Otpadništvo Izraela. – br. 2

TAM1897 Q1 40.5Propovijed održana u nedjelju navečer, 14. ožujka 1897. Objavljeno u Glasniku Glavne konferencije, Prvo tromjesečje, 1897., sv. 2, br. 1, str. 40-45.

TAM1897 Q1 40.6Kao što smo vidjeli u prethodnoj lekciji, Izrael je otpao i zatražio kralja kako bi bio poput svih naroda. U ovom ćemo proučavanju vidjeti koliko su potpuno postali poput tih naroda. Ali je Izrael otpao od Boga; jer nisu vjerovali Bogu svim srcem. Riječ se nije pomiješala s vjerom u onih koji su je slušali. Postali su formalni, i tada su ih zla, koja bi izbjegli da su bili vjerni Bogu, zadesila kao i bilo koje drugo pogane; i tada, kako nam Duh proroštva govori, sva zla koja su bila rezultat njihove vlastite apostazije svalili su na Božju upravu. Smatrali su da je njegova vlast neuspjeh; nije im bila dovoljno dobra, nije im bila dovoljna u ovom svijetu i morali su imati vlastitu vladu – onu koju bi mogli sami voditi i kojom bi se mogli sami upravljati i štititi.

TAM1897 Q1 40.7Tada rekoše Samuelu: “Postavi nam kralja kao i svim narodima, da budemo kao i svi narodi.” Iako je Gospod, po Samuelu, svečano prigovorio, oni su prigovorili na taj prigovor i rekli: “Ne! Nego ćemo imati kralja nad sobom kao i svi narodi.” Kako su oni to htjeli, tako im je Gospod i dopustio. Ne samo da su odlučili i utvrdili da će imati kralja, već su već odlučili i tko će im biti kralj. Bio je to Šaul, sin Kišov; i Gospod im je dopustio da ga dobiju, jer su morali imati svoje.

TAM1897 Q1 40.8Ali sva zla koja im je Gospod najavio da će doći zbog izbora kralja i kraljevstva, zaista su ih zadesila. Neka od tih zala počela su osjećati već za vrijeme Šaulova kraljevanja. Značajno su im pomogli da se spase od svojih nevolja utjecaj i vladavina Davida. Iako su odbacili Boga, on ih nije napustio, već je ostao s njima da vodi sve koji žele biti vođeni i da ih spasi, ako je moguće, od nevolja koje su sigurno morale doći, za koje je znao da će doći i od kojih kao narod nisu mogli pobjeći. Ali je želio spasiti sve koji su se mogli spasiti kao pojedinci. Započeli su s putem koji ih je neizbježno i nepovratno vodio naprijed, korak po korak, sve dok, kao što ćemo vidjeti, nije došlo do propasti.

TAM1897 Q1 40.9S Salomonom su u najizraženijoj mjeri započele nevolje koje su bile nužan rezultat puta kojim su krenuli protiv Gospodnjeg protesta. A Egipat je uvijek bio uz to. Egipat se uvijek umiješa. Salomon je uzeo ženu iz Egipta, protiv Gospodnje riječi. Poslao je u Egipat po konje, protiv Gospodnje riječi. Slavu koju mu je Gospod dao iskrivio je na službu Egiptu i egipatskom idolopoklonstvu, te idolopoklonstvu svih okolnih naroda. Tereti koji su nametnuti narodu kako bi se uzdržavale Salomonovih sedamsto žena i tristo priležnica iz svih poganskih naroda u njihovom idolopoklonstvu, bili su takvi da ih narod ne bi trebao, a nije ih mogao podnijeti ni za dobro; i radi dobra oba naroda, Gospod je odlučio odvojiti deset plemena od dvaju plemena.

TAM1897 Q1 40.10Ne možemo znati što je to dobro Gospod namjeravao za deset plemena, ili za dva, jer to nikada nije ostvareno. Jeroboam je bio istaknut kao onaj koji će prvi vladati deset plemena. Ali Jeroboam, zaboravivši sjajan primjer Davida da čeka Gospodnje vrijeme i da ga on dovede na prijestolje deset plemena na svoj način — čak i dok je Salomon još živio, podigao je ruku protiv kralja, jer je poduzeo korak kojim je namjeravao zauzeti prijestolje deset plemena i vladati njima, proglasivši se kraljem protiv Salomona. To je bilo izdajstvo i pobuna. Salomon je namjeravao kazniti ga zbog toga, pa je on pobjegao u Egipat i ostao tamo do Salomonove smrti.

TAM1897 Q1 40.11Ako prije u srcu nije bio Egipćanin, postao je takav nakon što je stigao tamo. Kad je Salomon umro, Jeroboam se vratio iz Egipta. Došlo je vrijeme da se deset plemena odvoji od dva, a Rehoboam je krenuo putem koji ih je razdvojio. Kad su ljudi došli i zamolili ga da im olakša jarmove koje im je otac nametnuo, to je bio razuman i primjeren zahtjev. Starješine koje su bile Salomonovi savjetnici savjetovale su ga da to učini. Ali Rehoboam nije bio zadovoljan da prihvati savjet ovih, jer nije želio biti sluga narodu, kako su mu savjetovali; želio je biti gospodar naroda i stoga se posavjetovao s mladićima koji su odrasli s njim. Njegova majka bila je Amonka, jedna od najgoreg roda idolopoklonica koje je Salomon imao za žene; a mladići koji su odrasli s njim bili su sinovi drugih idolopoklonica koje je Salomon imao za žene. Ti su mladići odrasli u svim odvratnostima poganstva koje je Salomon prakticirao sa svojim ženama. Rehoboam je dijelio njihova mišljenja i priklonio se njihovom putu te je, naravno, odbacio savjet Gospodnji i savjet ljudi koji su se bojali Gospodina.

TAM1897 Q1 41.1Rehoboam je dao narodu odgovor koji nam je svima poznat: “Zamolili ste me da vam olakšam jaram, a ja ću vam ga otežati; gdje je bio kao vaš mali prst, učinit ću ga kao vaša bedra.” Oni su rekli: “U šatore svoje, o Izraele! Sad gledaj svoju kuću, David.” Rehoboam, kad vidje što se dogodilo, doista se začudio; no to i nije tako čudno s njegove strane, jer kad je bio toliko slijep da nije mogao vidjeti da je ono što im je rekao najnepromišljenija stvar koju je mogao reći, onda uopće nije čudno da se začudio onome što je uslijedilo kad ju je izgovorio. Poslao je svoga rizničara k njima da ih umiri, da ublaži stvar i da ih vrati, ako je moguće. Ali su oni odmah kamenovali rizničara do smrti, a Rehoboam, vidjevši kakav je bio ishod, uplaši se i pohitra u svoja kola te se požurio natrag u Jeruzalem, prikupio vojsku da dođe i pokori ih i prisili ih da mu služe. Ali mu je prorok Gospodnji rekao da to nije ono što treba učiniti, i da ostanu kod kuće, i oni su tako i učinili.

TAM1897 Q1 41.2Tada je Jeroboam preuzeo kraljevstvo i postavio zlatne telce koje je donio iz Egipta, te su deset plemena odmah odvedena u Egipat, u egipatsko idolopoklonstvo i egipatski sustav vladavine kada su se odvojila od dvaju plemena. Tako je Jeroboam pokrenuo taj val i postavio primjer kojem su slijedili svi ostali kraljevi deset plemena. I uvijek nakon toga stoji: “Jeroboam, sin Nebatov, koji je sagriješio i naveo Izrael na grijeh.” I odstupanje je neprestano, neprestano silazilo, sve dok čitavo kraljevstvo nije propalo, i o njemu se više nikada nije čulo, i nikada se neće čuti. Odstupanje u nizu kraljeva deset plemena išlo je od lošeg do još gorih i gorih. Jeroboam je bio loš; oni koji su mu odmah naslijedili također su bili loši. Zatim je došao Omri, i bio je gori od ostalih; zatim je došao Ahab, i bio je gori od svih prije njega. Tako je išlo kroz cijelo kraljevstvo, sve dok ono nije propalo i nestalo.

TAM1897 Q1 41.3Ali je Gospod sve vrijeme činio sve što je mogao da ga služe. Slao im je proroke jedan za drugim; iznova je pozivao kraljeve da ga se boje, da mu služe. Kad dođemo do posljednjih dana Izraela, posebno prorokuju Amos i Ozeja. Amos, Ozeja i Miheja prorokovali su za Izrael i Izraelu u posljednjim danima Izraela. Međutim, samo se mali dio iz knjige Miheje izravno odnosi na deset plemena. Gotovo sva proročanstva u knjizi Amosovoj odnose se na njih, kao i većina onih u knjizi Ozejinoj. Knjige Amos i Ozeja u velikoj su mjeri, gotovo u cijelosti, proročanstva o Izraelu i Gospodnji posljednji poziv Izraelu da mu se još jednom obrati i bude spašen od potpunog uništenja.

TAM1897 Q1 41.4Sva ta proročanstva, kao i povijest Izraela, stavljena su u Bibliju kao upozorenje ljudima koji žive u posljednjim danima povijesti ovoga svijeta. I Božja je uputa ondje za ljude u posljednjim danima – da se obrate Bogu kako bi bili spašeni od stvarne propasti. Zato su te stvari ondje stavljene. Tako su Amos i Ozeja jednako prisutna istina danas, za tebe i za mene i za sve ljude na svijetu, kao što su bili za narod deset plemena u vrijeme kada su pisali.

TAM1897 Q1 41.5Amos je prorokovao, a svećenik koji je bio u Bet-Elu reče mu: “Ne prorokuj ovdje; ovo je kraljeva kuća i kraljevski dvor; idi u Judu.” I on ode i javi drugom Jeroboamu da Amos proriče zlo o zemlji, i uči pobunu protiv kralja, i govori da će mač Gospodnji pasti na sve to, i da zemlja ne može podnijeti sve njegove riječi.

TAM1897 Q1 41.6Okrenimo se sada određenom odlomku i pročitajmo Amosa 7,10-15:—

TAM1897 Q1 41.7Tada Amazija, svećenik Bet-Elski, posla k Jeroboamu, kralju Izraelovu, govoreći: “Amos je skovao zavjeru protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne može podnijeti sve njegove riječi.” Jer ovako veli Amos: Jeroboam će poginuti od mača, a Izrael će zasigurno biti odveden u izgnanstvo iz svoje zemlje. A Amazija reče Amosu: ‘O proroče, idi, bježi u zemlju Judinu i tamo jedi kruh i prorokuj! Ali više ne prorokuj u Bet-Elu, jer to je kraljevska kapela i kraljevski dvor.’ Tada odgovori Amos i reče Amaziji: “Ne bijah prorok, niti sam sin proroka, nego sam pastir i skupljač smokava; i Gospod me uze dok sam čuvao stado te mi reče: ‘Idi i prorokuj mom narodu Izraelu.’

TAM1897 Q1 41.8I prorokovao je njima; ali ne zaboravite, to su bili posljednji dani Izraela. Ali kad mu nisu dopustili da prorokuje u toj zemlji, protjerali su ga i progonili, kao što su to učinili mnogim prorocima prije njega, Gospod podiže Hošeu u zemlji Judinoj; i on, budući u zemlji Judinoj kamo je ovaj idolopoklonički svećenik poslao Amosa, mogao je prorokovati o Izraelu, a oni ga nisu mogli progoniti i činiti mu što su htjeli.

TAM1897 Q1 42.1Sada samo riječ, bacivši još jedan pogled na cijelo ovo područje: Znate da su od vremena Samuela nadalje kraljevi Izraela progonili Božji narod, progonili proroke, ubijali svećenike, kako su god htjeli. Činili su to jer su imali moć, kao i duh, da to učine. Ali sada, da Izrael nikada nije imao kralja, kraljevstvo ili vlastitu upravu, bi li to mogli učiniti? — Ne; bilo bi to nemoguće. Znate da su kraljevi izraelski bili gori od poganskih kraljeva prema Božjim ljudima i Gospodnjim prorocima: tako da su, dok su kraljevi izraelski i judejski u potpunosti zlostavljali Gospodnje proroke, poganski kraljevi poštovali i favorizirali te proroke.

TAM1897 Q1 42.2Ozeja, kao što sam govorio, prorokovao je i o ovome. Sada ću pročitati nekoliko stihova iz Ozejove knjige da vidite što on o tome kaže. Pogledajte najprije deveto poglavlje, samo riječ-dvije:—

TAM1897 Q1 42.3Neće prebivati u zemlji Gospodnjoj; nego će se Efraim vratiti u Egipat.

TAM1897 Q1 42.4Efraim je bio jedan od deset plemena; ali ime se ovdje koristi za sve njih. Deset plemena otišlo je u Asiriju; odveli su ih Asirci u ropstvo. Ipak, kad su ih Asirci odveli u ropstvo, što Gospodin misli kad kaže da će se vratiti u Egipat?—Egipat označava najudaljeniju moguću apostaziju od Boga. Tama, koja je posve egipatska tama, jest stanje u kojem ljudi vladaju umjesto Boga, a cjelokupna vlast – vlada, ljudi i sve – suprotstavljena je Bogu i njegovom narodu, kao što je bilo s Izraelom dok su bili u zemlji Egiptu neposredno prije nego što su kuge pogodile Egipat i Izrael bio oslobođen. I kada Gospodin ovdje kaže da Efraim treba ići u Egipat, iako je Asirija – asirska vlast – trebala odvesti njih u ropstvo, to pokazuje da su bili odlučni ići u potpunu apostaziju te stoga nisu mogli, jednostavno zato što nisu htjeli, prebivati “u zemlji Gospodnjoj”.

TAM1897 Q1 42.5Sjećate se da smo čitali što je Gospod rekao Abramu: “Iziđi iz zemlje svoje, i iz roda svojega, i iz kuće oca svojega, u zemlju koju ću ti pokazati.” Dakle, ta zemlja jest Gospodnja zemlja. I kada On preko Ozeja govori da Izrael neće prebivati u Gospodnjoj zemlji, to se ne odnosi na onaj mali komadić zemlje oko Samarije, nego na zemlju koja je bila pokazana Abrahamu i u koju je Bog pozvao svoj narod kada ih je izveo iz Egipta. Oni neće prebivati u Gospodnjoj zemlji; zatim slijedi Egipat, apsolutna apostazija. Vidjet ćete to dalje, kako budem čitao.

TAM1897 Q1 42.6Neće prebivati u zemlji Gospodnjoj; nego će se Efraim vratiti u Egipat, i jest će nečistu hranu u Asiriji. Neće prinijeti Gospodu žrtve vina, niti će mu biti ugodne. Žrtve će im njihove biti kao kruh žalosnika; svi koji ih jedu bit će nečisti; jer kruh njihov duši neće ući u kuću Gospodnju. Što ćete činiti na dan svečanosti i na dan Gospodnje blagdanske svečanosti? Jer, gle, oni odlaze zbog razaranja: Egipat će ih pokupiti, Memfis će ih pokopati; njihova će dragocjena mjesta za srebro zauzeti trnje, trnje će biti u njihovim kolibama.

TAM1897 Q1 42.7Deseto poglavlje:—

TAM1897 Q1 42.8Izrael je vinova loza bez plodova, donosi plod samo sebi: prema mnoštvu svoga ploda povećao je žrtvenike; prema plodnosti svoje zemlje izradili su lijepe idole. Srce im je podvojeno; sada će biti proglašeni krivima: on će srušiti njihove žrtvenike, opljačkati njihove idole. Jer sada će reći: “Nemamo kralja.”

TAM1897 Q1 42.9U to vrijeme nisu imali kralja. Bio je ubijen i vladalo je međukraljevstvo. Drugi kralj još nije došao na njegovo mjesto. Ali obratite pažnju na ono što kaže: “Jer sada će reći: ‘Nemamo kralja’.” Gospod im je rekao, kad su izabrali tog kralja protiv njegove volje, da su odbacili njega. “Ne; nego ćemo imati kralja.” Jesu li imali kralja?—Da; i došao je čas kad su bili prisiljeni reći: “Nemamo kralja.” Ali što je Gospod rekao upravo u to vrijeme?

TAM1897 Q1 42.10Jer će sada reći: ‘Nemamo kralja, jer se nismo bojali Gospoda. Što nam dakle kralj može učiniti?’ Izgovorili su riječi, lažno se zaklinjući pri sklapanju saveza; i tako se sud izdiže kao otrovnik u brazdama polja. Stanovnici Samarije trebat će se bojati zbog teladi Bet-avenskih, jer će njezin narod zaplakati nad njom, i njezini svećenici koji su se veselili njoj, zbog njezine slave, jer je ona od nje odstupila.

TAM1897 Q1 42.11U trinaestom poglavlju nalazi se ono što Gospod govori. Deveti stih:—

TAM1897 Q1 42.12O Izraele, sam si se uništio; ali u meni je tvoja pomoć. Ja ću biti tvoj kralj.

TAM1897 Q1 42.13Ali oni to nisu htjeli. Dakle, vidite kroz cijelu priču, Gospod je želio biti njihov jedini kralj; želio je da ga oni pronađu kao svoga kralja i da ne budu imali nikoga drugoga. Zatim, kako kaže u sljedećem stihu: “Dao sam ti kralja u svojem gnjevu i uzeo sam ga u svojem bijesu.” Dakle, čitam cijeli taj stih:—

TAM1897 Q1 42.14Ja ću ti biti kralj: gdje je ijedan drugi koji te može spasiti u svim tvojim gradovima? I tvoji suci za koje si rekao: ‘Dajte mi kralja i knezove?’

TAM1897 Q1 42.15On ih usmjerava natrag na vrijeme kad su rekli: “Dajte nam kralja da nam vlada.” On sada kaže: “Tada sam se protivio da ga imate i rekao vam da će doći ovo zlo; sada vi sami priznajete da nemate kralja, nego ste sami sebe uništili. Ja ću biti vaš kralj; dopustite mi da budem vaš kralj.” Sada pogledajte jedanaesto poglavlje, prvi stih:—

TAM1897 Q1 42.16Kad je Izrael bio dijete, tada sam ga ljubio i iz Egipta sam pozvao svoga sina.

TAM1897 Q1 43.1Zašto ovdje govori o tome u posljednjim danima Izraela, tisuću godina nakon što ga je izveo iz Egipta? Čemu to služi?

TAM1897 Q1 43.2Kad je Izrael bio dijete, tada sam ga ljubio i iz Egipta sam pozvao svoga sina. Kako su ih pozvali, tako su se od njih odmakli: prinosili su žrtve Baalima i palili tamjan rezbarenim idolima. I ja sam učio Efraima hodati, uzimajući ih za ruke, ali oni nisu znali da ih ja liječim. Vukao sam ih užetima ljudskim, vezama ljubavi; i bio sam im kao onaj koji skida jaram s njihovih čeljusti, i stavio sam im hranu pred nos. Neće se vratiti u zemlju egipatsku, nego će mu Asirac biti kralj, jer su odbili vratiti se. Mač će ostati nad njegovim gradovima, uništit će njegove grančice i proždrijeti ih zbog njihovih vlastitih savjeta. A narod moj je sklon odstupanju od mene: iako ih pozivaju k Najvišem, nitko ga nije htio uzvisiti.

TAM1897 Q1 43.3Gospodin sada oplakuje Izrael, upravo kad je on na rubu propasti. On upućuje posljednji poziv: posljednje proročanstvo dolazi sada; i upravo tada, u to vrijeme, Ezekija vlada u Judeji. Kad je došao na prijestolje, dao se na reformu kraljevstva i na njegovo oporavljanje od apostazije Ahazove. Kad je očistio hram i sve uredio, imali su dvotjednu Pashu. Ali prije te Pashe, Ezekija je poslao glasnike po svoj zemlji deset plemena, što je od njih ostalo, da ih pozovu na Pashu u Jeruzalem, da se klanjaju Gospodinu Bogu nad vojskama; ali, kako se navodi, oni su se rugali glasnicima i podsmjehivali im se; ipak “velika mnoština” iz Izaharova, Zebulunova i Neftalijeva, te iz raznih dijelova pokrajina, došla je u Jeruzalem, proslavila Pashu i pridružila se Gospodinu. I kad ovaj narod uziđe u Jeruzalem i zauzme svoje mjesto među narodom u Judeji, u to isto vrijeme asirski kralj se popne i zauzme čitavu zemlju deset plemena. I tako su oni koji su poslušali taj poziv Ezekije da uziđu u Jeruzalem i štuju Gospodina bili spašeni od zatočeništva u Asiriji.

TAM1897 Q1 43.4Sada, neposredno prije nego što Ezekija iznese svoju molbu, Hošeja ovo piše, a Gospod tuguje zbog onoga što je narod odlučio učiniti. Pogledajte što kaže:—

TAM1897 Q1 43.5Ja sam i Efraima učio hodati, držeći ih za ruke.

TAM1897 Q1 43.6Gospod je bio toliko željan da krenu pravim putem da ih je uzeo za ruke i vodio; ali su povukli ruku, nisu htjeli ići ni tako. No ipak ih ne može prepustiti. Pogledajte:—

TAM1897 Q1 43.7Kako da te pustim, Efraime? Kako da te predam, Izraele? Kako da te učinim kao Admu? Kako da te postavim kao Seboim? Srce mi se u meni okreće, sva mi se samilost rasplamsala. Neću izvršiti žestinu gnjeva svojega, neću se vratiti da uništim Efraima; jer ja sam Bog, a ne čovjek, Sveti u sredini tvoje; i neću ući u grad.

TAM1897 Q1 43.8Tako se suzdržava od sudova koji moraju pasti na njih. Budući da je Bog, ne dopušta da oni još padnu; čak ni onda kada moraju pasti. No oni su se i dalje pobunili; i dalje su išli svojim putem. A rezultat je zabilježen u 2. Kraljevima 17,5-8:—

TAM1897 Q1 43.9Tada je kralj Asirski krenuo po svoj zemlji, došao u Samariju i opkolio je tri godine. U devetoj godini Hošeje, kralj Asirski je osvojio Samariju i odveo Izraelce u Asiriju te ih smjestio u Halahu, u Haboru uz rijeku Gozan i u gradovima Medijaca. Jer su sinovi Izraelovi griješili protiv Gospodina, Boga svojega, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, iz ruke faraona, kralja egipatskog, i klanjali se drugim bogovima te hodali po običajima naroda koje je Gospodin istjerao pred sinovima Izraelovim i po običajima koje su uveli izraelski kraljevi.

TAM1897 Q1 43.10Zatim ih prati sve do trinaestog stiha:—

TAM1897 Q1 43.11Ipak, Gospod je svjedočio protiv Izraela i protiv Jude, po svim prorocima i vidovnjacima, govoreći: “Obratite se od svojih zlih puteva i čuvajte moje zapovijedi i moje odredbe, prema svemu zakonu koji sam zapovjedio vašim ocima i koji sam vam poslao po svojim slugama prorocima.” Unatoč tome, nisu poslušali, nego su okorjeli vrat, kao vrat svojih otaca koji nisu vjerovali u Gospoda, Boga svojega. I odbacili su njegove odredbe i savez koji je sklopio s njihovim ocima, i svjedočanstva koja je posvjedočio protiv njih; i pošli su za ništavilom, postali ništavni i slijedili pogane oko sebe, za kojima im je Gospod zapovjedio da ne čine kao oni.

TAM1897 Q1 43.12Tako su izgubljena deset plemena. Hošeja, kada je prorokovao o njima, rekao je: “Juda još vlada s Bogom i vjeran je svetima.” Juda se još mogao održati. Ezekija je bio kralj; Manase je slijedio Ezekiju i ponovno je kraljevstvo upleo u otpadništvo; njegov je sin slijedio njegove stope; Josija je slijedio i još jednom obnovio kraljevstvo; a kad je Josija ubijen, kraljevstvo je odmah krenulo u propast. Nakon Josije nije bilo nikoga tko bi se bojao Gospoda. Čak i za Ezekijina doba neprestano su zazivali Egipat i držali se Egipta, pokušavajući natjerati Egipat da ih spasi, tražeći pomoć od Egipta, iako su teškoće koje su ih zadesile bile sve zbog njihove nevjere i odstupanja od Gospoda.

TAM1897 Q1 43.13Sada pogledajte kasnije dane Jude. Ahaz posla u Asiriju k Tiglat-Pileseru, kralju, i zamoli ga da dođe i spasi ga iz ruke kralja Damaska i kralja Samarije. Tiglat-Pileser je to i učinio; zauzeo je Damask, čime je oslobodio Ahaza. Ahaz mu je plaćao danak, otišao je u Damask da ga dočeka i da mu se kao podanik pokloni. Dok je bio tamo, ugledao je idolopoklonički oltar, dao je izraditi jedan poput njega i postavio ga na vrata Gospodnjeg hrama. Tako je doveo narod u otpadništvo, kao i ostali u Izraelu.

TAM1897 Q1 43.14U Judeji je Ahaza naslijedio Ezekija. Kad je Ezekija postao kralj, želio se osloboditi asirske vlasti i danaka. U Judeji je postojala stranka koja je stajala uz Ezekiju i bila odlučna u namjeri da se oslobodi od Asirije. Ta je stranka smatrala da je jedini način za to dobiti pomoć Egipta. Izaija je tada prorokovao i rekao im da se oslanjaju na Gospodina za izbavljenje i od Egipta i od Asirije. Rekao im je da su zbog griješenja protiv Gospodina bili potlačeni. Rekao im je da njihov pokušaj da dobiju pomoć od Egipta neće koristiti; jer bi im pokušaj da dobiju pomoć od Egipta donio još veću potlačenost, jer bi ih Egipat samo potlačio umjesto da im pomogne; da Egipat ne može izbaviti.

TAM1897 Q1 44.1Sada pogledajte osmo poglavlje Izaije. Koji je to odlomak iz Svetog pisma koji mi toliko koristimo u knjizi Izaije, o dolasku Gospodnjem i čekanju dolaska Gospodnjeg? Gdje ga nalazimo? Sjećate li se da osmo poglavlje Izaije govori o onima koji se obraćaju duhovima, koji šapuću i mrmljaju — misleći na spiritizam? Tamo stoji: “Zaveži svjedočanstvo, zapečati zakon među mojim učenicima. I ja ću čekati na Gospodina, koji skriva svoje lice od kuće Jakovljeve, i tražit ću ga.” Je li to onda adventno poglavlje?—Da. Je li to poglavlje koje se proteže do dolaska Gospodnjeg?—Da.

TAM1897 Q1 44.2Sada pogledajte što je u tom poglavlju. Pogledajte što je na početku ovog poglavlja, počevši od petog stiha.

TAM1897 Q1 44.3Gospod mi je opet govorio, govoreći: ‘Zato što ovaj narod odbacuje vode Šiloahove koje teku polako i raduje se Rezinu i sinu Remalijinu [to je bila Asirija i Damask]; sada, dakle, gle, Gospod podiže na njih vode rijeke, jake i mnoge, kralja asirskog i svu njegovu slavu: i on će se popeti preko svih svojih kanala i prijeći preko svih svojih obala: i prijeći će kroz Judu; preplavit će i prijeći, doseći će čak do vrata; i raširenje njegovih krila ispunit će širinu tvoje zemlje, o Immanuele.

TAM1897 Q1 44.4To je doslovno bilo istinito u njihovom slučaju. Asirski kralj je došao i preplavio cijelu zemlju. Ali zašto je to napisano u vezi i na mjestu gdje se iščekuje dolazak Gospodnji, i u vezi s narodom koji treba iščekivati dolazak Gospodnji? To je napisano na tom mjestu i preneseno do nas kako bi se svemu narodu našeg dana pokazalo da će teškoće, nevolje i zbrke doći na svu zemlju i na sve narode, da će preplaviti i prijeći, doseći čak do vrata i ispuniti širinu zemlje te da narod neće znati kako da se spasi. Zato je ovaj odlomak prenesen do nas koji iščekujemo Gospoda. Čitajmo dalje i vidjet ćemo.

TAM1897 Q1 44.5Savezujte se, narodi, i bit ćete zdrobljeni; poslušajte, svi vi iz dalekih zemalja: opasajte se, i bit ćete zdrobljeni; opasajte se, i bit ćete zdrobljeni. Savjetujte se, ali sve će biti uzalud; izgovorite riječ, ali ona se neće ostvariti: jer je Bog s nama. Jer mi je Gospod ovako rekao snažnom rukom i uputio me da ne hodam putem ovog naroda, govoreći: ne recite ‘savezu’ svima onima kojima ovaj narod kaže ‘savezu’; niti se bojte njihova straha, niti se plašite.

TAM1897 Q1 44.6Postoje li sada takva vremena, baš kad se iščekuje dolazak Gospodnji? Udružuju li se zato što ih je strah i što su zbunjeni? Zato što nevolje dolaze na zemlju? Vidimo li išta takvo negdje? Je li itko od vas to vidio?—O da, jeste! Je li to itko vidio osim adventista sedmog dana?—Doista, kad bi se mogla išta razlikovati, gotovo svi to vide jasnije od adventista. Ali to se vidi; to je dovoljno jasno. I oni se udružuju, vežu se u skupine i snopove te se pripremaju. Za što se pripremaju? Što će doći?—Bit će razbijeni na komade. Pa za što se pripremaju? — Da budu smrskani. Ipak, oni tako ne misle; nego misle da se pripremaju protiv zala koja dolaze. A pokušaji koje poduzimaju da se izbave od zala samo produbljuju stvar i približavaju ih još više propasti i smrskavanju.

TAM1897 Q1 44.7Posvetite Gospoda nad vojskama; neka on bude vaš strah, neka on bude vaš užas. I on će biti svetište; ali kamen spoticanja i stijena sablazni za oba doma Izraelova, zamka i klopka za stanovnike Jeruzalema. I mnogi će među njima posrnuti, pasti i slomiti se, i upasti u zamku i biti uhvaćeni. Sveži svjedočanstvo i zapečati zakon među mojim učenicima. A ja ću čekati na Gospoda, koji skriva svoje lice od kuće Jakovljeve, i tražit ću ga. Gle, ja i djeca koju mi je Gospod dao znakovi smo i čudesa u Izraelu od Gospoda nad vojskama, koji prebiva na gori Sionskoj.

TAM1897 Q1 44.8Jasno je da se to proteže do dolaska Gospodnjeg. To je poticaj narodu koji će dočekati Gospoda. Ali zašto se u njemu spominju nevolje iz vremena kada je Asirija tlačila Judu? Zato što to na najjasniji način pokazuje kakve će nevolje obuhvatiti cijelu zemlju i mučiti sav narod u vrijeme dolaska Gospodnjeg. A pokušaji koje je Juda činio da izbjegne ta zla i da se od njih oslobodi, upravo su takvi pokušaji kakve će činiti oni koji se ispovijedaju Božjim narodom da bi se oslobodili zala koja dolaze.

TAM1897 Q1 44.9Bog neprestano poziva: Ne oslanjajte se na Asiriju; ne oslanjajte se na Egipat; nego se oslonite samo na Gospoda. Okrenite leđa Asiriji: to je ispravno. Ali ne bježite u Egipat da biste pobjegli od Asirije. Tražite Gospoda. Ne idite u Egipat; idite k Gospodu. I kad Gospoda nađete svim svojim srcem, bit ćete oslobođeni od svih tih nevolja i ugnjetavanja od strane Asirije. Samo nekoliko riječi o tome. Trideseto poglavlje Izaije otkriva nam tajnu toga.

TAM1897 Q1 45.1Jao neposlušnoj djeci, govori Gospod, koja sklapaju savjet, ali ne od mene; i koja se pokrivaju pokrovom, ali ne od Duha moga, da bi dodali grijeh na grijeh; koja odlaze u Egipat, a ne pitaju usta moja; da se ojačaju snagom Faraonovom i da se uzdaju u sjenu Egipta. Zato će vam snaga faraonova biti sramota, a pouzdanje u sjenu egipatsku – posramljenje. Stihovi 1–3.

TAM1897 Q1 45.2Njegovi su se glasnici spustili ondje da sklapaju savez s Egiptom. A kad je Juda poslao glasnike u Egipat, Egipat se posramio zbog tih glasnika.

TAM1897 Q1 45.3Jer su njegovi knezovi bili u Zoanu, a njegovi glasnici došli su u Hanes. Svi su se posramili naroda koji im nije mogao koristiti, niti biti pomoć ni korist, nego sramota i ruglo. Teret životinja južnih krajeva: u zemlju nevolje i tjeskobe, odakle dolaze lav mladi i lav stari, zmija otrovna i žestoka zmija leteća, oni će nositi svoja bogatstva na leđima mladih magaraca, i svoje riznice na grbama deva, k narodu koji im neće biti od koristi. Jer Egipćani će uzalud pomagati, i uzalud: zato sam i uzviknuo o ovome: Snaga njihova je sjedenje mirno. Stihovi 4-7.

TAM1897 Q1 45.4Da vidite da ovo nije strano, ovdje ću se okrenuti i pročitati iz svjedočanstva, datiranog 5. srpnja 1896., kako slijedi:—

TAM1897 Q1 45.5Oprezanja dana u Božjoj riječi djeci Izraelovoj nisu bila namijenjena samo njima, nego svima koji će živjeti na zemlji. On im kaže: “Jao neposlušnoj djeci... koja traže savjet, ali ne od mene; i koja se pokrivaju, ali ne mojim Duhom, da bi dodala grijeh na grijeh; koja odlaze u Egipat, a ne pitaju mojih usta; da bi se ojačala snagom faraonovom i pouzdala u sjenu Egipta.” Ako je Gospodin u davna vremena ukorio svoj narod jer je zanemario tražiti savjet od njega u nevolji, zar mu danas neće biti neugodno ako se njegov narod, umjesto da se oslanja na sjajne zrake Sunca Pravednosti da prosvijetle njegov put, u svojoj kušnji i iskušenju okrene od njega po pomoć ljudima koji su jednako lutajući i neučinkoviti kao i on sam? Gdje je naša snaga? Je li ona u ljudima koji su bespomoćni i ovisni kao i mi; kojima je potrebna Božja vodstva jednako kao i nama? Krist kaže: “Bez mene ne možete učiniti ništa;” i on je osigurao Svetoga Duha kao prisnu pomoć u svakom trenutku potrebe.

TAM1897 Q1 45.6Ali znate da su u zbrci prošle godine, za koju se nadalo da će je riješiti politička kampanja, čak i adventisti sedmog dana bili toliko odvedeni od svoje odanosti Bogu da su sudjelovali u kampanji pokušavajući manipulirati političkim poslovima, kontrolirati izbore i pokušavajući utjecati na stvari. Čemu? — Oh, da pomognu zemlji da se izvuče iz poteškoća za koje su bili tako sigurni da dolaze na zemlju. Naravno, poteškoće dolaze na zemlju. Ali hoće li se adventisti sedmog dana organizirati u skupine za takav posao? Neka budu oslobođeni od Asirije; neka budu oslobođeni i od Asirije i od Egipta za Boga. To je jedino spasenje. To je jedino oslobođenje, bilo tada, sada ili zauvijek.