Misionari za Boga

TAM1897 Q1 14.2Propovijed održana u srijedu navečer, 3. ožujka 1897. Objavljeno u Glasniku Glavne konferencije, Prvo tromjesečje, 1897., sv. 2, br. 1, str. 14–20.

TAM1897 Q1 14.3NAŠA je lekcija sinoć završila osnivanjem prve države poznate povijesti; zapravo, samim početkom države. Sveto pismo kaže o Nimrodovom kraljevstvu:—

TAM1897 Q1 14.4Početak njegova kraljevstva bio je Babel, i Erek, i Akad, i Kalne u zemlji Senar. Iz te zemlje izišao je Asur i sagradio Ninive.

TAM1897 Q1 14.5Naš prijevod glasi: “Asirac je izišao i sagradio Ninive.” No prava je ideja, kako je navedeno u fusnoti: “On [Asirac] je izišao u Asiriju i sagradio Ninive” i druga ondje navedena grada. Dakle, početak njegova kraljevstva bio je u Šinaru, a njegovo se proširenje nastavilo prema Asiriji.

TAM1897 Q1 14.6Nimrod nije bio samo silan lovac na divljač, već i progonitelj ljudi. I moć koju je stekao, koju je uzeo u svoje ruke uspostavom i proširenjem svoga kraljevstva, koristio je da prisili ljude da priznaju njegovu moć i boga kojem je služio. Tako da je od prve države koja je ikada postojala na svijetu pa sve do posljednje koja će ikada postojati na svijetu, svaka od njih upotrijebila protiv Boga moć koju je imala.

TAM1897 Q1 14.7Ponovit ću to: Svaka je država, od prve koja je ikada postojala, Nimrodove, do posljednje koja će ikada postojati, ove, upotrijebila svoju moć protiv Boga, protiv njegove istine, protiv njegovog naroda; da prisili ljude da se udalje od Boga. Od početka do kraja, to je zapis svakoga od njih. Kada se svijet završi, to će biti zapis kraljevstava i država svijeta.

TAM1897 Q1 14.8Evo izjave iz članka na naslovnici časopisa Review, od 14. travnja 1896.: Veliki obmanjivač “navukao je ljude da se klanjaju idolima i tako stekao prevlast nad zemaljskim kraljevstvima. Smatrao je da je biti bogom ovog svijeta sljedeća najbolja stvar nakon preuzimanja Božjeg prijestolja na nebu.” U povijesti navedenoj u prethodnoj lekciji možete vidjeti djelovanje plana tako otkrivenog u Duhu proroštva. Prvo su ljudi zapali u idolopoklonstvo, a zatim u monarhiju. I prvi koji je to učinio uspostavio je državu i sam je bio progonitelj ljudi silom koju je tako stekao. To je povijest. Vidjet ćete kako se to odvijalo i u drugim narodima kako budemo napredovali.

TAM1897 Q1 14.9Nije prošlo mnogo nakon Nimroda pa je u cijeloj toj zemlji Bog bio zaboravljen, osim od Abrahama. Samo je Abraham tražio i pronašao Boga; i s Abrahamom je Bog ponovno započeo ljudski rod na putu Gospodnjem. Sad obratite pažnju na ono što je rekao Abrahamu. S obzirom na ono što smo proučavali, s obzirom na ono što je bilo pred nama u prethodnoj lekciji i na ono na što sam upravo sada skrenuo vašu pozornost, razmislite što je Bog rekao Abrahamu kada je s njim započeo novi narod; to jest, Božji narod. Postanak 12,1 kaže nam što mu je Gospodin najprije rekao. “A Gospodin reče Abramu: ‘Iziđi iz’ – čega? – ‘svoje zemlje’.” Što prvo?

TAM1897 Q1 14.10(Zbor) Tvoju zemlju.

TAM1897 Q1 14.11“i od roda svojega, i od kuće oca svojega, u zemlju koju ću ti pokazati.” Tri su stvari koje je Bog rekao da Abram mora napustiti. Prvo, mora napustiti, što?—Svoju zemlju. Zatim?—Svoje rodbine. Zatim?—Očevu kuću. U očevoj kući bili su idolopoklonici. Njegova zemlja prisiljavala je ljude na idolopoklonstvo; bila je protiv Boga. Njegova zemlja, njegova rodbina i očeva kuća bili su idolopoklonici i morao je sve to napustiti. Gospod mu je pokazao zemlju; ali je li mu je dao u posjed?—Ne, ni da stane nogom na nju. Kad ga je Bog pozvao iz te zemlje, je li ga odveo u drugu?—Ne; nego “obećao mu je da će je dati njemu i njegovu potomstvu nakon njega.” Dakle, kad ga je Bog pozvao iz njegove zemlje, a nije ga odveo u drugu, gdje ga je to ostavilo?

TAM1897 Q1 14.12(Skupština) Putnik i stranac.

TAM1897 Q1 14.13Je li to ostavilo Božjeg predstavnika na ovom svijetu, potpuno bez domovine na ovom svijetu?

TAM1897 Q1 14.14Ipak je bio posve bez domovine?—O, On je tražio “bolju domovinu, to jest nebesku.”

TAM1897 Q1 14.15Okrenimo se jedanaestom poglavlju Poslanice Hebrejima i pogledajmo to. Osmi stih, počevši od:—

TAM1897 Q1 14.16Po vjeri Abraham, kad je bio pozvan da iziđe i ode u mjesto koje će potom primiti u nasljedstvo, posluša i iziđe, ne znajući kamo ide.

TAM1897 Q1 15.1Ali odakle je izašao?—Iz svoje zemlje, ne znajući kamo ide. “Po vjeri je boravio kao stranac u zemlji obećanja, kao u tuđini, nastanjujući se u šatorima s Izakom i Jakovom, nasljednicima jednoga obećanja s njim.” Znate, nije mu dao baštine, ne, nije mu dao ni mjesta na kojem bi mogao stati nogom; a ipak je obećao da će je dati njemu i njegovu potomstvu nakon njega. Izvede ga iz njegove vlastite zemlje; i iz nijedne druge zemlje na zemlji nije mu dao ni toliko da stane nogom. Tako je ostao posve bez zemlje na zemlji. U to smo sigurni; ali sjetite se što je Bog govorio. Tko je Abraham bio u to vrijeme?—Bio je “prijatelj Božji”, “otac svih koji vjeruju u Boga”. Je li on vaš otac? Imate li zemlju u ovom svijetu?

TAM1897 Q1 15.2Jer je iščekivao grad koji ima temelje, čiji je graditelj i tvorac Bog. Po vjeri je i sama Sara, premda je već bila u godinama, dobila snagu da začne i rodila dijete, jer je smatrala vjernim onoga koji je obećao. Zato je i od jednoga, i od njega koji bijaše kao mrtav, proizašlo mnoštvo kao zvijezde nebeske u broju i kao pijesak uz obalu morsku, nebrojen. Svi oni umriješe u vjeri, ne primivši obećanja.

TAM1897 Q1 15.3Što je Bog obećao kad ga je izveo iz njegove zemlje? Je li mu obećao zemlju?—Da. Ali nije dobio zemlju u ovom svijetu; “nego, videći ih izdaleka, uvjerili su se u njih, i prigrlili ih, i ispovjedili da su stranci i hodočasnici na zemlji. Jer oni koji govore takve riječi jasno objavljuju da traže domovinu.” Može li čovjek tražiti zemlju kad je ima? — Ne; jer čovjek ne može imati dvije domovine, kao što ne može služiti dvama gospodarima.

TAM1897 Q1 15.4“Pa”, kaže netko, “Abraham je bio izvan svoje domovine.” Da, ali imao je priliku vratiti se ako je želio. Da je još uvijek smatrao to svojom domovinom, tako da mu je bila na srcu, i da mu je bilo žao doma kad se udaljio osamsto ili tisuću milja, i da je u zemlji bila glad, i da to nije bilo tako zanimljivo putovanje kakvo je mislio da će biti, mogao je reći, “Volio bih još jednom vidjeti ljude tamo, drage stare ravnice i poznata drveća. Kad bih to samo mogao učiniti, onda bih bio voljan vratiti se i ostati neko vrijeme na ovom polju.” Da je tako razmišljao, imao bi priliku vratiti se; jer je napisano: “Zaista, da su se sjećali one zemlje iz koje su izašli, imali bi priliku vratiti se.”

TAM1897 Q1 15.5Sjećajući se; što znači sjećati se?—Da im je um bio ispunjen tom zemljom iz koje su izašli, mogli su imati priliku vratiti se. I imali bi je; jer bi je tada i stvorili.

TAM1897 Q1 15.6Ali sada oni žude za boljom, to jest nebeskom, zemljom; zato [zato, iz tog razloga] se Bog ne stidi biti nazvan njihovim Bogom: jer im je pripremio grad.

TAM1897 Q1 15.7Jeste li izišli iz svoje zemlje? Okrenite se na Rimljanima 4,1–12:—

TAM1897 Q1 15.8Što ćemo dakle reći da je Abraham, naš otac po tijelu, našao? Jer da je Abraham bio opravdan djelima, imao bi se čime hvaliti, ali ne pred Bogom. Jer što kaže Pismo? Vjerova Abraham Bogu i računato mu se za pravednost. A onome tko radi, nagrada se ne računa po milosti, nego po dužnosti. A onome tko ne radi, nego vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnike, vjera mu se računa u pravednost. Kao što i David opisuje blaženstvo čovjeka kojemu Bog pripisuje pravednost bez djela, govoreći: ‘Blaženi oni kojima su oprošteni prijestupi i čiji su grijesi pokriveni.’ Blagoslovljen je čovjek kojem Gospodin neće pripisati grijeh. Dolazi li ta blagodat dakle samo na obrezane ili i na neobrezane? Jer mi kažemo da je vjera Abrahamu pripisana za pravednost. Kako je to onda uračunato? Kad je bio u obrezanju ili u neobrezanju? Ne u obrezanju, nego u neobrezanju. I primio je znak obrezanja, pečat pravednosti vjere koju je imao još neobrezan: da bude otac svima koji vjeruju, premda nisu obrezani; da i njima bude uračunata pravednost: i otac obrezanja onima koji nisu samo iz obrezanja, nego i koji hodaju stopama vjere našega oca Abrahama, koju je imao dok još nije bio obrezan.

TAM1897 Q1 15.9Ta vjera našega oca Abrahama, koju je imao dok još nije bio obrezan, bila je ona vjera koju je imao kad ga je Bog pozvao iz njegove zemlje, od njegova roda, iz očeve kuće, i kad je ostao prepušten Božjoj ruci, bez domovine na svijetu. I on je otac svima koji vjeruju, čak i ako nisu obrezani; i svima ostalima, pod uvjetom da svi hodamo stopama te vjere koju je imao kad je bio neobrezan. “Ako ste Kristovi, onda ste Abrahamovo sjeme i nasljednici prema obećanju.”

TAM1897 Q1 15.10“Sjeme tvoje bit će stranac u zemlji koja nije njihova.” Jeste li njegovo sjeme? Jeste li Abrahamovo sjeme zato što vjerujete u Isusa Krista? Jeste li stranac u zemlji u kojoj živite?—Ako ste njegovo sjeme, onda jeste. Zašto?—Zato što to nije vaša zemlja. To više nije vaša zemlja.

TAM1897 Q1 15.11E sad, ovo nije teorija. Ovo se sada svodi na praktičnu, svakodnevnu religiju. Brat Dan Jones jučer, sjećate se, govorio je o misionarima koji idu u Meksiko i želio je misionare koji bi tamo otišli i ponijeli svoja srca sa sobom. On ne želi one koji bi ostavili svoja srca u Sjedinjenim Državama, ili kojoj god to državi bila, kada bi otišli dolje raditi misionarski posao; jer tada oni ne mogu obavljati misionarski posao.

TAM1897 Q1 15.12Gospod je želio da Abraham bude misionar svim ljudima koje će kasnije susresti na zemlji; i on je to bio. Ali Bog je znao, a svatko drugi tko ovo vidi onako kako to vidi Gospod zna, da nijedan čovjek ne može biti misionar u ovom svijetu ako ima svoju domovinu u ovom svijetu. Ti i ja ne možemo biti misionari u bilo kojoj drugoj zemlji ako je Amerika naša zemlja. Ne možemo biti misionari u Americi sve dok je Amerika naša zemlja. Ne možeš biti misionar čak ni kod kuće ako najprije nisi izašao iz svoje zemlje. Tako je. Tako je po prirodi stvari.

TAM1897 Q1 16.1Pitanje.—Kako to dokazujete?

TAM1897 Q1 16.2Mi to ne možemo dokazati. Ne namjeravam to dokazati. Gospodin je to dokazao, a ti i ja trebamo to prihvatiti i vjerovati u to.

TAM1897 Q1 16.3Za što smo mi misionari u svijetu? Razmotrimo to. Zašto smo poslani kao misionari? Misionari čega? Koji je naš misionarski posao? Koji je njegov cilj? Jesmo li misionari za Ameriku ili smo misionari za Boga? Je li Amerika Božja zemlja, neovisna o svim ostalima na zemlji? Nije dovoljno dobra da bude Božja zemlja; i nije dovoljno dobra za Božji narod, ma koliko dobra bila.

TAM1897 Q1 16.4Ti i ja trebamo biti misionari za Boga, da pozivamo ljude k Bogu; da ih pozivamo odatle gdje jesu k Bogu, od grijeha k pravednosti, iz tame u svjetlo, iz zemlje u kojoj su, u bolju zemlju koju je Bog pripremio.

TAM1897 Q1 16.5Ako je Njemačka moja zemlja — a ako mi je srce ondje, ona je moja zemlja — kako mogu pozivati ljude u zemlju kojoj ne pripadam, koja nije moja? Ako je Amerika moja zemlja, kako mogu obavljati misionarski rad u korist druge zemlje? — To se ne može učiniti. Kad je Bog htio da Abraham bude misionar za Boga, misionar u ime zemlje kojoj Bog zove sve ljude, postavio ga je ondje gdje je doista mogao biti misionar svim ljudima. Bog ga je pozvao da bude misionar i u tome je postavio primjer svim ljudima koji dolaze poslije, što znači započeti misionarski rad. Prva je stvar izaći iz svoje zemlje. Dakle, ako ćete biti misionar u Nebraski, izađite iz svoje zemlje. Ako ćete biti misionar u Meksiku, najprije izađite iz svoje zemlje. Jer ako ćete uopće biti misionar na zemlji, Gospodin vam kaže: “Iziđi iz svoje zemlje;” a zatim nastavlja i kaže: “iz svoje zemlje i iz očeve kuće.” Sve te stvari ometaju misionarski rad, dokle god ste vezani za njih i niste se od njih odvojili. Ali kada napustite svoju zemlju, svoje srodstvo i očevu kuću, tada ste, gdje god bili na zemlji, misionar. Ne morate to postati; vi to već jeste. “Tko od vas ne ostavi sve što ima, ne može biti moj učenik.” I “tko ljubi oca ili majku više od mene, nije mene vrijedan.” “Iziđi iz svoje zemlje, i od svojega roda, i od očeve kuće, u zemlju koju ću ti pokazati.”

TAM1897 Q1 16.6Sada sam prije trenutka rekao, i ponavljam, da je ovo praktično kršćanstvo svakoga dana, kao što je oduvijek bilo kod onih koji vjeruju Bogu.

TAM1897 Q1 16.7(Glas) Kako čovjek može ostati u Nebraski, a ipak izaći iz svoje zemlje?

TAM1897 Q1 16.8Ponovnim rođenjem. Ako je rođen u Nebraski, treba se ponovno roditi. Ako je rođen u Americi, neka se ponovno rodi i bit će izvan svoje zemlje. Ako je rođen u Njemačkoj, neka se ponovno rodi i bit će izvan svoje zemlje.

TAM1897 Q1 16.9Sada, braćo, u ovome ima mnogo istine. Ništa na ovom svijetu nije toliko ometalo naše misionarsko djelo kao ovo stalno odlazak na strano polje rada i priprema za gotovo trenutačan povratak. Svaki čovjek među misionarima Sedmog dana adventista koji je bio u inozemstvu zna da je to činjenica. A on ne mora izlaziti iz Sjedinjenih Država da bi to shvatio. Zapravo je predloženo da bi bilo mudro nabaviti drugi brod koji bi kući dovezao misionare koje brod “Pitcairn” odvede; kako ih “Pitcairn” odvede, neka drugi brod krene za njim nakon kratkog vremena, kad im se počne javljati nostalgija za domom, i dovede ih kući! Sada će se to morati zaustaviti, inače nikada nećemo biti misionari na ovoj zemlji; Gospodin ne želi ništa slično.

TAM1897 Q1 16.10Ako vam je srce u ovoj zemlji; ili ako vam je srce ovdje s vašom rodbinom; ako vam je srce ovdje u očinskoj kući,—onda radi vaše duše, i radi Božje stvari, ne odlazite odatle dok ne oslobodite svoje srce od svega ovoga. Jer gdje je vaše srce, ondje će biti i blago vaše, i željet ćete se vratiti što je prije moguće.

TAM1897 Q1 16.11Ako odete u drugu zemlju, dok vam srce nije ondje, ne možete učiniti nikakvo dobro dok ste tamo; bit ćete smetnja sebi i svima oko sebe. Nemojte misliti da nećete biti; jer hoćete.

TAM1897 Q1 16.12Ono što trebamo učiniti jest spoznati gdje je naš dom, naš pravi dom, i da on nije nigdje na ovoj zemlji; da je on na nebu i da ćemo uskoro otići tamo. I tada, gdje god bili pozvani na ovoj zemlji, imajte na umu da idete kući. Tada, ako je to na otoke južnog mora, ako je to u Meksiko, bit ćete kod kuće; i znat ćete to te ćete ondje ostati kod kuće i raditi za Boga dok vas ne pozove na drugo polje; a kada stignete tamo, i dalje ćete biti kod kuće. Na taj način nikada nećete biti na stranom mjestu, a ljudi vam neće biti stranci.

TAM1897 Q1 16.13E sad, ova ideja o tome da imate bilo koju zemlju na ovom svijetu funkcionira upravo ovako. Što se tiče zemalja, ona zemlja koja je vaša glavna je stvar u vašoj misli; i ako odete u drugu zemlju, neprestano ćete uspoređivati tu zemlju s vašom domovinom. Časovi koje držite, propovijedi koje propovijedate, sam utjecaj koji vas prati bit će toliko prožeti time, nesvjesno vam, da će ga ljudi stalno prepoznavati. Tako postoji prepreka između vas i njih koju nikada ne možete prevladati dok ne izađete iz svoje domovine.

TAM1897 Q1 17.1Dokle god je ta stvar u vama, postoji prepreka između vas i njih. Vaš rad ne može biti učinkovit dok se ta prepreka između vas i ljudi ne sruši i dok oni ne vide da ste odvojeni od svoje domovine, od svojih, od očinske kuće. Ali kada izađete iz svoje zemlje, kada se ponovno rodite, vaše podrijetlo je u onoj nebeskoj zemlji; vaš je dom ondje; i to je jedina zemlja za koju imate srca. Tada neće biti prepreke između vas i bilo koga na ovoj zemlji i moći ćete donijeti evanđelje svakom čovjeku na ovom svijetu. U svakome koga sretnete na zemlji naći ćete prijatelja; oni vam neće biti stranci.

TAM1897 Q1 17.2Zapravo, možete ići među ljude u druge zemlje i otkrit ćete da su jednako dobri kao i ljudi u ovoj. Pretprošlog ljeta, bio sam u nekoliko tih drugih zemalja. Bio sam u Danskoj, Norveškoj, Švedskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Češkoj, Austriji, Mađarskoj, Bugarskoj, Turskoj, Grčkoj, Italiji, Nizozemskoj, Engleskoj, Irskoj, Škotskoj — ukupno šesnaest različitih zemalja. Svaka od tih zemalja, svaka na svoj način, bila je za mene jednako dobra kao što je ikada bila i ova zemlja.

TAM1897 Q1 17.3U mnogim su stvarima potpuno slični. Voda tamo je baš kao voda u ovoj zemlji. Tamo trava raste točno kao i u ovoj zemlji — vrh raste prema gore. Drveće tamo raste točno kao i u ovoj zemlji i potpuno je isto kao i drveće u ovoj zemlji. Čak su i ljudi oblikom i općim izgledom potpuno isti kao i u ovoj zemlji. Pa kad su brda, stijene, voda, drveće, trava i ljudi tamo potpuno isti kao i u ovoj zemlji, zar nisu jednako dobri kao ovi? Ne vidim nikakvu razliku.

TAM1897 Q1 17.4Pastor Ballenger.—Biste li bili jednako slobodni govoriti o tim stvarima u svim tim zemljama kao što jeste ovdje?

TAM1897 Q1 17.5Svakako. Propovijedao sam upravo te stvari u tim zemljama. Evanđelje možete propovijedati bilo gdje. Braćo, naišao sam na dobre ljude na svakom koraku, i ništa osim dobrih ljudi. Nisam našao nijedne druge vrste. Iskreno, nisam. Ljudi koji su bili potpuni neznanci — koje nikad prije nisam vidio, čiji jezik nisam mogao razumjeti, a koji nisu mogli razumjeti moj — činili su sve što su mogli da mi pomognu, pokažu mi put i pomognu mi na svaki mogući način. Na mjestima gdje sam bio, novac koji sam imao u džepu bio je njihov novac. Nisam ga mogao čitati. Kad bih išao platiti kartu za tramvaj, kupiti kartu za vlak ili nešto slično, sve što sam mogao učiniti bilo je dati dovoljno da budem siguran, a zatim pustiti da uzmu ono što sam trebao platiti. Oni bi to uzeli, ne bi uzeli više od toga i vratili bi mi točan kusur.

TAM1897 Q1 17.6Kažem vam, braćo, ljudi su posvuda isti. Jedina je razlika u tome što su na nekim mjestima malo bolji nego drugdje. To je sva razlika koju primjećujem. A evanđelje — evanđelje je, znamo, posvuda u svijetu isto. U tome nema nikakve dvojbe. I budući da je evanđelje posvuda isto, ono je predviđeno za sve ljude. A budući da su svi ljudi jednaki i isti kao i samo evanđelje, kada ponesete evanđelje na Gospodnji način i obratite se ljudima na Gospodnji način, vidjet ćete da to uvijek i posvuda djeluje upravo na taj način.

TAM1897 Q1 17.7Dok sam bio u Danskoj, ona je za mene doista bila najbolja zemlja na svijetu; i uživao sam s ljudima koji su me okruživali! Dok sam bio u Norveškoj, za mene je to bila najbolja zemlja na svijetu. Kad sam bio u Turskoj, za mene je to bila najbolja zemlja na svijetu; i kad bih tražio polje za misiju, otišao bih ravno u Tursku. Turski su ljudi poput drugih ljudi – susretljivi i pristojni kad vas sretnu na ulici, a po zemlji kad vas sretnu na cesti.

TAM1897 Q1 17.8Brat Holser i ja morali smo čekati dok je brod bio usidren u Smirni u Aziji, pa smo otišli razgledati ruševine Efeza. On je otišao dalje od mene, ali zajedno smo pješačili oko šest milja u unutrašnjost, samo nas dvoje. Išli smo baš kao što ovdje izlazite na polja. Na cesti smo susreli ljude baš kao i ovdje. Nisam se osjećao ugroženim ni na koji način, i ne mislim da je on. Nismo našli ništa čega bismo se trebali bojati. Šetali smo ondje baš kao što bismo ovdje. Bili smo u Nikomediji kad su Armenijci govorili da je jedva sigurno izlaziti iz kuće, a kamoli da se itko nađe kako hoda po brdima; ali mi smo izlazili iz grada i penjali se na brda dok smo čekali vlakove. Na cesti smo susreli Turke s njihovim kolima i volovima; zatekli smo ih kako se odmaraju uz cestu. Nismo se bojali. Nije nam bilo opasno. Svugdje je bilo sigurno.

TAM1897 Q1 17.9Kažem vam, da su u svakoj od tih zemalja ljudi dobri, uslužni, ljubazni i susretljivi. Napustit će svoj posao da bi vam učinili uslugu, pokazali vam put, provukli vas kroz ulicu, prošli s vama blok ili dva da vam pokažu put, iako vas nikada prije nisu vidjeli i nikada ne očekuju da će vas ponovno vidjeti. Moje srce je bilo puno dobrih osjećaja prema tim dobrim ljudima posvuda i želio bih da mogu poći s nama u onu bolju zemlju gdje bismo mogli biti zajedno i biti ljubazni jedni prema drugima cijelo vrijeme. Kao što sam rekao prije trenutka, i kao što vam je D. T. Jones jučer rekao, to je u korijenu misionarskog rada. To je to. Bilo je onih koji su poslani, voljni, sretni što odlaze na stranu misiju. To je ono čime su se bavili, to su bile njihove tvrdnje; velikim su se troškovima tamo dovukli. Samo kratko vrijeme, i stigne pismo u kojem se moli za povratak. “O, samo me pustite kući! Ne tražim da mi platite put kući; samo me pustite da se vratim.”

TAM1897 Q1 18.1(Glas) Da li Odbor za inozemne misije takvima daje priliku da se vrate?

TAM1897 Q1 18.2Naravno. Kako bi mogli drugačije? Ovo nije prazna priča. To je činjenica, braćo. Ali to nije misionarski rad. Naravno da Odbor za inozemne misije ne bi želio da takvi ljudi ostanu tamo. Najbolje što su mogli učiniti bilo je pustiti ih da se vrate kući; jer jedino mjesto gdje su mogli išta učiniti bilo je kod kuće. Njihovo srce bilo je kod njihovog doma u Americi.

TAM1897 Q1 18.3Zapravo, neki su se toliko bojali da će umrijeti ako ostanu tamo, da su došli kući i umrli. To je činjenica. Ne koristim taj izraz, niti to tako postavljam da bih manipulirao vašim osjećajima ili išta slično. Neki su ljudi toliko čeznuli za domom da su se bojali da tamo ne mogu preživjeti; pa su se vratili kući na vlastiti zahtjev i ubrzo potom su umrli. Ne bi mogli učiniti ništa manje od toga da su ostali u inozemstvu.

TAM1897 Q1 18.4Znam, a znate i vi, da su mnogi išli na inozemne misije s više idejom o izletu nego o teškom misionarskom radu. A kad su na kraju putovanja otkrili da to nije bio izlet, već nevolja; da je to značilo odricanje, bolest i žestoku groznicu, koja je ubrzo pokvarila sav užitak izleta. To nije bilo ono što su imali na umu kad su krenuli.

TAM1897 Q1 18.5Znam, i ti znaš, da ova ideja misionarskog rada na početku ima aureolu. Ali želimo prijeći na čvrste činjenice, odvojiti pogled od aureole i zapamtiti da iza nje stoji čvrsta suština. Postoji svojevrsni sjaj kad se ukrcavamo u vlak ili brod, uz veliku gomilu ljudi i mnogo svečanosti, dok započinjemo misiju, ovako počašćeni; naravno, to je u redu, ali oni koji idu moraju biti sigurni da su im um i srce usmjereni na nešto čvršće od toga. Moraju imati na umu da, iako su braća spremna ispratiti ih do vlaka ili broda i prolijevati suze, ako zatreba, pri rastanku, iza svega toga, svaki od tih misionara ne smije zaboraviti da odlazi kako bi se suočio s nevoljama, poteškoćama, opasnostima i bolestima.

TAM1897 Q1 18.6Neka se sjeti da ne samo da može naići na sve te stvari, nego i proći kroz njih, i neka se ne boji da će umrijeti. Neka svatko bude potpuno siguran da je mrtav prije nego što krene, i neće se bojati da će umrijeti kad stigne tamo. Ali ako niste umrli prije nego što krenete, onda ne krenite dok ne budete mrtvi; jer inače nećete učiniti nikakvo dobro ni sebi ni cilju. Bit ćete samo teret onima koji su tamo—ako tamo prije vas ima vjernih.

TAM1897 Q1 18.7Eto, to je istina i znate je. Pa zašto bismo dopustili da se to izgubi iz vida? Nešto takvo trebalo je našem radu svih ovih godina. Velike svote novca bile bi ušteđene da se na to ustrajalo prije nego što ste krenuli. Velike pogreške bi bile izbjegnute, kao i golema količina patnje, da se na to ustrajalo, i to prije nego što su radnici otišli.

TAM1897 Q1 18.8Kao što sam rekao prije trenutka, ako ste doista mrtvi prije nego što odete, i dok ste ondje, smrtne opasnosti vas neće previše uznemiravati. Ne znači da ćeš umrijeti zato što se razboliš, jako razboliš — izgoriš od groznice. Ne znači da ćeš umrijeti i da bi trebao misliti kako se moraš spakirati i krenuti kući čim se oporaviš ili budeš dovoljno dobro da kreneš.

TAM1897 Q1 18.9Znam za misionare, možda i vi, jednog posebno, i njegovu suprugu, na koje mislim, koji su otišli na stranu misiju. Oboje su bili mladi. Nijedan od njih, mislim, nije imao više od dvadeset i dvije godine; suprug je vjerojatno imao najviše dvadeset i tri. Otišli su na svoje područje i započeli s radom. S vremenom su ih zadesile bolesti. Prvo je suprugu pogodila domaća groznica i bila je strašno bolesna — koliko god se može biti i preživjeti, pretpostavljam; ali ni jedno od njih dvoje nije osjetilo nostalgiju za domom uz tu groznicu. Hrabro su ustrajali; muž je njegovao ženu tijekom njezine bolesti, a upravo kad je jedva mogla sjesti i hodati, i njega je pogodila ista groznica jednako teško kao i nju; a ona ga je, u tom slabom stanju, njegovala do oporavka. Ali su sve to prošli kao hrabri kršćani, hvala Gospodinu. Još su uvijek na tom polju; uspješni su na tom polju gdje jesu i uspješni su od dana kad su tamo sletjeli. To treba biti naš ideal.

TAM1897 Q1 18.10Ne kažem sada da nitko od onih koji su otišli nije trebao nikada vratiti se. Ne kažem da se nitko od njih nije trebao vratiti odmah nakon što su stigli na teren. Ali želim reći, braćo, da su trebali znati prije nego što su otišli hoće li se vratiti odmah ili ne.

TAM1897 Q1 18.11To što Misijski odbor misli da biste mogli biti dobar misionar nije dovoljan dokaz da biste se trebali uputiti na stranu misiju. Vi sami morate znati da vas Bog zove da tamo idete; i da idete tamo jer vas Bog želi na tom mjestu. Tada, kada odete, ići ćete jer vas Bog zove i znat ćete da je on s vama dok idete. Znat ćete da je on s vama kad stignete tamo; i nećete se uplašiti nikakvih poteškoća, niti obeshrabriti nikakvim nevoljama, niti se dati navesti na povratak bolešću, pa čak ni samom izgledom smrti.

TAM1897 Q1 19.1Ako dođe do doslovne činjenice fizičke smrti, ne znate kako poražavate djelo ako pobjegnete kako biste je izbjegli. Ti i ja, svaki kršćanin, a osobito svaki kršćanin-adventist sedmog dana, jer je to kršćansko iskustvo, moramo shvatiti ovaj jedan živi princip: da kršćaninov posao nije gotov kad umre tjelesnom smrću. Ako je vjeran svom poslu dok živi i umre na svojoj dužnosti, njegov posao se nastavlja i nakon smrti.

TAM1897 Q1 19.2To je činjenica. Ako odete na Božji poziv, ako odete s Bogom s vama, i ako umrete prije nego što krenete, ako ste misionar kakvog Bog zove — onakav kakav je bio Abraham — morate sami znati za sebe, pred Bogom, pod Bogom i s Bogom, da je to njegova volja za vas.

TAM1897 Q1 19.3To što danas imate uvjerenje da trebate ići kao misionar nije dokaz da trebate krenuti s ove Konferencije na to područje. Ako je vaše uvjerenje ispravno i dobro, ono će opstati. Ako nije prava vrsta uvjerenja, ne bi trebalo opstati. Trebalo bi se pokvariti što je prije moguće. A ako ga morate zadržati neko vrijeme i ono se pokvari, bolje je da se pokvari ovdje nego nakon što odete na teren.

TAM1897 Q1 19.4Ako je vaše uvjerenje od Gospodina, ono je dobro i može se sačuvati. David je dvadeset godina imao uvjerenje da će biti kralj Izraela. Ali uopće se nije žurio za vrijeme kada će biti kralj Izraela. Nije požurivao stvari. Kad je sve bilo u Njegovim rukama, nije pomaknuo ni prst da sjedne na prijestolje. Imao je uvjerenje koje je bilo dovoljno dobro da ga se drži dvadeset godina; i kad ga je Gospodin iskušao i mogao mu vjerovati, sam ga je doveo na prijestolje.

TAM1897 Q1 19.5Dakle, vi možete imati uvjerenje u vezi s određenim područjem. Ono može biti od Boga. Sada, nemojte pokušavati provesti svoju ideju bez obzira vjeruje li joj Misijski odbor ili ne, ili vjeruje li joj Konferencija ili ne. Jednostavno pričekajte Boga i dopustite da on kaže drugima da je to tako. Kad tako čekamo Boga, a zatim krenemo, Gospodin ide s nama i znamo to; i on je s nama dok smo ondje i znamo to. To je naše mjesto i stajat ćemo na tom mjestu dok nas Bog ne pozove da odemo. I ako nas je ondje upotrijebio dokle god je mogao, učinkovito, žive; i može upotrijebiti vaš utjecaj bolje ako ste mrtvi; onda je ono što trebate učiniti leći i umrijeti kao sretan kršćanin; znajući da će Bog nastaviti vaše djelo nakon što umrete. Uvjerenje koje je Bog usadio u srca preko tebe dok si bio živ i razgovarao s njima, produbit će se, ojačati i oživjeti tvojim dobrim primjerom nakon tvoje smrti; i po njemu će oni biti dovedeni k Isusu Kristu.

TAM1897 Q1 19.6Jeste li, dakle, voljni da Bog propovijeda evanđelje vašom smrću jednako kao i vašim životom? Jeste li voljni da propovijeda evanđelje preko vas, mrtvih, tjelesno mrtvih i u grobu, jednako sigurno kao što ste voljni da propovijeda evanđelje s vama živima i dok hodate zemljom? Ako niste, niste spremni za misiju.

TAM1897 Q1 19.7Sada ću to pročitati iz Svetog pisma. Okrenite se na prvo poglavlje Poslanice Filipljanima. Ondje je primjer onog misionara kojeg je Bog pozvao, kao uzor vama, kao primjer svima koji će kasnije vjerovati u Isusa Krista za život vječni. Sjećate se Pavlovih nevolja. Sjećate se njegovih previranja, njegovih kušnji, njegovih progona, njegovih bičevanja, njegovih opasnosti posvuda; i znate da nikada nije posustao ni na jednom mjestu gdje se nalazio.

TAM1897 Q1 19.8Ali želim da znate, braćo, da su stvari koje su mi se dogodile poslužile napretku evanđelja; tako da su moji okovi u Kristu postali poznati po cijeloj palači i na svim ostalim mjestima. Stihovi 12, 13.

TAM1897 Q1 19.9Kad je ovo pisao, nije znao kojeg će dana biti izvršena carova odluka i on će biti pogubljen. To je očekivao. Sada razmislite o svemu kroz što je prošao. Bičevanja, suđenja, progoni, opasnosti, pljačke, kamenovan je jednom, izvučen izvan grada i ostavljen za mrtvog. A sada kaže: “Želio bih da razumijete da su mi se ove stvari dogodile radi napretka evanđelja.” Što je Bog činio kroz svako od tih iskušenja, patnji i opasnosti?—Koristio je tog čovjeka da po njemu propovijeda evanđelje, tako da je, kada su ga ti ljudi kamenovali, izvukli iz grada i ostavili za mrtvim, Božji Sveti Duh utiskivao u njihova srca pečat svoje istine: da je taj čovjek od Boga, da je poruka koju im je donio od Boga; i ako bi se pobunili protiv nje, njihova je propast bila zapečaćena; a ako bi joj se predali, bili su spašeni.

TAM1897 Q1 19.10To je ono što Bog želi činiti po nama. Cijela svrha našeg postojanja na svijetu jest da Bog može propovijedati evanđelje po nama. Ne toliko da mi to činimo, koliko da Bog to čini po nama, bilo riječju ili utjecajem; a Bog može jednako dobro djelovati utjecajem kao i riječju. Bog će staviti evanđelje u naš utjecaj jednako kao i u naše riječi. Uvijek propovijedamo svojim utjecajem jednako dobro kao i svojim riječima.

TAM1897 Q1 19.11I mnogi od braće u Gospodinu, ohrabreni mojim okovima, postali su mnogo smjeliji u objavljivanju Riječi bez straha. Doista, neki propovijedaju Krista i iz zavisti i spora, a neki i iz dobre volje: jedni propovijedaju Krista iz svađe, neiskreno, misleći dodati nevolje mojim okovima, a drugi iz ljubavi, znajući da sam postavljen za obranu evanđelja. Što dakle? Ipak, na svaki način, bilo prijetvorno, bilo iskreno, Krist se propovijeda; i ja se u tome radujem, da, i radovat ću se. Jer znam da će se ovo okrenuti na moje spasenje po vašoj molitvi i po daru Duha Isusa Krista, prema mojem iskrenom očekivanju i nadi, da se ni u čemu neću postidjeti, nego da će se, kao i uvijek, tako i sada, Krist po mom tijelu proslaviti u svakoj odvažnosti, bilo životom, bilo smrću.

TAM1897 Q1 20.1Zar nije napisano da će Bog upotrijebiti mrtvog čovjeka da proslavi evanđelje i slavu Isusa Krista? Jeste li voljni da to učini po vama, kad to može bolje učiniti s vašom smrću nego da ste živi? Doista mrtvi, ali živi za njega. Zar onda ne vidite da u tom dobrom smislu kršćanin nikada ne umire. “Jer svi žive za njega.” “Dakle, živjeli li, umrli li, Gospodnji smo.” Jeste li? Ako ste Gospodnji dok živite, Gospodnji ste i kad umrete. I kao što vas Bog koristi dok živite za propovijedanje evanđelja, tako će vas koristiti i kad umrete, za propovijedanje evanđelja. I vaš rad neće prestati kad umrete. Kao što je vaš rad dok ste živi Kristov, tako će se nastaviti i kad umrete. Vaš će utjecaj djelovati, i Bog će postizati stvari preko vas nakon što umrete, što ne može tako dobro dok ste živi.

TAM1897 Q1 20.2Zamislite da Pavao umre. To je očekivao. Pogledajte sedamnaesti stih sljedećeg poglavlja. Ali, usput, imajući to na umu, što je on cijelo vrijeme radio? “U tome se radujem, i radovat ću se.”

TAM1897 Q1 20.3“A ako budem prinesen povrh žrtve i službe vaše vjere, radujem se i veselim se sa svima vama.” Na što je mislio kad je rekao: “Ako budem prinesen povrh žrtve i službe vaše vjere”? Svakodnevno je očekivao da će biti prinesen kao žrtva vjere Isusa Krista. Što je zbog toga činio? — “Radujem se i veselim se sa svima vama.” Što su oni trebali činiti? — “I vi se zbog toga radujte i veselite sa mnom.”

TAM1897 Q1 20.4Je li očekivao da se Filipljani obraduju s njim kad mu je odrubljena glava?—Da; tako kaže. Braćo, kad shvatimo činjenicu da se kršćaninov rad ne zaustavlja kad on umre, nećemo toliko slati suosjećajne poruke ljudima zato što je netko umro. Hvalimo Gospodina što, iako je mrtav, njegov se rad nastavlja. Radujte se tome – ne radujte se što je on mrtav, nego radujte se što njegovo djelo ide dalje; što ga Bog na taj način bolje koristi nego da je živ.

TAM1897 Q1 20.5Stoga neka Bog zauzme sve mjesto, kako bismo ljubili Boga svim srcem, svom dušom, svim umom i svom snagom. To znači biti misionar.

TAM1897 Q1 20.6A prva i najvažnija stvar, da bi bio takav misionar, jest: “izlazi iz svoje zemlje.”