Poglavlje 16 — Poruka trećeg anđela

GSAM 247.1“Treći anđeo je išao za njima, govoreći glasnim glasom: Ako se ko klanja zvijeri i njenom liku, i primi njen žig na čelo ili na ruku, taj će piti vino gnjeva Božijeg, koje je izliveno nepomiješano u čašu njegovog gnjeva; i mučit će se ognjem i sumporom pred svetim anđelima i pred Jaganjcem; i dim od mučenja njihovog uzdiže se zauvijek, i nemaju počinka danju ni noću, koji štuju zvijer i njen lik, i svako ko primi žig njenog imena. Ovdje je strpljenje svetih: ovdje su oni koji čuvaju zapovijedi Božije i vjeru Isusovu.”¹

GSAM 247Najozbiljnije upozorenje u Bibliji

GSAM 247.2Ovo je najozbiljnije upozorenje koje Biblija sadrži, i sigurno je da historija našeg svijeta ne pruža svjedočanstvo da je ova poruka čuta u prošlosti. Činjenica da se pokazalo da prvi i drugi anđeo iz ovog niza pripadaju sadašnjem pokoljenju, najjasnije potvrđuje da ova poruka ne pripada prošlim vremenima.

GSAM 247.3Rekao je pastor J. V. Himes 1847. godine:—

GSAM 247.4“Četrnaesto poglavlje [Otkrivenja] predstavlja zapanjujući vapaj, koji tek treba odjeknuti, kao upozorenje čovječanstvu u onom času snažne kušnje. Stihovi 9-11. Prijetnja tako strašnim gnjevom ne može se naći u Božijoj knjizi, osim ovdje. Zar to ne implicira snažnu kušnju, da je potrebna tako strašna opomena?”²

GSAM 248Otvoren hram—vidi se Kovčeg

GSAM 248.1J. N. Andrews je rekao o ovoj poruci: “Otvaranje najsvetijeg od svih mjesta u nebeskom hramu, kojim se vidi Kovčeg, događaj je koji se odvija pod zvukom sedmog anđela. I kako se služba našeg velikog Prvosvećenika premješta u tu odaju po završetku dvije hiljade tristo dana, shvatamo da je otvaranje hrama obilježeno završetkom tog perioda, kako je predstavljeno proglašenjem prvog anđela. Ulazak našeg Velikosvećenika u najsvetije mjesto da služi pred Kovčegom Božjim, usmjerava pažnju crkve na Božje zapovijedi koje se nalaze u tom Kovčegu. Božje zapovijedi od tog vremena sjaje iz nebeskog svetišta.

GSAM 248Promjena subote

GSAM 248.2“Nepobitna je činjenica da je četvrta zapovijed, prije nekoliko stoljeća, promijenjena iz Gospodnjeg dana odmora u paganski festival nedjelje. Ova promjena je učinjena izričito suprotno Svetom pismu, koje svugdje priznaje sedmi dan kao jedinu sedmičnu subotu Gospodnju. Izvršio ju je veliki otpadnik, za kojeg je Daniel predvidio da će ‘namisliti promijeniti vremena i zakone’. Ova sila je u suštini ista kao zvijer kojoj se sav svijet treba klanjati. I činjenica je od dubokog interesa da se ova zapovijed, koja je tako dugo bila gažena, sada opravdava, i da Božji narod počinje je se pridržavati zajedno sa ostalih devet. Hvala Bogu što priprema ostatak za njihov konačni sukob sa zmajem i za ulazak kroz vrata u sveti grad. Otkrivenje 12:17; 22:14. Potvrđivanje četvrte zapovijedi, u suprotnosti sa subotom otpadništva, i propovijedanje svih Božijih zapovijedi, upečatljivo je svjedočanstvo da je sadašnje vrijeme period strpljenja svetaca i upozorenja trećeg anđela.”³

GSAM 249.1U prethodnim poglavljima skrenuta je pažnja na prvu i drugu od ovih poruka, kako su ispunjene u velikoj objavi o drugom dolasku sve do 22. oktobra 1844. Pismo na početku ovog poglavlja glasi: “Treći anđeo je išao za njima”, to jest, išao je za prvim i drugim anđelom. Možda će biti zanimljivo, u ovom kontekstu, skrenuti pažnju na nastanak treće poruke.

GSAM 249Prvi adventistički poštivaoci subote

GSAM 249.2Tokom “ponoćnog vapaja” 1844. godine, Gospod je počeo usmjeravati umove svog naroda na držanje subote sedmog dana. Ova doktrina među adventistima je nastala na sljedeći način: Rachel Preston, baptistkinja sedmog dana, preselila se u Washington, N.H., gdje je postojala adventistička crkva.⁴ Prihvatila je adventnu doktrinu, a ta crkva, sastavljena od oko četrdeset članova, kroz njezine misionarske napore prihvatila je subotu iz četvrte zapovijedi. To je dovelo do ispitivanja te teme. U izdanju Cry od 5. septembra 1844. čitamo: “Mnoge osobe duboko su zaokupljene pitanjem navodne obaveze da poštuju sedmi dan.” Ova izjava se nalazila u uvodniku, u kojem je učinjen slab pokušaj da se utvrde tvrdnje o poštovanju nedjelje. Tema je nastavljena u broju od 12. septembra, gdje nalazimo sljedeću značajnu izjavu, koja je dovela do ozbiljnog i temeljitog proučavanja od strane mnogih:—

GSAM 249Sedmi dan je jedini dan određen zakonom

GSAM 249.3“Prošle sedmice došli smo do ovog zaključka: Ne postoji određeni dio vremena koji kršćani po zakonu moraju odvojiti kao sveto vrijeme. Ako je ovaj zaključak netačan, onda smatramo da je sedmi dan jedini dan čije je obilježavanje propisano zakonom.”

GSAM 250Esej T. M. Preblea

GSAM 250.1Pažnja adventista kao cjeline bila je usmjerena na pitanje subote esejem o toj temi T. M. Preblea, datiranim 13. februara 1845. i objavljenim u časopisu Hope of Israel, Portland, Maine, 28. februara 1845. Nakon što je iznio tvrdnje o biblijskoj suboti i činjenicu da je ona velikom apostazijom promijenjena u nedjelju, on primjećuje: “Tako vidimo ispunjenje Daniela 7:25, malog roga koji mijenja ‘vremena i zakone’. Stoga mi se čini da su svi koji drže prvi dan za subotu papini čuvari nedjelje i Božiji kršioci subote.”⁵

GSAM 250J. B. Cook o pitanju subote

GSAM 250.2Ubrzo nakon toga u štampi se pojavio članak J. B. Cooka, u kojem je pokazao da ne postoji biblijski dokaz za držanje nedjelje kao subote, te je upotrijebio ovaj sažet izraz: “Tako se lako oduzima sav vjetar iz jedara onima koji plove, možda i nesvjesno, pod papinom subotnjom zastavom.”

GSAM 250.3Iako je poštivanje subote kod ova dva čovjeka bilo kratkog vijeka, pokrenuli su lavinu koja se nije mogla lako zaustaviti. Izrazi “papini čuvari nedjelje”, “Božiji prekršitelji zapovijedi” i “plovidba pod papinom subotnjom zastavom” bili su na usnama stotina ljudi koji su željno iščekivali istinu o ovoj temi. Pastor Joseph Bates iz Fairhavena, Massachusetts, na taj način je postao zainteresiran i prihvatio je subotu 1845. godine.

GSAM 250Joseph Bates prihvata subotu

GSAM 250.4Njegovo iskustvo je bilo sljedeće: Čuvši za zajednicu u Washingtonu, N.H., koja je održavala subotu, odlučio je posjetiti tu crkvu i vidjeti o čemu se radi. Tako je i učinio, i proučivši temu s njima, uvidio je da su u pravu i odmah je prihvatio svjetlo o pitanju subote. Po povratku u New Bedford, Massachusetts, na mostu između New Bedforda i Fairhavena sreo je istaknutog brata, koji mu je prišao i rekao: “Kapetane Bates, kakve su vijesti?” Pastor Bates je odgovorio: “Vijest je da je sedmi dan subota Gospoda, Boga našeg.” “Dobro”, rekao je čovjek, “otići ću kući da pročitam svoju Bibliju i da to provjerim.” Tako je i učinio, i kada su se sljedeći put sreli, ovaj brat je prihvatio istinu o suboti i pridržavao je se.

GSAM 251Prva knjiga o suboti

GSAM 251.2Pastor Bates je odmah počeo propovijedati ovu istinu od države do države. Ubrzo je uvidio da bi mu knjiga, ili čak letak, o pitanju subote bila velika pomoć u njegovom radu, i njegov je duh bio potaknut od Duha Božijeg da napiše i objavi nešto o ovoj temi. Ali kako to učiniti bez novca, bilo je pitanje, jer sve što je imao bio je jorkški šiling (dvanaest i po centi). Možda će čitaocu biti zanimljivo da ispričam njegovo iskustvo u ovoj stvari baš onako kako mi ga je ispričao 1855. godine.

GSAM 251Četiri funte brašna

GSAM 251.3Rekao je da je, dok je bio u molitvi pred Bogom, odlučio napisati knjigu i osjećao se uvjerenim da će se otvoriti put da je objavi. Stoga je sjeo za svoj stol, s Biblijom i konkordancijom, da započne svoj rad. U roku od sat vremena, gospođa Bates je ušla u sobu i rekla: “Joseph, nemam dovoljno brašna da ispečem”, i istovremeno je spomenula neke druge sitne potrepštine koje su joj bile potrebne. “Koliko ti još treba brašna?” upita kapetan Bates. “Otprilike četiri funte”, bio je njen odgovor. “Dobro”, odvrati on. Nakon što je ona napustila sobu, otišao je u obližnju prodavnicu, kupio četiri funte brašna i ostale potrepštine, donio ih kući i ponovo sjeo za svoj pisaći stol. Ubrzo je ušla gospođa Bates, vidjela stvari na stolu i uzviknula: “Odakle ovo brašno?” “Pa”, reče kapetan, “zar nema dovoljno? Rekla si da ti treba četiri funte.” “Da”, reče ona, “ali odakle si ga nabavio?” “Kupio sam ga”, reče on; “zar to nije količina koja ti je trebala da završiš pečenje?” “Da”, nastavila je gospođa Bates, “ali da li ste vi, kapetane Bates, čovjek koji je plovio brodovima iz New Bedforda po svim dijelovima svijeta, zaista otišli i kupili četiri funte brašna?” “Da, zar to nije količina koja ti je trebala da završiš pečenje?” “Da”, rekla je gospođa Bates, “ali da li ste kupili četiri funte(!) brašna?”

GSAM 252Jedanaest hiljada dolara potrošeno za istinu

GSAM 252.1Ubrzo je uslijedio još jedan ispit. Kada je kapetan Bates napustio more, prodao je svoj udio u brodu za 11.000 dolara, ali sada je potrošio sve što je imao da bi unaprijedio istinu. Do tada gospođa Bates nije znala za njegov pravi finansijski položaj, ali on je osjećao da je sada mora obavijestiti o tome, pa je mirno rekao: “Ženo, za te stvari sam potrošio posljednji novac koji imam na svijetu.” Kroz gorko jecanje gospođa Bates upitala je: “Šta ćemo raditi?” Kapetan je ustao i sa svim dostojanstvom kapetana koji upravlja svojim brodom rekao: “Napisat ću knjigu; distribuirat ću je i širiti ovu istinu o suboti pred svijetom.” “Pa dobro”, reče gospođa Bates kroz suze koje su je zasljepljivale, “od čega ćemo živjeti?” “Gospod će otvoriti put”, bio je nasmijani odgovor kapetana Batesa. “Da”, reče gospođa Bates, “Gospod će otvoriti put! To je ono što ti uvijek kažeš”, i briznuvši u plač, napusti sobu.

GSAM 252Neočekivana opskrba

GSAM 252.2Nakon što je kapetan Bates nastavio sa svojim poslom pola sata, sinula mu je misao da ode na poštu, jer je tamo za njega bilo pismo. Otišao je i, zaista, tamo je bilo pismo. U to vrijeme poštarina za pisma iznosila je pet centi, a unaprijed plaćanje je bilo neobavezno. Autor ovog pisma iz nekog razloga nije platio poštarinu. I opet se kapetan Bates osjećao poniženo, jer je morao reći upravniku pošte, gospodinu Drewu, kojeg je dobro poznavao, da ne može platiti poštarinu jer nema novca; ali je rekao: “Možete li mi pokazati odakle je?” “Ponesite ga sa sobom”, rekao je upravnik pošte, “i platite neki drugi put.” “Ne”, reče kapetan, “neću iznositi pismo iz kancelarije dok se ne plati poštarina.” Dok je držao pismo u ruci, reče: “Mislim da ima novca u ovom pismu”, i okrećući se poštanskom upravniku, upita: “Možete li ga, molim vas, otvoriti? Ako u njemu ima novca, možete uzeti poštarinu; ako nema, neću ga čitati.” Poštanski upravnik je ispunio njegov zahtjev i gle čuda, u pismu se nalazila novčanica od deset dolara. Čitanjem je saznao da je pismo bilo od osobe koja je napisala da joj je Gospod tako snažno utisnuo u misli da pastor Bates treba novac, te mu je žurno poslala novac; a u žurbi je vjerovatno zaboravila platiti poštarinu.

GSAM 253.1Nakon što je platio poštarinu, otišao je u prodavnicu mješovite robe, kupio bačvu brašna za 4 dolara, pored krompira, šećera i drugih neophodnih artikala. Dok je davao upute gdje da se isporuči roba, rekao je: “Vjerovatno će žena reći da to nije za ovdje, ali ne obraćajte pažnju na to što govori; istovarite robu na prednji trijem.”

GSAM 253.2Zatim je otišao u štampariju i dogovorio se da se objavi hiljadu primjeraka brošure od oko stotinu stranica, uz dogovor da, kako se tekst bude dostavljao, štampari trebaju da ga slažu što je brže moguće i da mu šalju probne otiske. Trebalo je da plaća za posao čim primi novac, a knjige se nisu smjele iznositi iz štamparije dok se svi računi ne podmire.

GSAM 253.3Kapetan Bates je dobro znao da mu nije dugovano novca, ali je osjećao da je njegova dužnost da napiše ovu knjigu, vjerujući da će Gospod pokrenuti srca da pošalju novac kada bude potreban. Nakon što je kupio papir, pera i slično, dajući tako vremena da kućne potrepštine stignu prije njega, otišao je na početak ulice koja vodi do njegove kuće. Kada je vidio da su stvari stigle, ušao je u kuću kroz stražnji ulaz i ponovo sjeo za svoj stol. Gospođa Bates je ušla i uzbuđeno rekla: “Joseph, samo pogledaj na prednju verandu! Odakle je to došlo? Došao je prevoznik i htio ga je istovariti. Rekla sam mu da to ne pripada ovdje, ali on ga je svejedno istovario.” “Pa”, reče kapetan Bates, “valjda je u redu.” “Ali”, reče gospođa Bates, “odakle je to došlo?” “Pa”, reče kapetan, “Gospod ga je poslao.” “Da”, reče gospođa Bates, “Gospod ga je poslao; to je ono što ti uvijek kažeš.” On je zatim predao pismo svojoj ženi, govoreći: “Pročitaj ovo i znaćeš odakle je.” Ona ga je pročitala, ponovo se povukla u drugu sobu da zaplače, ali ovaj put je plakala drugačije nego prvi put; i kad se vratila, ponizno mu je zatražila oprost zbog svoje nevjere.

GSAM 254Novac za knjigu

GSAM 254.1Kako je napredovao posao pisanja i štampanja, kapetan Bates je s vremena na vrijeme primao novac putem pošte i na druge načine, ponekad od osoba koje nikada nije sreo. Kako bi primio novac, on bi ga proslijedio štampariji i ubrajao ga u račun za knjigu. Napokon je došao dan kada su sve knjige bile odštampane, i iz izvora od kojeg brat Bates nije očekivao, plaćen je ostatak duga; tako da knjige nisu bile odgađane ni za jedan dan u svojoj distribuciji.

GSAM 254Posljednji račun plaćen

GSAM 254.2H. S. Gurney iz Memphisa, Mich., rekao mi je u martu 1884. godine da je on, upravo tog jutra kada je knjiga pastora Batesa bila završena, primio 100 dolara po zastarjeloj zadužnici od čovjeka koji je izjavio da mu nikada neće platiti. Nakon što je primio taj novac, smatrao je zadovoljstvom da dio toga potroši na plaćanje posljednje fakture za traktat o suboti pastora Batesa. “Ali”, rekao je gospodin Gurney, “Brat Bates do dana svoje smrti nije znao ko je platio preostali dug za knjigu.” Ovo iskustvo pastora Batesa u štampanju istine o suboti činilo se da našem narodu od samog početka objavljivanja istine o pitanju subote govori: “Idite naprijed u ovom poslu i očekujte da će Božija providnost otvoriti put kako budete napredovali.”

GSAM 255Pastor Bates skeptičan prema vizijama

GSAM 255.1Sljedeća izjava, skraćena iz djela Life Sketches, pokazat će kako su dar proroštva i reforma subote bili ujedinjeni:—

GSAM 255.2Tokom posjete New Bedfordu, Massachusetts, 1846. godine, gospođica Harmon je upoznala pastora Josepha Batesa. On je rano prihvatio adventnu vjeru i bio je aktivan radnik u toj stvari. Bio je istinski kršćanski gospodin, uljudan i ljubazan. Ponašao se prema gospođici Harmon tako nježno kao da je njegova vlastita kćerka. Prvi put kad ju je čuo kako govori, pokazao je dubok interes, a nakon što je prestala, ustao je i rekao: “Ja sam sumnjičavi Toma. Ne vjerujem u viđenja. Ali kad bih mogao povjerovati da je svjedočanstvo koje je sestra večeras iznijela zaista Božji glas za nas, bio bih najsretniji čovjek na svijetu. Moje srce je duboko dirnuto. Vjerujem da je govornica iskrena, ali ne mogu objasniti kako joj je pokazano ono čudesno što nam je ispričala.”

GSAM 255Gospođica Harmon prihvata subotu

GSAM 255.3Pastor Bates je poštovao subotu i naglašavao njenu važnost. Gospođica Harmon tada nije osjećala njenu važnost i mislila je da pastor Bates griješi što se više zadržava na četvrtoj zapovijedi nego na ostalih devet. Ali Gospod joj je dao prikaz nebeskog svetišta. Hram Božiji je otvoren na nebu i pokazan joj je Kovčeg Božiji s poklopcem milosrđa. Dva anđela su stajala, po jedan na svakom kraju Kovčega, sa raširenim krilima iznad poklopca milosrđa i okrenutih lica prema njemu. Njen anđeo pratilac joj je objasnio da to predstavlja svu nebesku vojsku koja sa pobožnim strahopoštovanjem gleda prema Božijem zakonu koji je napisao Božiji prst. Isus je podigao poklopac Kovčega, i ona je ugledala kamene ploče na kojima je bilo napisano deset zapovijedi. Bila je zadivljena kada je vidjela četvrtu zapovijed u samom središtu deset zapovijedi, okruženu nježnim vijencem svjetlosti. Anđeo je rekao: “To je jedina od deset zapovijedi koja definira živog Boga koji je stvorio nebesa i zemlju i sve što je u njima. Kada su postavljeni temelji zemlje, tada je postavljen i temelj subote.” Pokazano joj je da, da se prava subota poštovala, nikada ne bi bilo nevjernika ni ateista. Poštivanje subote bi sačuvalo svijet od idolopoklonstva.

GSAM 256.1Četvrta zapovijed je zgažena, stoga smo pozvani da popravimo pukotinu u zakonu i da se zauzmemo za potlačenu subotu. Čovjek bezakonja, koji se uzdigao iznad Boga i pomislio da promijeni vremena i zakone, doveo je do promjene subote sa sedmog na prvi dan sedmice. Time je napravio pukotinu u Božijem zakonu.

GSAM 256.2Neposredno pred veliki dan Božji šalje se poruka da upozori ljude da se vrate svojoj odanosti Božjem zakonu koji je Antikrist srušio. Pažnja se mora usmjeriti na kršenje zakona putem učenja i primjera. Također joj je pokazano da treći anđeo iz Otkrivenja 14., koji objavljuje Božje zapovijedi i Isusovu vjeru, predstavlja narod koji prima ovu poruku i podiže glas upozorenja svijetu da čuva Božje zapovijedi i njegov zakon kao zjenicu oka, te da će kao odgovor na ovo upozorenje mnogi prihvatiti Gospodnju subotu.⁶

GSAM 256.3Ovo iskustvo gospođice Harmon i pastora Batesa bilo je u skladu s Gospodnjim načinom djelovanja. Pastor Bates skrenuo je pažnju i gospođice Harmon i pastora Whitea na pitanje subote, predstavivši im iz Svetog pisma zahtjeve nepromjenjivog Božjeg zakona. Iako je gospođica Harmon bila blagoslovljena posebnim očitovanjima od Gospoda oko osamnaest mjeseci, ništa o ovoj temi joj ranije nije bilo pokazano. Sada je došlo Gospodnje vrijeme, jer su se vjernici podizali da čuvaju njegov zakon, da im se prenese svjetlost kroz dar proroštva i tako su, po njegovom vlastitom načinu djelovanja, u poruci trećeg anđela “zapovijedi Božje i svjedočanstvo Isusa Krista” spojeni.

GSAM 257Početak poruke trećeg anđela

GSAM 257.1Od tog vremena poruka trećeg anđela, povezana s druge dvije, počela je biti propovijedana. Istina o suboti, povezana s Božjom arkom i svjetlošću koja se razvijala u vezi sa svetištem, potvrdila je ono što je prethodno bilo pokazano — da je prošli adventni pokret bio ispravan i po Gospodnjem poretku. Sada su mogli potpunije nego ikad prije razumjeti značenje “tri stepenice koje vode na stazu prema gradu Božjem”.

GSAM 257Pastor Bates prihvata viđenja kao od Boga

GSAM 257.2U mjesecu novembru 1846. godine održana je konferencija u Topshamu, Maine, na kojoj je bio i pastor Bates. Na tom sastanku gospođa White (prethodno je spomenuto vjenčanje gospođice Harmon s pastorom Jamesom Whiteom) imala je viziju koja je bila razlog da pastor Bates u potpunosti postane uvjeren u njihovo božansko porijeklo. Bio je čovjek koji je pedeset godina plovio morem, obavljajući sve poslove, od kabinskog dječaka do kapetana i vlasnika brodova. Njegovo razumijevanje astronomije bilo je takvo da je, kako mi je rekao, mogao sa velikom približnošću odrediti svoju poziciju na moru, po geografskoj širini i dužini, posmatranjem nebeskih tijela. Takav čovjek bi se prirodno zainteresovao za razgovor o astronomiji.

GSAM 257.3U razgovoru s njim, ispričao mi je kako je postao uvjeren u božansko porijeklo vizija. Rekao je da je jednog dana pokušao razgovarati s gospođom White o zvijezdama, ali je ubrzo otkrio da ona ne zna ništa o astronomiji; zapravo, kako mu je rekla, nije znala da je ikada pogledala u knjigu o toj temi. Nije imala sklonosti za razgovor o toj temi i preusmjerila je razgovor na novu zemlju i ono što joj je o njoj bilo pokazano u viđenju.

GSAM 258“Opening Heavens”

GSAM 258.1Prethodne godine, 19. aprila 1845., Illustrated London News je objavio nešto od velikog interesa za astronomiju od Lorda Rossea, u vezi sa čudesnim otkrićima koja je napravio kroz svoj monstruozni teleskop, posebno pogled na ono što astronomi nazivaju “jazom na nebu”. Jedne večeri, na gore spomenutoj konferenciji, u kući gospodina Curtissa i u prisustvu pastora Batesa, koji još nije bio odlučan u pogledu ovih manifestacija, gospođa White, dok je bila u viđenju, počela je govoriti o zvijezdama, dajući veličanstven opis ružičastih pojaseva koje je vidjela preko površine nekog planeta, i dodala: “Vidim četiri mjeseca.” “Oh”, reče pastor Bates, “ona promatra Jupiter!” Zatim, nakon što je napravila pokrete kao da putuje kroz svemir, počela je opisivati pojaseve i prstenove u njihovoj neprestano mijenjajućoj se ljepoti i rekla: “Vidim sedam mjeseci.”⁷ Pastor Bates je uzviknuo: “Ona opisuje Saturn.” Zatim je rekla: “Vidim šest mjeseci”, i odmah je počela opisivati “otvoreno nebo”, s njegovom slavom, nazivajući ga otvorom u svjetliju regiju. Pastor Bates je rekao da njen opis daleko nadmašuje bilo koji prikaz otvorenog neba koji je ikada pročitao od bilo kojeg autora.

GSAM 258.2Dok je ona govorila i još uvijek bila u viđenju, ustao je i uzviknuo: “O, kako bih volio da je Lord John Rosse večeras ovdje!” Pastor White je upitao: “Ko je Lord John Rosse?” “Oh,” reče pastor Bates, “on je veliki engleski astronom. Volio bih da je on ovdje da čuje tu ženu kako govori o astronomiji i da čuje taj opis ‘otvaranja nebesa’. To nadmašuje sve što sam ikada pročitao na tu temu.” Od te večeri pastor Bates je postao potpuno uvjeren da su vizije gospođe White izvan njenog znanja i kontrole. Ovo, kao i karakter ukora i uputa koje su date, uvjerilo ga je da su one od Boga.

GSAM 259.1Ovaj fenomen na nebu, ovako opisan od strane gospođe White u toj viziji, rijetko se spominje u astronomskim spisima. Huygens, njegov prvi otkrivač, daje sljedeći opis:—

GSAM 259Slavna svjetlost u Orionovom maču

GSAM 259.2“Astronomi smještaju tri zvijezde blizu jedna druge u Orionovom maču; kada sam god. 1656. gledao srednju teleskopom, na mjestu te jedne pojavilo se dvanaest drugih zvijezda; među kojima se tri gotovo dodiruju, i još četiri su se pojavile, treperave kao kroz oblak, tako da je prostor oko njih izgledao mnogo svjetliji od ostatka neba, koje je, izgledajući sasvim crnkasto zbog lijepog vremena, bilo viđeno kao kroz otvor na zastoru, kroz koji se pružao slobodan pogled u drugu, svjetliju regiju.”

GSAM 259.3William Herschel o ovom otvoru na nebu kaže:—

GSAM 259.4“Ako njen promjer na ovoj udaljenosti zauzima ugao od 10°, što je gotovo slučaj, njena veličina mora biti potpuno nezamisliva. Izračunato je da mora biti dva biliona puta veća od dimenzija Sunca.”

GSAM 259Svjetlije od Sunca

GSAM 259.5Filozof Thomas Dick ovako govori o ovoj svjetlećoj maglici:—

GSAM 259.6“Da smo smješteni tako blizu njega kao na pola udaljenosti najbliže zvijezde, koliko god ta udaljenost bila velika, s takve tačke prikazivao bi sjaj približan sunčevom; a bićima na mnogo bližoj udaljenosti ispunio bi veliki dio neba i pojavio se s neizrecivim sjajem. Ali konačni cilj takvog objekta, u svim njegovim aspektima i odnosima, možda će se tek razotkriti tokom budućih doba neprekidnog postojanja; i, poput mnogih drugih objekata u dalekim prostranstvima stvaranja, budi u umu čeznutljivu želju da se vide veličanstvene i tajanstvene scene svemira malo više razotkrivene.”⁸

GSAM 260.1Pastor Bates, zaključujući članak o toj temi, rekao je:—

GSAM 260.2“Tako, iz svega iznesenog svjedočanstva (a mogli bismo navesti mnogo više, da je to potrebno), vidimo da je ovo najčudesniji i neobjašnjiv fenomen na nebu; otvor na nebu u obimu većem od jedanaest milijardi i tristo četrnaest [11.000.000.314] milja. Kaže slavni Huygens: ‘Nikada nisam vidio ništa slično među ostalim fiksnim zvijezdama – slobodan pogled u drugu, svjetliju regiju.’”

GSAM 260Još jedno svjedočanstvo o viziji planeta

GSAM 260.3Opet citiramo gospođu Truesdail, koja je bila prisutna prilikom davanja spomenute vizije. Ona kaže:—

GSAM 260.4“Sestra White je bila veoma slabog zdravlja, i dok su se molitve uzdizale za nju, Duh Božiji je počivao na nama. Ubrzo smo primijetili da nije bila svjesna zemaljskih stvari. Ovo je bio njen prvi pogled na planetarni svijet. Nakon što je naglas izbrojala mjesece Jupitera, a ubrzo zatim i Saturna, dala je prekrasan opis Saturnovih prstenova. Zatim je rekla: ‘Stanovnici su visok, veličanstven narod, tako različit od stanovnika zemlje. Grijeh ovdje nikada nije ušao.’ Iz nasmijanog lica brata Batesa bilo je očigledno da ga brzo napuštaju njegove prošle sumnje u pogledu izvora njenih vizija. Svi smo znali da je kapetan Bates bio veliki ljubitelj astronomije, jer bi često locirao mnoga nebeska tijela radi našeg poučavanja. Kada je sestra White odgovorila na njegova pitanja nakon viđenja, rekavši da nikada nije proučavala niti na drugi način sticala znanje u tom području, on je bio ispunjen radošću i srećom. Hvalio je Boga i izrazio svoje uvjerenje da je ovo viđenje o planetama dano kako nikada više ne bi sumnjao.”⁹

GSAM 261Zločest konj iznenada ukroćen

GSAM 261.1Ubrzo nakon ovog sastanka u Topshamu dogodio se još jedan upečatljiv incident u vezi sa vizijama, koji ću ispričati onako kako mi ga je ispričao pastor Bates:—

GSAM 261.2Pastor White je koristio djelimično ukroćeno ždrijebe i tržna kola s dva sjedišta, koja su bila konstruisana bez prednje zaštitne daske, ali su imala stepenicu preko prednjeg dijela kola i željeznu stepenicu na rudama. Bilo je neophodno da se pri vožnji ždrijebeta pazi izuzetno, jer bi u slučaju da uzde ili bilo šta drugo dotakne njegove bokove, on odmah bijesno udario kopitom, te ga je trebalo neprestano obuzdavati zategnutim uzdama da ne pobjegne. Ovaj ždrijebac je pripadao društvu kod kojeg su željeli otići, i pošto je pastor White bio navikao na rukovanje neukroćenom ždrijebadi, mislio je da neće imati ozbiljnih problema s ovim. Da su, međutim, znali da je tokom svojih histeričnih ispada ranije ubio dva čovjeka, jednog tako što ga je zdrobio o stijene pored puta, možda bi bio manje samouvjeren.

GSAM 261.3Ovog puta u kolima je bilo četiri osobe: pastor White i njegova supruga na prednjem sjedištu, te pastor Bates i Israel Damon na zadnjem. Dok je pastor White davao sve od sebe da drži konja pod kontrolom, gospođa White je razgovarala o istini, kada je sila Božija sišla na društvo i ona je uznesena u viđenje, sjedeći u kolima. U trenutku kada je uzviknula “Slava!” dok je ulazila u viziju, ždrijebe se odjednom potpuno zaustavilo i spustilo glavu. U istom trenutku gospođa White se podigla, dok je bila u tom stanju, i s pogledom uprtim prema gore, prešla je preko prednjeg dijela kola, na šipke, s rukama na bokovima ždrijebeta. Pastor Bates je povikao pastoru Whiteu: “Ždrijebe će tu ženu ubiti šutnuvši je.” Pastor White je odgovorio: “Gospod je sada zadužen za ždrijebe; ne želim se miješati.” Ždrijebe je stajalo mirno kao stari konj. Uz cestu se uzdizao nasip visok oko šest stopa, a pored ograde je bilo travnato mjesto. Gospođa White, sa pogledom i dalje uprtim prema gore, ne pogledavši ni jednom dolje, popela se na nasip na travnato mjesto, a zatim je nekoliko minuta hodala naprijed-nazad, govoreći i opisujući ljepote nove zemlje. Zatim je, s glavom u istom položaju, sišla niz nasip, prišla kolima, popela se na stepenice držeći ruku na sapima ždrijebeta, pa se tako popela na rude i ponovo sjela u kola. U trenutku kad je sjela na sjedište, vizija je prestala, i u istom trenutku konj, bez ikakvog znaka od kočijaša, krenuo je dalje.

GSAM 262.2Dok je gospođa White bila izvan kola, pastor White je pomislio da isproba konja i vidi je li zaista ukroćen ili ne. U početku ga je samo dotaknuo bičem; u drugo vrijeme bi konj odgovorio udarcem, ali sada nije bilo nikakvog pokreta. Zatim ga je udario prilično snažno, pa jače, i sve jače. Ždrijebe uopće nije obraćalo pažnju na udarce, već je izgledalo bezopasno poput lavova kojima su anđeli zatvorili usta te noći koju je Daniel proveo u njihovoj jazbini. “Bilo je to svečano mjesto”, rekao je pastor Bates, “i bilo je očigledno da je ista Moć koja je proizvela vizije u tom trenutku ukrotila divlju narav ždrijebeta.”

GSAM 262.3Ako je ova vizija bila samo rezultat nekih njenih tjelesnih slabosti, prirodno se nameće pitanje: Da li je i konj bio pogođen na isti način?

GSAM 262Svjedočanstvo Israela Damona

GSAM 262.4Ovdje ću, kao potvrdu iskaza koji mi je dao pastor Bates, navesti sljedeću izjavu:—

GSAM 262.5“Prije otprilike dvadeset godina, neposredno nakon što sam počeo poštovati subotu, Israel Damon mi je ispričao okolnosti u vezi sa vizijom sestre White dok su se on, pastor Bates i pastor White sa svojom suprugom vozili u laganim kolima iza neposlušnog ždrijebeta. Danas sam pročitao gore navedeni opis događaja, kako ga je napisao pastor Loughborough, i on se potpuno podudara s onim što mi je ispričao pastor Damon.” Potpis: “R. S. Webber, Battle Creek, Mich., 9. februar 1891.”

GSAM 263Svjedočanstvo pastora Batesa o vizijama

GSAM 263.1Pastor Bates svoje iskustvo navodi ovako:—

GSAM 263.2“Iako u njima nisam mogao vidjeti ništa što bi bilo protivno Božjoj riječi, ipak sam bio zabrinut i izuzetno napregnut, i dugo nisam želio povjerovati da je to išta više od onoga što je proizvelo produljeno oslabljeno stanje njenog tijela.

GSAM 263.3“Stoga sam tražio prilike u prisustvu drugih, kada je njen um bio, po svemu sudeći, miran (izvan sastanaka), da je ispitujem i unakrsno ispitujem, kao i njene pratioce, osobito stariju sestru, kako bih, ako je moguće, saznao istinu. Tokom brojnih posjeta koje je od tada obavila u New Bedfordu i Fairhavenu, dok je bila na našim sastancima, viđao sam je u viđenju nekoliko puta, kao i u Topshamu, Maine; a oni koji su bili prisutni tokom nekih od tih uzbudljivih scena dobro znaju s kakvim interesom i intenzitetom sam slušao svaku riječ i pratio svaki pokret, kako bih otkrio prevaru ili mesmeristički utjecaj. I zahvaljujem Bogu na prilici koju sam imao, zajedno s drugima, da svjedočim ovim stvarima. Sada mogu sa sigurnošću govoriti u svoje ime. Vjerujem da je djelo od Boga, i da je dano da utješi i ojača njegov ‘raspršeni’, ‘razdirani’ i ‘oguljeni narod’, od završetka našeg djela ... u oktobru 1844. godine. Rastreseno stanje ‘Evo, ovdje!’ i ‘Evo, tamo!’ od tog vremena izuzetno je zbunilo Božji iskreni, voljni narod i izuzetno otežalo onima koji nisu bili u stanju tumačiti mnoge protivrečne tekstove koji su im bili predstavljeni. Priznajem da sam primio svjetlo i upute o mnogim odlomcima koje prije nisam mogao jasno razumjeti. Vjerujem da je ona samopožrtvovano, iskreno i voljno Božije čedo.”¹⁰

GSAM 263.4“Autorica ne ‘dobija sadržaj’ svojih vizija ‘iz prethodnih učenja ili proučavanja.’ Kada je primila svoju prvu viziju, u decembru 1844. godine, ona i cijela grupa u Portlandu, Maine (gdje su tada živjeli njeni roditelji), odustali su od vjerovanja da se ‘ponoćni vapaj’ ispunio u prošlosti. Tada joj je Gospod u viziji pokazao grešku u koju su ona i grupa u Portlandu pali. Ona je zatim ispričala svoju viziju grupi, i oni su priznali da je njihovo iskustvo iz sedmog mjeseca bilo djelo Božje.”¹¹

GSAM 264Kako su se Tri poruke smatrale 1847. godine

GSAM 264.1Sljedeći odlomak od pastora Jamesa Whitea, napisan u aprilu 1847. godine, pokazat će kako su se tada tri poruke smatrale:—

GSAM 264.2“Sve klase vjernika u drugi dolazak slažu se da anđeo prikazan u šestom i sedmom stihu ove glave (Otkrivenje 14) predstavlja poruku dolaska crkvi i svijetu.... Djelo drugog anđela bilo je pokazati mnoštvu adventista da je Vavilon pao. A budući da veliki dio njih nije saznao za ovu činjenicu sve dok ih snaga ‘ponoćnog vapaja’ nije probudila taman na vrijeme da pobjegnu iz crkava prije nego što je došao deseti dan, proizlazi da je od sedmog mjeseca 1844. godine poruka trećeg anđela bila, i još uvijek jest, upozorenje svetima da ‘drže čvrsto’, i da se ne vrate unazad, i da ne ‘prime’ žigove kojih se djevojačka družina oslobodila tokom drugog anđelovog vapaja.

GSAM 264.3“Zar prava poruka za Božji narod, od sedmog mjeseca 1844. godine, nije upravo takvo upozorenje?—Svakako jeste.... Dvanaesti stih glasi: ‘Ovdje je postojanost svetaca: ovdje su oni koji čuvaju Božje zapovijedi i Isusovu vjeru.’ Gdje si ih vidio, Ivane?—Pa, ‘ovdje’, za vrijeme poruke trećeg anđela. Budući da je strpljivo vrijeme čekanja od sedmog mjeseca 1844. godine, i budući da se klasa koja čuva subotu itd. pojavila od tog vremena, jasno je da živimo u vremenu poruke trećeg anđela.”¹²