju i svim blagima i zadovoljstvima Egipta.

TAM1897 Q1 26.19Sada nemojte reći da sam to ja ubacio, da sam to izmislio. Primijetite šta riječ kaže i vidjet ćete da je sve tamo. Zar to zaista nije tamo?

TAM1897 Q1 26.20(Glasovi) Da.

TAM1897 Q1 26.21Pročitajmo to ponovo, i biće vrijeme da završimo za večeras; a onda ćemo sutra navečer ponovo proučavati Izrael:—

TAM1897 Q1 26.22Po vjeri je Mojsije, kad odraste, odbio da bude priznat za sina faraonove kćerke; radije je izabrao da trpi nevolje s Božjim narodom nego da uživa u prolaznim zadovoljstvima grijeha; smatrajući da je sramotu za Krista bolje od blaga u Egiptu, jer je gledao na nagradu.

TAM1897 Q1 26.23“Približilo se vrijeme obećanja koje je Bog zakleo Abrahamu” da će mu dati blagoslovljenu nagradu. Mojsije je u to povjerovao, odvojio se od te države, okrenuo leđa prijestolju, birajući sramotu Kristovu radije nego svu moć, zadovoljstvo i slavu Egipta. I ne zaboravite da je morao okrenuti leđa svemu tome kako bi postao sudionik Kristove sramote.