Duh proroštva. – br. 2

TAM1897 D 21.2Propovijed održana u srijedu ujutro, 10. veljače 1897. Objavljeno u dnevnom biltenu Generalne konferencije, 15. veljače 1897., sv. 1, br. 2, str. 21-22.

TAM1897 D 21.3Slijedi samo sažetak izlaganja pastora Jonesa. Budući da je mnogo ljudi stiglo od prethodnog sastanka, bilo je potrebno potrošiti znatno vrijeme na ponavljanje točaka iznesenih prethodnog dana. Osim toga, govornik je rekao da problem s nama kao narodom nije u tome što nominalno ne vjerujemo da su Svjedočanstva od Boga, već trebamo znati kako vjerovati u njih. Ako je jedini način na koji izražavamo svoju vjeru u Svjedočanstva to da ljudima govorimo kako u njih vjerujemo, naša vjera ne znači ništa. Time otvaramo put da ljudi posumnjaju u iskrenost naše vjere. Ako doista vjerujemo u Svjedočanstva, nećemo morati ljudima to govoriti. Naš će život biti svjedočanstvo vjere koja je u nama.

TAM1897 D 21.4Dogodilo se udaljavanje od Boga i hram treba pročišćenje, baš kao i nekada u Jeruzalemu. U takvo smo stanje dovedeni zanemarivanjem Svjedočanstava Duha Božjega. No mnogi od onih koji su ih zanemarivali vjerovali su u njih, u to su vrijeme držali ta Svjedočanstva u svojim rukama i nisu mislili da ih zanemaruju. Stoga, ono što želimo znati jest kako cijeniti Svjedočanstva Duha.

TAM1897 D 21.5I ne smijemo ni na trenutak pomisliti, kada se da svjedočanstvo i imenuje čovjek, da Bog napada njega da bi ga uništio. Gospodnja je namjera odvojiti ga od mana koje mu štete i ometaju Božje djelo. Cilj je spasiti čovjeka i uništiti manu. Bog neće uništiti niti osuditi čovjeka osim ako nije neraskidivo povezan s grijehom. Kada se taj čovjek okrene od svog pogrešnog puta, prizna svjedočanstvo i ispravi se pred Bogom, on više ne stoji u položaju u kojem ga je svjedočanstvo zateklo. To svjedočanstvo tada se može upotrijebiti kao upozorenje drugima, ali se nikada ne smije upotrijebiti za osudu čovjeka koji je priznao svoju pogrešku.

TAM1897 D 21.6Božji je način učiniti čovjeka onim što on nije; dati čovjeku ono što on nema. Ne možemo primjenjivati Svjedočanstva na druge. Ne, niti na sebe same izvana. Moramo otvoriti srce Bogu da primimo svjedočanstvo, kako bi Gospodin mogao usađivati božansko načelo, dajući nam ono što nemamo i čineći nas onim što nismo, te tako On sam svojim Svetim Duhom doista primjenjuje svjedočanstvo. Tada će se u našim životima, u našim djelima, očitovati ono što je Bog usađivao u nas. To je prihvaćanje Svjedočanstava. Sve što je manje od toga nije njihovo prihvaćanje.

TAM1897 D 21.7Moć koju Bog usađuje, prihvaćena u srcu, omogućit će čovjeku da izdrži iskušenje, i usred svoje slabosti. Dat će mu ono što ne posjeduje i učinit će ga onim što po prirodi nije.

TAM1897 D 21.8Kada čovjek podbaci na položaju na koji je postavljen, skloni smo pomisliti da je Bog pogriješio dopustivši da on tamo bude postavljen; ali to ne slijedi nužno. Bog nije pogriješio što je Saula postavio za kralja Izraelu; ali je Saul pogriješio što nije postao ono što je Bog želio da bude. Pogriješio je slijedeći svoje vlastite puteve i zamisli, umjesto da sluša glas Božji. Tako Bog nije pogriješio ni kad je Jeroboama postavio za kralja nad Izraelom. Iako svrha Božja da se deset plemena odvoji od Jude nije ostvarena zbog pokvarenosti naroda, ipak je Bog imao plan, ali Jeroboam nije dopustio da se on ostvari. Bog me ili tebe može pozvati na neku poziciju, i ako imamo neku slabost koja će spriječiti našu korisnost, a Bog nam pošalje poruku, ta je poruka da nas oblikuje u ono što On želi da budemo, kako bismo po Njegovoj milosti stali ondje gdje On želi da stojimo.

TAM1897 D 22.1“Iz dana u dan ljudi otkrivaju je li kraljevstvo Božje u njima. Ako Krist vlada u njihovim srcima, oni stječu snagu načela, moć, sposobnost da stoje kao vjerni stražari, istinski reformatori; jer ne može biti reforme ako nema potpunog surađivanja s Isusom Kristom. Kroz Kristovu milost ljudi trebaju koristiti svoje od Boga dane sposobnosti da preobrazuju sebe [ne da preobrazuju druge, nego da preobrazuju sebe]; tom djelatnošću odricanja od sebe, na koju Gospodin nebeski gleda s odobravanjem, oni ostvaruju pobjede nad svojim nasljednim i njegovanim sklonostima. Tada, poput Daniela, ostavljaju dojmove na srca drugih koji nikada neće biti izbrisani. Utjecaj će se proširiti na sve dijelove svijeta.”

TAM1897 D 22.2Djelo preobrazbe započinje sa samim sobom. Na srca drugih mogu utjecati samo kada sam se preobrazio. Bog doseže druge tako što doseže nas i doseže ih kroz nas. Okrenimo se 2. Korinćanima 1,3–4:—

TAM1897 D 22.3Blagoslovljen Bog, Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svakog utjehe, koji nas utješi u svakoj našoj nevolji, da bismo mogli utješiti one koji su u nevolji, utjehom kojom mi sami bismo utješeni od Boga.

TAM1897 D 22.4Bog nas tješi da bismo mogli tješiti druge; Bog nam pomaže da bismo mogli pomagati drugima. Dovedeni smo na mjesto gdje trebamo Božju utjehu, da bismo mogli utješiti druge. On misli na druge kad nas tješi. “A ako trpimo, to je radi vaše utjehe i spasenja.” Ako sam ja u nevolji, to je radi utjehe i spasenja nekog drugog čovjeka. Možda godinama neću susresti čovjeka kojemu trebam donijeti utjehu; ali jednoga dana susrest ću ga, a iskustvo koje sam prošao priprema me da sjednem pokraj njega ili ga uhvatim za ruku i budem mu pomoć i utjeha. On prima od mene ono što sam ja primio od Boga, i prima ga da bi ga zauzvrat mogao prenijeti drugima, a oni drugima; i tako se utjecaj Božje milosti, prenesen na nas, širi na cijelu zemlju, iako se možda ne odmaknemo iz države u kojoj živimo. Braćo, to je ono što Bog želi učiniti s nama, i tada će naš utjecaj dosegnuti sve dijelove svijeta.

TAM1897 D 22.5Sada na pitanje: Kako ćemo prihvatiti Svjedočanstva? Čitajmo kako su ona zapravo bila odbačena kada se mislilo da se prihvaćaju. Tada ćemo znati kako izbjeći tu pogrešku i znati kako ih prihvatiti. Ovdje čitam o jednome čiji je “primjer mnogo pridonio potresanju povjerenja u Svjedočanstva”. Kako je to učinio? — “On je sam hodao izravno protiv svjetla koje je Bog dao.” Ali on nije mislio da hoda izravno protiv njih. Mislio je da čini pravu stvar prema njima. Kako je, dakle, tako promašio? Evo odgovora: “Pouke i upozorenja od Gospodina izbjegavana su, tumačena i poništavana ljudskim spletkama.”

TAM1897 D 22.6Kako su ih “zaobilazili”? Evo odgovora: “Zašto ste smišljali jadne izgovore?” “O, kako bi se trebali posramiti oni koji su se odmaknuli od Božjeg savjeta i pokušali prekriti dojam koji je Bog htio ostaviti.”

TAM1897 D 22.7Kako su ih “tumačili”? Evo odgovora: “Stavili su na njih vlastito tumačenje, govoreći da ona nisu to značila.”

TAM1897 D 22.8I tako su Svjedočanstva izbjegavana, tumačena i poništavana od strane onih koji su mislili da vjeruju u njih i da ih prihvaćaju. Sada, jeste li ih vi izbjegavali tankim izgovorima? Jeste li ih tumačili i poništavali tako što ste im pripisivali vlastito značenje, govoreći da nisu značila ovo ili ono? — Naravno da jeste; znate da jeste. Onda, zaustavimo to odmah.

TAM1897 D 22.9Kako ih onda prihvatiti? Kako ćemo znati što znače? Evo odgovora: “Znače upravo ono što je navedeno.” Što znače? — “Upravo ono što je navedeno.” Možete li reći što kažu? — Da, sasvim jednostavno. Zatim ih prihvatite onako kako kažu. Otvorite srce široko Bogu, da vam njegovim dobrim Duhom usadi načelo koje je upravo u onome što kaže, tada će se to načelo pojaviti, zasjat će u vašem životu; tada ste prihvatili Svjedočanstva. Tada znate da vjerujete Svjedočanstvima. Tada neće biti opasnosti od pogreške u vezi s tim. Drugi će to znati, jer ćete ostaviti dojmove na srcima koji se nikada neće izbrisati, i oni će slaviti Boga u dan posjeta.

TAM1897 D 22.10Riječ Božja je naša mjerila. Svaki čin ljubavi, svaka riječ dobrote, svaka molitva za trpeće i potlačene, zabilježeni su pred vječnim prijestoljem i upisani u nebo neuništiv spomenar. Božja Riječ ulijeva svjetlo u najzamračenije razumijevanje, a to svjetlo čini da i najrazvijeniji osjete svoju nemoć i grešnost. — Test. br. 31.