Nauka o spasenju. – br. 1

TAM1897 D 46.2Propovijed održana u petak navečer, 12. veljače 1897. Objavljeno u dnevnim biltenima Glavne konferencije od 16. veljače 1897., sv. 1, br. 3, str. 46-47 i od 17. veljače 1897., sv. 1, br. 4, str. 49-53.

TAM1897 D 46.3SVATKO zna da je ovo vrlo znanstveno doba, barem po imenu, prema tvrdnjama i težnjama. Bog želi da njegov narod uvijek prati svoje vrijeme. Više od toga: on želi da njegov narod uvijek bude ispred svog vremena. Posebno želi da njegov narod uvijek bude reformator, a da bi netko bio reformator, mora biti ispred svog vremena. Stoga, budući da je ovo posebno znanstveno doba, prema tvrdnjama i inače, Božje djelo, njegov narod, mora biti znanstveno kako bi udovoljilo zahtjevima vremena. To je izjava teze na čije vas proučavanje večeras pozivam. Gospodin želi da vi i ja prihvatimo tu tezu, proučimo je i gradimo na njoj, sve dok se pred svijetom ne dokaže da je ta teza znanstveno ispravna. Ako vi i ja, ako svi koji ispovijedaju ime Kristovo, to učinimo, tada će to djelo izvršiti Gospodin. Svijet će to vidjeti, i svijet će to vidjeti, bilo da vi i ja sudjelujemo u tome ili ne. Jer ako vi i ja ne sudjelujemo u tome, sudjelovat će oni koji dopuste Gospodinu da to djelo učini po njima; a ako mu vi i ja ne dopustimo da to učini, mi ćemo to propustiti.

TAM1897 D 46.4Ali vi kažete: “Spasenje je djelo Božjeg naroda.” Spasenje je jedini cilj Gospodnji. To su govorili i ova druga braća. To je ono što smo imali u današnjoj nastavi poslijepodne i što smo imali u svim lekcijama u Poslanici Hebrejima. To je lekcija koju smo imali i na drugim mjestima u Svetom pismu. A Sveto pismo kaže da ne trebamo znati ništa osim Isusa Krista i njega raspetoga. Vi to kažete; da, i ja to kažem. Kažem da je djelo Božjeg naroda — sve što je Božja stvar na svijetu — djelo spasenja. I to se točno podudara s onim što smo već izjavili. Stoga je spasenje znanost.

TAM1897 D 46.5Štoviše: Spasenje nije samo znanost, nije jednostavno znanost; ono je glavno, ključno, središte svih znanosti. To je najznanstvenija od svih stvari kojima se bavi ljudski um u ovom svijetu. Tako da, kada Božji narod prihvati Božje spasenje onakvo kakvo jest u Bogu; kada Njegova stvar spasenja u svijetu stane kao istinsko predstavljanje Njegovih ideja o spasenju, tada će se svijetu otkriti znanost koja je iznad svih drugih znanosti. Tada Božji narod može stajati pred samim kraljevima znanosti i ne postidjeti se u znanstveno doba.

TAM1897 D 47.1Sada, ja sam u potpunosti posvećen toj istini. I želim da vidite koliko je ona u potpunosti istina. Vi i ja posvećeni smo Božjem spasenju. I želim da vidite iz Biblije — knjige svake istine — da je spasenje znanost. Tada ćete, zajedno sa mnom, biti posvećeni toj istini.

TAM1897 D 47.2Prvo, dakle, želim da razmišljate trezveno i uvjerite se sami ne samo da je spasenje znanost, nego i da je to najviša od svih znanosti.

TAM1897 D 47.3Riječ “znanost” doslovno znači znanje. Znanost o botanici je znanje o botanici. Znanost o astronomiji je znanje o astronomiji. Tako je jedan znanstvenik definirao znanost kao “proizvod razmišljanja”. Sve znanje — znanost — koje svijet ima o astronomiji, proizvod je razmišljanja svijeta o temi astronomije.

TAM1897 D 47.4Sada je spasenje spoznaja Boga: “Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinog istinitog Boga, i Isusa Krista kojega si poslao.” Stoga je to znanost. Ali ta spoznaja nije proizvod ljudskog razmišljanja: ona je proizvod Božjeg razmišljanja. Jer “oko ne vidje, niti uho ču, niti uđe u srce čovjeka ono što Bog pripravi onima koji ga ljube. A Bog nam to objavi svojim Duhom; jer Duh sve istražuje, i ono najdublje Božje.” Stoga je spasenje, budući da je proizvod Božjeg promišljanja, ne samo znanost, nego i najuzvišenija od svih znanosti.

TAM1897 D 47.5Opet: ono što svijet priznaje kao znanost — prirodne znanosti — proizvod je ljudskog razmišljanja. Ljudi razmišljaju umom. Stoga se ljudi, kad se bave svim tim znanostima, služe umom. No spasenje se bavi samim umom. Koje je, dakle, uzvišenije? Koje je uzvišenije — ono što se bavi svim ostalim stvarima ili ono što se bavi onim što se bavi svim ostalim stvarima? — Naravno, potonje. Dakle, budući da se ljudi umom bave svim ostalim znanostima, a spasenje se bavi samim umom, posve je jasno ne samo da je spasenje znanost jednako sigurno kao i bilo koja druga znanost, nego i da je to viša znanost od svih ostalih znanosti. To je najviša znanost koju ljudski um može spoznati.

TAM1897 D 47.6Još jednom: Spasenje se bavi umom. Ali tko je onaj koji se u spasenju i po spasenju bavi umom? — To je sam Bog. Dakle, budući da je sam Bog taj koji izrađuje, koji objavljuje ovu znanost; i budući da je ova znanost proizvod Božjeg mišljenja; proizlazi da je znanost spasenja najviša, najdublja, najšira znanost koja je poznata, ne samo ljudskom umu, nego i cijelom svemiru.

TAM1897 D 47.7Pročitajmo nekoliko biblijskih odlomaka. “Ne prilagođavajte se ovome svijetu, nego se preobrazite obnovom svojega uma.” Rimljanima 12,2. “Tako dakle umom ja sam služim zakonu Božjem.” Rimljanima 7,25. “Znamo da je Sin Božji došao i dao nam je razum.” “Imamo Kristov um.” Jedini način na koji nas Gospodin može doseći jest kroz um. On opći s nama samo kroz um. On nas upravlja samo kroz naše umove. Pogledajte: “Umom ja sam služim zakonu Božjem, a tijelom zakonu grijeha.” A prva od svih zapovijedi je ova: “Slušaj, Izraele; Gospodin, Bog naš, jedan je Gospodin. I ljubit ćeš Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, i svom svojom dušom, i svim umom svojim.” “Um tjelesni neprijatelj je Bogu; ne podlaže se zakonu Božjem, niti može.” Tjelesni um koji se ne može podložiti Božjem zakonu — ne može — mora se promijeniti, mora se zamijeniti drugim umom koji uvijek služi Božjem zakonu. Ta promjena uma jest spasenje. To obnavljanje uma djelo je Božje u djelu njegova spasenja i ne može ga izvršiti nitko drugi. Stoga je to najviša od svih znanosti — najviša koja je poznata ljudskom umu, najviša koja je poznata svemiru.

TAM1897 D 47.8Zar ne počinjete shvaćati zašto Svjedočanstva govore o “znanosti spasenja”?

TAM1897 D 49.1Sada želim da vidite da i drugi tako misle. Želim da vidite da nisam sam u ovome. Želim da vidite da za ovaj stav imamo autoritet — znanstveni autoritet — to jest, autoritet osoba koje razumiju znanost.

TAM1897 D 49.2Kad bih vam večeras mogao iznijeti dokaz da oni koji najbolje od svih na ovom svijetu razumiju sve ostale znanosti svjedoče da su više zainteresirani za ovu znanost nego za sve ostale zajedno, da u njoj vide više toga što vrijedi njihove pažnje nego u svim ostalim znanostima zajedno, ne biste li onda rekli da sam siguran kad govorim ovako – s znanstvenog stajališta? E pa, ja imam upravo takvu družinu — družinu koja razumije sve ostale znanosti, i imam dokaze, istinito iznesene, da su više zainteresirani za ovu nego za sve ostale zajedno.

TAM1897 D 49.3U 1. Petrovoj 1,10-12 apostol govori o spasenju i ondje čitam ovako:—

TAM1897 D 49.4O kojem spasenju su proroci marljivo raspitivali i istraživali, oni koji su prorokovali o milosti koja će doći k vama, istražujući što, ili kakvo vrijeme, Duh Kristov koji je bio u njima označavao, kad je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama i slavi koja će uslijediti. Kojima je objavljeno da oni ne sebi, nego nama služe onim što vam se sada javlja po onima koji su vam evanđelje navijestili Duhom Svetim poslanim s neba; u što anđeli žele zagledati.

TAM1897 D 49.5U što anđeli žele zagledati? — U spasenje Božje kada se propovijeda sa Svetim Duhom poslanim s neba. Grčka riječ za “željeti” ovdje znači “usmjeriti svoje srce na nešto”. A grčka riječ za “zagledati se” znači: “nadviti se nad nešto kako bi se to pogledalo; gledati s glavom nagnutom naprijed; gledati u nešto s tijelom savijenim; pažljivo gledati, znatiželjno promatrati – o nekome tko se želi upoznati s nečim.” Takav je stav anđela prema temi spasenja.

TAM1897 D 49.6Sada, razumiju li anđeli druge znanosti — biologiju, geologiju, ihtiologiju, astronomiju — sve ostale znanosti? Znate da razumiju. Svi znaju da anđeli u potpunosti razumiju sve ostale znanosti. Svi znaju da je posve sigurno reći da svi anđeli razumiju sve ostale znanosti beskrajno temeljitije nego što bilo koji čovjek razumije, ili je ikada razumio, bilo koju pojedinačnu znanost. Ali anđeli su više zainteresirani za temu spasenja nego za sve ostale znanosti. Oni koji od svih najviše znaju, najviše su zainteresirani za ovu jednu. O, dobro, složili ste se sa mnom prije nekog vremena da ako bih mogao navesti takav autoritet, rekli biste da smo sigurni zauzimajući ovaj stav. Hajde onda, sigurni smo. U najboljem smo društvu — da, u najboljem znanstvenom društvu. Postoji autoritet koji je konačan po tom pitanju, znanstveni autoritet.

TAM1897 D 49.7Sada, ne igram se riječi “znanost” večeras. Riječi “znanost” i “znanstveni” koristim u vezi sa spasenjem kao apsolutno istinite pojmove. Spasenje Božje doista je znanstvena stvar, ne lažno nazvana tako, nego istinski, najuzvišenije znanstvena. Stoga nemojte uopće pomisliti da se igram riječima “znanost” ili “znanstveni”. Koristim ih iskreno, jer su točne u ovom kontekstu.

TAM1897 D 49.8Ali to nije sve: ne samo da anđeli žele ovo proučavati, kao oni koji bi se htjeli s nečim upoznati; nego se i upoznaju s nečim. Oni doista uče promatrajući ovo i proučavajući ga. Okrenite se Poslanici Efežanima 3,8-11 i vidjet ćete ovu misao izraženu:—

TAM1897 D 50.1Meni, najmanjem od svih svetaca, dana je ova milost da među poganima propovijedam neistraživo bogatstvo Kristovo i da sve [izostavljam riječ ljudi, jer je ona dodana] učim o udjelu tajne koja je od postanka svijeta bila skrivena u Bogu, koji je sve stvorio po Isusu Kristu, za namjeru [Pogledajte, dakle, ja trebam propovijedati neistraživo bogatstvo Kristovo kako bih sve učinio da vide što je zajedništvo misterija, koje je bilo skriveno u Bogu, i to je namjera, svrha] da sada crkvom postane poznata upraviteljima i vlastima na nebeskim mjestima (u nebu, kako neki prijevodi navode; i to je točno) višestruka mudrost Božja, prema vječnom naumu koji je zamislio u Kristu Isusu, našem Gospodinu.

TAM1897 D 50.2Koja je “namjera” da ljudi ovo vide? — Da bi “prinčevstvima i vlastima na nebeskim prostorima” (“na nebu” kako neki prijevodi navode; što je točno) postala poznata raznolika mudrost Božja. Anđeli, prinčevstva i vlasti, žarko žele uvidjeti ovo evanđelje spasenja kada se ono propovijeda s Duhom Svetim poslanim s neba. Oni doista gledaju i proučavaju. I dok proučavaju, uče o novim objavama Božje mudrosti — raznolike Božje mudrosti — prema njegovom vječnom naumu koji je zamislio u Kristu Isusu, našem Gospodinu. Znate iz drugih spisa da se ova tajna Boga, ovaj vječni naum, objavljuje u evanđelju. Znate da prinčevstva i vlasti na nebu nisu vječni na isti način — oni nisu od vječnosti do vječnosti. Oni su od određene točke do vječnosti, kao što smo vi i ja. Gabrijel je vječan samo od trenutka kada je stvoren. On nije od vječnosti do vječnosti.

TAM1897 D 50.3Ali Bog jest od vječnosti do vječnosti. Dakle, od vječnosti do vječnosti postojao je, postoji, naum — njegov vječni naum koji je utemeljen u Kristu Isusu, Gospodinu našem. Koliko će vremena trebati anđelima da dosegnu dubinu, da iscrpe proučavanje, tog vječnog nauma? — Do vječnosti. To je sasvim jasno. Tada, kako se ta svrha otkriva u evanđelju, kako se objavljuje kroz misterij Boga, koji je “Krist u vama, nada slave”, sasvim je jasno da anđeli to proučavaju. I dok to proučavaju, vide otkrivenu višestruku mudrost Božju, prema njegovoj vječnoj svrsi. Žude da to prouče. Čine to i tako uče.

TAM1897 D 50.4Dakle, budući da oni razumiju sve druge znanosti više nego što ikakav čovjek razumije ijednu, kada su više zainteresirani za ovu nego za sve ostale i uče iz nje; nije li to činjenica na koju se vi i ja možemo s povjerenjem osloniti? Nije li onda i ovo tema dostojnija našeg razmišljanja, našeg najuzvišenijeg promišljanja, od svih ostalih zajedno? Zar ne možemo usmjeriti svoja srca na ovo i posvetiti mu cijelu svoju dušu, a da pritom ne budemo neznanstveni? O, možemo, možemo! Učinimo to.

TAM1897 D 50.5Sada me nemojte krivo shvatiti. Ne napadam druge znanosti. Ne kažem da sve ostale znanosti treba zanemariti i smatrati ih prividima i nedostojnima bilo kakve pažnje. Ne; kažem da je ovo veće od svih njih i da se sve što u njima proučavamo mora proučavati podređeno ovome što je veće od njih. Kažem samo da sve ostale moraju zauzeti, barem, sekundarno mjesto u odnosu na ovu jednu, ako želimo biti znanstveni.

TAM1897 D 50.6Razmislite o tome! Uzmimo naše vlastite prirodne umove kojima se bavimo u drugim znanostima. Bih li ja, bi li itko, bio strogo znanstven da svoje najbolje i najuzvišenije razmišljanje usmjeri na znanost, kada ima najviši mogući autoritet da mu je nadohvat ruke viša znanost? Bi li to bilo znanstveno? — Ne. Dakle, do sada vidimo da je ovo znanost; da je ona najviša znanost. Stoga svaki čovjek koji ne usmjeri svoje najuzvišenije i najbolje razmišljanje te sve svoje snage prvenstveno na ovu znanost i ne dopusti joj da vodi sve ostale znanosti, u svojoj biti nije znanstven.

TAM1897 D 50.7I nije mudar. Jer što je ova znanost? — Spasenje. Vrlo dobro. I to je život vječni. Zamislite da posvetim cijeli svoj život, sve svoje snage, drugim znanostima, zanemarujući ovu ili smatrajući je inferiornom, hoću li je postići? — Ne. Koliko ću onda imati vremena za proučavanje drugih znanosti? — Najviše samo nekoliko godina. Tada će moj rad na tim znanostima biti zauvijek dovršen i više nikada neću imati priliku proučavati ih.

TAM1897 D 50.8Ali ako se prvo pozabavim ovom, i dopustim drugima da zauzmu sporedno mjesto dok ne osiguram ovu, hoću li tada imati priliku proučiti i druge? — Da. Koliko dugo? — Do vječnosti. Ah, zar to onda nije mudar put? Zar to nije jedini mudar postupak? I zar to nije jedini znanstven i razuman postupak? — Svakako da jest. Hajde onda, budimo znanstveni, strogo, vrhunski znanstveni.

TAM1897 D 50.9Sada pogledajmo malo dalje. U onom prvom odlomku koji smo proučavali o anđelima, počelo je s prorocima ovako: “Za koje spasenje su proroci, koji su prorokovali o milosti koja će doći k vama, marljivo istraživali i pretraživali, svjedočeći unaprijed o Kristovim patnjama i slavi koja će uslijediti.”

TAM1897 D 51.1Eto, po prorocima je u pisanom obliku iznesena ova znanost o spasenju kakvu ovdje imamo, ovaj proizvod Božjeg promišljanja o spasenju. Ova knjiga znanosti, ova znanost o spasenju, došla je po prorocima. Jesu li znali išta o drugim znanostima? — Da.

TAM1897 D 51.2To možemo pronaći na više mjesta — više nego što bismo imali vremena primijetiti večeras. Ali pogledat ćemo dvije ili tri točke kako bismo si jasno predstavili činjenicu da su oni doista posjedovali to znanje.

TAM1897 D 51.3U petnaestom poglavlju Prve poslanice Korinćanima nalazi se znanstvena izjava koja je učinjena otprilike tisuću sedamsto godina prije nego što ju je otkrila znanost. Bila je ondje sve te godine, ali znanstvenici u čijem je području bila nisu je znali putem svog razmišljanja. To je izjava istine iz astronomije. Tko god je vjerovao u izjavu iz Biblije, znao ju je cijelo vrijeme, naravno, iako nikada nije čuo za riječ astronomija; ali ljudska znanost je nije poznavala i otkrila ju je tek nakon toliko vremena.

TAM1897 D 51.4Još jedna misao: kada je taj biblijski pisac iznio tu znanstvenu tvrdnju za koju su znanstvenici sedamnaeststo godina kasnije utvrdili da je znanstveno točna, nije li ona cijelo to vrijeme bila jednako istinita znanstvena tvrdnja kao i nakon što je otkrivena? — Zasigurno. Pa zar tada nije bila istinita kada ju je pisac napisao? — Svakako. Odlomak je 1. Korinćanima 15,41:—

TAM1897 D 51.5Jedna je slava sunca, a druga slava mjeseca, a druga slava zvijezda; jer se jedna zvijezda razlikuje od druge zvijezde u slavi.

TAM1897 D 51.6To se nije znalo prije sto godina, jer prije otprilike toliko vremena čovjek koji je smatrao sebe prilično značajnim astronomom, i za kojeg su to smatrali i njegovi kolege, kritizirao je tu izjavu kao netočnu i kao dokaz neznanja biblijskih pisaca; jer je mislio (to jest, biblijski pisac je mislio) da se jedna zvijezda razlikuje od druge zvijezde po slavi, po sjaju, a ne po udaljenosti. To je izjava tog kritičara o tome. Njegova je ideja bila, a govorio je u ime astronomije, da je jedini razlog zašto nam je jedna zvijezda svjetlija i ljepša od druge taj što nam je jedna bliža od druge, pa stoga primamo više njezine svjetlosti. Ali danas je u svim područjima znanosti poznata istina da postoji jednaka razlika među zvijezdama, u njihovoj veličanstvenosti, ljepoti i nijansama, kao i među cvijećem na zemlji. Tako da, kad bismo mogli vidjeti sve cvijeće na zemlji postavljeno pred nama na velikom polju, sa svojom slavom i raznolikošću nijansi, a zatim vidjeti zvijezde na nebu jednako jasno kao što vidimo ovo, vidjeli bismo jednu jednako raznoliku i lijepu kao i drugu. To je danas poznato, ali nije bilo poznato kada je taj odlomak pisan Korinćanima.

TAM1897 D 51.7Sada pitam, nije li to bila znanstvena izjava, nije li to bila izjava istine u znanosti, onog dana kad ju je Pavao napisao i poslao u Korint, jednako sigurno kao što jest sada? Otkriće znanosti da je nešto istina nije to učinilo istinom, niti je dodalo ijednu česticu težini te istine. Njihovo otkriće jednostavno je pokazalo da su otkrili nešto što je bilo istina, ali što prije nisu znali jer nisu vjerovali Bibliji. Da su samo pročitali to u Bibliji, povjerovali i prihvatili, tu znanstvenu činjenicu znali bi mnogo prije nego što su je ikakvi znanstvenici otkrili.

TAM1897 D 51.8Postoji još jedna znanost: Sir Isaac Newton jednog je dana sjedio pod stablom jabuke. Jabuka je pala s grane blizu njega. Jabuke su i prije mnogo puta padale s drveća. Već je i prije vidio kako jabuke padaju s drveća. Ali tog je dana bio u kontemplativnom raspoloženju i počeo je razmišljati. Zašto je ta jabuka pala? Mora da je to zato što je Zemlja imala neki utjecaj na nju i privlačila je k sebi. Budući da je Zemlja veća od jabuke, privukla bi je k sebi kada bi se odvojila od stabla. Pomislio je: “Ako uzmem tu jabuku i bacim je što više mogu, ona opet pada na zemlju.” Dakle, ako je to bio utjecaj Zemlje koji ju je doveo na ovu malu udaljenost, kad je bacim najviše što mogu i ona se vrati, to je dokaz da utjecaj Zemlje doseže toliko daleko od Zemlje, drži se te stvari i vraća je. Kad bih je mogao baciti visoko jednu milju i da se vrati, onda bi bilo jasno da taj utjecaj doseže jednu milju daleko da vrati tu stvar. Tada je rekao: “Ako je to istina, taj utjecaj trebao bi doseći do Mjeseca.” Pitam se doseže li do Mjeseca? Idem vidjeti. Otišao je u svoju kuću i sjeo, uzeo astronomske izračune o putanji Mjeseca i radio dugi niz izračuna. Ali se nisu podudarali. Pokušavao je iznova i iznova, ali se nisu podudarali; nije mogao postići da taj utjecaj dosegne Mjesec.

TAM1897 D 52.1Ostavio je to po strani na otprilike deset godina, ako se dobro sjećam, prije nego što se ponovno time pozabavio. Jednog dana objavljena je nova računica orbite Mjeseca, koja je ispravljala neke netočnosti u prethodnim brojkama. Kad je to objavljeno, Newton je rekao: “Pitam se hoće li to pružiti ono što mi treba.” Dohvatio je brojke, dao se na posao i izračunao dugi niz brojki na koji bismo ti i ja, naravno, bili zapanjeni. No naposljetku je stigao do dvije ili tri znamenke od kraja i vidio da će se podudariti. Bio je toliko zadivljen tom čudesnom činjenicom da nije mogao dovršiti izračune. Pero mu je ispalo iz ruke i morao je zamoliti prijatelja da ih dovrši za njega. Prijatelj je to učinio i Sir Isaac Newton je tako dokazao znanstvenu činjenicu, ili bolje rečeno, novu znanost. Zove se gravitacija. I od tada je besmrtan.

TAM1897 D 52.2To je doista bila velika stvar. Ipak, to je u Bibliji bilo zapisano dvije tisuće petsto godina prije nego što ga je Sir Isaac Newton otkrio u prirodi. Gravitacija je jednostavno uravnoteženje svemira. To je onaj princip, onaj zakon, kako bi znanstvenici rekli, pomoću kojeg se održava ravnoteža svemira. To jest, svako tijelo u svemiru utječe na svako drugo tijelo i s njim je uravnoteženo. Ne samo svako tijelo, već i svaka čestica materije u svemiru privlači i utječe na svaku drugu česticu materije u svemiru.

TAM1897 D 52.3U fizičkom svijetu to je jednostavno činjenica koja odgovara onome što smo imali na biblijskom satu poslijepodne, u vezi sa životom. Otkrili smo da ne možete dotaknuti nikoga ni išta, a da to ne bude poznato po cijelom svemiru. Ni vrapac ne pada bez vašeg Oca, i taj vrapac ne pada, a da njegov pad ne bude osjećen po cijelom svemiru. Ovo je jednostavno odgovarajuća činjenica tome.

TAM1897 D 52.4Postoji i duhovna činjenica koja također odgovara ovim dvjema.

TAM1897 D 52.5Kamo bih otišao od tvojega duha? Ili kamo bih pobjegao od tvoga lica? Uzađem li na nebo, ti si ondje; prostrem li si ležaj u paklu, gle, ti si ondje. Uzmem li krila zore i nastanim li se na krajevima mora, i ondje me ruka tvoja vodi i desnica tvoja drži me. Psalam 139, 7-10.

TAM1897 D 52.6Kad ti i ja pomislimo pravu misao, je li ona prepoznata još negdje? Pomislimo pogrešnu misao. Što je pogrešna misao? — Grijeh. Gdje onda grijeh počinje? — U misli. Je li moj grijeh prepoznat još negdje u svemiru osim u meni samome? Tko ga spoznaje? — Bog, po svom Duhu. O, dakle, postoji li u našem svemiru duhovna činjenica koja se ne spoznaje? Ne osjeća li se? Ili misao, dobra ili loša, koja se ne osjeća? Zar onda ne vidite gravitaciju kao znanost? Sir Isaac Newton otkrio je istinu u svemiru koja odgovara drugim istinama svemira.

TAM1897 D 52.7Zakon koji je Newton otkrio jest, kao što sam rekao, onaj po kojem se održava ravnoteža svemira. Sada ću pročitati Pismo koje pokazuje da je to bilo poznato dvije tisuće petsto godina prije nego što ga je Newton otkrio. Izaija 40,12:—

TAM1897 D 52.8Tko je izmjerio vode u šaci svoje ruke, i obuhvatio nebo dlanom, i uhvatio prašinu zemaljsku u mjeru, i izvagao planine na vagi, i brda na tečnicu?

TAM1897 D 52.9Kad su uspostavljene gore i humke, bile su uravnotežene jedna s drugom. Je li Bog tako uredio da se njihova ravnoteža održi? Koji je znanstveni naziv zakona kojim se održava ravnoteža stvari? — Gravitacija. O čemu je, dakle, prorok Izaija govorio? — O gravitaciji. Sigurno jest.

TAM1897 D 52.10Znanstvenik tu činjenicu ilustrira malim cvijetom zvanim snježanka. Zamislite dvije vrste cvijeća koje se razmnožavaju sjemenom. Jedno je uspravno cvijeće, a drugo viseće. Primijetili ste kod cvijeća mala vretenca koja stoje oko središnjeg. E sad, kod uspravnog cvijeta koji se razmnožava iz sjemena, središnja nit je uvijek kraća od okolnih. Ako je riječ o visećem cvijetu, središnja nit je duža od okolnih. Razlog tomu jest da pelud, koji se nalazi na okolnim nitima, mora pasti na središnju, inače ne može doći do razmnožavanja cvijeta.

TAM1897 D 52.11Dakle, kod uspravnog cvijeta koji se razmnožava iz sjemena, ova središnja nit mora biti kraća od ostalih, kako bi pelud s ostalih niti mogao pasti na nju. Da je duža, vidite, pelud bi pao niže i promašio je te se tako ne bi moglo stvoriti sjeme. Ako je cvijet viseći, a ova nit je kraća od ostalih, pelud će pasti sa strane i opet se ne može stvoriti sjeme. Dakle, kod svakog uspravnog cvijeta koji se razmnožava iz sjemena, središnja nit je kraća od okolnih. Kod svakog visećeg cvijeta koji se razmnožava iz sjemena, središnja je duža.

TAM1897 D 53.1Snježanka se razmnožava iz sjemena. Iako je uspravan cvijet, središnja nit je duža od okolnih. Kako je to moguće? Ponovit ću to kako biste bolje shvatili: Snježanka je, strogo govoreći, uspravan cvijet i razmnožava se iz sjemena. Središnja nit bi stoga trebala biti kraća od ostalih. No, ona je duža. Kako se onda može razmnožavati iz sjemena? Gospodin je to predvidio. Uredio je da, iako je to uspravan cvijet, on ipak savije i spusti glavu. Stoga je središnja nit duža od ostalih, u ovom uspravnom cvijetu. Raste i stoji uspravno dok ne procvjeta i ne dozri te ne bude spreman za razmnožavanje. Upravo tada spušta glavu, a kada pelud padne na svoje mjesto, mali cvijet ponovno se podiže i stoji.

TAM1897 D 53.2Eto, to je samo po sebi lijepo; ali tu na scenu stupa ilustracija zakona gravitacije. Taj mi znanstvenik kaže da ono što uzrokuje da cvijet klone, da pogne glavu, jest privlačna sila Zemlje. Tako je. Što uzrokuje da jabuka padne? — Težina. Ali težina je jednostavno gravitacija — od latinske riječi gravus, što znači težina. Što uzrokuje da taj uspravan cvijet pogne glavu? — Težina Zemlje. Ali zašto težina zemlje ne tjera taj cvijet da spusti glavu ranije? — Ah, kad je Bog stvorio taj mali cvijet, on je uskladio zemlju, da, on je uskladio svemir, s njegovim potrebama. Kad je Bog stvorio tu skromnu, malu snježanku, on je držao svemir u ravnoteži i prilagodio ga potrebi tog sićušnog cvijeta! I ako je Bog mislio na taj sićušni cvijet, zar se neće mnogo više brinuti za vas, o malovjerni?

TAM1897 D 53.3E sad mi ovaj znanstvenik kaže da bi, da je zemlja — a naravno i svemir — bila i samo jednu funtu, ili jednu uncu teža nego što jest, to učinilo da se snježanka pogrbi prije pravog vremena; jer bi, budući teža, imala veći utjecaj na nju. I u tom bi slučaju prva snježanka bila i posljednja. Ali da bi taj mali snjeguljak mogao živjeti i veseliti čovječanstvo do kraja svijeta, Bog je svemir namjestio upravo prema potrebama tog cvijeta, tako da kada dođe točno vrijeme njegove potrebe, težina je točno dovoljna da ga savije. Tada, dok visi, može doći do razmnožavanja, druga snaga dolazi iz korijena, a stabljika postaje malo čvršća i cvijet nadvlada gravitaciju te stoji kao i prije.

TAM1897 D 53.4Tko je izmjerio vode u šaci svoje ruke, i obuhvatio nebo dlanom, i uhvatio prašinu zemaljsku u mjeri, i odvagnuo gore na vagi, i humke na mjerilu?

TAM1897 D 53.5Tko je postavio vagu svemira? — Bog. Izaija je to izjavio gotovo dvije tisuće petsto godina prije nego što ga je otkrio Sir Isaac Newton. Nije li to bila znanstvena činjenica kad je Izaija to napisao? — Da. Nije li bila zabilježena svih tih stoljeća? — Da. Nije li to cijelo vrijeme bila znanstvena istina? — Bila je. Je li to postala veća znanstvena istina kada ju je Newton otkrio? — Ne; znanstvenici su naučili nešto što prije nisu znali, ali to je cijelo vrijeme stajalo u Bibliji.

TAM1897 D 53.6Razmišljajte o ovim stvarima. Bog to želi. On želi da vi i ja vidimo da spasenje, Riječ koju nam je dao i na koju poziva naše najuzvišenije razmišljanje, nije neka sporedna, uska tema, već najveća stvar koju svijet može ikada spoznati. To je najveća stvar koju znanost svijeta može ikada spoznati. To je najuzvišenija znanost koju svijet može ikada spoznati.

TAM1897 D 53.7Ipak, ne trebamo ga proučavati da bismo bili znanstveni. Trebamo ga proučavati da bismo se spasili; a biti spašen jest znanstveno.