Prva velika zapovijed

TAM1897 D 279.2Propovijed održana u utorak navečer, 2. ožujka 1897. Objavljeno u dnevnom biltenu Generalne konferencije, 5. ožujka 1897., sv. 1, br. 16, str. 279-285.

TAM1897 D 279.3VI znate da je Gospodin rekao za ovo vrijeme i za narod koji živi u ovo vrijeme, da “evo onih koji čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.” Vi i ja s pravom ispovijedamo da smo taj narod i stojimo ondje gdje ispovijedamo da se o nama, od Gospodina, može reći svemiru: “Ovo su oni koji čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.” I to će biti činjenica, ne samo zato što On to kaže, nego će to reći zato što je to činjenica.

TAM1897 D 279.4Taj se tekst u potpunosti odnosi na vas i mene koji smo ovdje u ovoj kući; i Gospodin želi da to sada postane činjenica i da tako ostane, kako bi je mogao neprestano objavljivati cijelom svijetu i svemu svemiru: “Evo onih koji čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.”

TAM1897 D 279.5To je ono što trebamo proučavati. U ovim lekcijama trebamo proučavati kako bismo znali čuvamo li Božje zapovijedi ili ne; kako bi Gospodin mogao reći za nas: “Evo onih koji čuvaju Božje zapovijedi i vjeru Isusovu.”

TAM1897 D 279.6Čuvajući Božje zapovijedi, zasigurno se prva pojavljuje i nju zasigurno trebamo čuvati. I evo njegove riječi: “Prva od svih zapovijedi je: Poslušaj, Izraele; Gospodin, Bog naš, jest jedan Gospodin; i ljubit ćeš Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, i svom svojom dušom, i svim umom svojim, i svom snagom svojom; ovo je prva zapovijed.”

TAM1897 D 279.7Može li Gospodin, u vezi s tim zapovijedi, reći za nas: “Evo onih koji je čuvaju?”

TAM1897 D 279.8Pripada li Gospodinu cijelo vaše srce, tako da nemate srca ni za što drugo osim za njega i ono što je njegovo?

TAM1897 D 279.9Pripada li Gospodinu sva vaša duša u posvećenoj ljubavi, tako da ne postoji osjećaj u vama koji nije njegov?

TAM1897 D 279.10Pripada li Gospodinu sav tvoj um, tako da nema nijedne misli tvoga uma, nijednog rada tvoga uma, nijednog dijela tvoga uma koji ne pripada njemu — posvećen njegovu službi? Jer umom služimo Gospodinu Bogu našemu. Ne dijelom njega, ne samo nekim njegovim dijelom, nego cijelim. Tako da nemaš uma kojega bi posvetio ili usmjerio na išta što nije od Boga.

TAM1897 D 279.11Je li sva tvoja snaga Njegova, tako da nemaš snage za išta drugo osim za ono što je Božje i za Njegovu službu?

TAM1897 D 279.12Ako je sve ovo istina za vas, onda je zaista rečeno za vas: “Ovo su oni koji čuvaju zapovijedi.”

TAM1897 D 279.13“Drugo je slično tome: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.” Kad je ljubav Božja u našim srcima, kao u prvom zapovijedi, bit će sasvim lako ljubiti bližnje kao same sebe.

TAM1897 D 279.14Kao što je istaknuto u bratu Kelloggovu govoru prije nekoliko dana, o onom dječaku u Chicagu koji je prišao čovjeku, potpunom neznancu, i rekao mu: “Znate li da ste najveći grešnik na svijetu?” A kad je čovjek iznenađeno upitao kako to može biti, govoreći da nikada nikoga nije ubio, da nikada nije počinio nikakvo veliko zločinstvo, dječak mu je rekao: “Najveća zapovijed je: Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, i svom svojom dušom, i svim umom svojim, i svom snagom svojom. Činiš li to?” Odgovorio je: “Ne, ne činim. Ne mogu reći da to uopće činim.” “Pa,” reče dječak, “to je najveća zapovijed. Kršiš najveću zapovijed; dakle, ti si najveći grešnik.” Čovjek je to priznao i doveden je k Bogu i do potpunog spasenja. To je sasvim jasno: budući da je ovo najveća zapovijed, onaj tko je krši je najveći grešnik. Jeste li to vi?

TAM1897 D 279.15Ti i ja ispovijedamo da čuvamo Božje zapovijedi i vjeru Isusovu. Kršimo li prvu od svih Božjih zapovijedi? Ako ne čuvamo najveću, prvu od svih zapovijedi, kršimo je. Ako kršimo ovu, ne čuvamo zapovijedi; to je riješeno. Ti i ja moramo sada odlučiti, i moramo odlučiti zauvijek, hoćemo li služiti Gospodinu svim srcem, i svom dušom, i svim umom, i svom snagom.

TAM1897 D 279.16Napisano je: “Kraljevstvo Božje u vama je.” Područje koje je u nama, Božje je kraljevstvo; tako je bilo kad je čovjek stvoren, ali neprijatelj je prisvojio mjesto Božje; i Gospodin je ponovno oslobodio čovjeka da izabere hoće li Bog imati svoje mjesto u vlastitom kraljevstvu ili će prisjedioc imati Božje mjesto u Božjem kraljevstvu. Kraljevstvo koje je u vama je Gospodnje. Na vama je da odlučite hoće li ondje vladati Gospodin ili neprijatelj. A ako ne odaberete da ondje vlada Gospodin, onda odaberete da ondje vlada neprijatelj. Potpuno ovisi o čovjekovom izboru tko će vladati.

TAM1897 D 280.1Netko mora vladati. Čovjek nije stvoren da vlada sam sobom, neovisno o Bogu. Stvoren je da bude svoj s Bogom i ne može biti svoj bez Boga. Čovjek je stvoren da stoji s Bogom. Božje kraljevstvo bilo je u njemu. Bog je vladao u njemu. Ali je krenuo slijediti Sotonu kako bi postigao ono što želi. No, čovjek može postići ono što želi samo slijedeći Boga. Kraljevstvo Božje je u vama. Moramo odabrati da Bog zauzme svoje mjesto u nama, u vlastitom kraljevstvu u našim srcima. On će zauzeti svoje mjesto ondje i vladati ondje kada bude mogao imati svoje mjesto u vlastitom kraljevstvu.

TAM1897 D 280.2Znate da se, što se tiče Božjeg kraljevstva na zemlji, ono proteže od mora do mora i od rijeke do krajeva zemlje. Božje kraljevstvo, ovo kraljevstvo koje dolazi kada Gospodin dođe, znate da će obuhvatiti svaki pedalj, svaku česticu zemlje koja postoji na ovom svijetu. A kraljevstvo Božje je u vama. To kraljevstvo u vama, gdje Bog vlada — obuhvaća li njegova vlast svaki prostor, svaku česticu zemlje u vašem srcu? Je li tako? To je pitanje, a ta su pitanja za nas na više načina.

TAM1897 D 280.3Jednostavno čitam zapovijed i skrećem vašu pozornost na ono što zapovijed kaže. I to kako bi naša uma i srca uvijek bila otvorena za pitanje: Je li za nas istina da “evo, oni čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu” sa svim srcem, dušom, umom i snagom?

TAM1897 D 280.4Na čemu vaš um počiva, što proučava, na čemu radi — je li Bog u toj stvari? Je li to za slavu Božju? Istraživanje koje provodite, studije kojima se bavite, sva misao vašeg uma — je li to da bi se ondje utisnuo lik Božji? Je li to da biste Boga pronašli u umu sve više? Je li to da biste ga više proslavili? Je li on prvi i sve u svemu u vašim intelektualnim naporima? Volite li ga, služite li mu svim umom?

TAM1897 D 280.5I svom svojom snagom. Polje koje oraš, oraš li ga za Boga? Blanjom kojom ravnaš dasku, radiš li to za Boga, tako da sve što dobiješ pripada Bogu, a ne tebi? Je li tvoja snaga toliko posvećena Bogu da radiš za Božje djelo gdje god da staviš ruku?

TAM1897 D 280.6Prevladava mišljenje da osoba mora prestati raditi svoj zanat, ili što god da radi u fizičkom radu, prije nego što može postati radnik u djelu. Mnogi kažu: “Želim izaći iz onoga što sada radim. Volio bih da mogu vidjeti izlaz. Volio bih da mogu izaći iz ove radionice. Želio bih biti radnik u djelu.” Ako niste radnik u djelu ondje gdje jeste, nećete biti radnik u djelu kad stignete tamo gdje želite biti. Ako niste radnik u djelu dok orete polje, ne biste bili radnik u djelu da pokušavate propovijedati s propovjedaonice. Ako si kovač i svakoga dana za nakovnjem — ako nisi radnik u djelu jednako temeljito, srdačno i svim srcem kao što sam ja u propovjedaonici, onda ne bi bio radnik u djelu ni da dijeliš letke negdje.

TAM1897 D 280.7Pred nama je postavljen primjer onoga što čovječanstvo može biti; i onoga što svaki vjernik u Isusa treba biti. Sin Božji došao je na ovaj svijet da pokaže tebi i meni što točno znači čuvati zapovijedi i kako se to čini. I radio je svojim zanatom otprilike šest puta dulje nego što je propovijedao. Počevši od dvanaeste godine, kada je mogao početi raditi s Josipom u stolarskom zanatu, kada je mogao učiniti prilično mnogo — jer dvanaestogodišnji dječak može učiniti mnogo toga pomažući stolaru. Stoga, počevši s dvanaest godina, kršten je i počeo propovijedati oko tridesete godine; to je ukupno osamnaest godina. Tih je godina radio kao stolar. Od tridesete do trideset i treće i pol godine proveo je u javnoj službi, propovijedajući. Dakle, vidite da je gotovo šest puta duže radio kao stolar nego što je propovijedao.

TAM1897 D 280.8Je li on bio jednako toliko Sin Božji tijekom onih osamnaest godina koliko je radio kao stolar, kao što je bio tijekom tri i pol godine dok je propovijedao? — Znate da jest. Je li bio moj Spasitelj i vaš Spasitelj dok je tamo pilio dasku, izrađivao klupu i stavljao joj noge, — je li tada bio jednako moj Spasitelj i vaš Spasitelj kao i kada je bio na križu? — Znate da jest. “Jer smo spašeni njegovim životom.”

TAM1897 D 281.1Ne zaboravite da je bilo na kraju tih osamnaest godina, kada je došao biti kršten i kršten je, na početku svoje službe i na kraju svog stolarskog rada — tada je Bog rekao: “Ovo je Sin moj, ljubljeni, u kojem mi je sva milina.” Zar on tada nije bio jednako radnik u djelu tijekom tih osamnaest godina kao i u posljednje tri i pol godine? — Znate da jest. Dakle, ako ste stolar i ispovijedate vjeru u Isusa Krista, ne možete li biti njegov sljedbenik? Zar ne trebate biti njegov sljedbenik i radnik u tom djelu upravo ondje, jednako stvarno kao da ste na propovjedaonici? Ne kažem da ste obvezni uvijek ostati stolar. On nije. Ne kažem da ćete uvijek biti obvezni ostati kovač ili poljoprivrednik; ali kažem i ustrajem na tome da, dokle god ste stolar, dokle god ste kovač, dokle god ste poljoprivrednik, trebate biti radnik u tom djelu jednako istinski kao što ćete ikada biti, gdje god da se nalazili.

TAM1897 D 281.2Tako nam je Isus pokazao svakome od nas što znači biti kršćanin i kakav naš život treba biti, čime god da su nam um, srce ili ruke zauzeti. Ljubio je Boga svim srcem svojim, svom svojom dušom, svim umom svojim i svom snagom svojom, dok je bio stolar. Kad je pilao daske, kad je izrađivao stolove, kad je pravio vrata i postavljao ih, činio je to na slavu Božju. Bog mu je bio sve u svemu. Kad bi mu se netko obratio kao stolaru, videći ga samo kao stolara; ne videći ga kao Spasitelja svijeta kao takvog, — kad bi mu se netko obratio samo kao stolaru, i sjeo s njim i rekao: “Želim da mi napraviš stol. Hoćete li mi ga napraviti?” a on je odgovorio: “Kakav stol želite?” i čovjek mu ga opisao, a Isus je rekao: “Da, napravit ću vam ga;” kad je Isus napravio stol i ponio ga na leđima do čovjekove kuće, i unio ga u čovjekovu kuću, i postavio ga ondje da ga čovjek koristi — u cijeloj toj radnji Isus je bio posve Božji. Bog je bio u svim njegovim djelima. U svakom spoju koji je napravio na tom stolu nije bilo pukotina, nijedna nije bila prekrivena prašinom, ništa nije bilo prekriveno, bio je to pošten stol. Bio je to stol kakav je Bog mogao odobriti.

TAM1897 D 281.3I kada je sklopio dogovor o izradi stola, sklopio je pošten dogovor, takav da je i Bog mogao pogledati i reći: “To je pošten dogovor”. Nije tražio od čovjeka da plati više nego što je pravedno za takav komad posla. Čovjek ga je upitao: “Hoćete li napraviti takav i takav stol?” “Hoću.” “Koliko ćete naplatiti? — koliko će koštati?” On bi to izračunao i rekao čovjeku: “Drvo će koštati toliko, izrada će potrajati toliko vremena, a moj rad vrijedi toliko. Ne mislite li tako? Ne mislite li da moj rad, s obzirom na vrijeme koje će potrajati, vrijedi toliko?” A čovjek bi rekao: “Da, slažem se. Mislim da vrijedi sve to. To je pošteno. To je jasan dogovor.” I kad bi on uzeo stol na leđa, odnio ga tamo i spustio, čovjek bi mu platio ono što je bilo dogovoreno, i Bog je mogao gledati na tu cijelu transakciju i reći: “To je pošteno. To je sve što itko može učiniti.”

TAM1897 D 281.4Jeste li takav stolar? Priznajete da ste kršćanin. Jeste li takav radnik, što god radili?

TAM1897 D 281.5Volite li Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom? Što god radiš ili si pozvan raditi; kakav god posao vodiš sa svojim bližnjim, bio on poganin ili kršćanin; je li to učinjeno na takav način da Bog može pogledati i reći: “To je dovoljno dobro za kraljevstvo Božje”? Jer sve tvoje srce, sva tvoja duša, sav tvoj um i sva tvoja snaga u tome su, na slavu Božju.

TAM1897 D 281.6Jesmo li čuvari zapovijedi ili ne? To je pitanje. I vrijeme je da to saznamo tako temeljito da Gospodin može posvjedočiti u poruci koju govori: “Ovo su oni koji čuvaju zapovijedi Božje.”

TAM1897 D 281.7Sada možete vidjeti da ova zapovijed obuhvaća sve, i da ne možemo dotaknuti nijednu misao u čitavom području razmišljanja koja ne spada u ovaj tekst s kojim smo započeli. Stoga, moramo sve u svom razmišljanju promatrati, moramo sve čemu je naš um pozvan promatrati u svjetlu tog pisma, prve od svih zapovijedi.

TAM1897 D 281.8Sve čemu smo pozvani pristupiti, trebamo promatrati u svjetlu te najveće od svih zapovijedi. Je li to nešto u čemu, u strahu Božjem, mogu sudjelovati sa svim svojim srcem, dušom, umom i snagom? Ako nije, zašto bih to uopće dirao? — Ne. Ako je to nešto u što ne mogu ući sa svim svojim srcem, umom, dušom i snagom, i s Bogom, što ja onda imam s tim? Ako Bog ne može ići sa mnom, onda ja kršim zapovijedi. Ne posvećujem mu sve. Sva moja snaga ne znači ništa ako je usmjerena na nešto u što On ne može ući, ili ne može dotaknuti ili odobriti, ili što ne može prihvatiti.

TAM1897 D 282.1Znam da je ovo strogo, ali to je kršćanstvo. To je kršćanstvo i ti i ja ne smijemo biti zadovoljni ni šesnaestim dijelom bilo čega što je manje od toga. Ne smijemo dopustiti da se zadovoljimo ni za tren oka ničim u ovom svijetu, osim da sve u što se upuštamo činimo s Bogom uz sebe, a zatim da se upustimo u to sa svim srcem, sa svom dušom, sa svim umom i sa svom snagom. I kažem vam, kada dođemo do toga, svi mi, ako se svi u ovoj kući predamo njemu upravo sada i čvrsto se držimo toga, ne možemo ni zamisliti kakva će se Božja moć očitovati u svijetu.

TAM1897 D 282.2Velika je poteškoća od samog početka bila u tome što ljudi nisu htjeli dati Bogu mjesto u svojim srcima koje mu pripada. Bog je stvorio čovjeka takvim, a on se okrenuo svemu drugom i u potpunosti je isključio Boga. Bog ga je oslobodio te tame, dao mu slobodu izbora i pozvao ga da izabere hoće li ljubiti Boga svim srcem, svom dušom, svim umom i svom snagom. Oslobođen je da izabere da Bogu ponovno dopusti da zauzme svoje mjesto; ali toliki su izabrali da Gospodin ne bude na svom mjestu da ih je potop sravnio sa zemljom.

TAM1897 D 282.3Tada je Gospodin ponovno započeo potragu. I jedino što je tražio od svakoga bilo je da vole Gospodina Boga svim srcem, svom dušom, svim umom i svom snagom te bližnjega svoga kao samoga sebe. To je sve što je tražio od osamoro koji su ušli u barku i koji su iz nje izišli. Da je prvi čovjek volio Boga svim svojim srcem, svom svojom dušom, svim svojim umom i svom svojom snagom, grijeh nikada ne bi ušao.

TAM1897 D 282.4Nakon što je sagriješio, i Gospodin ga je oslobodio od te potčinjenosti, da su Adam i sva njegova djeca voljeli Boga svim srcem, dušom, snagom, umom i silom, kakvo bi bilo stanje svijeta? — Čuvali bi zapovijedi Božje i vjeru Isusovu, i pravednost bi prekrila zemlju kao što vode prekrivaju more. Je li nemoguće da se ta stvar može ispuniti u čovjeku pod jarmom prokletstva, pod jarmom grešnog tijela? Može li Bog tako osloboditi grešnika od vlasti grijeha u tijelu da on može ljubiti Boga svim srcem, svom dušom, svom snagom, svim umom i svom snagom? — Da. Grijeh ne bi mogao prokletiti zemlju, kakva jest, čak ni s ljudima pod jarmom tijela koje je grješno, da su vjerovali u Boga, čuvali Božje zapovijedi i vjeru Isusovu. To je istina, jer je to kršćanstvo. Dakle, vidite da je sve što Gospodin ikada želi od nas, sve što je ikada želio od čovjeka otkako je Adam sagriješio, bilo i jest da čuvamo zapovijedi Božje i vjeru Isusovu. A prva od svih zapovijedi je: ‘Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, i svom svojom dušom, i svim umom svojim, i svom snagom svojom.’

TAM1897 D 282.5U Poslanici Rimljanima 1,21 piše da su na početku “poznavali Boga”. Pogledajte ovo: čovjek je na početku svoje povijesti poznavao Boga. Adam je u početku poznavao Boga, ali nije zadržao to znanje. Kad je Adam sagriješio i ponovno započeo, poznavao je Boga. Kad je ljudska rasa ponovno započela nakon potopa, u početku je poznavala Boga; dakle, čovječanstvo se sve vrijeme udaljavalo od Boga. Svijet je bio tako grešan, jest tako grešan i bit će tako grešan, jer je poznavao Boga i odbacuje ga, a ne zato što nije poznavao Boga. Dakle, svijet nije u zlu zbog tame; svijet je u tami zbog zlobe.

TAM1897 D 282.6Svijet je započeo svjetlošću; a tama je ušla zbog izbora ljudi; “kad upoznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga niti mu zahvališe, nego se u svojim mislima isprazniše i njihovo se ludo srce zatamni. Praveći se mudrima, poludješe i zamijeniše slavu neprolaznog Boga za sliku nalik na prolaznog čovjeka, ptice, četveronožne životinje i gmazove.”

TAM1897 D 282.7Sada obratite pažnju: što prvo? — Poznali su Boga, ali ga nisu proslavili kao Boga; nisu mu dali mjesto u sebi koje mu pripada. Nisu proslavili Boga — nisu ga objavili čovjeku, nisu ga učinili vidljivim na zemlji; jer Isus je rekao: “Proslavio sam te na zemlji”, a on bijaše Bog koji se utjelovio. Ti ljudi koji su poznavali Boga nisu dopustili da se Bog očituje u tijelu. Nisu bili zahvalni. Zatim su postali isprazni u svojim pomislima; zatim im se ludo srce zatamnilo; zatim su u svojoj tami izjavljivali da su mudri. Ta je mudrost bila ludost, i tada su načinili idole.

TAM1897 D 282.8Tako vidite da je slika koja se postavlja pred oči ljudi, u njihovoj idolopoklonosti, samo vanjski izraz idolopoklonosti, njezina vanjska manifestacija. Idolopoklonost je već duboko u srcu i već je prošla nekoliko koraka na tom putu. Razmislite o tome. Gdje počinje idolopoklonstvo? — U srcu. Gdje u ovom procesu počinje idolopoklonstvo? — Kad su upoznali Boga, nisu mu odali slavu kao Bogu; upravo ondje sve počinje. Pa gdje je onda ikakva sredina između spoznaje Boga i idolopoklonstva?

TAM1897 D 283.1Sada dobro razmislite. Poznali su Boga i: “A ovo je život vječni: da upoznaju tebe.” Poznavanje Boga je život vječni; to je utvrđeno. Poznali su Boga; imali su život vječni u poznavanju Boga. To je napisano. Ali upališe u idolopoklonstvo. Koliko su koraka od znanja o Bogu napravili da bi pali u idolopoklonstvo? — Samo jedan. A onda, koliko je koraka od ljubavi prema Bogu svim srcem, svom snagom, svim umom i svom silom potrebno da se dospije do idolopoklonstva? — Samo jedan. Dakle, ako ne ljubim Boga svim svojim srcem, svom svojom dušom, svim svojim umom i svom svojom snagom, što sam? — Idolopoklonik.

TAM1897 D 283.2Možda nemam isklesan idol pred sobom. Ti ljudi u početku nisu. Ali imali su sliku, poimanje, oblikovano u umu, i kada su napravili svoj isklesani idol, to je bilo samo vanjsko predstavljanje pred očima onoga što su već imali u umu. Prvi čovjek koji je napravio idol imao je u umu poimanje o njemu prije nego što ga je napravio. Prvi čovjek koji je napravio kip imao je u glavi zamisao da to bude njegov bog, i ta je zamisao postojala prije nego što je napravio kip od drva ili kamena. Dakle, taj kameni kip, koji je postavio pred svoje oči, bio je samo vanjski oblik koji je napravio da mu u tom obliku predstavlja boga kojeg je već imao u mislima. Zar on nije imao boga prije nego što je napravio taj idol? — Da. Gdje je bio? — U njegovu srcu.

TAM1897 D 283.3Postali su tašti u svojim maštarijama. Čijim maštarijama? — Svojim. Evo tog čovjeka koji nešto zamišlja; on stvara sliku svoje maštarije i postavlja je pred svoje oči izvan sebe. Zamišljanje je jednostavno stvaranje slika u umu. A slika u kamenu samo je opipljivi oblik stvaranja slika u srcu. Gdje je slika prvi put stvorena? — U njegovom umu; u njegovoj vlastitoj mašti, u njegovom vlastitom razmišljanju. Ali tko je bio ondje kada se odvojio od Boga? — Nitko drugi doli Sotona i on sam. Dakle, odakle mogu doći njegove misli? — Samo od njega samoga i Sotone.

TAM1897 D 283.4Dakle, dovoljno jasno vidite da je idolopoklonstvo u srcu; zamisao, slika, već je ondje prije nego što se slika može pojaviti izvana. Iako mu je bog sunce, mjesec ili zvijezde, ta zamisao, njegova ideja, njegova mašta, već postoji prije nego što je utjelovi u suncu, mjesecu i zvijezdama.

TAM1897 D 283.5Sve što se pojavljuje u idolopoklonstvu jednostavno je odraz onoga što je u srcu. A Bog mora biti u srcu, sa svim srcem, svom dušom, svim umom i svom snagom, inače je idolopoklonstvo prisutno. Nema sredine.

TAM1897 D 283.6Zapravo, nakon potopa, kada su ljudi prvi put napustili pravog Boga i otišli te si stvorili vlastite bogove — dopustili su tim bogovima da zauzmu Božje mjesto u njihovim životima, čime su pokazali da su, kada su spoznali Boga, priznali da je on njihov jedini vladar. Kada volim Boga svim srcem svojim, svom svojom dušom, svim umom svojim i svom snagom svojom, tko će jedini biti moj Bog? — Bog. Tko će biti moje jedino nadležno lice? — Bog. Tko će jedini imati vlast nada mnom? — Bog. Je li sposoban vršiti pravu vlast? — Da. Je li sposoban usmjeravati čovjeka na pravi put? — Da. Kada čovjek ljubi Boga svim srcem, dušom, umom i snagom, ne treba mu nijedan drugi zakon ni vlast da ga usmjeravaju u svijetu. Tko je njegov upravitelj? — Bog. I može li Bog upravljati kada ga ljubimo iznad svega? — Da. Ali, kada čovjek napusti Boga i upadne u idolopoklonstvo, može li sam upravljati sobom? — Ne.

TAM1897 D 283.7Nakon potopa, dok su još poznavali Boga, priznavali su ga svojim jedinim Kraljem i Vladarom. Nisu imali drugog vladara. Kad su se prvi put odvojili od Boga i stavili druge bogove na njegovo mjesto — mislim na početku, kad su se odmaknuli od Boga i stavili druge bogove na Božje mjesto — dopustili su tim drugim bogovima da zauzmu mjesto vladara. Priznavali su da su ti bogovi njihovi vladari. Nisu imali kraljeve; ljudi se još nisu izjašnjavali da se postavljaju za vladare. Ljudi su tvrdili da su bogovi kraljevi; a ljudi koji su bili na vlasti bili su samo predstavnici bogova, dok su bogovi bili pravi kraljevi.

TAM1897 D 283.8Dokaz za to pronaći ćete u “Carstvima Biblije”, na stranici 50. Ovdje su prvi zapisi pronađeni u Babiloniji, gdje je rasa započela, i gdje se dogodila zbrka jezika — gdje je rasa zaboravila Boga. Čitam:—

TAM1897 D 284.1Ninridu, njegovu kralju, za očuvanje Idadua, namjesnika Ridua, sluge, radosti Ninriduova.

TAM1897 D 284.2Ovdje je vladar, Idadu, u natpisu posvećenom svome bogu, izjavio da je on samo namjesnik svoga boga. Nije tvrdio da je kralj. Tako vidite da je bog bio kralj ovog čovjeka. Bog se smatrao kraljem naroda, a ovaj čovjek na vlasti bio je samo bogov namjesnik, odnosno zamjenik.

TAM1897 D 284.3Ovo pokazuje da je spoznaja o Bogu kao zakonitom Vladaru bila toliko nova da nijedan čovjek još nije imao hrabrosti proglasiti se kraljem. Vidite li to? Razmislite dobro. Kad je Bog bio jedini vladar, on je, naravno, bio i njihov jedini kralj; ali kad su se od njega okrenuli i prihvatili druge bogove, njihovo znanje o pravom Bogu bilo je tako novo, njihov odnos s njim tako svjež u njihovom znanju, da kad su na mjesto Boga stavili druge bogove i postavili te lažne bogove za svoje kraljeve — čovjek na vlasti među ljudima nije imao hrabrosti preuzeti naslov kralja; nego je radije želio biti poznat kao namjesnik boga koji je trebao biti pravi kralj. Ponavljam. Spoznaja o pravom Bogu kao jedinom Kralju bila je toliko svježa u umovima tih ljudi da nijedan čovjek još nije imao hrabrosti preuzeti titulu kralja. Njihovo sjećanje na Boga kao jedinog Kralja i Vladara još je bilo toliko jasno da bi bilo previše nalik pokušaju svrgavanja Boga da bilo koji čovjek preuzme titulu kralja.

TAM1897 D 284.4Pročitat ću još jedan natpis iz te iste zemlje, iz istog razdoblja:—

TAM1897 D 284.8Evo čovjeka koji je sagradio kuću u čast svoga boga. Taj čovjek kaže da je namjesnik toga boga, koji je kralj. Taj čovjek Gudea ne tvrdi da je kralj. On je na vlasti, ali ne tvrdi da je kralj. Tko je kralj? — Njegov bog. To vam opet pokazuje da je spoznaja o pravom Bogu kao jedinom Kralju bila tako nova u njihovim umovima da se nisu u potpunosti odmaknuli od Boga i od ideje o Bogu kao jedinom Kralju i Vladaru, te da nisu bili spremni odbaciti ideju Božje kraljevske vlasti i dopustiti čovjeku da preuzme naslov kralja.

TAM1897 D 284.9A. F. Ballenger. — Čovjek na položaju vlasti je, dakle, tvrdio da je namjesnik svoga boga, a ne kralj?

TAM1897 D 284.10Da. Još nije bilo kraljeva. Ne govorimo o čovjeku kao kralju. Još nije bilo kraljeva među ljudima. Bili su ljudi na položajima vlasti. Čovjek je vladao nad drugima. Imao je moć, ali sebe nije nazivao kraljem. Nije bio poznat kao kralj i još si nije dopustio da preuzme titulu kralja. Zašto? — Zato što se još nije toliko udaljio od ideje o istinskom Bogu kao jedinom zakonitom Kralju da bi bio dovoljno hrabar, odnosno dovoljno zao, da odbaci svaku ideju o bilo kakvom božanstvu kao kralju i postavi se za kralja.

TAM1897 D 284.11To su najraniji zapisi koji su pronađeni u toj zemlji. Možete vidjeti da su među najranijima. To su zapisi iz vremena prije nego što su ljudi uopće preuzimali titulu kralja i kada su imali ideju o pravom Bogu kao Kralju.

TAM1897 D 284.12No, ovdje postoji zapis nešto stariji od toga, koji govori o zbunjenju jezika na kuli babilonskoj. Na četvrtoj stranici knjige “Carstva Biblije” nalazi se biblijski prikaz zbunjenja jezika. Ovo je prikaz koji su napisali ljudi među kojima se zbunjenje jezika dogodilo. U Bibliji imate Gospodnji zapis o tome. U ovom natpisu na opekama koje su zakopane u ruševinama Babilona i otkrivene, imate njihov izvještaj o tome. Možete ga usporediti s izvještajem u Bibliji, u jedanaestom poglavlju Postanka, i vidjet ćete da su te dvije stvari potpuno iste. Evo što su o tome rekli:—

TAM1897 D 284.14Ovo je jedan od najranijih zapisa koji postoje. Ovi ostali su uz njega. Ali ovi drugi pokazuju da je postojalo vrijeme kada među ljudima još nije bilo kralja; da čovjek na vlasti nije htio preuzeti titulu kralja; da mu je njegov bog bio kralj; i da je ideja da je istinski Bog kralj bila toliko nova da nije imao dovoljno hrabrosti reći da je on kralj. Još je to bilo previše prisvajanja vlasti suočeno s njegovom idejom o istinskom Bogu.

TAM1897 D 285.1To je bilo prije Nimroda. Nimrod je bio prvi čovjek koji je imao hrabrosti preuzeti titulu kralja unatoč ideji da je Bog kralj. Dakle, čitam na stranici pedeset knjige “Carstva Biblije”—

TAM1897 D 285.2Nimrod je bio taj odvažan čovjek. Ime koje nosi označava pobunu, oholi prezir i, prema Geseniju, jednako je izrazu “iznimno bezbožni pobunjenik”. I “počeo je biti moćan na zemlji”. Ili, kako drugi prijevod navodi, on je “bio prvi moćnik na zemlji”.

TAM1897 D 285.3Nimrod je bio prvi čovjek koji je ikada sebi prisvojio titulu kralja; prvi koji je držao kraljevsku vlast i otvoreno nosio titulu kralja. A njegovo ime točno označava ono što je ta stvar značila među narodom nad kojim se postavio.

TAM1897 D 285.4E sad, ne moja izjava, nego izjava autoriteta na ovu temu, kaže ovo:—

TAM1897 D 285.5Osnivanjem Nimrodova kraljevstva, cijeli je drevni svijet ušao u novu povijesnu fazu. Orijentalna tradicija koja tog ratnika smatra prvim čovjekom koji je nosio kraljevsku krunu ukazuje na činjenicu značajniju od preuzimanja novog modnog ukrasa ili čak osvajanja provincije. Njegov je vladavinski sustav svijetu donio novi sustav odnosa između vladara i podanika. Autoritet prethodnih vladara počivao je na osjećaju srodstva, a prevlast poglavice bila je slika roditeljske vlasti. Nimrod je, naprotiv, bio suveren teritorija i ljudi samo u onoj mjeri u kojoj su bili njegovi stanovnici, i to neovisno o osobnim vezama. Dosad su postojali plemena — proširene obitelji — Društvo; sada je postojala nacija, politička zajednica — Država. Politička i društvena povijest svijeta od sada su različite, ako ne i usmjerene u različitim smjerovima. — Carstva Biblije, str. 51.

TAM1897 D 285.6Koje je, dakle, bilo podrijetlo države?