Iz Vavilona i Egipta

TAM1897 Q1 45.8Propovijed održana u ponedjeljak navečer, 15. ožujka 1897. Objavljeno u Glasniku Glavne konferencije, Prvo tromjesečje, 1897., sv. 2, br. 1, str. 45-54.

TAM1897 Q1 45.9U našoj jučerašnjoj lekciji došli smo do točke u povijesti Jude gdje su nevolje od Asirije ispunjavale zemlju poput poplave. Željeli su joj pobjeći, a Gospodin ih je pozivao da Ga traže svim svojim srcem, da bi ih On mogao izbaviti. Trudili su se da se sami izbave udruživanjem, saveznim savezništvom i savezom s Egiptom.

TAM1897 Q1 45.10Tako je trajalo sve dok nisu došli do točke u životu Ezekije kada je svaka pomoć iz Egipta bila potpuno odsječena, ne zato što je on to želio, nego zato što je tako bilo. Asirski kralj prošao je između Jeruzalema i Sredozemnog mora te se postavio između vojska Egipta i Jeruzalema kako bi spriječio da se snage Jude i Egipta udruže. Tada je mogao poraziti bilo koju od njih pojedinačno.

TAM1897 Q1 45.11Prvi put kad je Senakerib došao pred Jeruzalem, učinio je isto, a Ezekija je bio toliko u krivu da je u Svetom pismu napisano da je izašao asirskom kralju i rekao: “Prestupio sam; vrati se od mene: što god mi nametneš, podnijet ću.” I kralj Asirije nametnu mu trideset talenata zlata i tristo talenata srebra, i Ezekija je morao opljačkati Božju kuću da plati danak.

TAM1897 Q1 45.12Uzrok ovog nevolja bio je u tome što su se stanovnici Ekrona pobunili protiv Asiraca; no kralj Ekrona bio je vjeran asirskom kralju i nije se pridružio narodu u njihovoj pobuni. Tada ga narod nasilno zarobi i odvede u Jeruzalem te ga preda Ezekiji na čuvanje. I Ezekija ga primi. Ezekija je toliko suosjećao s njihovim odmetanjem od asirskog kralja da je bio spreman u tolikoj mjeri sudjelovati u njemu.

TAM1897 Q1 45.13Asirski kralj je došao i zauzeo Ekron. Zatim je krenuo u Jeruzalem kako bi preuzeo kralja Ekrona i ponovno ga posadio na prijestolje u Ekronu. Ezekija je utvrdio grad, sagradio bedeme i sve obrane koje je trebalo izgraditi; ali to nije pomoglo, to ih nije spasilo; jer ih Bog nije mogao spasiti na taj način. Pročitat ću Senaheribov izvještaj o toj kampanji, kao i biblijski izvještaj. Ta su dva izvještaja isprepletena u knjizi “Carstva Biblije”, na stranici 322. i na sljedeće tri stranice. Počinjem čitati od 15. odlomka. Senaherib priča kako su se Ekronci pobunili i kako su svoga kralja uhvatili i zarobili. On kaže:—

TAM1897 Q1 46.1glavni svećenici, plemići i narod Ekrona, koji su Padiju, njihova kralja (koji je zastupao vjeru i obožavanje Asirije), stavili u željezne okove; i predali su ga Ezekiji, kralju Jude; i postupili neprijateljski prema božanstvu; ti su se ljudi sada prestravili u svojim srcima.

TAM1897 Q1 46.2I on je zauzeo grad, i nastavlja: “Ezekija, kralj Jude, nije se pokorio mom jarmu.” Zatim Biblija kaže: “Zato je Senaherib, kralj Asirije, krenuo protiv svih utvrđenih gradova Jude i zauzeo ih.” Zatim Senaherib kaže:—

TAM1897 Q1 46.3Četrdeset i šest od tih gradova, snažnih utvrda, i gradova njihove okolice kojih je bilo bezbroj, ratnim strojevima opsjedao sam, zauzeo, opljačkao i ubrajao u plijen... Dvjesto tisuća sto i pedeset ljudi, malih i velikih, muških i ženskih, konje, kobile, magarce, deve, goveda i ovce bezbrojne, iz njihove sredine odveo sam i podijelio ih kao plijen.

TAM1897 Q1 46.4Zatim Biblija kaže:—

TAM1897 Q1 46.5A kad Ezekija vidje da Senakerib stiže i da namjerava izići u boj protiv Jeruzalema, posavjetova se sa svojim knezovima i junacima da začepe vode izvora koji su bili izvan grada, i oni mu pomogoše. Tako se okupio veliki narod i začepili su sve izvore i potok koji je tekao kroz sred zemlje, govoreći: ‘Zašto bi kraljevi Asirije došli i našli mnogo vode?’ Također se ojačao, popravio je sav razrušeni zid, podigao ga do kula i sagradio još jedan zid izvana, te je obnovio Millo u gradu Davidovu i izradio u izobilju koplja i štitove.

TAM1897 Q1 46.6Sada Senakerib kaže:—

TAM1897 Q1 46.7Njega [Ezekiju] samoga, poput ptice u kavezu, zatvorio sam unutar Jeruzalema, njegova kraljevskog grada: protiv njega sam sagradio opsadne kule (jer je zapovjedio obnoviti bedeme velike gradske vrata).

TAM1897 Q1 46.8A sada Biblija kaže:—

TAM1897 Q1 46.9I postavi nad narod zapovjednike rata, i sabra ih k sebi na trg kod gradske vrata, i ohrabri ih, govoreći: ‘Budite snažni i hrabri, ne bojte se i ne klonite duhom zbog kralja Asirskog i zbog cijele vojske koja je s njim; jer je s nama više nego s njim: s njim je ljudska ruka; ali s nama je Gospodin, Bog naš, da nam pomogne i da se bori naše bitke. I narod se ohrabrio riječima Ezekije, kralja Judina.

TAM1897 Q1 46.10Sve je to bilo sasvim istinito, da je samo bio nevin u toj stvari; ali s Padijom, kraljem Ekrona, koji je u tom trenutku bio u zatočeništvu u Jeruzalemu, Gospodin nije mogao dati svoj blagoslov Ezekiji u postupku koji je poduzeo braneći grad. Posljedično, Senakerib kaže:—

TAM1897 Q1 46.11Sam je Ezekija bio preplavljen strahom od prijekora moje veličanstvenosti; i Urbi, i njegovi vlastiti vojnici, i ostali vojnici koje je natjerao da uđu u Jeruzalem, njegov kraljevski grad.

TAM1897 Q1 46.12Zatim Biblija kaže:—

TAM1897 Q1 46.13I kralj Asirije odredio je kralju Ezekiji iz Jude tri stotine talenata srebra i trideset talenata zlata. I Ezekija mu je dao sve srebro koje se našlo u kući Gospodnjoj i u riznicama kraljevske palače. U to vrijeme Ezekija je odvojio zlato sa vrata Hrama Gospodnjega i sa stupova koje je Ezekija, kralj Jude, obložio, i dao ga asirskom kralju.

TAM1897 Q1 46.14A o ovome Senaherib kaže:—

TAM1897 Q1 46.15Na prethodni godišnji danak dodao sam danak saveza moje gospodarske vlasti i nametnuo ga mu.... Radnici, vojnici i graditelji koje je za utvrđivanje Jeruzalema, njegova kraljevskog grada, skupio unutar njega, sada su nosili danak. S trideset talenata zlata, 800 talenata srebra; tkaninu, grimiz, izvezenu; dragulje velike veličine; ležajeve od slonovače, prijenosna prijestolja od slonovače, kože bizona, drvo dan, drvo ku, veliko blago svakojake vrste; i kćeri njegove, eunuhe njegove palače, muške glazbenike i ženske glazbenice; u Ninive, grad moj kraljevski, za mnom poslao. I poslao je svoga glasnika da plati danak i oda počast. Njegove gradove koje sam opljačkao odvojio sam od njegova kraljevstva i dao ih Mitinti, kralju Ashdoda, Padiji, kralju Ekrona, i Zilli-Belu, kralju Gaze. Umanjio sam njegovo kraljevstvo.

TAM1897 Q1 46.16To je cijela priča o onom stihu u Svetom pismu gdje stoji da je Ezekija poslao glasnike kralju Asirije i rekao: “Prestupio sam; vrati se od mene! Što god mi nametneš, podnijet ću.”

TAM1897 Q1 46.17Neko vrijeme nakon toga Ezekija posla poslanike u Egipat, a Egipat sklopi savez s Ezekijom i pošalje vojsku. Senakerib je to saznao na vrijeme da rasporedi svoju vojsku između Egipta i Jeruzalema. Tada je najprije poslao poziv Jeruzalemu da se Ezekija preda i pričeka dok se on ne vrati iz Egipta, te da će on doći i odvesti ih sve u zarobljeništvo u zemlju poput njihove, koja će biti jednako dobra kao i njihova. No Ezekija im je rekao da uopće ne odgovaraju, te se čovjek vratio u Lakis, gdje je zatekao kralja kako je otišao u Libnu, i ondje su ga izvijestili.

TAM1897 Q1 46.18Tada je Senakerib čuo da se vojske Egipta približavaju, pa je ponovno poslao pismo u Jeruzalem, u kojem je govorio o onome što on može učiniti, a što Gospodin ne može; da se Ezekija ne treba pouzdavati u Gospodina, jer Gospodin ih ne može izvući iz njegovih ruku; i da će, kad završi s egipatskim kraljem, doći, te će Jeruzalem morati snositi posljedice.

TAM1897 Q1 46.19Do tada je Ezekija naučio vjerovati Gospodinu; jer nije imao kome drugome vjerovati. Na kraju je bio prisiljen vjerovati Gospodinu. Stoga je otišao u hram, položio to Senakeribovo pismo pred Gospodina i rekao Gospodinu: “Evo ga sada; ne možemo ništa učiniti. Gospodine, zauzmi se za nas. I Gospodin je tako učinio. Te noći vojske Senakeriba bile su pobijene, a on se vratio kući u Ninive. Tako su na kraju, kroz sva ta teška vremena, te zle dane koji su ih pritiskali i koji su ih toliko potpuno zatvorili da nisu mogli dobiti pomoć ni iz Egipta ni od koga drugog, dovedeni ondje gdje ih je Gospodin od početka želio imati – na mjesto gdje ih je mogao spasiti.

TAM1897 Q1 47.1Da su se samo cijelo vrijeme oslanjali na Gospodina kao tada, Gospodin bi im cijelo vrijeme činio ono što je tada učinio za njih. Nikada ne bi bili stavljeni pod vlast Asirije, niti bi imali bilo kakve veze s Egiptom. Nikada ne bi bili opljačkani i odvedeni u zarobljeništvo. Stali bi kao Gospodnji narod i njegovo kraljevstvo zauvijek, nastanjujući se sami, ne računajući se među narodima.

TAM1897 Q1 47.2Ne moram detaljno pratiti povijest Jude. To je ponovno povijest deset plemena. Bilo bi to samo ponavljanje povijesti koju smo primijetili sinoć, sve dok ne dođemo do mjesta gdje je Gospodin poslao svoga proroka Zedekiji, posljednjem kralju, i rekao: “Skini dijadem i skini krunu: ovo neće ostati isto: uzdigni niskoga i ponizi visokoga. Preokrenut ću, preokrenut ću, preokrenut ću je: i neće je više biti, dok ne dođe onaj kome pripada; i njemu ću je dati.”

TAM1897 Q1 47.3Ubrzo nakon toga, sav je narod odveden u zatočeništvo u Babilon, osim najsiromašnijih u zemlji koji nisu imali ništa. Oni su ostavljeni u zemlji da je posjeduju kako god su htjeli. Tako je u to vrijeme bilo blagoslovljeno biti siromašan i ne posjedovati ništa; i to je napisano za razumijevanje svih ljudi koji sada žive na zemlji. Sada nije blagoslov biti bogat i posjedovati velika imanja. Uskoro dolaze dani kada će oni koji su siromašni i nemaju ništa biti najsretniji u ovom svijetu. Tako je bilo kada je Jeruzalem uništen u ono vrijeme, i odvedeni su u zatočeništvo u Babilon ili su pobijeni.

TAM1897 Q1 47.4U to su vrijeme oni koji nisu ništa posjedovali mogli imati domove posvuda po zemlji; jer su imali čitavu zemlju za sebe. Svi ostali odvedeni su u ropstvo. I tako će opet biti. Oni koji se drže za posjede ovoga svijeta, oni koji će biti bogati, bit će odvedeni u ropstvo svojim bogatstvom i propast će sa svim svijetom. Tada će oni koji su siromašni dobrima ovoga svijeta i nemaju ništa, jer su sve uložili u Božje djelo, nastanjivati se u zemlji Gospodnjoj, dok svi koji nastanjuju zemlje zemaljske budu odvedeni u ropstvo i dok cijela zemlja bude uništena.

TAM1897 Q1 47.5Ovaj prikaz apostazije Izraela i njihova uništenja nije napisan uzalud. Hošeja i proročanstva spomenuta sinoć nisu napisana uzalud. Osmo poglavlje Izaije nije napisano uzalud. Ove riječi napisane su za nas i moramo ih poslušati u naše vrijeme.

TAM1897 Q1 47.6Sada dolazimo do posljednjih dana Jude. Čitajte knjige Jeremije i Ezekiela. One su danas sadašnja istina za adventiste sedmog dana, jednako kao i Knjiga Otkrivenja. Jeremija i Ezekiel napisani su za nas, na koje su došli svršeci vjekova, jer su ove knjige napisane u danima kada je došao kraj Jude; a uništenje Jeruzalema i vremena koja su ga pratila jednostavno su zabilježena kako bi svim ljudima svijeta ukazala na vremena kada su kraj svijeta i njegovo uništenje blizu, i kako bi ih upozorila na događaje koji će ga pratiti i nevolje koje će ga pratiti.

TAM1897 Q1 47.7Izrael je izabrao kralja protiv Gospodnjeg prigovora. Kada su se odvojili, deset plemena došlo je do točke kada su bili prisiljeni reći: “Nemamo kralja”; a Gospodin je rekao: “Ja ću vam biti kralj”. Oni su opet rekli: “Ne; moramo imati kralja”. I dobili su drugoga, i to je bio posljednji. Tada više nisu imali ni kralja ni kraljevstva; već su odvedeni u ropstvo i zauvijek izgubljeni, jer nisu htjeli Gospodina za svoga kralja.

TAM1897 Q1 47.8Juda je još neko vrijeme opstala, a onda je došlo ono što smo čitali prije trenutka — “Skini dijadem i skini krunu”. Juda više ne može imati kralja. Prisiljena je reći: “Nemamo kralja”. Mora otići u izgnanstvo u Babilon. Narod i plemena kao takvi više nisu imali kraljeva sve dok ne dođe njihov pravi Kralj, kojemu pripada pravo da vlada i upravlja; a čak i tada bili su toliko odlučni, toliko ispunjeni istim duhom kojim su odbacili Boga u dane Šaulove, da nisu htjeli da Gospodin vlada nad njima; odbacili su ga i izabrali kralja ovoga svijeta – “Nemamo kralja osim Cezara.”

TAM1897 Q1 47.9Sve je to ista priča. Kada su odbacili Boga, učinili su to unatoč njegovom protivljenju i izabrali kralja po imenu Šaul. Gospod je u tome vidio njihovo odbacivanje Isusa, njihovog kralja, i izbor Cezara i Barabe. Njihovo odbacivanje Krista i izbor Cezara bila je samo logična posljedica njihovog odbacivanja Boga i izbora Šaula. Kada su ga odbacili i izabrali Šaula, Gospod je znao da će ga odbaciti i izabrati Cezara. A posljednji je korak bio sadržan u prvom.

TAM1897 Q1 47.10Zato je Gospodin rekao: “Samuele, oni tebe ne odbacuju, nego mene odbacuju da ne bih vladao nad njima”; i to znači za adventiste sedmog dana. Bog želi biti Vladar svoga naroda, on želi biti Kralj svoga naroda. Hoće li on to biti? Hoće li njegovo kraljevstvo biti dovoljno? Hoće li njegova vlast biti dovoljna za njegov narod? To je pitanje sada, kao što je bilo i tada. Nije im bila dovoljna tada; jer mu se nisu predali svim srcem. Upali su u formalizam i postali toliko slični svijetu da su zapali u idolopoklonstvo svijeta. Morali su imati kralja, poput drugih pogana. I ista je priča danas. Ako Bog nije dovoljan vladar za Adventiste sedmog dana, to je zato što mu ne vjeruju svim srcem. To je zato što su toliko slični poganima da moraju imati pogansku vladu i pogansku moć kako bi se zaštitili od sebe samih i upravljali sobom. O, neka Adventisti sedmog dana danas poslušaju Gospodnju riječ: Ja ću biti vaš Kralj.

TAM1897 Q1 48.1Juda je, kao što sam prije rekao, odveden u zatočeništvo u Babilon, a nekoliko najsiromašnijih ostalo je u zemlji. Tamo su trebali ostati. Ali su dobrovoljno otišli u Egipat. Opet protiv Gospodnjeg prigovora, otišli su u Egipat. Tako je sav Gospodnji narod bio raspršen među pogane, u Babilonu i u Egiptu. I tako od tog vremena nadalje, Sveto pismo sve govori o njegovom narodu koji se izvodi iz Babilona i iz Egipta; i tako je i danas.

TAM1897 Q1 48.2Danas glasi riječ: “Izađite iz nje, narode moj, da ne sudjelujete u njezinim grijesima i da ne primite od njezinih rana.” To je Vavilon. I u jedanaestom poglavlju Knjige Otkrivenja govori se o onome što se “duhovno naziva Egiptom”; i oni koji pobijede zvijeri, i njezinu slici, i znaku, i broj njegovog imena “pjevaju pjesmu Mojsija” — ne nešto slično — nego “pjesmu Mojsija, sluge Božjega.” Koja je bila pjesma Mojsijeva? — Pjesma oslobođenja iz Egipta. Dakle, kada oni koji pobijede zvijer, i njezinu sliku, i njezinu oznaku, i broj imena njezina, pjevaju pjesmu Mojsija, to je zato što su oslobođeni iz Egipta. Jer, danas i do kraja svijeta, “Iz Egipta sam pozvao sina svojega.” Danas postoje Vavilon i Egipat. Danas su Božji narod u Vavilonu i u Egiptu. I danas Gospod poziva: “Izađite iz nje, narode moj”; i: “Iz Egipta sam pozvao sina svojega.”

TAM1897 Q1 48.3Pogledajte to ponovno: Gdje je bio Nimrod?—Bio je u Vavilonu i upravljao je vavilonskim kraljevstvom. Gdje je bio Abraham?—Bio je u zemlji kojom je vladalo kraljevstvo koje je uspostavio Nimrod. Ali ga je Bog pozvao iz te zemlje. Ta zemlja bila je Vavilon i duhovno i fizički. I više od toga: Nimrod je bio sin Kusha, a Kush je bio sin Hama, a Egipat je zemlja Hama. Tako da je u Nimrodu bilo i Egipta i Vavilona. I kada je Bog pozvao Abrahama, pozvao ga je iz Egipta i Vavilona. I “ako ste Kristovi, onda ste Abrahamovo sjeme i nasljednici prema obećanju.” I vi ste pozvani iz Egipta i Vavilona.

TAM1897 Q1 48.4O, da se svi posvetimo proučavanju Biblije i čitanju onoga što ona kaže, radi duhovnih značenja koja se u njoj nalaze. Tada će cijela Biblija, od prvog do posljednjeg stiha, biti živa i sjajna za svakoga od nas.

TAM1897 Q1 48.5Zatim nalazimo Izrael u Egiptu, i Gospod ih je ponovno izveo iz Egipta. Onda su odbacili Gospodina, i kraj je bio da su otišli u zatočeništvo u Babilon, a zatim su se ponovno vratili u Egipat. I kada je Isus došao, odbacili su ga i izabrali cara. Tada je nastala kršćanska crkva, i dogodila se apostazija crkve koja je stvorila drugi Babilon, i Bog je pozvao ljude da izađu iz tog Babilona. U vrijeme Reformacije, pozvao ih je da izađu iz tog Babilona. Zatim je došao protestantizam, reformirano kršćanstvo, koje je također otpalo i sada stvara sliku zvijeri, što opet donosi Babilon, majku i kćeri, povezane s vladama svijeta. I Bog i dalje poziva: “Izađite iz Babilona, izađite iz nje, narode moj.”

TAM1897 Q1 48.6Filozofija koja je prouzročila otpadništvo u kršćanskoj crkvi; lažno, pogansko učenje koje je uneseno u kršćanske škole i dovelo do otpadništva, potjecalo je iz Egipta. Ta je egipatska filozofija iskrivila kršćanske škole, prouzročila otpadništvo i izgradila Rimsku crkvu, koja je danas i Vavilon i Egipat. I tako, u živom sadašnjem istinama, Gospod poziva svoj narod iz Vavilona i Egipta.

TAM1897 Q1 48.7Ali Gospodin želi sve. On želi vladati svime. On želi svoje kraljevstvo nad svime. On to želi u crkvi; on to želi u školi; on to želi u izdavačkim ustanovama; on to želi posvuda, gdje se spominje njegovo ime. Hoćete li mu dopustiti da tako bude?

TAM1897 Q1 48.8Ako je tako, vi, svatko za sebe, morate započeti tako da Gospodinu dopustite da zauzme cijelo mjesto u vašem srcu. Dopustite da taj Kralj vlada ondje u svom kraljevstvu, u svom kraljevstvu Duha. To kraljevstvo i vladavina moraju biti tako potpuni i apsolutni da nećete priznati nijednog kralja, nijednog vladara, osim Boga, i nijedan zakon, osim Božjeg.

TAM1897 Q1 48.9Tada, i tek tada, bit ćemo oslobođeni od Egipta i Vavilona. I tada, nakon što budemo tako oslobođeni od Egipta i Babilona, može se istinski reći, i tada će Gospodin reći svemu svemiru: “Ovo su oni koji čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu”,—ne oni koji su se trudili koliko su mogli,—već će to biti Božja potvrda pred svemirom, koja ukazuje na narod na zemlji koji čuva zapovijedi Božje i vjeru Isusovu. To vrijeme je blizu i Bog poziva narod iz Vavilona i iz Egipta da se to ostvari i da On može posvjedočiti: “Evo naroda koji će mi dopustiti da njime vladam i kojem nije potreban nijedan drugi vladar, nijedan drugi zakon i nijedna druga vlast osim Božje.”

TAM1897 Q1 48.10Sada samo ponovno bacite pogled na to. Bog je čovjeka stvorio s prvom od svih zapovijedi prisutnom u njemu i živom u njemu: “Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom svojom dušom, svim umom svojim i svom svojom snagom.” Čovjek je krenuo drugim putem, poslušao drugoga tko je govorio i tako je sve izgubio. Bog ga je ponovno uspravio i ponovno mu dao povlasticu ljubiti Boga svim srcem, dušom, umom i snagom. Uskoro su se njegovi potomci toliko udaljili od Boga da Gospodin u njihovim životima nije imao nikakvog mjesta, te je narod morao biti istrijenjen s zemlje potopom. Samo je osam duša bilo spremno imati Gospodina u svojim životima.

TAM1897 Q1 49.1Gospodin je ponovno započeo svoje djelo na zemlji s osmoro ljudi. Za njih je prva od svih zapovijedi bila: “Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom svojom dušom, svim umom svojim i svom svojom snagom.” Ali su od toga odstupili, imali su druge bogove i iz idolopoklonstva su prešli u monarhiju. Organizirana je država – prva država na svijetu. Bila je to plod otpadništva.

TAM1897 Q1 49.2Iz te zle države Bog je ponovno pozvao svoj narod i započeo novu vrstu bića. Bog je pozvao Abrahama iz te zemlje, od njegova roda i iz kuće njegova oca, u zemlju koju će mu pokazati. I nije mu dao ništa na čemu bi mogao stati nogom na zemlji; ali obećao je da će je dati njemu i njegovu potomstvu nakon njega, iako još nije imao dijete. Tako ga je Bog pozvao iz zemlje u kojoj je živio i nije mu dao domovinu na svijetu. Stoga je Abraham, prijatelj Božji, crkva Božja, ostao bez domovine u ovom svijetu, i “ako ste Kristovi, onda ste Abrahamovo sjeme i nasljednici prema obećanju.”

TAM1897 Q1 49.3Trebamo hodati stopama vjere našega oca Abrahama, koju je imao dok još nije bio obrezan. Jeste li bez domovine u ovom svijetu? Gospodin vas zove iz vaše zemlje, u zemlju koju vam pokaže. To je nebeska domovina. Hoćete li je prihvatiti?

TAM1897 Q1 49.4Abrahamovi potomci otišli su u Egipat, a Bog ih je odvojio od te zemlje. Mojsije je bio veliki primjer u tom dobu. Bio je nasljednik prijestolja. Ali okrenuo je leđa od njega i pošao s Bogom; i morao je okrenuti leđa od njega da bi pošao s Bogom.

TAM1897 Q1 49.5Bog je izbavio svoj narod i rekao im: “Narod će stanovati sam i neće biti ubrajan među narode.” Ali su otpali od Boga i postavili sebi kralja i državu poput pogana oko sebe; i što je od toga postalo? Je li im to donijelo kakve koristi? Gospodin ih nije napustio; ali je li im to išta dobro donijelo? Bio je to jedan neprekidan pad, sve niže i niže, sve dok nisu bili podijeljeni, a onda su oboje propali; i od tog dana do danas oni su “lutalice među narodima”. Nisu se računali među narodima, iako su to pokušali.

TAM1897 Q1 49.6Tako je, kada je Krist došao, ponovno uspostavio duhovnu obitelj. Ali opet je došlo do otpadništva, crkva je skrenula u idolopoklonstvo i poganstvo te je uspostavila vlast — ponovno crkvu i državu. To je bilo papinstvo; a što će biti s njim? — Znate da će “ići u propast”. Tada je Bog ponovno podigao duhovnu obitelj u kršćanskom protestantizmu. Ali i on je otpao, pridružio se majci bludnica i podiže sliku zvijeri — državu na zemlji koja tvrdi da je kraljevstvo Božje; a što će biti sa svime tim? — Znate da će biti uništeno vječnim uništenjem.

TAM1897 Q1 49.7Što je bilo s kraljevstvom Nimrodovim?—Uništeno je. Što je bilo s kraljevstvom Egipta?—Uništeno je. Što je bilo s kraljevstvom Asirijom?—Uništeno je. Što je bilo s kraljevstvom deset plemena?—Uništeno je. Što je bilo s kraljevstvom Jude?—Uništeno je. Što je bilo s kraljevstvom Vavilonskim?—Uništeno je. Što je postalo od kraljevstva Medo-Perzije?—Uništeno je. Što je postalo od kraljevstva Grčke?—Uništeno je. Što je postalo od kraljevstva Rima?—Uništeno je. Što je postalo od deset kraljevstava koja su uslijedila?—Bit će uništena. Što je postalo od papinstva koje se uspostavilo na ruševinama Rima?—Bit će uništeno. Što će biti s kraljevstvom koje je stvoreno po njegovoj slici, u Sjedinjenim Državama?—Bit će uništeno.

TAM1897 Q1 49.8Gospodin nam želi pokazati da ne želi da njegov narod bude povezan s tim stvarima. Nije li to pouka? Želi li da njegov narod usmjeri svoju naklonost na ono što prolazi? Od Adama pa sve do sada, Bog poziva ljude da mu dopuste da vlada, da on bude njihov kralj; da narod iziđe iz svoje zemlje, od svojega roda, iz očinske kuće, i nastani se sam, i da se ne računa među narode. Hoće li ikada naći narod koji će mu dopustiti da čini po svojoj volji?

TAM1897 Q1 49.9(Glasovi) Da.

TAM1897 Q1 49.10Da; znamo da će imati takav narod, jer tako kaže Božja riječ. Ali hoće li taj narod imati među onima koji sada ispovijedaju da su njegov narod? To je pitanje. Hoćete li vi biti jedan od njih? Hoćete li biti jedan od njih?—Kažete, Da. Hoćete li se onda odvojiti od svoje zemlje, od svojega roda i od očevog doma? Hoćete li živjeti sami i ne biti ubrojeni među narode? Hoćete li imati Boga za kralja i ne imati drugog kralja? Hoćete li imati Božju vlast za svoju vlast i ne trebati drugu vlast?

TAM1897 Q1 49.11Ne da ćete se pobuniti protiv bilo koje druge vlasti; jednostavno vam ne treba nijedna druga jer imate najbolju vlast – vlast koja je savršena. Ako ta vlast postoji u vašem životu, nećete trebati nijednu vlast na zemlji da vas vlada i oni neće imati nikakvih problema ni poteškoća s vama. To je sve što Gospodin traži. Hoćete li mu dopustiti da to bude u vašem životu?

TAM1897 Q1 50.1Upravo u poruci trećeg anđela stoji da Bog njome i kroz nju namjerava “utvrditi kršćanstvo na vječnoj osnovi”. Tada, jednako sigurno kao u poruci trećeg anđela, Bog uspostavlja kršćanstvo na vječnoj osnovi; to će biti kršćanstvo koje neće biti povezano ni s čim na ovoj zemlji. Bit će povezano samo s Bogom; samo s njegovom vječnom riječju; prosvijetljeno njegovim vječnim Duhom; naučavano od Onoga čiji su izlasci od dana vječnosti; i tako će biti vođeno k vječnom Bogu, da On vlada, a ispod će biti vječne ruke.

TAM1897 Q1 50.2Znam, i vi znate, da postoje braća koja ne misle da je ovo ispravno. Prije dvije godine to je propovijedano i objavljeno u BULLETINU. Mnogi to nisu prihvatili. Neki to još uvijek ne prihvaćaju. Smatra se da je posve pogrešno. Ali na nedavnoj Općoj konferenciji pročitana su nam dva svjedočanstva — posebno napisana za ovu Konferenciju, a jedno od njih, vidim, tiskano je u BULLETINU br. 4; drugo još nije tiskano, ali, pretpostavljam, uskoro će biti — koja ukoravaju adventiste sedmog dana zbog uplitanja u politička pitanja. Čitam ovdje jedan odlomak koji će vam pokazati o čemu se radi:—

TAM1897 Q1 50.3Gospodin Isus razočaran je svojim narodom. On je Zapovjednik, oni se trebaju podrediti njegovoj zastavi. Nemaju vremena, mudrosti ni snage da ih troše zauzimajući strane u političkim strankama. Ljude potresa intenzivna aktivnost odozdo, a sinovi i kćeri Božje ne smiju svoj utjecaj posvećivati ovom političkom sukobu. Ali kakav se duh obuzima našim narodom kada oni koji vjeruju da smo sada pod porukom trećeg anđela, posljednjom porukom milosrđa svijetu, braća u istoj vjeri, pojavljuju se noseći bedževe suprotstavljenih političkih stranaka, iznoseći suprotna stajališta i objavljujući svoja podijeljena mišljenja?

TAM1897 Q1 50.4Sada postavljam ovo pitanje u obliku teze: Da je ono što je prije dvije godine propovijedano o ovoj temi o vladi i crkvi bilo prihvaćeno i slijedilo ga je sve Sedmodnevne adventiste, bi li se uopće moglo pojaviti mjesta za to svjedočanstvo?—Jasno, ne. Znači li to da su te lekcije pozivale na nešto pogrešno, kada su Božji narod pozivale na položaj u kojem mu ne bi bilo moguće naći zamjerku? Mislim na ovu posebnu točku. Mislim na to da kada se iz Riječi Božje iznese linija istine, koja bi, kad bi je njegov narod prihvatio pred Bogom i svijetom, postavila ih u takav stav da bi Gospodin u stvarima vezanim uz tu liniju istine ne mogao naći zamjerku, zar nije sigurno prihvatiti to kao istinu? Kako bi to uopće moglo biti pogrešno?

TAM1897 Q1 50.5Ali ovo je samo jedno od svjedočanstava. Drugo svjedočanstvo ima stranicu za stranicom prijekora iste vrste upućenih njegovom narodu zbog upuštanja u političke rasprave u nedavnoj kampanji; tako da je u dva uzastopna svjedočanstva Gospodin bio primoran poslati prijekor svom narodu jer su činili upravo ono od čega bi bili spašeni da su prihvatili poruku danu im osamnaest mjeseci prije početka kampanje. Zašto je, dakle, Gospodin poslao tu poruku svome narodu osamnaest mjeseci prije nego što se ukazala prilika da postupaju suprotno? Zar nije želio da njegov narod bude pripremljen kada ih je to vrijeme zbrke i rasprava zadesilo, kako bi znali pravi put i ne bi bili zbunjeni poput ostalih, te tako ne bi sudjelovali u onome što je on prisiljen ukoriti?

TAM1897 Q1 50.6Ne tražim sada da itko to prihvati samo zato što je tu. Tražim da to prihvate, prouče, o tome se pomole, razmotre i prihvate jer je to istina i jer će to izbaviti Božji narod od mogućnosti da Bog ikada bude pozvan da ih opomene ili ispravi po bilo kojoj takvoj točki. Ipak znam da postoje braća koja i dalje misle da je sve to pogrešno; i kažu da je to zahtijevalo od našeg naroda da zauzme ekstremni stav, i da je to bio ekstremni stav. Može li to biti ekstremni stav koji stavlja Božji narod ondje gdje On želi da stoje, kako bi bili potpuno slobodni od svih tih zbunjujućih stvari koje zbunjuju svijet?

TAM1897 Q1 50.7Ove je godine isti način razmišljanja došao na drugi način. Pisma na koja se pozivalo prije dvije godine uopće nisu ušla u ovogodišnje lekcije. Tada je to bilo evanđelje; evanđelje je i sada; jer to je jednostavno evanđelje koje prožima cijelu Bibliju, i ne možete nigdje dotaknuti Bibliju, a da ona to ne kaže.

TAM1897 Q1 50.8Postoji još jedna stvar koju trebamo uzeti u obzir. Ako sudjelujemo u političkim poslovima i političkim raspravama, različiti pojedinci zauzet će različite strane, pripadajući suprotnim političkim strankama, zagovarajući suprotna stajališta i iznoseći svoja podijeljena mišljenja, a da pritom tvrde da su braća. Koji je posljednji korak u političkom djelovanju?—Rat, naravno. Pa što je u tome na početku?—Jednostavno ono što je na kraju – rat. To je taj duh, od početka do kraja. Mogu li braća u Kristu, koji su jedno u Kristu, sudjelovati u bilo čemu što će ih podijeliti, u duhu antagonizma? Mogu li?—Ne; ne mogu, a da ostanu jedno u Kristu. Oni trebaju tražiti jedinstvo, tražiti jedinstvo Duha, “trudeći se čuvati jedinstvo Duha u vezi mira.”

TAM1897 Q1 50.9Neki su bili spremni prihvatiti tu logiku i dopustiti da je na kraju dopušteno da se čak i kršćani, bilo koji kršćanin, Sedmodnevni adventisti ili drugi, bore. Naravno, ne da se bore jedni protiv drugih, već da se bore za svoju zemlju i da sudjeluju u ratu kako bi održali građansku vladu. Ali gdje je domovina kršćanina? Gdje je vlada kršćanina? Možete li reći?

TAM1897 Q1 50.10(Glasovi) “Nije od ovoga svijeta.”

TAM1897 Q1 50.11Ne pripada ovoj zemlji, niti ovom svijetu. Naše kraljevstvo i domovina ne pripadaju ovom svijetu. Ali mogu li kršćani ratovati za svoju domovinu oružjem tjelesnog rata? Kralj te domovine dopustio je da bude razapet, ubijen i pokopan izvan vidokruga, radije nego da podigne ruku da bi ratovao za svoju domovinu. Može li onda išta, čija je logika dovedena do te mjere, biti istinito u početku?

TAM1897 Q1 51.1Ali to nije sve. Ako mi kao Sedmodnevni adventisti trebamo propovijedati ta načela i držati ih se, postoji važan korak koji se mora poduzeti, radi pravde prema vladi Sjedinjenih Država, prema državi Michigan i nekoliko drugih država, kako bismo se pojavili u pravom svjetlu.

TAM1897 Q1 51.2Ponavljam to, da biste razumjeli o čemu govorim. Ako ćemo prihvatiti načelo da kršćani mogu ratovati, mogu podići svoju desnu ruku da brane zemlju i vladu i sve to, onda to denominacija, radi vlastite pravde, a osobito radi pravde prema vladi Sjedinjenih Američkih Država i prema nekoliko saveznih država, mora javno proglasiti i odbaciti te preokrenuti smjer koji je denominacija nekada zauzela.

TAM1897 Q1 51.3Imam ovdje dva mala dokumenta tiskana 1865. godine, ali ono što je u njima napisano dogodilo se 1864. Jedan od njih naslovljen je “Stavovi adventista sedmog dana o nošenju oružja, izneseni pred guvernerima nekoliko saveznih država i glavnim maršalom [to jest, Sjedinjenih Američkih Država], uz dio Zakona o prijemu u vojsku.”

TAM1897 Q1 51.4U to su vrijeme Sedmodnevni adventisti, putem Odbora Glavne konferencije, predstavili vladi Sjedinjenih Američkih Država, vladi države Illinois, Michigana, Pennsylvanije, Wisconsina i još jedne ili dvije države, da Sedmodnevni adventisti, kao kršćani i zato što su kršćani, ne mogu dopustiti da kršćani pod bilo kojim okolnostima nose oružje ili se bore. Drugi dokument sadrži izvatke iz spisa i publikacija Sedmodnevnih adventista kojima se opravdava vlada u prihvaćanju te molbe denominacije kao iskrene.

TAM1897 Q1 51.5Sada, ako se ta odluka treba poništiti i ako trebamo prihvatiti stajalište da kršćani mogu ratovati pod bilo kojim okolnostima, za vladu ili koga god već, onda dugujemo vladi Sjedinjenih Američkih Država da Odbor Glavne konferencije, koji predstavlja denominaciju, ode vladi Sjedinjenih Američkih Država i kaže im da smo promijenili svoja stajališta; i otići do guvernera ovih država i reći im da smo promijenili svoja stajališta; kako bi zapisi stajali u skladu s našim novim i revidiranim stajalištima o toj temi.

TAM1897 Q1 51.6Sada ne vjerujem ni trenutka da bismo se trebali držati nečega što je učinjeno, samo zato što je učinjeno. Ali ako je to što je učinjeno bilo ispravno, onda se držite toga. I sada kažem da, ako ćemo promijeniti svoje stavove o tome, dugujemo tim vladama da ih o tome obavijestimo, kako nas ne bi smatrale nečim drugačijim od onoga što jesmo. To je jedino pošteno prema vladama; jer smo se mi kao denominacija službeno zabilježili da zauzimamo suprotan stav.

TAM1897 Q1 51.7Prije dvije godine, kada su ti lekcije iznesene, nisam znao da ti dokumenti postoje. Nisam znao da postoje sve do otprilike početka 1897. godine. Netko mi ih je poslao u omotnici i to je sve što znam o tome. Tiskani su 1865. godine u tiskari “Steam Press of the Seventh-day Adventist Publishing Association, Battle Creek, Mich.” Imena članova Odbora Glavne konferencije potpisana su na dokumentima predočenima Vladi Sjedinjenih Američkih Država, a imena članova Odbora državnih konferencija potpisana su na dokumentima predočenima guvernerima saveznih država.

TAM1897 Q1 51.8Sada ću vam pročitati neke od isječaka koji su tada bili tiskani iz dokumenata, publikacija i radova sedmog dana adventista, kao dokaz vladi Sjedinjenih Država i guvernerima saveznih država da je taj stav koji je zauzeo Odbor Glavne konferencije denominacije bio njihov shvaćeni stav, a ne stav smišljen za tu prigodu, kako bi se izbjeglo vojno pozivanje ili posljedice koje su zbog rata pogađale zemlju. Ovaj je materijal objavljen kao dokaz tim vladama da je to načelo kod adventista sedmog dana i da su se držali toga jer je to bilo kršćanstvo.

TAM1897 Q1 51.9Pročitat ću nekoliko isječaka iz ovoga i vidjet ćete što sam i ja vidio čim sam to pročitao — da da mi je taj dokument bio pred sobom prije dvije godine u ovom Zborovnom domu, ne bih mogao jasnije poučavati načela koja se u njemu nalaze nego što sam to činio u lekcijama koje sam držao, a koje su objavljene u BULLETINU. Evo izvatka iz nečega što je napisao pastor James White u časopisu Signs of the Times, 1853. godine:—

TAM1897 Q1 51.10Navodna Kristova crkva napustila je ruku svoga pravog muža i sada se oslanja na snažnu ruku zakona. Traži zaštitu i da je hrane pokvarene vlade svijeta te je ispravno predstavljena bludnim kćerima stare majke, koja je simbol Katoličke crkve. Kao što se žena treba prilijepiti uz muža, tako se i crkva treba prilijepiti uz Krista i umjesto da traži zaštitu u ruci zakona, oslanjati se samo na moćnu ruku svoga Voljenog. Crkva je nezakonito udana za svijet. To se može vidjeti u raznim odjelima civilne vlasti. Čak i u ratnom odjelu vidi se navodni propovjednik Isusa Krista kako se ruga Bogu mira svojim molitvama za uspjeh u bitci.

TAM1897 Q1 51.11Opet, izvadak preuzet iz časopisa Review and Herald od 9. svibnja 1854.:—

TAM1897 Q1 52.1Bilo da su ove stvari blizu ili ne [radi se o dolasku Gospodnjem], činjenica ostaje; vlada ratni duh, duh mržnje i obmane. To je njegov zagađujući utjecaj od kojeg se bojimo,—to je demoralizirajući utjecaj upoznatosti s idejama rata i prolijevanja krvi, to je nezdravo uzbuđenje, gorak stranački duh, koji je zao i uzrokuje širenje zla.

TAM1897 Q1 52.2Neka se ne kaže da za Kristove učenike iz ovih uzroka nema opasnosti. Opasnost postoji; jer kad “bezakonje obiluje, ljubav mnogih ohladi se.” Takve su tajanstvene i neobjašnjive simpatije koje vežu čovjeka za čovjeka, koje zabranjuju odvojeni i izolirani interes, da nesvjesno prihvaćamo prevladavajući ton i ne znamo dok se um ne iskrivi i ne postane nestabilan; i tako, budući u nezdravom stanju, spreman je primiti i začeti zlo. Moralna kuga razornija je čak i od kuge.

TAM1897 Q1 52.3Još jedan odlomak preuzet iz časopisa Review and Herald od 31. srpnja 1856.:—

TAM1897 Q1 52.4Isus je rekao: “Pratite mene.” Što, dragi brate, draga sestro, jest vaš mjerilom vjere? Zar nije Biblija? Kažete: Da. Onda ćemo se ondje zaustaviti da bismo naučili pratimo li Isusa ili ne. Koračat ću ispred vas na vašem putu i raspravljati s vama; a taj put je svaki naš čin u životu. Prvo ćemo obuhvatiti široku sliku i upitati se: Postupate li kao svijet? Ali vi upitate: “Što time želite reći?” Pokušat ću vam objasniti. Udružujete li se sa svijetom u njegovim načelima i zakonima? Ako je tako, vaš put nije onaj kojim je hodao Isus. Isus je rekao: “Oni (učenici) nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta.” Kada ste vidjeli Isusa u Cezarovoj sudnici?—Nikada, samo kada je vođen kao janje na klanje.

TAM1897 Q1 52.5Ali mi želimo dobre zakone i naša je dužnost da dobri ljudi ih donose i provode.

TAM1897 Q1 52.6Doista želimo dobre zakone; a Isus nas nije ostavio da ga slijedimo bez njih. On kaže: “Riječ koju čujete nije moja, nego Očevoga koji me poslao.” Ivan 14,24.

TAM1897 Q1 52.7Psalmist kaže: “Zakon Gospodnji je savršen, obraća dušu.” Psalm 19,7. Pavao kaže: “Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za ukor, za ispravljanje, za poduku u pravednosti, da bude savršen Božji čovjek, potpuno opremljen za svako dobro djelo.” 2. Timoteju 3,16–17. Što više želiš? Ili što manje želiš, dragi brate?

TAM1897 Q1 52.8Sljedeći korak koji od svog zastupnika zahtijevate jest donošenje zakona koje se, ako se ne poštuju, provode mačem, nekršćanskim oružjem. Navedeni zakoni su bit, život i postojanje navedene vlasti čiji je on sastavni dio, a koja svoju nacionalnost može održati samo arsenalima ili oruđem smrti, velikom mornaricom i vojskom opremljenom smrtonosnim oružjem. Zatim stavljate svoga dobrog brata kršćanina, sljedbenika Princa Mira, pokraj stratišta da izvrši smrtnu kaznu; ili na čelo vojnog odreda, s nalogom habeas corpus, da vrati u ropstvo jadnog brata, zbog zločina želje udahnuti slobodan zrak neba. Ili, ako je on vaš glavni državni dužnosnik, vi uspinjete svoga dobrog biskupa na ratnog konja, potpuno naoružanog od glave do pete, vrhovnog zapovjednika nad svim silama smrti u naciji.

TAM1897 Q1 52.9Pitao bih, dragi sljedbenici Isusovi, može li čovjek učiniti ubojstvo ispravnim, kada je Bog rekao: “Ne ubij”? Zar čitavo tkivo ljudske vlasti ne počiva na maču? Zar se ne trebaju razbiti u komadiće kada dođe onaj čije je pravo vladati u pravednosti?

TAM1897 Q1 52.10Ali ja nisam u ratu s ljudskim vladama. Ne, ne. David kaže u himni hvale Bogu: “Doista, gnjev čovjeka tebi je slava, ostatak gnjeva ti ćeš obuzdati.” Psalam 76,10. “Jer vladari nisu strah za dobra djela, nego za zla. Hoćeš li se dakle ne bojati vlasti? Čini dobro i dobit ćeš pohvalu od nje. Jer je on Božji sluga tebi [kršćaninu] na dobro.” Rimljanima 13, 3–4.

TAM1897 Q1 52.11Ako, braćo moja, imate na umu da su kršćani drugačija družina, malo stado, odvojeno, izabrano iz svijeta, da budu svjetlo u svijetu ili za svijet, kako bi svijet, gledajući njihova dobra djela (svjetlo), bio naveden da se pridruži malom stadu, koje se cijeli dan broji za klanje, i tako proslavi vašega Nebeskog Oca, tada ćete moći razumjeti takve spise kao što je Poslanica Rimljanima 13, i 1. Timoteju 1; 2, na koje ću se vratiti kasnije. “Neka se krhotina gline upusti u prepirku s komadićima gline” [Izaija 45,9]; ali, neka kršćani posjeduju um Isusov, tada će slijediti Isusa.

TAM1897 Q1 52.12Jesmo li vidjeli neke od posljedica toga što su ispovijedani kršćani slijedili svijet? Neka nas to pripremi da se popnemo na uzvisinu kao Bileam, kad ga je Balak pozvao da prokune Izrael, kada je izrekao svoju prispodobu i rekao: “Kako da prokunem onoga koga Bog nije prokleo? Ili kako da se suprotstavim onome kome se Gospod nije suprotstavio?” Jer ga s vrhova stijena vidim i s brda ga zirem: gle, narod će stanovati sam i neće biti ubrojen među narode.” Brojevi 23, 8–9.

TAM1897 Q1 52.13Sada čitam još jedan isječak, preuzet iz časopisa Review, od 14. kolovoza 1856.:—

TAM1897 Q1 52.14Je li vam evanđelje Isusovo dalo pravo koristiti mač, naoružati se tjelesnim oružjem, uzeti mač da biste “skrbili za svoje ukućane”, osloboditi potlačene iz ruke tlačitelja, kršeći šestu Božju zapovijed: “Ne ubij”? Isus kaže: “Ljubite svoje neprijatelje.”

TAM1897 Q1 52.15Mislite li da vi, kao kršćani koji živite pod evanđeljem, imate biblijsku dozvolu da se na bilo koji način uplitate u političke sukobe? Bilo u donošenju zakona ili u izvršavanju zakona ljudske vlasti? Ako je tako, mislim da se uvelike varate.

TAM1897 Q1 52.16To je ono što je denominacija rekla 1864. godine. To su predstavili vladi Sjedinjenih Država kao dokaz da ne vjeruju u rat, da se ne mogu baviti nošenjem oružja i da se od njih ne može očekivati da će se boriti ako budu pozvani u vojsku. I vlada Sjedinjenih Država poslušala je njihove izjave i odredila da idu u bolnice gdje su mogli obavljati posao služitelja evanđelja, brinuti se o bolesnima i donositi spasenje umirućima. Sada, ako se to treba poništiti, trebali bismo pošteno stati pred vladu i izjaviti da je to poništeno.

TAM1897 Q1 52.17Nastavljam čitati:—

TAM1897 Q1 52.18Svaki tekst koji navodite ili uvjerljiv razlog koji iznosite mora biti ispitano jednostavnim, doslovnim Pismom. Možda ćemo u odgovarajuće vrijeme razmotriti sve takve citate ili razloge koje iznosite; ali prvo ćemo poslušati evanđelje. Kršćanima koji su spremni slijediti Isusa, to bi trebalo biti dovoljno.

TAM1897 Q1 52.19Isus kaže: “Tko me služi, neka mene slijedi.” Ivan 12,26. Ali vi kažete: “Ovo mogu učiniti i služiti kao vjeran građanin svoje zemlje, u njezinim nacionalnim politikama i vladi?” Stanite. Isus kaže: “Nitko ne može služiti dvojici gospodara.” Matej 6,24. “Kad biste bili od svijeta, svijet bi ljubio svoje; ali kako niste od svijeta, nego sam vas izabrao iz svijeta, zato vas svijet mrzi.” Ivan 15,19.

TAM1897 Q1 52.20Kakav udio možete imati u politikama svijeta, ako “niste od svijeta”, nego ste mrženi od svijeta i izabrani “iz svijeta”? Ali, kažete, moramo li prepustiti vlast u ruke nepravednima? Ne možete si pomoći. Zli ljudi i zavodnici postajat će sve gori i gori; a u vrijeme kraja svijeta, zli će činiti zlo, i nijedan od zlih neće razumjeti. Danijel 12,10. Razlog je u tome što svijet ne želi poslušati Boga, niti slijediti Isusa, ne priznajući da postoji jedan Zakonodavac. Jakov 4,12.

TAM1897 Q1 53.1“Zato je Gospod rekao: Kako se ovaj narod približuje mi ustima svojim i usnama mi časti, a srce svoje udaljio od mene i njihov strah preda mnom naučen je po ljudskoj zapovijedi, zato, evo, učinit ću čudesno među ovim narodom, čudesno i zapanjujuće; jer će mudrost njihovih mudraca propasti, a razum njihovih razboritih bit će skriven.” Izaija 29,13-14. Kako se to zorno pokazuje u postupanju mnogih uglednih profesora teologije, koji su, prije samo kratkog vremena, stajali na čelu vjerskih preporoda, moralnih reformi i društava za mir: vodeći Kristovu crkvu, naoružanu evanđeljem koje donosi na svjetlo život i besmrtnost; koristeći molbe, molitve i suze; sada, upravo pred licem evanđelja, kada je Isus rekao, “Čuli ste da je rečeno: Ljubi bližnjega svoga, a mrzite neprijatelja svojega. A ja vam kažem: ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze i molite se za one koji vas pogrđuju i progone, da budete sinovi Oca vašega koji je na nebesima; jer on daje da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima te šalje kišu na pravedne i na nepravedne. “Budite dakle milosrdni kao što je milosrdan i Otac vaš.” Matej 5,43–45; Luka 6,36. Unatoč tim pismima, vidimo žalosno stanje kršćanskih crkava dok razvijaju svoj moralni pad i prilagođavanje svijetu. Navodimo nekoliko od mnogih primjera.

TAM1897 Q1 53.2Slijede izjave nekoliko istaknutih propovjednika, prožete pojmovima poput “oružja”, “borbe”, “ratovanja”, “rata” itd. Zatim tekst nastavlja ovako:—

TAM1897 Q1 53.3S obzirom na ovakve činjenice, koje pokazuju da se najfinije zlato pretvorilo u nešto gora od troske, te potpuno zanemarivanje Kristova svjedočanstva i njihova nekadašnjeg ispovijedanja, moramo uzviknuti: “Krenuli su putem Kainovim i pohlepno potrčali za pogreškom Bileamovom.”

TAM1897 Q1 53.4Slijede li ti ljudi Isusa? Oružaju li sebe i svoje sljedbenike oružjem evanđelja? Pokazuju li bezrezervno pouzdanje u savršeni Božji zakon? Priznaju li da za kršćanina postoji samo jedan Zakonodavac? Čuju li Pavla kako kaže: “Naše oružje za borbu nije tjelesno, nego moćno Bogom za rušenje utvrda”? (2. Korinćanima 10,4). Poslušavaju li naposljetku Pisma koja, kako tvrde, poučavaju?

TAM1897 Q1 53.5Obucite svu Božju opremu, da se možete oduprijeti lukavstvima đavla. Zašto? – “Jer se ne borimo protiv krvi i tijela.” Ne; to nije poziv Isusovih sljedbenika. Već se borimo “protiv poglavarstava, protiv sila, protiv vladara tame ovoga svijeta, protiv duhovne zloće [zlih duhova, u margini] na visokim mjestima.” “Zato uzmite svu Božju opremu da se možete oduprijeti u zli dan i, učinivši sve, čvrsto stajati.” Efežanima 6,11-13.

TAM1897 Q1 53.6Pavao nabraja kršćansko oružje u Efežanima 6,14-18 i kaže: Uzmite “mač Duha [a ne od čelika], koji je riječ Božja; moleći se uvijek svakom molitvom i molbom u Duhu;” odjeveni u ovu nebesku oklopu i obuti u pripremu evanđelja mira, nastojeći uživati u Kristovu blagoslovu,—“Blaženi milosrdni, jer će i sami dobiti milosrđe... Blaženi mirotvorci [a ne narušitelji mira], jer će se sinovi Božji nazvati.” Matej 5,7.9. Poslušajte Ivana dok se obraća vojnicima, kad su ga pitali što da čine. On im odgovara: “Nikome ne čini nasilje.” Luka 3,14.

TAM1897 Q1 53.7Sjetite se da je Isus rekao Petru, kada je podučavana velika praktična doktrina za sve kršćane o tome što činiti sa mačem: “Vratite svoj mač u korice; jer svi koji se mačem služe, od mača će poginuti.” Matej 26,52.

TAM1897 Q1 53.8Neka kršćani hodaju u svjetlu ovih istina, i bilo bi tek malo kršćanskih generala ili vojnika koji bi koristili “dvadeset i pet Sharpovih pušaka rev. g. Beecher”, iako bi se Biblija pobožno pripojila zatvaraču svake puške.

TAM1897 Q1 53.9Čuju Isusa kako kaže: “Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta: da je kraljevstvo moje od ovoga svijeta, sluge moje bi se borile.” Ivan 18,36. Kršćani, tako naoružani ovim oružjem evanđelja i potpuno razoružani od tjelesnog, potpuno odvojeni od svjetskih vlada, mogu dopustiti svijetu, naoružanom oružjem smrti, da juri širokim putem, namećući svoje nekršćanske zakone kaznom smrti.

TAM1897 Q1 53.10To je neizreciva povlastica ostatka crkve, dok promatraju povijest prošlosti i vide, iako su Kristovi učenici, poput Pavla, uzvikivali, “Zbog tebe nas se ubija svaki dan; smatraju nas kao ovce za klanje [Rimljanima 8,36];” dok je njihov put bio natopljen suzama, prožet njihovom krvlju i prekriven njihovim razdiranim leševima i izbijeljenim kostima;—njihova je povlastica uzviknuti s Bileamom, kad vide da će Božji “narod stanovati sam i neće biti ubrajan među narode,” “Dopusti mi umrijeti smrt pravednika i neka mi posljednji kraj bude kao njegov!” Brojevi 23, 9–10.

TAM1897 Q1 53.11U ovom je letku još mnogo toga, ali ne moram čitati više. Pročitat ću još jedan ili dva odlomka od Gospoda, koji su ovdje za nas u naše vrijeme. Ovo nam je dano prije četiri godine od Duha proroštva i čitano nam je u ovom Šatoru:—

TAM1897 Q1 53.12“Gospod je izabrao Jakova za sebe i Izraela za svoj osobni dragulj. Jer znam da je Gospod veliki i da je Gospod naš nad svim bogovima.” Razmislite, braćo i sestre, da Gospod ima narod, izabrani narod, svoju crkvu, da bude njegova, njegova tvrđava, koju drži u svijetu opsednutom grijehom i odmetnutom; i namjeravao je da se u njoj ne poznaje nijedna vlast, da nijedan zakon ne bude priznat, osim njegova.

TAM1897 Q1 53.13Još jedna je došla k nama na Općoj konferenciji ove godine. To nas vraća natrag do mjesta gdje je započela apostazija i dovodi nas licem u lice s Bogom, s njegovom istinom i sa cijelom ovom temom kakva jest od Gospoda; on želi biti sa svojim narodom danas.

TAM1897 Q1 53.14Granica između priznatih Božjih ljudi koji čuvaju zapovijedi i svijeta nije tako jasna kao što je nekada bila. Oni koji hodaju u skladu s Bogom neće sudjelovati na političkim okupljanjima. Oni koji to čine daju dokaz da nisu vjerni Isusovi sluge. Tako dugo su se dodirivali s običnim ognjem da su izgubili razboritost. Postoji narod koji se prijavio da stane pod Isusovo znamenje. Oni su Kristova vojska. Obvezali su se da će izaći iz svijeta i biti odvojeni. Obvezali su se da će upotrijebiti mač Duha, riječ Božju, kako bi vodili žestok rat protiv grijeha i svake nepravde. Moramo pokazati svoju odanost.

TAM1897 Q1 53.15Postoji termin za vladavinu; postoji termin koji se odnosi na državljanstvo. Na čemu trebamo pokazati svoju odanost? To je pitanje.

TAM1897 Q1 53.16Moramo pokazati svoju odanost našem Kralju, Gospodinu Isusu Kristu. Apostol Jakov izjavljuje: “Tko god dakle bude prijatelj svijetu, taj je neprijatelj Boga.” A ljubljeni Ivan, učenik po duhu najsličniji Isusu, dao je upozorenje: “Ne ljubite svijet niti stvari koje su u svijetu. Ako tko ljubi svijet, ljubav Očeva nije u njemu.” Nitko neće pronaći sreću slijedeći primjer Adama i udaljavajući se od svoga Stvoritelja.

TAM1897 Q1 54.1Tako se ova poučavanja završavaju upravo ondje gdje smo i počeli – s Adamom i njegovim Stvoriteljem te s prvom od svih zapovijedi u svemiru: “Ljubi GOSPODA, Boga svojega, svim srcem svojim, svojom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom.” Tada nećete lutati od svoga Stvoritelja. Tada neće biti otpadništva. Tada neće biti idolopoklonstva. Tada neće biti vlasti uspostavljene po uzoru na pogane koji su se odmaknuli od Boga; nego će Bog biti sve u svemu i vodit će svoj narod u onu slavnu zemlju koju je pokazao našem ocu Abrahamu kada ga je odvojio od svih vlasti na svijetu i održao odvojenim dok je živio na svijetu.

TAM1897 Q1 54.2Onaj koji nas poziva da ga slijedimo i koračamo stopama te vjere koju je naš otac Abraham imao, iako je bio neobrezan, tada će nas odvesti u onu zemlju koja je slava svih zemalja; i ondje ćemo prebivati u Gospodnjoj prisutnosti i pod slavnim krilima Svemogućega, zauvijek — voleći Boga svim srcem, svom dušom, svim umom i svom snagom; i on će nas moći pokazati sada, tada i zauvijek pred svemirom i reći: “Ovo su oni koji čuvaju Božje zapovijedi i Isusovu vjeru.”

TAM1897 Q1 54.3I neka sav narod kaže: “Amen i Amen.”