Poglavlje 9 — Vrijeme odlaganja

GSAM 148.1“TADA će se kraljevstvo nebesko uporediti s deset djevojaka, koje su uzele svoje svjetiljke i izašle u susret mladoženji. A pet njih bilo je mudrih, a pet ludih. Lude su uzele svoje svjetiljke, ali ne i ulja sa sobom; a mudre su uzele ulje u svojim posudama zajedno sa svojim svjetiljkama. Dok je mladoženja kasnio, sve su zadrijemale i zaspale.”¹

GSAM 148.2Krist je mladoženja ove parabole.² Izaći u susret mladoženji stoga mora predstavljati pokret Božjeg naroda da dočeka Krista pri njegovom dolasku, jer je tema govora u Mateju 24. i 25. dolazak Gospoda. Riječ Gospoda je svjetiljka.³ Sve su djevice uzele svoje svjetiljke. Ludost dijela djevica sastojala se u tome što su prihvatile samo teoriju istine, bez one iskrene posvećenosti Gospodu koja bi razvila vrline Duha u srcu vjernika. Ovo djelo u prispodobi je predstavljeno “uljem u njihovim posudama”. Odgađanje mladoženje mora predstavljati neko razočaranje onih koji su išli u susret očekujući da će sresti svog Gospoda.

GSAM 148Vrijeme kada se prispodoba primjenjuje

GSAM 148.3Riječ “onda”, kojom se parabola otvara, daje nam trag o vremenu njene primjene. Ona slijedi neposredno nakon onoga što je navedeno u prethodnom poglavlju, ne nakon drugog dolaska Gospodnjeg, već nakon što je proglašena parabola o smokvi, najavljujući da je Kristov dolazak “pred vratima” i da je došlo pokoljenje koje neće proći dok se sam Krist ne pojavi na oblacima nebeskim. Također se primjenjuje u vrijeme kada neki od slugu koji su prenosili poruku kažu u svojim srcima: “Gospod mi odgađa svoj dolazak; i počinju udarati svoje drugove u službi, te jesti i piti s pijancima.”

GSAM 149Udaranje njihovih drugova u službi

GSAM 149.1Oni su bili “suslužnici”, skladno propovijedajući istu poruku; ali sada se dio njih odvraća od onoga što su učili i “udara” svoje suslužnike koji daju “hranu u svoje vrijeme” — objavljujući potrebnu pripremu za susret s uskoro dolazećim Gospodom. Oni “udaraju” na isti način na koji je bilo predloženo da se udari Jeremiju. Narod reče: “Dođite, i udarimo ga jezikom, i ne obraćajmo pažnju ni na jednu od njegovih riječi.”⁴ Tako su i ovi sluge počeli poučavati na način da ometaju djelo “vjernih” slugu. Ovoj istoj klasi se obraća: “Zato se sjeti kako si primio i čuo, i drži čvrsto i pokaj se. Ako dakle ne budeš bdio, doći ću na te kao lopov i nećeš znati u koji ću ti čas doći.”⁵

GSAM 149.2Prispodoba o djevicama odnosi se na vrijeme kada se “susluge” odvraćaju od poruke o skorom dolasku Gospoda i “počinju udarati”. Oni također počinju raditi nešto drugo — “jesti i piti s pijancima”. Pridružuju se gozbi s onima koji žele zadovoljiti svoje apetite. Solomon je o takvima rekao: “Ne budi među pijancima, među onima koji proždrljivo jedu meso; jer će pijandura i proždrljivac doći do siromaštva.”⁶

GSAM 149Prvo razočaranje

GSAM 149.3Sada će se postaviti pitanje: “Šta je u iskustvu dolaska bilo u skladu s ovim tvrdnjama?” Postojala su pokretanja koja su se u potpunosti slagala s proroštvom. Oni koji su prenosili poruku sve do aprila 1844. godine radili su među crkvama, a propovjednici raznih crkava udružili su se u njihovim naporima. Tako su oni bili “suusluge”.

GSAM 150.1Oni koji su prenosili poruku učili su da dvije hiljade tristo dana iz Daniela 8:14 završava jevrejskom godinom 1843, što bi po našem računanju bilo 1844. godine. Proglasili su da će sat Božijeg suda doći na kraju tog perioda. Svaka denominacija u zemlji u to vrijeme smatrala je da će dan suda biti uveden drugim dolaskom našeg Gospoda. Tako se lako može vidjeti da su adventisti pretpostavljali da će Gospod doći na kraju tog proročkog razdoblja. Rekli su: “Ovo razdoblje može završiti 21. marta 1844., posljednjeg dana prirodne jevrejske godine 1843.” Stoga su očekivali kraj marta ili početak aprila 1844. kao vrijeme kada bi Spasitelj mogao doći.

GSAM 150Razvili se zli sluge

GSAM 150.2Kada je kraj marta došao i prošao, a Gospod nije došao, oni koji su ranije radili s Gospodnjim glasnicima, ali nisu od srca u potpunosti posvetili svoje živote poruci, okrenuli su se protiv nje, počeli su se suprotstavljati djelu i činiti sve što je u njihovoj moći da zapriječe put onima koji su i dalje nastavili propovijedati doktrinu o Gospodnjem skorom dolasku i poruku o času suda. “U svojim srcima”, rekli su, “Gospod moj odgađa svoj dolazak.” Svojim usnama sada su učili da se sav svijet mora obratiti prije nego što Gospod dođe; da se svi Jevreji moraju vratiti u Palestinu i uspostaviti službu u svom hramu u Jeruzalemu prije nego što Mesija dođe. Neki su čak učili da je Kristov dolazak “duhovni dolazak”, da se on događa pri obraćenju, a također i pri smrti njegovog naroda.

GSAM 151Davanje “hrane u svoje vrijeme”

GSAM 151.1Dok su se oni tako okrenuli protiv svojih drugova u službi, oni koji su još uvijek čvrsto držali vjeru okupljali su vjernike u dvoranama i šumarcima, dajući im “hranu u svoje vrijeme” – pokazujući im da znakovi vremena i ispunjeno proročanstvo, kao i prije njihovog razočaranja, objavljuju da je Kristov dolazak “blizu, već na vratima”.

GSAM 151Crkvene gozbe

GSAM 151.2Dok su oni to radili, započelo je ono što je prije bilo nepoznato u protestantskim crkvama – okupljanje naroda u crkvi radi gozbe i “zabave”. Svi koji bi došli bili su pozvani da s njima jedu njihove poslastice.

GSAM 151.3Prvi put smo čuli za nešto ovakvo u Americi u mjesecu maju 1844. godine, neposredno nakon razočaranja. Tako je bilo: Dok je William Miller u jednoj dvorani u Rochesteru, N.Y., poučavao i ohrabrivao nekoliko stotina adventista, govoreći im: “Mi smo u vremenu čekanja iz Matejeva dvadeset petog poglavlja; čvrsto držite svoju vjeru; uskoro ćemo dobiti više svjetla o ovoj temi”, u podrumu jedne od najvećih dvorana za sastanke u Rochesteru održan je “festival”. Okupila se gomila ljudi, i članova crkve i nevjernika, i dok je predsjednik teološkog koledža zabavljao masu ismijavajući Williama Millera, njima su prodavali kamenice, sladoled, slatkiše, a za dvadeset pet centi i malu brošuru koju je ovaj čovjek pripremio. Knjiga se zvala “An Exposé of Millerism”.

GSAM 151.4U roku od manje od četrnaest dana od tog događaja, druga denominacija u istom gradu organizovala je “festival” u javnoj dvorani, naplaćujući ulaznicu od dvadeset pet centi i pozivajući sve zainteresovane da dođu i s njima jedu ostrige, sladoled, tortu i slatkiše. Tada je započelo ovo moderno gošćenje u crkvama, koje se razvilo u “lude zabave”, “vrećice s iznenađenjima”, “igre pecanja nagrada”, “zabave s ljubljenjem” i tako dalje. Ovaj običaj gošćenja u crkvama toliko se razvio da moderna crkvena zgrada danas ne ispunjava standard ako nema kuhinju, ostavu i trpezariju. Ovo stanje je ono koje je započelo u “vrijeme odlaganja”, baš kako je naznačeno u prispodobi.

GSAM 152.1Sami Wm. Miller govori o incidentu koji se dogodio u Rochesteru sljedećim riječima:

GSAM 152.1“Jedan od doktora teologije u Rochesteru, gospodin _____ iz _____ crkve, napisao je brošuru protiv milerizma, pozvao svoje lordove i dame u dom Gospodnji, priredio veliku gozbu od kamenica i drugih ‘jela za piknik’, poput Belsazara, pio njihovu kafu i čaj, jeo njihove skupocjene delicije, i prodavao njihov sladoled i slatkiše, i svoju brošuru protiv drugog dolaska dragog Spasitelja.

GSAM 152.2“Noć prije nego što sam otišao, još jedan od časne gospode priredio je piknik gozbu u gostionici ili dvorani i, kao i gore, prodavao je svoje ulaznice, sladoled i slatkiše. Bio sam sretan čuti da neke od crkava različitih sekti ne odobravaju takve vavilonske gozbe; i u duši se nadam da se neće sve te sektaške crkve naći ‘jedući i pijući s pijanima’ kada Krist dođe. Zapanjen sam što se ova časna gospoda ne vide u ogledalu Božije riječi; i preporučio bih im da pročitaju Luku 14:12-14; Mateja 24:48-51; Luku 13:25-28; 2. Petrova 2:13; Juda 10-21. Zaista su ovo posljednja vremena.”

GSAM 152.3Da je pastor Miller mogao vidjeti u šta su crkve od tada upale svojim zabavama uz donacije, sa “prstenastim kolačima na pogodak, jeftinim poljupcima za deset centi, predstavama magaraca, ludim društvenim okupljanjima, svetim lutrijama” i drugim igrama na sreću, itd., zgrčio bi se od svetog užasa.

GSAM 152Vrijeme odlaganja

GSAM 152.4Adventisti su našli utjehu u biblijskoj činjenici da će uz objavu o skorom dolasku Gospoda biti povezano i “vrijeme odgađanja”. To su vidjeli u riječima našeg Spasitelja u Mateju 25:5, 6 i u Habakuku 2:1-3.

GSAM 153.1Što se tiče njihovog stava u proljeće 1844. godine, citiramo iz Midnight Cry od 9. maja 1844.:—

GSAM 153.2“Pošto smo prošli tačku prividnog završetka proročkih razdoblja, našli smo se u položaju u kojem je Bog predvidio da će se njegova djeca naći na kraju vizije; i za koji je on obezbijedio rješenje, preko proroka Habakuka, kada on kaže, ‘Stajat ću na svojoj straži i popet ću se na kulu te ću motriti da vidim što će mi reći i što ću odgovoriti kad me ukori,’ ili, kako stoji u margini, ‘kad se raspravlja sa mnom.’ ‘I Gospod mi odgovori i reče: Zapiši viziju i učini je jasnom na pločama da onaj tko je čita može trčati. Jer proroštvo je još za određeno vrijeme, ali će na kraju [proročkih razdoblja] govoriti i neće lagati: iako zakasni [nakon njihovog prividnog završetka], čekaj ga; jer će sigurno doći, [u ispunjenju proročkih vremena, iza kojih] neće zakašnjeti.’⁷

GSAM 153.3“Da se ova opomena odnosi na sadašnje vrijeme, očigledno je iz Pavlovog citata u Poslanici Hebrejima 10,36-39: ‘Jer vam je potrebno strpljenje, da biste, nakon što ispunite Božiju volju, primili obećanje. Još malo, i onaj koji dolazi doći će i neće kasniti. A pravednik će živjeti vjerom; ali ako se iko povuče, duša moja neće imati ugode u njemu. A mi nismo od onih koji se povlače u propast, nego od onih koji vjeruju za spasenje duše.’

GSAM 153.4“Vjerujemo da se nalazimo u tom razdoblju o kojem je govorio Spasitelj, kada mladoženja kasni (Matej 25:5) — s kojim treba uporediti kraljevstvo nebesko — kada će ‘onaj zao sluga [budući da je došlo do prividnog neispunjenja u pogledu vremena] reći u svom srcu, Gospod mi odgađa dolazak, i početi udarati svoje drugove u službi, jesti i piti s pijanicama,’ i Gospod će ‘doći jednog dana kad ga ne očekuje.’

GSAM 154.1“Vjerujemo da sada živimo u tom razdoblju o kojem je Petar govorio, kada se njihova ‘presuda odavno ne odgađa i njihova osuda ne drijema;’ gdje su trebali ‘tajno unijeti pogubne hereze.’⁸ Ovi, kaže Petar, trebali su se pojaviti, baš kao što je bilo lažnih proroka kada su Sveta pisma pisana. Kao što su oni iz doma Izraelova rekli: ‘Dani su se odužili i svaka vizija ostaje neispunjena,’⁹ tako je morao postojati period kada bi se činilo da je očekivani rok prošao, da bi se podsmjehivači iz 2. Petrova 3:4 mogli zapitati: ‘Gdje je obećanje njegova dolaska?’ i zavaravati se da ‘sve ostaje kao što je bilo od početka stvaranja.’

GSAM 154.2“Vjerujemo da je upravo s obzirom na takvo odgađanje proročanstva apostol Jakov rekao: ‘Budite dakle strpljivi, braćo, do dolaska Gospodnjeg;’ ‘budite i vi strpljivi; utvrdite svoja srca: jer se približava dolazak Gospodnji.’ I: ‘Gle, Sudija stoji pred vratima.’

GSAM 154.3“I vjerujemo da nas je naš Spasitelj, u iščekivanju prolaska očekivanog vremena, opomenuo u dvanaestom poglavlju Evanđelja po Luki: ‘Neka vam bedra budu opasana i svjetiljke upaljene; i vi budite slični ljudima koji čekaju svoga gospodara dok se on vraća s vjenčanja; da, kad dođe i pokuca, otvorite mu odmah.’¹⁰ Čekanje podrazumijeva prolazak vremena, jer dok taj čas ne dođe, mi ne čekamo. Zato naš Gospod dodaje: ‘Blago onim slugama koje Gospod, kad dođe, zatekne budne.’

GSAM 154.4“Nastavit ćemo, ako Bog da, objavljivati: ‘Evo, mladoženja dolazi; izađite mu u susret;’ i: ‘Došlo je vrijeme njegova suda.’ I vjerujemo da nećemo prestati glasno vapiti svijetu i crkvi, da se probude iz svojih pjesama o ‘miru’ i da poslušaju Božje ponude milosrđa. Namjeravamo nastaviti čekati dolazak Gospodnji i bdjeti, vjerujući da je on pred vratima.”

GSAM 155Obrana njihovog djela

GSAM 155.1Dobar uvid u to kako su adventisti gledali na svoj rad prije 21. marta 1844. i neposredno nakon tog datuma može se dobiti čitanjem sljedećeg citata, preuzetog iz članka pod naslovom “Obrana”, u časopisu Advent Herald od 13. novembra 1844., koji su objavili J. V. Himes, S. Bliss i A. Hale:—

GSAM 155.2“Nismo žurili da prihvatimo svoja mišljenja. Vjerujemo da smo bili iskreni i pošteni istraživači istine. Poslušali smo zapovijed našeg Spasitelja da pretražujemo Sveto pismo. Nismo se oslanjali na vlastitu mudrost; nego smo gledali na Boga za vodstvo i usmjeravanje, i trudili smo se da se predamo na njegov žrtveni oltar, vjerujući da će usmjeriti naše korake na pravi put. Istražili smo sve argumente koji su izneseni protiv nas sa iskrenom željom da spoznamo istinu i da budemo sačuvani od zablude; ali moramo priznati da su raznovrsni i mnogoliki stavovi naših protivnika samo nas učvrstili u našim pogledima. Vidjeli smo da, bez obzira da li smo bili u pravu ili ne, naši protivnici nisu mogli biti u pravu; i među njima nije bilo slaganja. Argumenti svakog od njih bili su toliko slabi i djetinjasti da su bili primorani da neprestano poništavaju ono što su sami uradili; i svojim suprotnim i kontradiktornim stavovima dokazali su da, bez obzira na to kako su gledali na naša mišljenja, nisu imali povjerenja u mišljenja jedni drugih. Štaviše, nije bilo nijedne ključne tačke u našem cjelokupnom stajalištu koju nije podržao barem jedan od onih koji su nastojali opovrgnuti neposredni dolazak Gospodnji. Dok smo mi imali doslovno tumačenje Svetog pisma kao potporu, naši protivnici su uzalud nastojali dokazati da se Sveto pismo ne treba shvatiti doslovno, iako je svako proročanstvo koje se ispunilo ispunjeno upravo u najsitnijim doslovnim detaljima.

GSAM 156Objašnjenje razočaranja

GSAM 156.1“Ali vrijeme – godina 1843, židovska godina – je prošlo, i mi smo ostali razočarani što nismo ugledali Kralja u njegovoj ljepoti. I svi koji su nam se suprotstavljali iskreno su smatrali da je svaka posebna odredba našeg vjerovanja dokazana kao lažna; i da ćemo mi, kao pošteni ljudi, napustiti svoj čitav stav. I stoga su s iznenađenjem vidjeli da se i dalje držimo naše nade i da i dalje očekujemo našeg Kralja.

GSAM 156.2“Međutim, mi u našem razočaranju nismo vidjeli razlog za obeshrabrenje. Vidjeli smo da Sveto pismo ukazuje na to da mora postojati vrijeme odlaganja i da, dok se viđenje odgađa, mi moramo čekati na njega. Vidjeli smo također da se period ne može u potpunosti završiti krajem godine, čak i pod pretpostavkom da je naša hronologija bila ispravna; i da se oni mogu ispuniti tek u nekom trenutku ove godine; i ipak smo iskreno i u potpunosti priznali svijetu da smo pogriješili u određenoj tački na koju smo gledali s toliko povjerenja; ali dok smo se tako prevarili, vidimo Božiju ruku u toj stvari. Vidimo da je iskoristio taj proglas kao uzbunu za svijet i kao iskušenje za crkvu. On je njegove ljude doveo u stav iščekivanja. Pozvao je one koji su bili spremni trpjeti radi njegovog imena. Pokazao je kome je vapaj o Gospodnjem dolasku bio radosna vijest, a kome nepoželjan zvuk u ušima. Pokazao je svemiru ko će pozdraviti Gospodnji povratak, a ko će ga odbaciti pri njegovom drugom dolasku, kao što su ga Židovi odbacili pri prvom. I smatramo to korakom u ispunjenju Božije svrhe, u ovom ‘danu njegove pripreme’, da bi izveo narod koji će tražiti samo Gospodnju volju, kako bi bili pripremljeni za njegov dolazak.”

GSAM 157ISTORIJA POKRETA NAKON MARTA 1844.

GSAM 157.1Kratka historija adventnog pokreta nakon 21. marta 1844. izložena je u nastavku, preuzetom iz časopisa Signs of the Times, od 31. oktobra 1844.:—

GSAM 157.2“Nakon isteka 1843. godine — židovske godine — velika većina adventista smirila se u uvjerenju da od tada ne možemo računati na određena vremena s bilo kakvom sigurnošću. Vjerovali su da smo tamo gdje naša hronologija ukazuje, na kraju svih proročanskih perioda, na čijem se završetku očekuje dolazak; i da, iako ćemo morati čekati samo onoliko koliko naša hronologija može odstupati od Božjeg vremena, ipak nisu vjerovali da možemo imati ikakav trag za određeno vrijeme. Svi su uzeli svoje svjetiljke i izašli u susret Zaručniku; ali se Zaručnik zadržao izvan vremena (1843.) kada se očekivao. Tokom ovog kašnjenja vizije, činilo se da je odlučnost svih da je sačekaju, vjerujući da se ne može odgoditi i da se može očekivati iz trenutka u trenutak. Međutim, ubrzo je postalo sasvim očigledno da su mnogi pravili planove za budućnost, koje ne bi pravili da su vjerovali da će Gospod doći te godine; i da su zaspali u pogledu stvarnog osjećaja Gospodnjeg neposrednog dolaska. Drugim riječima, mislili su da bi mogao doći svakog dana ili da bi se moglo odgoditi na neko vrijeme, tokom kojeg bi mogli uživati u osvježavajućem odmoru. Pa, bilo je to kako je naš Spasitelj rekao da će biti: ‘Dok je mladoženja kasnio, svi su pospali i zaspali.’

GSAM 157Upozorenje na jesen 1844. godine

GSAM 157.3“Još u maju 1843. godine, brat Miller je skrenuo našu pažnju na sedmi mjesec jevrejske svete godine kao vrijeme za obilježavanje onih tipova koji ukazuju na drugi dolazak; i prošle jeseni smo s velikim interesom gledali na taj vremenski period. Nakon što je taj period prošao, brat S. S. Snow je u potpunosti prihvatio mišljenje da, prema tipovima, dolazak Gospodnji, kada se bude dogodio, mora da se dogodi desetog dana sedmog mjeseca; ali nije bio siguran u pogledu godine. Kasnije je uvidio da se proročki periodi zapravo ne završavaju prije ove godine, 1844; onda se čvrsto držao stava da ćemo oko 22. oktobra — desetog dana sedmog mjeseca ove tekuće godine — svjedočiti dolasku Gospoda slave. To je propovijedao u New Yorku, Philadelphiji i drugim mjestima tokom proteklog proljeća i ljeta; i iako su mnogi prihvatili njegova gledišta, ipak se nijedno posebno očitovanje njegovih učinaka nije vidjelo sve do otprilike jula.

GSAM 158Usjevi ostavljeni na poljima

GSAM 158.1“Na početku sezone neki od naše braće na sjeveru New Hampshirea bili su toliko uvjereni u vjerovanje da će Gospod doći prije nego što nastupi nova zima, da nisu obrađivali svoja polja. Oko sredine jula — što je bilo veče ponoći jevrejskog dana-godine (veče-jutro, računajući od mladog mjeseca u aprilu, početka ove jevrejske godine) — drugi koji su posijali i posadili svoja polja bili su toliko pogođeni osjećajem Gospodnjeg neposrednog dolaska da nisu mogli, u skladu sa svojom vjerom, požnjeti svoje usjeve. Neki, kada su ušli u svoja polja da pokose travu, shvatili su da uopće ne mogu nastaviti i, u skladu sa svojim osjećajem dužnosti, ostavili su usjeve na polju da pokažu svoju vjeru djelima i time osude svijet. Ovo se brzo proširilo sjeverom Nove Engleske.

GSAM 158Sud mora prethoditi dolasku

GSAM 158.2“U isto vrijeme naša braća u Maineu prihvatila su stajalište da sud mora prethoditi dolasku; da se poklapa sa žetvom i da se ne događa tek na kraju svijeta, već da obuhvata razdoblje neposredno pred kraj. U skladu s tim gledištem, smatrali su da smo u sudu, da se crta podjele povlači i da se sluge Božje zapečaćuju na čelima, čije će ispunjenje biti znak za četiri anđela koji drže četiri vjetra zemaljska (Otkrivenje 7:1) da puste svoj stisak.

GSAM 159Probuđenje u ponoć

GSAM 159.1“Otprilike sredinom jula, blagoslov Božiji u vraćanju otpadnika počeo je pratiti objavu tog vremena, i oni koji su prihvatili bilo koji od navedenih pogleda, pokazali su izraženu promjenu u svom ponašanju i iznenadno buđenje iz sna, kao što je bilo predviđeno. ‘U ponoć se začu glas: Evo, mladoženja dolazi; iziđite mu u susret. Tada su se sve te djevice digle i namjestile svoje svjetiljke.’ Od jula, ovi pokreti su se odvijali u različitim dijelovima Nove Engleske, i bili su odvojeni jedni od drugih; ali su svi bili praćeni Božjim blagoslovom u vraćanju mnogih čije su se svjetiljke skoro ugasile, i u posvećenju njegovih svetaca. Na kamp-skupštini u Exeteru, svi ovi utjecaji su se sreli, pomiješali u jedan veliki pokret i brzo se proširili kroz sve adventne zajednice u zemlji.”