Duh proroštva. – br. 1

TAM1897 D 2.2Propovijed održana u utorak ujutro, 9. veljače 1897. Objavljeno u General Conference Daily Bulletin, 12. veljače 1897., sv. 1, br. 1, str. 2-6.

TAM1897 D 2.3Pretpostavljam da nema nikoga u ovoj prostoriji tko ne misli da vjeruje istinski u Duh proroštva; to jest, da Duh proroštva pripada crkvi — ovoj poruci kako je ona očitovana kroz sestru White, i da se te stvari vjeruju, barem se za njih tvrdi da se vjeruje, u onoj mjeri u kojoj ideja i Pisma dokazuju da su takve stvari dio ovog djela. Ali problem nije u tome, jer mi smo sada u nevolji. Ako to ne znamo, puno smo gore nego da smo u nevolji, a da to znamo. I više od toga, Božje djelo, kao i vi i ja, u takvoj smo nevolji da iz dana u dan riskiramo Božji gnjev zbog toga gdje se nalazimo. Gospodin nam to govori više puta, govori nam kako smo se tamo našli i kako iz toga izaći. A jedino što vam ovdje mogu reći jest da proučavate Duh proroštva i iz njega izvučete ono što vam je potrebno.

TAM1897 D 2.4To je samo jedna od izjava koje su date. Poznavajući te izjave, a budući da ih poznajem već neko vrijeme, rado bih ostao kod kuće i nastavio s radom ondje, jer ima toliko toga za učiniti i toliko je ljudi uključeno. Bog traži mnoge promjene među ljudima koji su osnovali odbore, upravna tijela, vijeća itd., a ti ljudi koji čine te odbore, upravna tijela i vijeća upravo su oni okupljeni ovdje na koje će pasti teret provođenja tih promjena. Sada, kako će ti ljudi napraviti promjene u kojima su i sami uključeni, ako se najprije ne promijene sami? Jedini način da se promjena ostvari jest da se promijene ljudi. Kroz sve koji to učine Bog će djelovati, a što će biti sa svima koji to ne učine? Zato kažem da smo danas u nevolji. Kad nam Gospodin kaže u kakvoj smo nevolji, on nam govori kako smo tamo dospjeli i kako iz nje izaći. Sve je to posljedica zanemarivanja Svjedočanstava. A onda, kada upadnemo u nevolju zanemarivanjem Svjedočanstava, a Svjedočanstva nam govore točno kako izaći iz te nevolje, pa mi slijedimo svjedočanstvo koje nas vodi van, tada ćemo biti u skladu sa Svjedočanstvima.

TAM1897 D 2.5Nemam ništa što bih prebacio na vas, jer sam u tome zajedno s vama. Gospodin kaže da je djelo u nevolji, a ja sam dio tog djela; pripadam mu, moj je život isprepleten s njim, kao i vaš; ono je sve za nas. Kad je stoga djelo u nevolji, i vi i ja smo u nevolji. Možda osobno niste imali nikakve izravne veze s koracima koji su doveli djelo u nevolju; ipak smo mi, kao dio djela, a budući da je samo djelo naš život, jednako tako u nevolji jer je djelo u nevolji. Ali Bog nam govori što učiniti da se iz toga izvučemo.

TAM1897 D 2.6Ne želim vam dati ljudski savjet, nego Gospodnji. Možda ćemo vidjeti imena ljudi, i ako bude tako, neću to izbjegavati. Ako bi neko ime ostalo izostavljeno i nepročitano, a mi znamo o kome se radi, ne znači da je time taj brat napadnut. Zamislite da počinim nepravdu, a Gospodin mi to kaže u svjedočanstvu. Kad mi to svjedočanstvo stigne, okrenem leđa nepravdi, i možete ga koristiti koliko god želite, i neće biti protiv mene; jer ja nisam u tome ako sam se od nje okrenuo priznavši je i postupajući u skladu s tim.

TAM1897 D 3.1Zapravo, pitanje je vjeruje li itko u svojem srcu u Svjedočanstva dok ne dobije jedno, dva ili tri, ne prihvati ih sva, i tek tada će biti prilično uvjeren da vjeruje u Svjedočanstva, i to ne prije nego što stekne takvo iskustvo. Počet ću i završit ću Riječju. Evo nečega što nam govori što učiniti kada dođemo na ovakva mjesta: “Ako je Gospodin usred vaših vijeća, gledajući vaš red, ljubav i strah, i vaše drhtanje pred njegovom riječju, tada ste spremni nesebično činiti njegovo djelo.”

TAM1897 D 3.2Ovdje smo na vijeću. Iako smo različiti po karakteru, ako nas oblikuje isti duh Kristov, mi smo jedno. Tada se crkva može uzdići bistro kao sunce nasred dana i krenuti naprijed strašna kao vojska s barjakom.

TAM1897 D 3.3Bog je bio isključen iz svog djela, iz upravljanja svojim djelom općenito, u radu po saveznim državama, vijećima, odborima, crkvama itd. Imali smo lažne bogove, jer su ljudi stavljali ljude, a ljudi su dopustili da budu stavljeni, između Boga i djela. Bog će ionako djelovati u svojoj stvari, i ako mu se ne budete maknuli s puta i ne dopustite mu da radi na svoj način, Božji će gnjev pasti na one koji su mu na putu. Ljudi se drže, i dopuštaju da ih se drži, na mjestima s kojih su odavno trebali otići. Ako mu se maknemo s puta i dopustimo mu da djeluje, on će djelovati blagom rukom. Ne želimo bič od užadi. Bolje je da se sada malo iznenadimo, nego da se poslije uvelike iznenadimo; i da budemo ukoreni u ljubavi, nego da nastavljamo ne znajući te stvari, te budemo prisiljeni pobjeći iz hrama kao što su oni toga dana, ili da budemo posve iznenađeni kad ne možemo ništa poduzeti.

TAM1897 D 3.4Stoga, ako je Gospodin usred vaših vijeća, promatrajući vašu ljubav i vaš strah te vaše drhtanje pred njegovom riječju, tada ste spremni za njegovo djelo; i on neće biti u partnerstvu s bilo kakvim nepravednim poslovima.

TAM1897 D 3.5Još čitam: “Put čovjeka je smišljati i kovat spletke. Bog usađuje načelo.” I gdje je Bog usadio načelo, naš život i djela su jednostavno izraz tog načela. A ako Božje načelo nije prisutno, onda je prisutno načelo đavla. “Okolnosti ne mogu donijeti reforme. Kršćanstvo predlaže reformu u srcu. Ono što Krist djeluje iznutra, ostvarit će se pod vodstvom preobraženog uma. Plan da se počne od vanjštine i pokuša djelovati prema unutra, uvijek je propadao i uvijek će propasti.”

TAM1897 D 3.6Ne mogu primijeniti svjedočanstvo na bilo koga drugog osim na sebe, jer se ono mora primijeniti na srce i djelovati iznutra. Bog će ga onda primijeniti gdje god da odem. I isto je sa svima nama u svjedočanstvu koje dođe bilo kome, na bilo kojem sastanku, vijeću ili sastanku Generalne konferencije. Predsjednik ne može primijeniti na cijelo područje svjedočanstvo koje mu je dano. On ga mora prihvatiti u svojoj duši i predati mu se tijelom, dušom i duhom; i tada će Isus Krist primijeniti svjedočanstvo svugdje kamo god on, predsjednik, ode. To je nešto živo u njemu i tada, ako on krene naprijed, to se svjedočanstvo primjenjuje po Gospodinu gdje god da se nalazi. Ali ljudi su pokušali primijeniti Svjedočanstva na druge ljude, a da svjedočanstvo nije bilo nešto živo u njima samima. To se iznova i iznova pokušavalo, i u tome je problem. Ako svjedočanstvo nije prihvaćeno od njega tijelom, dušom i duhom, tako da načelo koje je u njemu postane živa stvar u njemu, nije važno koliko god on to svjedočanstvo čitao i primjenjivao na druge, njegov vlastiti utjecaj bit će protiv svjedočanstva koje primjenjuje. Jer ako se ono ne živi u njegovu životu, u svemu što govori i čini, uništava ga svojim djelima. I upravo je to dovelo do stanja koja sada postoje. “Božji je način dati čovjeku nešto što nema.” Trebamo uzeti ono što nemamo, što nam Bog daje, i to će nas učiniti silom u Gospodinu. 2. Korinćanima 2,14: “A Bogu zahvala, koji nam uvijek daje pobjedu u Kristu i po nama u svakome mjestu širi miris spoznaje o njemu.” Kad je to načelo prisutno, gdje god da idemo, Bog govori; on govori. On objavljuje spoznaju o sebi po nama na svakom mjestu. To može biti poslovna transakcija; to ne čini razliku. Sve što činimo podsjetit će ih na Boga nakon što odemo, pa on objavljuje ugodan miris spoznaje o sebi po nama na svakom mjestu.

TAM1897 D 3.7“Božji je način učiniti čovjeka nečim što on nije;” učiniti mene nečim što nisam. Onda, kada mi dođe svjedočanstvo koje mi govori da nisam u pravu, to svjedočanstvo ima me učiniti onim što nisam — učiniti me ispravnim. Ne mogu ostati tamo gdje jesam i primijeniti to; ali kada to primijenim, bit ću ono što nisam bio i svugdje kamo odem Bog se može objaviti.

TAM1897 D 3.8“Ljudski način je zauzeti laku poziciju i udovoljavati apetitu i sebičnoj ambiciji. Božji način je djelovati u moći. On daje milost ako bolesnik shvati da mu je potrebna. Čovjek je prečesto zadovoljan da se liječi prema metodama šarlatanstva, a zatim opravdava svoj način rada kao ispravan.” Božji način je drugačiji. Svi smo mi bolesni ljudi i kad bismo to shvatili, Bog bi dao potrebni lijek. Čovjek preferira šarlatanstvo i misli da je njegov način rada ispravan; ali Bog namjerava pročišćavati dušu. Ivan 7,38: “Tko vjeruje u mene, kao što je Pismo reklo, iz utrobe njegove poteći će rijeke žive vode.” To je kraljevstvo Božje u njemu. “Iz dana u dan ljudi otkrivaju je li kraljevstvo Božje u njima. Ako Krist vlada u njihovim srcima, oni stječu snagu načela, moć, sposobnost da stoje kao vjerni stražari, istinski reformatori; jer ne može biti reforme ako nema temeljite suradnje s Isusom Kristom. Kroz Kristovu milost ljudi trebaju koristiti svoje od Boga dane sposobnosti da se sami reformiraju. Ovom samoodricanom djelom, na koje Gospodar neba gleda s odobravanjem, oni ostvaruju pobjede nad svojim nasljednim i njegovanim sklonostima; tada, poput Daniela, ostavljaju na druge dojmove koji se nikada neće izbrisati. Utjecaj će se proširiti na sve dijelove zemlje.”

TAM1897 D 4.1Ovo je svjedočanstvo na koje sam se pozvao prije minute. Kad primiš svjedočanstvo i usvojiš ga u svoje srce i život, to te čini nečim što prije nisi bio, i tada je kraljevstvo Božje u tebi, a svjedočanstvo će se proširiti na sve dijelove zemlje. Možda nikada nećeš izaći iz svoje države. Pa kako se to onda može dogoditi? Kamo god ti ideš i kamo god ja idem, Bog ostavlja dojmove na srcu koji se nikada neće izbrisati, i time stvara još druge dojmove, i tako dalje. Netko može otvrdnuti prema tome, ali ono će ondje ići jednako tako; i kada taj dojam bude ostavljen kroz vas, on će znati da je od Gospodina. Sadukeji nisu vjerovali u uskrsnuće, ali su također rekli da su iz učenika spoznali da su bili s Isusom i učili od njega nakon njegove smrti. U svojim su srcima znali da je uskrsnuo. Činjenica je bila tu, ali oni se nisu obratili zbog nje. To je načelo koje je u Bibliji. Iz svjedočanstva napisanog 1896. čitam: “Mnoge od ljudi koji su djelovali kao savjetnici na sastancima odbora i vijeća treba isključiti.” Primijetite, kaže mnoge. Njih ukupno nije mnogo, pa kad se mnogi od njih isključe, ne može ih ostati mnogo. “Drugi ljudi trebali bi zauzeti njihova mjesta, jer njihov glas nije glas Božji. Njihovi planovi i zamisli nisu u Božjem poretku. Iste su osobe zadržane na dužnostima kao direktori odbora, sve dok se pod njihovim upravljanjem i prema njihovim načinima obični oganj koristi umjesto svetog ognja koji je Bog sam zapalio. Ti ljudi više se ne zovu Izrael, nego potiskivači.” Potiskivači umjesto Izraela! U kakvoj bismo goroj nevolji mogli biti?

TAM1897 D 4.2Opet, iz svjedočanstva napisanog 1894. godine: “Promjene su trebale biti učinjene davno prije. Bog želi da crkva ukloni svoju sramotu.” Evo riječi: “Iste osobe ne smiju činiti vaš odbor iz godine u godinu; promjene su trebale biti učinjene davno prije. Bog je želio da crkva ukloni svoju sramotu; ali dokle god se ljudi koji su se smatrali u potpunosti sposobnima za rad bez prihvaćanja Božjeg savjeta drže na dužnostima iz godine u godinu, to se ne može učiniti. Ovo stanje kvasci svaku granu djela, jer ljudi ne osjećaju potrebu za vodstvom Svetoga Duha.”

TAM1897 D 4.3Što se treba učiniti? Hoće li Gospodin sada imati priliku djelovati? Hoće li mu biti dopušteno da provede potrebne promjene? Ovo svjedočanstvo ne treba shvatiti tako da mi preuzmemo ovaj posao i naglo pokušamo napraviti promjene. Moje srce mora biti ispravno prije nego što mogu sudjelovati u bilo kakvoj promjeni. Ono što treba učiniti jest predati se Bogu i zatim mu dopustiti da djeluje kroz nas. Nije nam važno tko su ljudi ako je Bog s njima.

TAM1897 D 4.4Ne smijemo sada početi tražiti koje bismo kandidate mogli podići, koje bismo mogli favorizirati i postaviti na mjesta koja sada zauzimaju drugi; jer tada, iako bi oni bili izvan tih mjesta, mi bismo bili na tim mjestima, a Gospodin bi bio jednako udaljen kao i prije. Problem je sada u tome što je Gospodin izostavljen. Sada, ako bismo se mi ubacili na njihova mjesta, Gospod bi i dalje bio izostavljen, a stvar bi bila u gorem položaju nego prije. Ali to nije ono što se traži. Ovdje ne smije biti politike; ali ako je politika u nama, ona će biti ovdje i pokazat će se ovdje. Ako čovjek doista ima politiku u sebi, najbolje je da je provede na otvorenom svijetu, među onima koji su političari i ništa drugo, jer to je sve što jest; a ako je ne provede ondje, provest će je u crkvi i ondje širiti samo nevolje i vragolije. I naravno, bolje je da se takav posao obavlja na otvorenom svijetu nego u crkvi. Dakle, mi ovdje nismo zbog toga. Mi smo ovdje da pronađemo Boga i otvorimo svoja srca da on zauzme mjesto od središta do oboda, u svakoj misli, riječi i djelu; a Bog nije političar; on je Bog. Ono što trebamo činiti jest tražiti Boga svim srcem, kako bi Bog učinio sve što treba biti učinjeno; i on će to učiniti ako mu dopustimo. Dajte Bogu priliku. Oni koji stoje na putu trebaju se maknuti s puta, a mi ostali trebamo ostati po strani. Tada Bog može zauzeti mjesto koje mu pripada.

TAM1897 D 5.1Zatim nam je ovdje navedena priča o Nikodemu i Kristu. Nikodem je bio upravitelj u Izraelu i kaže se: “Nikodem je potražio razgovor s Isusom noću, govoreći: ‘Rabi, znamo da si učitelj od Boga poslan; jer nitko ne može činiti ove znakove koje ti činiš, ako Bog nije s njime.’ Sve je to bilo istinito do te mjere, ali što je rekao Isus? On mu je ‘odgovorio i rekao: Zaista, zaista, kažem ti, ako se tko ne rodi iznova, ne može vidjeti kraljevstvo Božje.’ Evo čovjeka na visokom položaju od povjerenja, čovjeka kojega su poštovali kao onoga tko je obrazovan u židovskim običajima, čiji je um bio ispunjen mudrošću. Doista je posjedovao darove neobičnog karaktera. Nije išao k Isusu danju, jer bi to privuklo pozornost; bilo bi previše ponižavajuće za židovskog upravitelja priznati da suosjeća s prezrenim Nazarećaninom. Nikodem misli: “Saznat ću za sebe misiju i tvrdnje ovog učitelja, je li on doista svjetlo koje prosvjetljuje pogane i slava Izraela.

TAM1897 D 5.2“Isus praktički kaže Nikodemu: Nije rasprava ono što će pomoći tvom slučaju. Nisu rasprave ono što će donijeti svjetlo duši. Morate imati novo srce, inače ne možete razaznati kraljevstvo nebesko. Nije veći dokaz taj koji će vas dovesti u ispravan položaj, nego nove svrhe, novi izvori djelovanja: morate se ponovno roditi. Dok se ta promjena ne dogodi, čineći sve novim, najjači dokazi koji bi se mogli iznijeti bili bi beskorisni. Nedostatak je u vašem vlastitom srcu; sve se mora promijeniti, inače ne možete vidjeti kraljevstvo Božje.

TAM1897 D 5.3“To je bila vrlo ponižavajuća izjava za Nikodema i, s osjećajem iritacije, on nastavlja Isusove riječi, govoreći: ‘Kako se čovjek može roditi kad je star?’ Nije bio dovoljno duhovno nastrojen da razluči značenje Isusovih riječi. Ali Spasitelj nije odgovorio na argument argumentom. Podignuvši ruku u svečanoj, mirnoj dostojanstvenosti, on naglašava istinu s većom sigurnošću: ‘Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je. Ne čudi se što sam ti rekao: morate se roditi iznova. Vjetar puše kamo hoće, i čuješ njegov zvuk, ali ne možeš reći odakle dolazi i kamo ide; tako je i svaki koji je rođen od Duha.’ Nikodem mu reče: ‘Kako mogu te stvari biti?’

TAM1897 D 5.4“Neki su zrakovi istine prodirali u um upravitelja. Kristove su riječi ispunile strahopoštovanjem i navele na pitanje: ‘Kako to može biti?’ S dubokom ozbiljnošću Isus je odgovorio: ‘Zar si ti učitelj Izraelu, a ne znaš te stvari?’ Njegove riječi prenose Nikodemu pouku da umjesto da se iritira zbog jasnih riječi istine i prepušta ironiji, trebao bi imati daleko poniznije mišljenje o sebi zbog svoje duhovne neukosti. Ipak, Kristove su riječi bile izgovorene s takvom svečanom dostojanstvenošću, a i pogled i ton izražavali su toliku ljubav prema njemu da se nije uvrijedio dok je shvaćao svoju ponižavajuću situaciju. Doista, onaj kojem su povjerena vjerska pitanja naroda ne bi trebao biti neznalica u pogledu istine toliko važne za njihovo razumijevanje kao uvjeta za ulazak u kraljevstvo nebesko. “Zaista, zaista, kažem ti”, nastavio je Isus, “mi govorimo ono što znamo i svjedočimo ono što smo vidjeli, a vi ne primate naše svjedočanstvo. Ako vam rekoh o zemaljskim stvarima, a ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem o nebeskima?”

TAM1897 D 5.5“Ovu lekciju Nikodemu iznosim kao vrlo primjenjivu na one koji su danas na odgovornim položajima kao vladari u Izraelu, i čiji se glasovi često čuju u vijeću, dajući dokaz o istom duhu kakav je posjedovao Nikodem.” Tko će danas poslušati i dopustiti da iste riječi imaju isti učinak na njihova srca i živote? Nikodem se kao rezultat toga obratio.

TAM1897 D 5.6Ove su riječi upućene predsjednicima konferencija, starješinama crkava i onima koji obnašaju službena mjesta u našim ustanovama. Znate jeste li predsjednik konferencije. Govori vama; kaže: Morate se ponovno roditi. Znate jeste li starješina crkve. Govori vama; kaže: Morate se ponovno roditi. Znate obnašate li službeno mjesto u bilo kojoj od naših ustanova. Ono govori vama; kaže: “Morate se iznova roditi.” Kaže: “Morate se obratiti.” Ne kaže da se nikada niste obratili; iako smo se obratili, vrijeme je takvo da Bog poziva na temeljitije obraćenje, dublju posvećenost nego što ste vi ili ja ikada prije poznavali. Nije važno vama ni meni da smo se obratili prije pet, deset ili petnaest godina, ako se sada ne obratimo, danas. I danas on kaže: ako čujete njegov glas, ne očvrsnite svoja srca. Danas, dok se još naziva danas, on kaže vama i meni: Morate se roditi iznova; morate se obratiti; i ako se tko ne rodi iznova, ne može vidjeti kraljevstvo Božje. I evo blaženog obećanja: “Dat ću vam srce novo.” Hvaljen Gospodin! Potražimo Gospodina srcem i revnošću kao nikada prije, da nas upotrijebi kao nikada prije; i tada će ukloniti sramotu sa svoje crkve, i ona će ustati i krenuti naprijed neometana, lijepa kao mjesec, bistra kao sunce i strašna kao vojska s barjakom. To je ono što Gospodin danas traži od tebe i mene. Hoće li to dobiti?