Duhovni Egipat

TAM1897 Q1 26.25Propovijed održana u petak navečer, 5. ožujka 1897. Objavljeno u Glasniku Glavne konferencije, Prvo tromjesečje, 1897., sv. 2, br. 1, str. 26-33.

TAM1897 Q1 26.26Zaboravio sam spomenuti u prethodnoj lekciji da se cijela povijest koju sam skicirao nalazi u knjizi “Carstva Biblije”. Od stranice 77. nadalje do stranice 150. nalazi se povijest Egipta i gradivo koje je obuhvaćeno skicom koju sam dao sinoć.

TAM1897 Q1 26.27Tekst za večeras je Otkrivenje 11,8.

TAM1897 Q1 27.1A njihova će trupla ležati na ulici velikog grada, koji se duhovno zove Sodoma i Egipat, gdje je i naš Gospodin bio razapet.

TAM1897 Q1 27.2Pročitao sam ovaj stih s jedinim ciljem da vidite da postoji nešto što se zove duhovni Egipat i da Riječ Božja otkriva ono što se “duhovno naziva Egipat”.

TAM1897 Q1 27.3Duhovni Egipat jest doista doslovni Egipat, jer su duhovne stvari najdoslovnije od svih stvari. Postoji, kao što je oduvijek postojao, fizički Egipat ondje u sjevernoj Africi, kroz koji teče rijeka Nil; ali to nije doslovni Egipat; doslovni Egipat je duhovni Egipat.

TAM1897 Q1 27.4Okrenuvši se sada sinoćnjim lekcijama o oslobođenju Izraela iz Egipta, ponovno ćemo pratiti njihov put od točke u kojoj je pjevana Pjesma Mojsijeva. Kad su prešli Crveno more po suhom, između zidova leda, i stali na obali trijumfirajući nad uništenjem Egipćana, koji su, pokušavajući ih slijediti, potonuli, bili su oslobođeni tijelom, fizički, od fizičkog Egipta; ali postojao je dublji Egipat od toga, od kojeg još nisu bili oslobođeni.

TAM1897 Q1 27.5Znate da su, korak po korak u svom iskustvu, srca im bila u Egiptu; i kad god bi se dogodilo nešto što bi ih razočaralo, uzviknuli bi: “Vratimo se u Egipat!” Kad su stigli do granica Kanaana, a Gospodin je želio da uđu, uzviknuli su: “Izaberimo sebi kapetana i vratimo se u Egipat!” Gdje su im tada bila srca? — U Egiptu. Prva stvar u njihovim mislima uvijek je bio Egipat.

TAM1897 Q1 27.6Dok su stajali na gori Sinaj, nakon što su čuli glas Gospodnji, čekajući da se Mojsije vrati s vrha gore s Božjim zakonom, izlili su sebi idola i klanjali mu se; a koji je to idol bio?—Tele Egipta. Zatim, nakon što su poslušali glas Gospodnji s vrha Sinaja, koji je objavljivao riječ njegova zakona, i čuli zvuk trube kako sve jače odzvanja, i vidjeli vrh gore posve u oblaku dima—nakon svega toga, jasno je vidjeti da je Egipat bio toliko velik u njihovim srcima da su se okrenuli egiptanskom idolopoklonstvu radije nego da čekaju dok se Mojsije ne vrati s vrha Sinaja s Božjom porukom. I kada su bili vraćeni s granica zemlje i bili prisiljeni lutati pustinjom, možete vidjeti da je to bilo zbog tog istog egipatskog ropstva koje ih je držalo i iz kojeg nisu bili slobodni. Primjećujete da su, dok ih je Gospodin svakodnevno hranio kruhom s neba — hranom anđela — bili tako daleko od njega i tako potpuno zaokupljeni Egiptom da su rekli: “O, da smo opet u Egiptu, gdje smo imali poriluk, luk i češnjak!”

TAM1897 Q1 27.7Ne trebam vam navoditi drugi primjer; ovo je dovoljno da vam skrene pozornost na činjenicu da Izraelci nisu bili potpuno izašli iz Egipta kada su stajali na obali Crvenog mora i pjevali pjesmu Mojsija. Tijelom su bili izašli iz Egipta, ali duhom nisu. Oslobođeni su egipatskog tjelesnog ropstva, ali bili su vezani egipatskim duhovnim ropstvom; i problem je u tome što nikada nisu izašli iz egipatskog ropstva. Umrli su u egipatskom ropstvu. Kad je Gospodin objavio svoj zakon na Sinaju, Mojsije im je rekao da je to bilo da ne griješe. Sada pročitajte ponovno Hebrejima 11,25: “Radije je izabrao trpjeti nevolje s Božjim narodom nego uživati u prolaznim užitcima grijeha.” Ali vidjeli smo u našoj drugoj lekciji da su užitci grijeha na koje se ondje mislilo bili samo užitci Egipta. Budući da je Mojsije bio nasljednik egipatskog prijestolja, sve bogatstvo Egipta, sva slava Egipta i sva moć Egipta bili su spremni pasti u njegove ruke, jer je samo trebao sjesti na prijestolje i uživati u njemu. To su bili užitci Egipta; ali zapis kaže da su to bili užitci grijeha. Što je onda duhovno ropstvo Egipta? I što je duhovni Egipat? — Ropstvo grijeha.

TAM1897 Q1 27.8Postoji još jedan način da to postignemo, tek skicom. Bog je, sjećate se, pozvao Abrama iz Kaldeje u zemlju koju će mu pokazati. Još mu nije dao tu zemlju; bila je glad u zemlji u kojoj je bio, pa je sišao u Egipat, i ondje je Sarai dobila egipatsku sluškinju po imenu Hagar. Bog je obećao Abramu da će mu potomstvo biti kao zvijezde nebeske. Zbog nevjere obećanje nije ispunjeno onako brzo kako su očekivali, pa je Sarai rekla Abramu: “Gospod me spriječio da rodim; obećanje nije ispunjeno; evo moje egipatske sluškinje; uzmi je i možda će nam Gospod dati potomstvo preko nje.” Tako je i učinjeno; rodio se Izmael; a Gospod je rekao Abramu da će Sarai doista imati dijete, rodit će sina, i da će mu ime biti Izak. I Abram reče na to: “O, da bi Izmael živio pred tobom!”

TAM1897 Q1 27.9Ta egipatska sluškinja bila je robinja; a njezin sin bio je rob, sluga. Dakle, kad je Abram rekao: “O, da Izmael živi pred tobom!”, molio se da Bog Izmaela prizna kao obećano sjeme, kroz kojega će doći izbavljenje i sloboda za sinove ljudske i svu Božju djecu. Ali može li sloboda doći bilo kome kroz roba? Abram je sam bio slobodan. On mora biti otkupljen obećanim sjemenom. Ako bi sada njegov sin, budući da je bio rob, bio prihvaćen kao obećano sjeme, sam bi Abram bio doveden u ropstvo, umjesto da bude oslobođen iz ropstva. I svi koji bi se podvrgnuli Izmaelu također bi bili dovedeni u ropstvo. Ali kakvo ropstvo? — Ropstvo grijeha. Ali njegova majka bila je egipatska robinja. A budući da je Izmael bio rob, to je bilo egipatsko ropstvo. Zar ne vidite, dakle, da je bilo egipatsko ropstvo — duhovni Egipat — u obitelji Abrama?

TAM1897 Q1 28.1Okrenimo se Poslanici Galaćanima i jasno ćemo vidjeti da Gospodin ističe tu točku. Sjećate se odlomka iz Poslanice Galaćanima 4,22-24:—

TAM1897 Q1 28.2Jer je napisano: “Abraham je imao dva sina, jednoga od robinje, a drugoga od slobodne žene.” A onaj od robinje rodio se po tijelu, a onaj od slobodne žene po obećanju. A to je alegorija, jer su to dva saveza: jedan od gore Sinaj, koji rađa u ropstvo, a to je Agar.

TAM1897 Q1 28.3Ovo, vidite, upućuje ravno na obitelj Abrama i na Agar, Egipćanku. Taj savez, kaže on, rađa ropstvo, a to je Agar. Agar u obitelji Abrama, u alegoriji, predstavlja savez sa Sinaja. Taj savez rađao je ropstvo. Agar je bila Egipćanka. Što je onda ropstvo predstavljeno savezom sa Sinaja?—Egipćansko ropstvo. Ali to je bilo duhovno ropstvo. Stoga je tada postojao duhovni Egipat. Pročitajte stihove 25. i 26.:—

TAM1897 Q1 28.4Jer je ova Agar gora Sinaj u Arabiji i odgovara sadašnjem Jeruzalemu, koji je u ropstvu sa svojom djecom. A Jeruzalem koji je gore slobodan, on je majka naša svima.

TAM1897 Q1 28.5Stoga, kada je Abram rekao: “Da bi Izmael živio pred tobom”, molio je da se rob prihvati kao obećano sjeme. Molio je da Bog, čitavo čovječanstvo i cijeli svemir odu u egipatsko ropstvo u duhovnom Egiptu. Egipat je simbol tame, a također i simbol grijeha, kao što smo vidjeli. Grijeh je također sama tama. Egipat, dakle, predstavljajući grijeh i tamu, jasno je da su grijeh i tama duhovni Egipat.

TAM1897 Q1 28.6Gospodin nikada ne bi mogao prihvatiti roba kao obećano sjeme. Stoga je Gospodin odgovorio Abrahamu ovim riječima:—

TAM1897 Q1 28.7Sara, žena tvoja, doista će ti roditi sina; i nazvat ćeš ga imenom Izak; i uspostavit ću svoj savez s njim kao vječni savez, i s njegovim potomstvom nakon njega. A što se tiče Izmaela, uslišio sam te: evo, blagoslovio sam ga i učinit ću ga plodnim i vrlo ga umnožiti; rodit će dvanaest knezova i učinit ću ga velikim narodom. Ali moj ću savez uspostaviti s Izakom, kojega će ti Sara roditi u ovo doba sljedeće godine.

TAM1897 Q1 28.8Izak je bio obećano sjeme. I samo razmislite! Izak nikada nije bio u Egiptu. Sjećate se toga. Bila je glad u Egiptu, i krenuo je tamo, ali mu je Gospodin rekao: Ne idi u Egipat. Abraham je bio u Egiptu; Sara je bila u Egiptu; Izrael je bio u Egiptu, ali Izak nikada nije bio u Egiptu. On je bio dijete obećanja, rođen od Duha, od samog početka. Opet čitamo:—

TAM1897 Q1 28.9Abraham je imao dva sina, jednoga od robinje, a drugoga od slobodne žene. Ali onaj od robinje rodio se po tijelu, a onaj od slobodne žene po obećanju. A to je alegorija, jer su to dva saveza: jedan od gore Sinaj, koji rađa u ropstvo, a to je Agar. Jer je ta Agar planina Sinaj u Arabiji i odgovara sadašnjem Jeruzalemu, koji je u ropstvu sa svojom djecom. A Jeruzalem koji je odozgo slobodan, on je majka naša svima. Jer je pisano: “Raduj se, nerotkinjo koja ne rađaš; povici i zapjevaj, koja nemaš trudove; jer napuštena ima mnogo više djece nego ona koja ima muža.” A mi, braćo, kao što bijaše Izak, djeca smo obećanja.

TAM1897 Q1 28.10A tko smo mi? – “Ako ste Kristovi, onda ste Abrahamovo sjeme i nasljednici prema obećanju.” Izak je bio Abrahamovo dijete – dijete obećanja. I kada postanemo Abrahamovo sjeme vjerom u Krista, oslobođeni od ropstva grijeha – od duhovnog Egipta – mi smo kao što je bio Izak; a on nikada nije bio u Egiptu.

TAM1897 Q1 28.11Tako vidite da su egipatsko ropstvo i kršćanska sloboda postojali u Abrahamovoj obitelji. Izmael je rođen po tijelu i predstavljao je egipatsko ropstvo. Izak je rođen po Duhu i predstavljao je djecu Božju po vjeri u Isusa.

TAM1897 Q1 28.12Rodio se Josip, a u svojoj je mladosti izašao vidjeti svoju braću, te su naišli Izmaelci, kupili Josipa, odveli ga u Egipat i ondje ga prodali. I poslije je Jakovljeva obitelj sišla u Egipat te su naposljetku oslobođeni egipatskog ropstva. To je dovoljno da možete vidjeti njihov cijeli put, od Abrahamova poziva pa sve do vremena kada su stigli na granice obećane zemlje. Vidite da je postojao i duhovni Egipat, kao i fizički; i da, kada su narod fizički oslobodili iz Egipta, postojao je dublji Egipat iz kojeg su morali biti oslobođeni ako su htjeli biti Božja djeca.

TAM1897 Q1 28.13Sada čitam odlomak na koji sam se pozvao sinoć. Nalazi se u djelu Veliki sukob, svezak 4, stranica 457, u ovom velikom izdanju:—

TAM1897 Q1 28.14Povijest drevnog Izraela zapanjujući je prikaz prošlih iskustava adventističkog tijela. Bog je vodio svoj narod u adventističkom pokretu, baš kao što je vodio sinove Izraelove iz Egipta. U velikom razočaranju njihova je vjera bila kušana kao što je bila i vjera Hebreja na Crvenom moru.

TAM1897 Q1 28.15Zatim, u velikom razočaranju adventističkog naroda, gdje su u povijesti Izraela oni stajali?

TAM1897 Q1 28.16(Glasovi) Na Crvenom moru.

TAM1897 Q1 28.17Bog je tada želio da Izrael, kako smo čitali sinoć, krene ravno u zemlju koju je obećao Abrahamu — u svoje sveto prebivalište, mjesto koje je pripremio za svoje stanovanje; u svoje naslijeđe; u svetište koje su njegove ruke uspostavile. A putovanje od Egipta do te zemlje trajalo je samo jedanaest dana. Ali njima je trebalo četrdeset godina. I samo su četvorica od onih koji su krenuli ikada stigli tamo.

TAM1897 Q1 28.18(Glas) Četiri, ili dva?

TAM1897 Q1 29.1Četvero. Niste znali da ih je bilo četvero? Bili su to Kaleb i Jošua te dvojica svećenika, Aronovih sinova — Eleazar i Itamar. Naravno, uvijek se govori o dvojici — Kalebu i Jošui — ali i dvojica svećenika su također ušla.

TAM1897 Q1 29.2(Glas) Možda nisu imali dvadeset godina.

TAM1897 Q1 29.3Da; imali su trideset godina; jer bili su pomazani za službu svećeništva. Tako su, dakle, kod velikog razočaranja, adventisti stajali, kao da su na Crvenom moru.

TAM1897 Q1 29.4Da su i dalje vjerovali vođujućoj Ruci koja je bila s njima u njihovim prošlih iskustvima, vidjeli bi spasenje Božje. Da su svi koji su jedinstveno radili na djelu 1844. godine primili poruku trećeg anđela i objavili je u moći Duha Svetoga, Gospodin bi moćno djelovao s njihovim naporima. Preplavila bi svjetlost svijet. Prije mnogo godina stanovnici zemlje bili bi upozoreni, završno djelo dovršeno, i Krist bi došao na otkupljenje svoga naroda.

TAM1897 Q1 29.5Kada?

TAM1897 Q1 29.6(Glasovi) Prije mnogo godina.

TAM1897 Q1 29.7Gdje je, dakle, taj narod bio od razočaranja?

TAM1897 Q1 29.8(Glasovi) U pustinji.

TAM1897 Q1 29.9Kao što je zaista bilo s Izraelom nekad. Ali zašto su Izraelci nekad bili u pustinji?—Zbog nevjere. Nisu vidjeli što je Gospodin imao za njih. A razlog zašto nisu vidjeli jest taj što nisu vjerovali Bogu. Da su vjerovali Bogu, vidjeli bi ono što nisu vidjeli. I to je problem s ovim narodom ovdje. Nismo vjerovali onome što je rečeno Izraelu od davnina. Rečeno nam je isto kao i njima. Točno isto evanđelje propovijeda se nama kao što je propovijedano njima.

TAM1897 Q1 29.10Zato se bojmo da, premda je i nama, kao i njima, ostavljeno obećanje da uđemo u njegov odmor, ne bi se činilo da itko od vas nije uspio ući u taj odmor. Jer evanđelje je i nama propovijedano kao i njima; ali riječ koja je propovijedana nije im koristila, jer nije bila združena s vjerom u onima koji su je čuli. Jer mi koji smo povjerovali ulazimo u odmor.

TAM1897 Q1 29.11Dakle, ono što ih je spriječilo da uđu u zemlju upravo je ono što i nas sprječava da uđemo u zemlju. I, kao što sam rekao sinoć, mi ovdje po pravu nemamo što tražiti, jer ne bismo trebali biti u svijetu. Kao što Izrael nije imao što tražiti u pustinji četrdeset godina, tako ni mi nemamo više što tražiti ovdje u ovoj pustinji. Poslušajte:—

TAM1897 Q1 29.12Nije bila volja Božja da Izrael četrdeset godina luta pustinjom; želio ih je dovesti izravno u zemlju kanaansku i uspostaviti ondje kao sveti i sretni narod. Ali “nisu mogli ući zbog nevjere”. Zbog svog otpadništva i odricanja od vjere propali su u pustinji, a drugi su ustali da uđu u zemlju obećanu. Slično tome, nije bila Božja volja da Kristov dolazak bude toliko odgođen i da njegov narod ostane toliko godina u ovom svijetu grijeha i tuge. Ali nevjera ih je odvojila od Boga. Kako su odbili obaviti djelo koje im je on odredio, drugi su ustali da objave poruku. U milosrđu prema svijetu, Isus odgađa svoj dolazak kako bi grešnici imali priliku čuti upozorenje i pronaći u njemu utočište prije nego što se izlije Božji gnjev.

TAM1897 Q1 29.13Nije bila volja Božja da Kristov dolazak bude tako dugo odgođen i da njegov narod ostane toliko godina u ovom svijetu grijeha i tuge. Ah, mi smo odgovorni za to. Nije li tako? Gdje leži odgovornost? U čemu smo krivi?—Nevjera. Ali što je bilo u srcima Izraela što je uzrokovalo njihovu nevjeru?—Egipat, Egipat, Egipat. Što je, dakle, bilo u srcima tih ljudi što je uzrokovalo tu nevjeru i to odvajanje od Boga?—Egipat, jednako sigurno kao što je Egipat to ikada bio onamo. Duhovno, ono što je Egipat — svijet, idolopoklonstvo, tama, a to je nevjera. Riječ “nevjera” sve to izražava. Znate da je sama riječ “Egipat” simbol tame.

TAM1897 Q1 29.14Pogledajte ponovno ovaj odlomak:

TAM1897 Q1 29.15Da su svi koji su 1844. godine jedinstveno radili na djelu primili poruku trećeg anđela i objavili je u sili Duha Svetoga, Gospodin bi silno djelovao s njihovim naporima.

TAM1897 Q1 29.16Kako je Gospodin snažno djelovao s njihovim naporima na početku djela, što je razlog nedostatka?—Nedostatak Svetoga Duha. Jedini nedostatak je sila Svetoga Duha. To je ono što nam daje moć i što čini silna djela. To je Duh Sveti; i da je on bio primljen, “poplava svjetla bila bi izlila na svijet”.

TAM1897 Q1 29.17To je ono što je navedeno u Otkrivenju, osamnaestom poglavlju: “I dođe još jedan anđeo s neba, imajući veliku moć; i zemlja se prosvijetlila njegovom slavom.” To je upravo isto na što se ovdje ukazuje. Što zadržava taj potop svjetla? Čeka li taj potop svjetla da se obruši na svijet još od tog vremena?—Da. Što ga je zadržavalo nakon 1844.?—Nevjera. Što ga je od tada zadržavalo?—Nevjerovanje. Zar nije, dakle, vrijeme da se oslobodimo egipatskog ropstva? O, pomislite na to! Poruka bi bila objavljena u moći Duha Svetoga; Gospod bi moćno djelovao s njihovim naporima; potop svjetla bi se izlio na svijet; prije mnogo godina stanovnici svijeta bi bili upozoreni, završno djelo bi bilo dovršeno i Krist bi došao na otkupljenje svoga naroda! O, ne odugovlačimo dakle više! Zašto ne bismo i mi bili oslobođeni od Egipta i od svega što ta riječ podrazumijeva — od duhovnog Egipta? Neka se dade Duh Sveti i donese tu silnu moć da djeluje za grešnike; da taj potop svjetla prosvijetli svijet; da svijet bude upozoren; da Krist dođe; da budemo otkupljeni od ovoga svijeta grijeha i tuge.

TAM1897 Q1 30.1Sada vidite situaciju do sada. Egipatska tama i ropstvo bili su nad nama svih ovih godina, jednako sigurno kao što su bili nad Izraelom nakon što su prešli Crveno more i dok su bili u pustinji. I Bog je ponudio da i ovaj narod nahrani kruhom s neba – kruhom koji On može odobriti, kruhom koji im može dati, a koji će stvoriti takvo stanje da ih On može blagosloviti svakim duhovnim blagoslovom. Ali ovdje mnogi još uvijek govore: “O, duša naša prezire ovaj lagani kruh.” Vratimo se u Egipat gdje možemo imati luka, poriluka i češnjaka. Ako je to zdravstvena reforma, ja je ne želim. Gdje smo bili? Hoćemo li dopustiti Gospodinu da nas hrani? Hoćemo li prihvatiti Božji jelovnik? Ili ćemo čeznuti za porilukom i lukom i češnjakom te za mesnim jelima Egipta? To je pitanje.

TAM1897 Q1 30.2Sada ste se složili da je to situacija, da je egipatsko ropstvo uzrok svega ovoga i da je nevjera uzrok egipatskog ropstva. Složili ste se da sada ne moramo, kao što ni drugi nisu morali, dulje čekati na oslobođenje od egipatskog ropstva. Sada ćemo nakratko proučiti kako će to oslobođenje biti; a ključ je u ovim riječima: “Ovo su oni koji čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.”

TAM1897 Q1 30.3Okrenimo se Božjim zapovijedima i pogledajmo ih na trenutak u dvadesetom poglavlju Knjige Izlaska. Ako je bio potreban još jedan dokaz da smo još uvijek pod utjecajem egipatskog ropstva, zasigurno je ova stvar kruna koja potvrđuje sve dokaze. Do nedavno vi i ja nikada nismo vidjeli primjerak Deset zapovijedi koji su izdali Sedmodnevni adventisti, a da je u njemu bilo svih deset zapovijedi. Ja to nisam vidio sve do nedavno. A ipak smo govorili o čuvanju zapovijedi; propovijedali smo drugima o zapovijedima; ukazivali smo na to kako je Rim promijenio zapovijedi, izostavio četvrtu i podijelio desetu, dok smo mi cijelo to vrijeme, iz naših objavljenih primjeraka zapovijedi ili onih koje smo kupili, a koje je netko drugi objavio, sami izostavljali dio zapovijedi.

TAM1897 Q1 30.4Bog je objavio svoj zakon s neba. Je li rekao više nego što pripada zapovijedima? Je li previše govorio? Je li rekao više nego što je bilo potrebno? — Ne; jer bio je savršen i nije bilo ništa što bi se moglo dodati kad je prestao govoriti. Pa onda, budući da nije bilo ništa za dodati kad je prestao govoriti, je li počeo prije nego što je trebalo? Budući da nije bilo ništa za dodati kad je prestao govoriti, postoji li nešto prije nego što je počeo govoriti izravno nama za naše dobro? Drugim riječima, je li izgovorio jednu riječ previše ili jednu riječ premalo? — Ne! ne! ne!

TAM1897 Q1 30.5Pogledajmo, dakle, što je rekao. Evo: “I izgovori Bog sve ove riječi, govoreći: ... Nećeš imati drugih bogova prije mene.” Je li to mjesto gdje on počinje? Počinje li govoriti s: “Nećeš imati drugih bogova prije mene”?—Ne. Jeste li vi počeli odatle? Znate da jeste. Pa, ako Bog nije počeo odatle, a vi i ja počinjemo odatle, zar ne izostavljamo nešto što je i on rekao, a što je također bitno za naše dobro? Gdje je on počeo? Pročitajte. “I Bog izgovori sve ove riječi, govoreći: Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nećeš imati drugih bogova uz mene.”

TAM1897 Q1 30.6Zar ne vidite da smo izostavili upravo ono što pokazuje oslobođenje od egipatskog ropstva? I zašto smo to izostavili? O, zato što smo smatrali da nismo oslobođeni iz Egipta — i to je istina. Smatrali smo da nikada nismo izvedeni iz zemlje Egipta — i zbog naše nevjere to je tako. Mislili smo: “Nikada nismo bili u ropstvu nijednom čovjeku.” Ali jesmo. Bili smo u ropstvu sebi samima, moći grijeha — duhovnom Egiptu. Ali večeras postoji izbavljenje od egipatskog ropstva i Bog poziva tebe i mene na to izbavljenje od egipatskog ropstva. I on vama i meni večeras govori, glasom koji grmi kao što je grmio sa Sinaja, u kojem je spasenje Isusa Krista: “Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.” Hoćete li izaći? Hoćete li priznati da vas je on izveo iz zemlje egipatske? Iz kuće ropstva? Ako ne, zašto ne?

TAM1897 Q1 30.7Naši neprijatelji to nam bacaju u lice: “O, te zapovijedi nisu za mene. Ja nikada nisam izišao iz Egipta.” Neprijatelji Božjeg zakona, neprijatelji Božjeg spasenja, to vam bacaju u lice. Rekli su to meni – svima nama – da taj zakon ne obvezuje nikoga osim Židova, jer nitko osim Židova nikada nije oslobođen egipatskog ropstva. Kažu: “O, ne trebaš mi to propovijedati, mene nikada nisu izveli iz Egipta.” To je, naravno, istina; ali to im ne ide u čast. Ti i ja trebamo stajati kao oni koji su otkupljeni iz egipatskog ropstva i na to odgovoriti: “Hvala Gospodinu, izveden sam iz Egipta; a ti, moj siromašni, jadni brate, ako ne budeš oslobođen iz Egipta, propast ćeš u pokvarenosti egipatskoj.”

TAM1897 Q1 30.8Naravno da nitko ne može čuvati taj zakon dok je u Egiptu. Nisu to mogli učiniti. Bog ih je izbavio iz Egipta da bi mogli čuvati zakon. Biti u Egiptu znači biti u grijehu, i nitko ne može čuvati Božji zakon u grijehu; jer je grijeh sam po sebi prijestup zakona. Naravno da ne možete čuvati zapovijedi dok ste u Egiptu. Ne možete; ni ja ne mogu. Ali neka nas Gospodin izbavi, i tada ćemo moći čuvati zapovijedi, a ne prije. Gospodin je to dobro znao; stoga, kada je htio da Faraon pusti sinove Izraelove, rekao je: “Pusti moj narod da mi služi.” Naravno da nisu mogli služiti Bogu u Egiptu. Htio ih je osloboditi, ne samo tjelesno, nego i duhovno. A onda, kada im je dao svoj zakon da ga čuvaju, prva stvar koju im kaže jest: “Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva”, kako bi ga mogli čuvati.

TAM1897 Q1 31.1Kakav je to uopće zakon?—Duhovni zakon. “Znamo da je zakon duhovan.” Koji je to onda Egipat u prvom stihu zakona?—To je duhovni Egipat. “Zakon je duhovan.” Egipat, dakle, koji se spominje u zakonu, duhovni je Egipat, a to znači za tebe i mene oslobođenje od duhovnog Egipta, što je oslobođenje od ropstva grijeha.

TAM1897 Q1 31.2S. H. Lane.—Mislite li da su na neko vrijeme bili duhovno izašli iz Egipta?

TAM1897 Q1 31.3Teško je reći. Mojsije je, naravno, uvijek bio; Kaleb je uvijek bio; Jošua je uvijek bio.

TAM1897 Q1 31.4E. J. Waggoner.—Sedamdeset starješina vidjelo je Boga.

TAM1897 Q1 31.5Da; vidjeli su Boga. Ipak, teško je reći za narod je li bio izvan Egipta. Mojsije je uvijek bio. Čak i dok je bio u fizičkom Egiptu, duhovno je bio izvan njega. Kaleb i Jošua uvijek su bili duhovno izvan Egipta. U pobjedničkoj pjesmi na Crvenom moru, čitava denominacija, mislio sam, bila je duhovno izvan Egipta, da su se toga držali. Kao što je Gospodin rekao: “O, da je moj narod poslušao moj glas i hodao mojim zakonima, tada bih brzo potčinio njihove neprijatelje pod njih.” Ali kad je njihova vjera bila kušana, već na prvom koraku koji su poduzeli, kad su bili u Marahu, gdje je bila gorka voda, odbacili su svoju vjeru i poželjeli da su se vratili u Egipat. Kad naiđemo na gorko iskustvo, hoćemo li to uzeti kao dokaz da nas je Gospodin napustio? — Ne; zahvaljujte Gospodinu što je to gorko iskustvo za naše dobro i što Bog može pretvoriti gorko u slatko.

TAM1897 Q1 31.6(Glas) Oprostite, brate Jones, ali evo stiha – dvadeset i sedmog stiha jedanaestog poglavlja Poslanice Hebrejima – koji pokazuje da se Mojsije ondje, u Egiptu, zaista okrenuo od njega.

TAM1897 Q1 31.7Svakako. Tako da je, iako je tijelom bio u Egiptu, duhom bio izvan Egipta.

TAM1897 Q1 31.8E. J. Waggoner.—Otkupljeni Gospodnji doći će pjevajući u Sion.

TAM1897 Q1 31.9Da: i da su nastavili pjevati pjesmu Mojsija, i u vjeri kojom su je tada pjevali, nastavili bi pjevati sve dok ne uđu u zemlju. I to je ono što Bog želi da imamo na umu. On želi da svoja srca usmjerimo prema toj dobroj zemlji; i tada, kad naša srca budu ondje, čežnja naših života bit će ondje. I tada Bog uskoro može ispuniti naše živote radošću te blagoslovljene zemlje. A to znači: Bog s nama.

TAM1897 Q1 31.10Dovoljno dobro znate da je čak i sada, umjesto da srce bude u onoj zemlji, ono ovdje, u ovoj zemlji. Nekima od naših, zatražiti od nekoga da se odvoji od ove zemlje čini se poput izdaje. Zatražiti od nekoga da se odvoji od ove zemlje, ode u onu zemlju i ostavi dužnosti i politiku ove nacije na miru, za njih je gotovo kao namet. Narod je u Egiptu, ali Bog ih je pozvao iz Egipta da usmjere svoja srca na bolju zemlju, polože svu svoju naklonost ondje i rade za tu zemlju svom snagom svoga bića; kako bi rijeke radosti i slave iz te zemlje mogle teći u njihova srca; kako bi sav svijet i cijeli svemir mogli znati da je Bog doista njihov Bog. Kad se to dogodi, bit će potrebno samo malo vremena da se djelo dovrši i da Gospodin dođe.

TAM1897 Q1 31.11Kad su djeca Izraelova bila na Crvenom moru, sila Božja ondje očitovala se i zadivila narode, toliko da je, kad su izvidnici ušli u zemlju, Rahaba rekla: “Strah i trepet pred vama obuzeo je svu zemlju, jer čuli smo što je Bog učinio za vas i srca su se naroda rastopila.” To je istina. Još jedna misao o duhovnom Egiptu: Za Isusa je napisano: “Iz Egipta sam pozvao sina svojega.” Zašto je to napisano o Isusu? Zašto je Isus otišao u Egipat? Zašto je odveden u Egipat? Mogao je pobjeći pokolju djece koja su ubijena u Betlehemu tako da se malo udalji od tog mjesta i ne bi morao ići gotovo tako daleko do Egipta. Nije pobijeno sve maleno dijete u Palestini kada je Herodov nalog izdan. To se odnosilo samo na Betlehem, njegove granice i predgrađa. Betlehem je bio udaljen samo šest milja od Jeruzalema, a djeca u Jeruzalemu nisu pobijena; stoga je Gospodin mogao pobjeći da su ga odveli deset ili dvanaest milja dalje.

TAM1897 Q1 31.12Zašto je onda odveden u Egipat? — Da se ispuni ono što je napisano: “Iz Egipta sam pozvao sina svojega.” On je bio mi; vi i ja. On je bio mi; i kao što je Bog susreo svoj narod u Egiptu i izveo ga, tako je i naš Spasitelj došao k nama, bio je kao mi i pozvan je iz Egipta, čime je pokazano da tko god želi biti kao on, mora jednako tako izaći iz Egipta. On je bio Sin Božji i bio je pozvan iz Egipta, čime je pokazano da svi koji će biti sinovi Božji također moraju izaći iz Egipta; jer je o svima napisano kao i o njemu: “Iz Egipta sam pozvao sina svojega.” Jeste li vi sin Božji? “Iz Egipta sam pozvao sina svojega.”

TAM1897 Q1 31.13Prije nekog vremena vidjeli smo da moramo biti izvedeni iz Egipta kako bismo čuvali Božje zapovijedi. Sada vidimo da, kako bismo slijedili Isusa, moramo biti pozvani iz Egipta. Čuvanje Božjih zapovijedi zahtijeva da budemo izvedeni iz Egipta; vjera u Isusa također zahtijeva da budemo izvedeni iz Egipta. I oboje je izraženo u Otkrivenju 14,12: “Ovdje su oni koji čuvaju Božje zapovijedi i vjeru Isusovu.”

TAM1897 Q1 32.1Tako vidite da od početka do kraja postoji duhovni Egipat; i čitav plan spasenja jest jednostavno oslobođenje od egipatskog ropstva silom Božjom; to je poziv iz Egipta u slavnu slobodu sinova Božjih. Hoćemo li onda izaći iz Egipta da bismo uistinu služili Gospodinu? Hoćemo li tako postupiti da bismo uistinu čuvali zapovijedi Božje i vjeru Isusovu? Što ćemo učiniti? Hoćemo li otići s ove Konferencije u Egiptu? Hoćemo li ostati na ovoj Konferenciji i ostati u Egiptu? O, zar nećemo biti u potpunosti oslobođeni od Egipta i svega što ta riječ podrazumijeva?

TAM1897 Q1 32.2Oslobođenje je za nas besplatno, ono nam je dano. O, neka se onda svako srce otvori, svaka duša okrene Bogu i traži Ga ispovijedi grijeha, da bismo bili oslobođeni od tame; i tako da bismo, prije nego što se Konferencija završi, bili predani u slavnu svjetlost i slobodu sinova Božjih; jer: “Iz Egipta sam pozvao sina svojega.” To je ono na što On čeka. Hoćemo li ga natjerati da čeka? A kada to dođe, ova će riječ biti ispunjena; poruka trećeg anđela bit će proglašena u moći Svetoga Duha; Gospodin će moćno djelovati s našim naporima; potop svjetla obasjat će svijet; uskoro će stanovnici svijeta biti upozoreni; završno djelo bit će dovršeno; i Krist će doći na otkupljenje svoga naroda. O, bliži smo vremenu kada će nas Bog izbaviti nego što smo ikada sanjali, mislim. Božje izbavljenje je tako blizu nama! Hoćemo li ući u zemlju? Izrael je propao jer nije vjerovao. Nisu vidjeli čudesne stvari u njegovim obećanjima. Ta su obećanja sada za nas. Ona trebaju biti jednako stvarna za tebe i mene kao što su bila za njega kada ih je dao Izraelu, kojemu ona nisu bila stvarna.

TAM1897 Q1 32.3Znate da je napisano:—

TAM1897 Q1 32.4I vidjeh kao da je more od stakla pomiješanog s ognjem: i one koji su pobijedili zvijer, i sliku njezinu, i žig njezin, i broj imena njezina, kako stoje na moru od stakla, držeći harfe Božje. I pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega.

TAM1897 Q1 32.5Ah, ali pjesma Mojsija, sluge Božjega, bila je pjesma oslobođenja od egipatskog ropstva; a oni koji pobijede zvijer i njezino ime i njezinu sliku i broj njezina imena — od čega su oni oslobođeni? — Oni su oslobođeni od egipatskog ropstva, jednako sigurno kao i Mojsije. I pjevaju pjesmu Mojsija, jer su i oni oslobođeni od egipatskog ropstva. Biblija je puna toga. Duhovno smo bili u Egiptu, i o, neka nas Bog izbavi iz njega. Tada ćemo pjevati ovu pjesmu Gospodinu:—

TAM1897 Q1 32.6Pjevat ću Gospodinu, jer je slavno pobijedio: konja i jahača njegova bacio je u more. Gospodin je moja snaga i pjesma, i postao mi je spasenje. On je moj Bog, i ja ću mu pripremiti prebivalište.

TAM1897 Q1 32.7Hoćete li? Hoćete li? Ja ću prebivati u njima i hodati u njima; oni će biti moj narod, a ja ću biti njihov Bog.

TAM1897 Q1 32.8Zato izađite između njih i odvojite se, kaže Gospod, i ne dodirujte nečisto; i ja ću vas primiti. I bit ću vam Otac, a vi ćete biti moji sinovi i kćeri, kaže Gospod Svemogući.

TAM1897 Q1 32.9Ali, “Iz Egipta sam pozvao sina svojega.”

TAM1897 Q1 32.10[On je] Bog moga oca, i ja ću ga uzvisiti. Gospodin je junak u boju: Gospodin je ime njegovo. Faraonova je kola i vojsku njegovu bacio u more: i njegovi su izabrani zapovjednici potonuli u Crvenom moru. Dubine su ih prekrile: potonuli su na dno kao kamen. Desnica Tvoja, o Gospodine, postala je slavna u snazi; desnica Tvoja, o Gospodine, smrskala je neprijatelja. I u velikoj moći svoje uzvišenosti oborio si one koji su se digli protiv Tebe; poslao si svoj gnjev koji ih je potrošio kao slamu. I dahom nozdrva tvojih sabrala se voda, bujice su stajale uspravno kao hrpa, i dubine su se stvrdnule u srcu mora. Rekao je neprijatelj: ‘Progonit ću, sustići ću, podijelit ću plijen; duša će mi se nasititi na njima; izvadit ću mač svoj, ruka će ih moja uništiti.’ Zapuhnuo si svojim vjetrom, more ih je pokrilo; potonuli su kao olovo u vodama silnim. Tko je kao ti, Gospodine, među bogovima? Tko je kao ti, slavni u svetosti, strašan u pohvalama, čineći čudesa? Ispružio si svoju desnicu, progutala ih je zemlja. U svojoj si milosti izveo narod koji si otkupio.

TAM1897 Q1 32.11Tako stoji: “Izveo si narod koji si otkupio.” Je li vas otkupio? Otkupljen od čega? — Otkupljen od grijeha. A grijeh je duhovni Egipat.

TAM1897 Q1 32.12U svojoj si ih snazi vodio do svog svetog prebivališta. [Dopustite mu.] Narodi će čuti i uplašiti se.

TAM1897 Q1 32.13Došlo je vrijeme da se pjeva pjesma Mojsijeva. Hoćemo li je pjevati? Ali je nećemo pjevati u Egiptu. Ne možete je pjevati ako ste u Egiptu, jer oni je nisu mogli pjevati dok nisu izašli iz Egipta.

TAM1897 Q1 32.14Narod će čuti i uplašiti se; tjeskoba će obuzeti stanovnike Palestine. Tada će se zaprepastiti knezovi Edomski, junačine Moabske; drhtavica će ih obuzeti; svi će stanovnici Kanaana otopiti se. Strava i strah obuzet će ih; od veličanstva tvoje ruke bit će nepomični kao kamen; dok tvoj narod ne prijeđe, o Gospodine, dok ne prijeđe narod koji si otkupio. Uvest ćeš ih.

TAM1897 Q1 32.15Koga će on uvesti? Što vi kažete? Koga će Gospodin uvesti u svoje prebivalište? Vas? Jeste li izašli iz Egipta? “Iz Egipta sam pozvao sina svojega.” Ti ćeš ih “zasaditi na gori svoga nasljedstva, na mjestu, o Gospodine, koje si sebi pripremio da u njemu prebivaš.” Tada ćemo prebivati ondje s Gospodinom i tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.

TAM1897 Q1 33.1U svetištu, o Gospodine, koje su tvoje ruke utvrdile. Gospodin će kraljevati zauvijek i dovijeka. Jer faraonov konj ušao je sa svojim kolima i svojim konjanicima u more, a Gospodin je vratio vode mora na njih; a sinovi Izraelovi prošli su suhim putem usred mora. I Mirjam proročica, Aronova sestra, uze u ruku tamburin; i sve su žene izašle za njom s tamburinima i plesom. I Mirjam im odgovori: Pjevajte Gospodinu, jer se slavno proslavio: konja i jahača baci u more.

TAM1897 Q1 33.2“Iz Egipta sam vas pozvao”, kaže Gospodin, i iz Egipta smo došli. Sada on kaže: Ja sam vaš Bog, a vi ste moj narod. “Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva”; i: “Iz Egipta sam pozvao Sina svojega.” I to je ono što danas znači kad se kaže: “Evo ih, evo ih ‘EVO ONIH KOJI ČUVAJU BOŽJE ZAPOVIJEDI I ISUSOVU VJERU’.”

TAM1897 Q1 33.3Zajednica pjeva:—