Poglavlje 12 — Razočaranje — Gorka knjiga

GSAM 185.1“Uzeh malu knjigu iz anđelove ruke i pojedoh je; i u ustima mi je bila slatka kao med; a čim sam je pojeo, postade mi trpka u utrobi. I reče mi: Ponovo moraš prorokovati pred mnogim narodima, nacijama, jezicima i kraljevima. I dana mi je bila trska nalik na štap; i anđeo staja i reče: Ustani i izmjeri hram Božji i žrtvenik i one koji se tamo klanjaju.”¹

GSAM 185.2U biblijskom jeziku, “jedenje” knjige predstavlja prihvatanje istine kako bi se ona prenijela drugima, kao što je vidljivo u Knjizi proroka Ezekiela, gdje je proroku pokazan “svitak knjige” i rečeno mu je: “Pojedi ovaj svitak i idi te govori domu Izraelovu.” Nakon što je pojeo svitak, on kaže: “Tada sam ga pojeo; i u ustima mi je bio kao med od slatkoće.”²

GSAM 185.3Prorok Jeremija koristi istu sliku: “Tvoje riječi su pronađene, i ja sam ih jeo; i tvoja riječ mi je bila radost i veselje srca moga.”³ Iz ovog jezika učimo da “slatkoća” knjige dok je jedemo predstavlja radost i zadovoljstvo koje doživljavaju oni koji se tako hrane riječju Gospodnjom.

GSAM 185Knjiga slatka, a zatim gorka

GSAM 185.4Knjiga spomenuta u Otkrivenju 10, za koju se kaže da je onome koji je jede bila slatka kao med, ali čim je progutana postala je “gorka” (ili, kako neki prevode, “čim sam je svario, u mom stomaku je bila picra”⁴), bila je ona knjiga iz koje je anđeo objavio, u ime onoga koji je stvorio nebo, zemlju i more, “Vremena više neće biti.” Jedenje ove knjige, dakle, mora predstavljati radosno prihvatanje proglasa o vremenu. Iznenadna gorčina zalogaja za one koji su ga pojeli mora predstavljati tužan kontrast u njihovom iskustvu nakon što istekne vrijeme knjige i oni se nađu duboko razočarani svojim očekivanjima.

GSAM 186Proklamacija vremena – slatki zalogaj

GSAM 186.1Proklamacija vremena 1844. godine bila je zaista radosna vijest za one koji su vjerovali i koji su, bez sumnje, očekivali tako skoro vječno oslobođenje od svih zala, nevolja i tuge ovog grešnog svijeta. Pomisao da će za samo nekoliko kratkih sedmica biti proslavljeni, besmrtni i da će biti u zlatnom gradu Božijem sa svojim Kraljem, zaista je nadahnjivala dušu. Kao što je izrazio jedan koji je doživio to iskustvo: “Oni koji iskreno vole Isusa mogu cijeniti osjećaje onih koji su s najvećim interesom iščekivali dolazak svog Spasitelja.... Približili smo se ovom satu s mirnom svečanošću. Istinski vjernici počivali su u slatkoj zajednici s Bogom, kao zalogu mira koji će im pripasti u svijetloj budućnosti. Oni koji su doživjeli tu nadu i povjerenje nikada ne mogu zaboraviti te dragocjene sate čekanja.”

GSAM 186.2Jedinstveno teška pozicija onih koji su se jedanaestog dana sedmog mjeseca još uvijek našli u ovom mračnom svijetu iskušenja i napasti, gdje su morali susresti prezir, podsmijehe i ruganje onih koje su samo nekoliko sati ranije poticali da se pripreme za susret sa svojim Gospodom, nalazi prikladnu ilustraciju u slučaju Marije dok je “stajala van groba i plakala;” i kada su je anđeli upitali: “Ženo, zašto plačeš?”, rekla im je: “Zato što su odnijeli Gospoda moga i ne znam gdje su ga položili.”⁵

GSAM 187Razočarani, ali ne obeshrabreni

GSAM 187.1Oni koji su prošli kroz ovu iskušenjsku scenu rekli su o njoj:

GSAM 187.1“Bili smo zbunjeni i razočarani, ali nismo se odrekli svoje vjere. Osjećali smo da smo obavili svoju dužnost; živjeli smo u skladu sa svojom dragocjenom vjerom; bili smo razočarani, ali ne i obeshrabreni. Trebalo nam je neograničeno strpljenje, jer je bilo mnogo podsmjehivača. Često su nas pozdravljale prezirne aluzije na naše prethodno razočaranje. ‘Još niste uzneseni; kada očekujete da ćete uzletjeti?’ i slični sarkazmi često su izrečeni prema nama od strane naših svjetovnih poznanika, pa čak i od nekih deklariranih kršćana, koji su prihvatali Bibliju, ali nisu naučili njene velike i važne istine. Smrtnost se i dalje držala za nas; učinci prokletstva bili su svuda oko nas. Bilo je teško ponovo preuzeti na sebe zamorne brige života za koje smo mislili da su zauvijek odložene.”

GSAM 187U poređenju sa razočaranim učenicima

GSAM 187.2Osjećanja takvih, u poređenju sa njihovom radošću i veseljem od samo nekoliko sati ranije, morala su im biti poput oštre gorčine picre. Svijet oko njih je pretpostavljao, kao što su to bez sumnje činile i mase nakon Isusovog raspeća, da će se vjernici sada odreći svoje vjere i pridružiti se ismijavanju vlastite navodne ludosti. Vrlo brzo su, na svoje iznenađenje, saznali da se ljubav prema Gospodnjem dolasku ne može lako iskorijeniti iz osjećaja onih koji su se istinski posvetili Bogu.

GSAM 187“Ne sjedoše sa podsmjehivačima”

GSAM 187.3Ponašanje koje su ovi pobožni ljudi vodili, i njihova osjećanja, dobro su definirana riječima proroka Jeremije, gdje on kaže,

GSAM 187.3“Riječi tvoje našao sam i pojeo ih; i riječ tvoja bila je meni radost i veselje srca moga; jer nosim ime tvoje, o Gospode, Bože nad Vojskama. Ne sjedih u družini podsmjehivača, niti sam se radovao. Sjedih sam zbog tvoje ruke, jer si me ispunio gnjevom. Zašto je moja bol neprestana, a moja rana neizlječiva, koja odbija da zacijeli? Hoćeš li mi posve biti kao lažac i kao vode što presuše?”⁶

GSAM 188James White o razočaranju

GSAM 188.1Nekoliko kratkih citata od nekih od ovih razočaranih, ali ipak punih nade, dat će dobru sliku o situaciji. Prvi je od pastora Jamesa Whitea, koji je veoma uspješno radio 1843. i 1844. godine. On kaže:—

GSAM 188.2“Razočarenje zbog prolaska vremena bilo je gorko. Istinski vjernici su se odrekli svega za Krista i doživjeli njegovo prisustvo kao nikada prije. Oni su, kako su pretpostavljali, dali svoj posljednji upozoravajući poziv svijetu i odvojili su se, više ili manje, od nevjerničke, podsmješljive mase. I uz božanski blagoslov nad njima, osjećali su se sklonijima druženju sa svojim uskoro očekivanim Gospodinom i svetim anđelima, nego s onima od kojih su se odvojili. Ljubav Isusova ispunila je dušu i zračila sa svakog lica, i s neizrecivim željama molili su: ‘Dođi, Gospode Isuse, dođi brzo,’ ali on nije došao.

GSAM 188.3“Ali Bog nije napustio svoj narod.... I sa posebnom snagom i utjehom, sljedeći stihovi iz Poslanice Hebrejima dopirali su do uma i srca iskušenih, čekajućih: ‘Zato ne odbacujte svoje pouzdanje, koje ima veliku nagradu. Jer vam je potrebna strpljivost, da biste, nakon što ispunite Božiju volju, primili obećanje. Još malo, i onaj koji dolazi doći će i neće kasniti. A pravednik će živjeti vjerom; ali ako se tko povuče, duša moja neće imati ugode u njemu. A mi nismo od onih koji se povlače u propast, nego od onih koji vjeruju za spasenje duše.’⁷ Zanimljive točke u ovom dijelu Svetog pisma su sljedeće:—

GSAM 188.4“1. Oni kojima se obraća su u opasnosti da odbace svoju sigurnost u onome što su ispravno učinili.

GSAM 189.1“2. Oni su ispunili Božju volju i dovedeni su u stanje kušnje u kojem je strpljenje bilo neophodno.

GSAM 189.2“3. Pravednici u ovo vrijeme trebaju živjeti po vjeri, a ne po sumnji da li su ispunili Božiju volju, nego po vjeri u ono što su učinili po Božijoj volji.

GSAM 189.3“4. Oni koji ne budu izdržali kušnju vjere, već odbace svoje pouzdanje u djelo u kojem su činili Božiju volju i povuku se, krenuće direktnim putem ka propasti.”⁸

GSAM 189Od N. Southarda, urednika Midnight Crya

GSAM 189.4U Midnight Cry od 31. oktobra 1844., otprilike deset dana nakon završetka dvije hiljade tristo dana, objavljeno je sljedeće iz pera urednika:—

GSAM 189.5“U svjetlu svih okolnosti koje prate ovaj pokret, blagotvornih učinaka koje je proizveo na umove Božje djece i mržnje i zlobe koje su pokazali Njegovi neprijatelji, moramo ga smatrati istinskim ‘ponoćnim vapajem’. A ako imamo nekoliko dana da iskušamo svoju vjeru, to je i dalje u skladu s prispodobom o deset djevica; jer kad su se sve digle i namjestile svoje svjetiljke, još je uvijek trebalo doći vrijeme kada će se svjetiljke ludih djevica gasiti. To se nije moglo dogoditi prije isteka desetog dana; jer do tada bi njihove svjetiljke gorjele. Stoga mora doći do prolaska tog dana, da bi nepronicljive odustale od svoje vjere, kao što je morala proći i 1843. godina da bi nastupilo vrijeme odlaganja. Malo kašnjenje stoga nije razlog za razočaranje, već pokazuje koliko je Bog tačan u ispunjenju svoje riječi. Zato čvrsto držimo ispovijest svoje vjere ne posustajući; jer je vjeran onaj koji je obećao.”

GSAM 189Od Josepha Marsha, urednika časopisa Voice of Truth

GSAM 189.6U časopisu Voice of Truth od 7. novembra 1844. čitamo:—

GSAM 189.7“Rado priznajemo da smo pogriješili u prirodi događaja za koji smo očekivali da će se desiti desetog dana sedmog mjeseca; ali još uvijek ne možemo priznati da naš veliki svećenik nije toga dana ispunio sve što bi nas tip opravdao da očekujemo. Sada vjerujemo da jeste.”

GSAM 190.1Adventisti su očekivali da će se desetog dana sedmog mjeseca 1844. godine završiti dvije tisuće tristo dana i da će toga dana Krist dovršiti svoje svećeničko djelo i doći na zemlju da blagoslovi svoj narod. Kasnije istraživanje je pokazalo da je toga dana započelo njegovo djelo čišćenja nebeskog svetišta, a ne da je njegovo svećeničko djelo dovršeno.⁹ Umjesto da se rad na čišćenju svetišta smatra bilo kojim dijelom Kristovog svećeničkog djela, tvrdilo se da će čišćenje svetišta biti pročišćenje zemlje vatrom pri Kristovom dolasku. Ako ne cijele zemlje, barem će zemlja Kanaan biti očišćena u to vrijeme.

GSAM 190Svetište za koje se vjerovalo da je Zemlja

GSAM 190.2Ova ideja je iznesena u članku Geo. Storrsa u časopisu Midnight Cry od 25. aprila 1844. On pita: “Šta je svetište koje treba očistiti? Moja prethodna viđenja su bila da je to cijela zemlja. Da je to dio zemlje, i dalje vjerujem. Ali koji dio? To je pitanje na koje ću se potruditi odgovoriti.”

GSAM 190.3On citira obećanje Abrahamu, njegovo potvrđivanje za Isaka i njegovo obnavljanje za Jakova, a zatim citira pjesmu Mojsija, koju je sastavila Mirjam nakon prelaska Crvenog mora, u kojoj su pjevali: “Uvest ćeš ih i posaditi na gori svoga naslijeđa, na mjestu, o Gospode, koje si sebi pripremio da u njemu prebivaš, u svetištu, o Gospode, koje su tvoje ruke utvrdile.”¹⁰

GSAM 190.4Ako čitalac pažljivo uporedi navedeni tekst sa zapisom o njegovom ispunjenju koji je dao psalmopisac, vidjet će da se ne navodi da je čak i zemlja Palestina svetište. David kaže, govoreći o vođenju djece Izraelove od strane Gospoda: “Doveo ih je do granice svog svetišta, čak do ove gore, koju je njegova desna ruka kupila.”¹¹ U pjesmi kod Crvenog mora kaže se za zemlju Kanaan da je to bilo mjesto koje je on učinio da se “stanuje u svetištu”. Dakle, u ovom citatu iz psalama, gora Moriah, gdje je svetište izgrađeno, naziva se samo “granica njegovog svetišta”. Ali u istom psalmu stoji: “Izabrao je pleme Judino, goru Sion koju je zavolio. I sagradio je svoje svetište poput visokih palača, poput zemlje koju je utvrdio zauvijek.”¹²

GSAM 191Čišćenje svetišta se smatralo pročišćenjem zemlje

GSAM 191.1U gore navedenom članku, nakon navođenja navodnog dokaza da je zemlja, ili barem zemlja Palestine, bila svetište, pastor zatim nastavlja pitanjem: “Kako će biti očišćeno svetište?” Riječima proroka Mihe, on odgovara: “Jer, evo, Gospod izlazi iz svoga mjesta, i sići će, i stati na vrhove zemlje. I planine će se otopiti pod njim, a doline će se razjapiti, kao vosak pred vatrom, i kao vode koje se izlijevaju niz strmu padinu.”¹³

GSAM 191.2S obzirom na tadašnje općeprihvaćeno shvatanje da je zemlja svetište, čitatelj će lako uvidjeti zašto su bez ikakve sumnje pretpostavljali da će na kraju dvije hiljade tristo dana Gospod doći i očistiti zemlju na način opisan u knjizi proroka Mihe. U svom protivljenju adventistima, nijedan protivnik čak nije ni naznačio da čišćenje zemlje vatrom nije događaj koji se treba odvijati kao čišćenje svetišta, na kraju dvije hiljade tristo dana.

GSAM 191Apostoli razočarani, a ipak ispunili Pismo

GSAM 191.3Ovo nije jedini slučaj da su ljudi činili Gospodnju volju, ispunili Pismo, a ipak su bili razočarani svojim očekivanjima jednostavno zato što nisu razumjeli prirodu događaja koji se trebao odviti. Tako je bilo i s Kristovim apostolima. Kada je sjedio na ždrijebetu i ulazio u Jeruzalem, oni su vikali dok su se sjećali riječi proroka:¹⁴ “Vikaj, kćeri jeruzalemska; gle, tvoj Kralj ti dolazi; on je pravedan i donosi spasenje; ponizan je i jaše na magarcu, na ždrijebetu, magarećem mladuncu.”¹⁵ Bilo je toliko nužno da se tada povikuje da bi, da su šutjeli, i same stijene povikale.¹⁶ Učenici su mislili da će Krist tada i tamo uskočiti na Davidov tron kao svjetovni kralj (“nadali smo se da je onaj koji je trebao otkupiti Izrael”¹⁷), pa su povikali: “Blagoslovljeno kraljevstvo našega oca Davida, koje dolazi u ime Gospodnje.”¹⁸ Koliko bi vike bilo tom prilikom da su razumjeli da će za manje od sedam dana Krist biti mrtav u Josipovom grobu, okružen rimskom stražom? Koliko bi davanja “slave” Bogu i posvećenja bilo kod adventista 1844. da su razumjeli da će čišćenje svetišta na kraju cijelog proročanskog vremena trajati niz godina prije nego što Gospod dođe?

GSAM 192Nema greške u izračunavanju 2300 dana

GSAM 192.1Dok je ovaj narod pažljivo preispitivao svoje računanje perioda, nisu pronašli nikakvu grešku; ali Gospod nije došao, niti je zemlja očišćena vatrom. Šta je to značilo? Zasigurno su znali da je Gospod bio s njima u velikom pokretu; ali sada su bili u neizvjesnosti. Njihovo povjerenje u Gospoda bilo je nepokolebljivo. Znali su da ih on neće napustiti. Svjetlo bi došlo iz nekog izvora. Teško pitanje pred njima izrečeno je riječima Jeremije na koje se već ukazivalo: “Hoćeš li mi u potpunosti biti kao lažljivac i kao vode što presuše?” Vjera nije gajila tu sumnju, jer su im na pamet pale riječi Gospodnje preko proroka Habakuka u vezi s vizijom: “Na kraju će govoriti i neće lagati.”¹⁹ Izraz koji je već citiran od urednika časopisa Voice of Truth dobro prikazuje njihov položaj: “Još ne možemo prihvatiti da naš veliki svećenik nije toga dana ispunio sve što bi nas tip opravdao da očekujemo.”

GSAM 193Svjetlo o svetištu otkriveno

GSAM 193.1Hiram Edson iz Port Gibsona, N.Y., ispričao mi je da je dan nakon isteka vremena 1844. godine, dok je molio iza snopova kukuruza na polju, Duh Božji sišao na njega na tako moćan način da je gotovo pao na zemlju, i uz to je došao dojam: “Svetište koje treba očistiti nalazi se na nebu.” On je ovu misao podijelio s O. R. L. Crosierom, i zajedno su pažljivo istražili tu temu. Početkom 1846. godine, detaljno izlaganje pitanja svetišta iz biblijske perspektive, koje je napisao g. Crosier, tiskano je u časopisu Day Star, koji se tada objavljivao u Cincinnatiju, Ohio. U tom opširnom eseju prikazano je da je djelo čišćenja svetišta završno djelo Krista kao našeg velikog svećenika, koje je započelo 1844. godine i završava neposredno prije Njegovog stvarnog povratka na oblacima nebeskim kao Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.

GSAM 193Crkve u potrazi za izgubljenim članovima

GSAM 193.2Prošao je deseti dan sedmog mjeseca, a crkve su mislile da će im biti lako da povrate izgubljene članove, koji su se od njih odvojili pod utjecajem “ponoćnog vapaja” i poruke drugog anđela; ali u tome su bile veoma razočarane, što će pokazati sljedeći odgovor na upornu molbu da se vrate u svoje prethodne organizacije, kako je objavljeno u Midnight Cry od 26. decembra 1844.:—

GSAM 193.3“Ali koje su činjenice? Oni dobro znaju da su u velikoj masi ovih crkava istaknute teme: ‘obraćenje svijeta’, ‘hiljadugodišnje kraljevstvo’ i ‘povratak Jevreja u Palestinu’, prije ličnog dolaska Spasitelja. Oni koji se vraćaju da sjede pod uspavankama takvih nebiblijskih, nerazumnih doktrina, čine to otvorenih očiju; i takav postupak s njihove strane zaista je ‘vraćanje unazad’.

GSAM 194.1“Pošto su postali ‘slobodni’ u biblijskom smislu, mnogo je sigurnije ‘ići naprijed’ nego ili ‘ići unazad’ ili ‘povlačiti se’, posebno u ovo vrijeme, kada će kruna slave tako brzo biti dana vjernima u Kristu Isusu.”

GSAM 194.2Ponašanje crkava koje su odgađale dolazak Gospodnji zagovarajući navedene neskripturalne doktrine, navelo je adventiste na ove riječi proroka Ezekiela: “Sine čovječiji, gle, oni iz doma Izraelova govore: Viđenje koje on vidi odnosi se na mnoge dane koji dolaze, i prorokuje o vremenima koja su daleko.” U istom kontekstu nalazi se odgovor koji su adventisti koristili: “Zato im reci: Ovako veli Gospod Bog: Moje riječi se više neće odgađati, nego će se riječ koju sam rekao izvršiti, veli Gospod Bog.”²⁰

GSAM 194“Ponovo moraš prorokovati”

GSAM 194.3Oni koji su “pojeli” knjigu i objavili “vremenski” proglas smatrali su da je njihov posao za svijet završen; otuda i izjava da ponovo moraju poučavati narode, jezike i kraljeve. Drugi dio djela, dosad neviđen, sada mora biti izvršen — predstaviti narodu pravi karakter Božjeg hrama na nebu i službu na njegovom oltaru. Zapovijed da se izmjeri hram²¹ neophodna je kako bi se steklo znanje o prirodi događaja koji će se zbiti na kraju proročanskog vremena i time objasnile riječi: “Tada će se svetište očistiti.”

GSAM 194.4Primijetite da je anđeo ove objave vremena došao s neba i da, prije nego što njegov posao bude dovršen, daje zadatak da ponovo pouči narod. Poruka, dakle, koja treba objasniti pitanje svetišta, uliti pouzdanje razočaranima i istovremeno im pružiti “trsku”, odnosno “štap”, ili mjerilo, pomoću kojeg Božji narod može ispitati svoj moralni položaj pred Njim, mora nositi očite znakove da je nebeskog, a ne ljudskog porijekla.

GSAM 195Predrasude su onemogućile pristup narodu

GSAM 195.1Postojeća predrasuda prema adventnoj doktrini bila je gotovo nepremostiva prepreka za narod; a pokušaj da ih se ponovo pouči bez jasnog i pozitivnog svjetla o uzroku razočaranja bio bi beskoristan. Samim adventističkim vjernicima bilo je potrebno da im duše budu ponovo nadahnute nebeskim poslanjem, prije nego što bi narod mogao biti ispravno poučen; a kako se to moglo postići? Može li se to postići samo ljudskom mudrošću? Ili bi se oni koji su iskusili duboko djelo Duha Božijeg u nedavnom pokretu zadovoljili samo ljudskim rezonovanjem? Ništa osim djela poput “poruke trećeg anđela”²² nije moglo izvući ih iz njihove zbunjenosti; i to je, korak po korak, kako su mogli primiti, svečano uvedeno, noseći najuvjerljivije dokaze da je nebeskog porijekla.

GSAM 195Kao ovce bez pastira

GSAM 195.2Evo velikog adventnog tijela, u jednom smislu, kao ovaca bez pastira, od kojih su se hiljade samo nekoliko sedmica ranije odvojile od svih crkava i vjerovanja, pri čemu nijedna ljudska organizacija nije bila odgovorna za njihovu duhovnu dobrobit. Nisu imali zemaljskih savjetnika kojima bi mogli vjerovati; njihovo je povjerenje bilo u Boga jedinoga.

GSAM 195.3Međutim, bili su uvjereni u jednu stvar, i to im je bilo poput sidra — vremensko objavljivanje je bilo tačno.²³ Ali kao narod bili su u takvoj situaciji da, osim ako ih Bog ne bi vodio i čuvao, mogli su prihvatiti lažna objašnjenja ili izgubiti “strpljenje” i odustati od vjere u svoje prošlo iskustvo. Neki su to učinili; dok su drugi, s pogledom vjere uprtim u Onoga koga su njihove duše voljele, gorljivo upitali: “Čuvaru, šta je s noći? Čuvaru, šta je s noći? Čuvar je rekao: Dolazi zora, i noć će doći; ako hoćete pitati, pitajte; vratite se, dođite.”²⁴

GSAM 196J. N. Andrews o razočaranju

GSAM 196.1Pastor J. N. Andrews, jedan od onih koji su prošli kroz ovo iskustvo 1844. godine, ovako govori o razočaranju:—

GSAM 196.2“Razočarani su oni koji su očekivali Gospoda 1843. i 1844. godine. Ova činjenica je za mnoge dovoljno dobar razlog da odbace sve svjedočanstvo u ovom slučaju. Priznajemo razočaranje, ali ne možemo priznati da ono predstavlja opravdan razlog za poricanje Božije ruke u ovom djelu. Židovska crkva je bila razočarana kada se, na kraju djela Ivana Krstitelja, Isus predstavio kao obećani Mesija. A učenici puni pouzdanja su najtužnije razočarani kada su zlikovci uhvatili i ubili onoga za koga su očekivali da će osloboditi Izrael. I nakon njegova uskrsnuća, kada su očekivali da će ponovo uspostaviti kraljevstvo Izraelu, nisu mogli a da ne budu razočarani kada su shvatili da odlazi svome Ocu i da će oni biti ostavljeni na dugo vrijeme u kušnju i nevolju. Ali razočaranje ne dokazuje da Bog nema udjela u vođenju svoga naroda. Trebalo bi ih navesti da isprave svoje greške, ali ne bi ih trebalo navesti da odbace svoje pouzdanje u Boga. Upravo zato što su se sinovi Izraelovi razočarali u pustinji, oni su tako često poricali božansko vodstvo. Oni su nam predstavljeni kao opomena, da ne bismo pali po istom primjeru nevjere.”²⁵

GSAM 196Istina ima krštenje nepopularnosti

GSAM 196.3Čini se da je Gospodnji plan da važne istine stavi u nepopularan kanal gdje će biti krst²⁶ prihvatiti ih i poslušati. To je posebno istinito u ovim posljednjim danima. Petar, govoreći o onom vremenu kada će kraj svega biti “blizu”, i kada će “sud” “početi od Božije kuće”, kaže, “Dragi, nemojte smatrati čudnom vatrenu kušnju koja vas kuša, kao da vam se događa nešto strano; nego se radujte, jer ste sudionici Kristovih patnji, da biste i vi, kad se njegova slava objavi, bili radosni s neizrecivom radošću. Ako budete ocrnjeni zbog imena Kristovog, blagoslovljeni ste; jer duh slave i Božiji počiva na vama: s njihove strane on je ocrnjen, a s vaše strane proslavljen.”²⁷

GSAM 197.1Kada istina primi svoje krštenje nepopularnosti, prihvatiti je zahtijeva više milosti nego jednostavno slijediti vjeru masa. Licemjerni pretenzionari ne vide veliki poticaj da prihvate istinu koja zahtijeva djelovanje, poput veslanja uzvodno “protiv vjetra i struje”. Tako istina postaje kušnja za odane, iskrene i savjesne.

GSAM 197.2Već smo ranije pokazali da proročanstvo adventnog pokreta predviđa razočaranje. Ono je došlo; i tako je, u Božijoj providnosti, prihvatanje te poruke imalo svoj krst.