Poglavlje 2 — Otkriven plan spasenja

GSAM 38.1“Nada odgođena srce čini bolesnim, a ispunjena želja je kao drvo života.”¹ “Jer ovako veli Gospod nad vojskama: Još jednom, za malo vremena, ja ću uzdrmati nebo i zemlju, i more i kopno; i uzdrmat ću sve narode, i želja svih naroda doći će; i ispunit ću ovaj dom slavom, govori Gospod nad vojskama.”²

GSAM 38.2Od vremena kada je Adam izbačen iz Edenskog vrta i udaljen od drveta života, riječi upućene Sotoni o sjemenu žene — “On će satrti tvoju glavu” — dale su nadu u konačni poraz đavola, rušenje njegovih lukavih planova i povratak drvetu života. Onaj koji se očekuje — obećano Sjeme — tako je postao “Želja svih naroda”.

GSAM 38.3U gornjem citatu iz Hagaja čini se da je dolazak ovog Poželjnog povezan s vremenom kada će Gospod uzdrmati i nebo i zemlju. Pavle, pišući Hebrejima, smjestio je to uzdrmavanje u budućnost, govoreći: “Još jednom ne samo zemlju, nego i nebo uzdrmat ću. A ovaj izraz, Još jednom, označava uklanjanje onoga što se trese, kao nečega što je stvoreno, da ostane ono što se ne može potresti. Stoga, primivši kraljevstvo koje se ne može pomjeriti, imajmo milost kojom možemo služiti Bogu na ugodan način, s pobožnošću i pobožnim strahom.”³ Ovaj jezik o jednom drhtanju, koje tek treba da dođe, čini se da ga usko povezuje sa konačnim uspostavljanjem Božjeg kraljevstva pod Kristom, obećanim Sjemenom, “Željom svih naroda”.

GSAM 39.1Obnova koja će biti ostvarena kroz Krista može biti jasno vidljiva u ovim posljednjim danima svima koji imaju cijelu Bibliju otvorenu pred sobom. Nije bilo tako kod drevnih. Riječ Gospodnja dolazila je njima: “zapovijed na zapovijed, zapovijed na zapovijed; pravilo na pravilo, pravilo na pravilo; ovdje malo, ondje malo.”⁴ Tako je u objavi plana spasenja njima bilo poput puta pravednika, “kao sjajna svjetlost koja sve više svijetli sve do savršenog dana.”⁵ Stoga postaje od velikog interesa ukratko pratiti postepeno otkrivanje tog plana njegovom drevnom narodu.

GSAM 39Odgoda nije odmah otkrivena

GSAM 39.2Gospod im nije odmah odgodio nadu i slomio im srce time što bi im otkrio da će proći stotine godina prije nego što dosegnu ispunjenje svojih nada u obećano Sjeme. Iz zabilježenih činjenica zaključujemo da im je bilo dopušteno misliti da će prvo rođeno dijete biti to Sjeme i da će vrlo brzo, na neki način, Eden biti obnovljen te da će ponovno imati pristup drvetu života. Kada se rodio Kain, Eva je uzviknula: “Dobila sam čovjeka od Gospoda.”⁶ Neki hebrejski učenjaci svjedoče da doslovni i potpuni prijevod teksta glasi: “Dobila sam čovjeka, Gospoda.” To jest, evo Sjemena koje će obaviti ovo gospodsko djelo poraza Sotone. Ne postoji zapis o bilo kakvoj takvoj izjavi od strane Eve kada se Abel rodio. Mogla je pretpostaviti, i prirodno bi pretpostavila, da je prvorođenče ono koje će ispuniti obećanje. Kako su joj se nade morale srušiti, pa čak i umrijeti, kako se razvijao Kainov karakter i dok je svjedočila njegovom zlu ponašanju koje je na kraju dovelo do ubistva njegovog brata. Prije nego što je Abel bio ubijen, oni su morali dobiti neku svjetlost i znanje o budućoj žrtvi koja će biti prinesena u njihovo ime; jer je Abel, božanski upućen, donio svoje jagnje za prinos, dok je Kain, koji je bio poučen isto kao i njegov brat, donio prinos od plodova zemlje, i to čak pomiješan s duhom gnjeva i ljubomore. Abelova žrtva bila je ugodnija od Kainove, jer je prinesena “po vjeri”, i o njoj Pavle piše: “On, mrtav, još govori.”⁷

GSAM 40Je li Set Sjeme?

GSAM 40.1Nakon smrti Abela, rodio se Set, kada je nada oživjela; “jer mi je Bog”, rekla je Eva, “odredio drugo sjeme umjesto Abela, kojeg je ubio Kain.”⁸ Kasnije je Set uvršten u rodoslov od Adama. (Vidi Postanak 5:3.) Kain, pravi prvorođenac, nije uvršten u rodoslov. Vrlo je vjerovatno da je Eva pretpostavila da je Set sada obećano sjeme. Iz zapisa se čini da su nakon Setovog rođenja ljudi počeli nazivati sebe imenom Gospodnjim. (Pogledajte marginu Postanka 4:26.) Možda su to učinili pod pretpostavkom da je Set onaj koji će biti konačni vladar, Gospod, i svrgnuti Sotonino prisvojeno gospodstvo.

GSAM 40Nada usmjerena na Nou

GSAM 40.2U kratkom zapisu događaja od vremena Adama do rođenja Noe, navedeno je tek nešto više od rodoslovne loze. Rođenjem Noe (“pravednik”, na margini) nada se ponovo probudila, i narod je rekao: “Ovaj će nas utješiti u našem radu i trudu naših ruku, zbog zemlje koju je Gospod prokleo.”⁹ Božija riječ šuti o tome kako, ili kojim putem, su očekivali utjehu; ali se nadalo da će prokletstvo nad zemljom na neki način biti ublaženo. Znanje o bezakonju koje je postojalo u Noinim danima, kada su ljudi trebali toliko ispuniti svijet grijehom i nasiljem da će rasa biti isprana sa zemlje potopom, a samo će Noa i njegova porodica izbjeći propast; te činjenica da je on sto dvadeset godina trebao upozoravati svijet na nadolazeću propast, sve im je bilo uskraćeno.

GSAM 41Izgradnja Babela

GSAM 41.1Nakon potopa, ljudi su, preko Noe, dobili uputu da nasele zemlju; ali kako su se počeli množiti, odbacili su Gospodnji plan da on njima vlada. Nimrod je uspostavio kraljevstvo Babel (kasnije nazvano Vavilon, prva od zemaljskih vlada).¹⁰ Malo kasnije narod je započeo izgradnju kule Babel kako bi sebi stekao ime i spriječio raspršivanje, što je bilo posve suprotno onome čemu ih je Gospod, preko Noe, podučio. Umjesto da strpljivo čekaju da Gospod ostvari svoje namjere, preuzeli su stvar u svoje ruke, kada je Bog zbunio njihov jezik i tako su se raspršili.

GSAM 41Abraham nasljednik svijeta

GSAM 41.2Slijedeći ovaj kratki zapis do desetog koljena od Noe, nailazimo na poziv Abrahama, kojem je Gospod rekao: “svu zemlju koju vidiš, tebi ću dati i potomstvu tvojemu zauvijek. I učiniću da tvojega potomstva bude kao praha na zemlji; tako će ljudi, ukoliko budu u stanju da izbroje prah na zemlji, moći da izbroje i tvoje potomstvo. Ustani, prođi kroz zemlju uzduž i poprijeko, jer ću ti je dati.”¹¹ Unatoč ovom obećanju Abrahamu da će posjedovati zemlju, Gospod mu je potvrdio da će umrijeti. Pavle kaže da je izašao u “mjesto koje će kasnije primiti u nasljedstvo.”¹² Ovo pitanje ispunjenja obećanja nesumnjivo je bilo razjašnjeno Abrahamu u viđenju od Boga, jer je “tražio grad koji ima temelje, čiji je graditelj i tvorac Bog.”¹³ U Poslanici Rimljanima 4:13 stoji da je obećanje bilo “da on bude nasljednik svijeta;” ne u njegovom sadašnjem stanju, nego prije ili kasnije, nakon što ponovo oživi.

GSAM 42.1Iz ljudske perspektive Abraham nije uspio vidjeti kako bi obećano sjeme moglo biti njegovo vlastito potomstvo. Stoga je predložio da se sjemenom nazove Eliezer, njegov upravitelj. Gospod reče: Ne, nego će biti onaj koji “će izaći iz tvoje vlastite utrobe.” Sada Gospod počinje otkrivati Abrahamu da konačno djelo njegova potomstva neće biti ostvareno odmah. Rekao je Abrahamu: “Potomstvo tvoje bit će stranac u zemlji koja nije njihova i služit će im; i oni će ih tlačiti četiri stotine godina... A ti ćeš otići k ocima svojim u miru; bit ćeš pokopan u dobroj starosti.”¹⁴

GSAM 42.2Abrahamova žena predložila je nepromišljen plan za ubrzanje ispunjenja obećanja; ali nakon što se rodio Isak, pravi sin Abrahama i Sare, njegove zakonite žene, Gospod je rekao za Ismaela i njegovu majku Agar: “Izgonite ovu robinju i sina njenog.”

GSAM 42.3U kušnji Abrahamove vjere prilikom prinošenja Isaka na žrtvu na oltaru, on je naučio lekciju o uskrsnuću mrtvih. O njemu je rečeno: “Smatrajući da je Bog mogao uskrsnuti [Isaka], čak i od mrtvih; odakle ga je i primio u prenesenom smislu.”¹⁵

GSAM 42Pravo sjeme

GSAM 42.4Abrahamu je nekada bilo rečeno da će pravo Sjeme, po kojem će svi narodi biti blagoslovljeni, iako od njegova potomstva po tijelu, uistinu biti Krist Božji; jer mu Gospod nije rekao: “Sjemena, kao od mnogih; nego kao od jednoga, i sjemenu tvome, koje je Krist.”¹⁶ Apostol Pavle je o tome rekao: “Sveto pismo, predviđajući da će Bog opravdati pogane po vjeri, unaprijed je propovijedalo evanđelje Abrahamu, govoreći: U tebi će se blagosloviti svi narodi.”¹⁷ Obećanje Abrahamu obnovljeno je Isaku i njegovu sjemenu,¹⁸ kao i Jakovu.¹⁹

GSAM 42.5Budući da je Jakov imao dvanaest sinova, sada se prirodno postavlja pitanje: kroz kojeg se potomka može pratiti linija istinskog Sjemena? U nadahnutom svjedočanstvu koje je Jakov dao o svojim sinovima, slučaj je riješen: “Žezlo neće odstupiti od Jude, niti zakonodavac između njegovih nogu, dok ne dođe Šilo; i k njemu će se okupiti narodi.”²⁰ U ispunjenju ovoga, dobro je ovdje napomenuti da su Izraelci, iako podložni raznim narodima, smjeli imati svoj Sanhedrin. Tako je Juda — pleme Jevreja nazvano po Judi — imalo određeni utjecaj u svojoj upravi sve dok Šilo (Krist) zaista nije došao.

GSAM 43Skriveno vrijeme

GSAM 43.1Patrijarsi su posjedovali određeno znanje o obnovi i obećanom Sjemenu; ali kada će on doći ili koliko će vremena proći do njegovog dolaska ostalo im je skriveno. Kako se potomstvo Jakova umnožilo u Egiptu, i Asirac—Faraon (Izaija 52:4)—koji “nije poznavao Josipa”,²¹ ih je tlačio, njihove misli su se prirodno vratile na 400 (zapravo 430) godina spomenutih Abrahamu kao period koji obuhvata njihove nevolje i njihov boravak kao stranaca, nadajući se da će ih izbavljenje od toga uvesti u obećano naslijeđe.

GSAM 43.2Kad se Mojsije rodio, njegovi roditelji su vidjeli da je “bio lijepo dijete”.²² Svjetlo im je sigurno bilo dano da on, pod Bogom, bude Izraelov oslobodilac od njihovog okrutnog ropstva. Bez sumnje, ovo znanje je preneseno Mojsiju; jer kada je, u dobi od četrdeset godina, odlučio da se u potpunosti pridruži potlačenim Izraelcima i da trpi nevolje s njima, radije nego da bude nazivan sinom faraonove kćerke i nasljednikom egipatskog prijestolja,²³ i kada je počeo zastupati svoj narod i u njihovoj odbrani ubio Egipćanina, veoma se začudio što nisu prepoznali njegovo djelo; “jer je pretpostavljao da će njegova braća razumjeti da će ih Bog njegovom rukom izbaviti.”²⁴

GSAM 44.1Kada dođe vrijeme Gospodnje da Izraelci odu iz Egipta, oni su otišli, i to tačno na predviđeni dan. Izlazak 12:40, 41. Nisu mogli smatrati Mojsija svojim konačnim vladarom i sjemenom kojem je obećanje dato, jer je on bio iz plemena Levijevog, a zar Jakov u svojoj nadahnutoj proročkoj riječi nije objavio da će Juda biti njihov vladar dok ne dođe Šilo?

GSAM 44“Vidjet ću ga, ali ne sada.”

GSAM 44.2Dok su Izraelci bili na putu za Kanaan, Balak, kralj Moaba (potomak Lota), pozvao je Bileama da prokune Izrael. Gospod je pretvorio njegovo prokletstvo u blagoslov, kroz koji su oni primili dodatno svjetlo, osmišljeno da otkloni pomisao da će konačno oslobođenje od Sotonine uzurpacije biti neposredno po njihovom ulasku u Kanaan. U Pismu se o tome kaže: Bileam je u viđenju od Boga rekao: “Vidjet ću ga, ali ne sada; gledat ću ga, ali ne uskoro: izaći će zvijezda iz Jakova, i podići će se žezlo iz Izraela, i udarit će u ugle Moaba, i razorit će sve sinove Seta.”²⁵

GSAM 44.3O ovom mnoštvu potomstva koje je proizašlo iz Abrahama, Pavle govori ovako: “Stoga je iz jednoga, i to iz njega koji je bio kao mrtvac, proizašlo mnoštvo kao zvijezde na nebu i kao pijesak na obali morskoj, koji se ne može izbrojati. Svi su oni umrli u vjeri, ne primivši obećanja, nego ih vidjevši izdaleka, uvjerivši se u njih i pozdravivši ih, i ispovjedivši da su na zemlji stranci i putnici.”²⁶

GSAM 44.4Srce Izraela nije trebalo klonuti niti se obeshrabriti zbog prorokovanja Balaamovog da ispunjenje njihove nade nije “sada” niti “blizu”; jer je Gospod, nedugo prije ovog proročanstva, položio svoj život kao jamčevinu da će slavno stanje na kraju doći. Kroz Mojsija je rekao: “Ali, tako mi života, sav će se svijet ispuniti slavom Gospodnjom.”²⁷ U danima proroka Habakuka, 863 godine kasnije, ista je istina ponovljena, ali izrečena kao događaj koji tek treba da se desi: “jer će zemlja biti ispunjena spoznajom slave Gospodnje, kao što vode pokrivaju more.”²⁸

GSAM 45Služba u svetištu – tip istinitog

GSAM 45.1Kada je Gospod izveo Izrael iz Egipta, proglasio je pred svim taborom svoj zakon moralnih zapovijedi i dao im njegovu kopiju na kamenu, urezanu svojim prstom, da bi ih neprestano usmjeravao prema Spasitelju koji će se naposljetku žrtvovati za njih; i da bi po zaslugama njegove dragocjene krvi njihovi grijesi bili očišćeni, podigao je svetište u pustinji. Šator, odnosno svetište, u svojoj čitavoj izgradnji, Mojsiju je naloženo da napravi potpuno po uzoru koji mu je Gospod pokazao na gori.²⁹ Služba u ovom svetištu bila je sjena prave službe Krista u nebeskom svetištu.³⁰ Dok je svrha Božja u prinosima i žrtvama svetišta bila da pred ljudima održi sjenu “dobrih stvari koje dolaze”,³¹ Sotona je nastojao navesti narod da gleda na sam prinos, umjesto na Krista i njegovu stvarnu službu, čiji je to bio samo primjer. Tako ih je nastojao navesti da se pouzdaju u svoja djela za spasenje.

GSAM 45.2Gospod je namjeravao biti vladar svoga naroda — Izraelaca — da vodi njihove bitke i pokori narode. On je imao svoj način vladanja, što pokazuje sljedeći tekst: “Kad je uništio sedam naroda u zemlji Kanaanu, podijelio im je njihovu zemlju žrijebom. A nakon toga dao im je sudije otprilike četiristo pedeset godina, sve do proroka Samuela.”³²

GSAM 45Izrael traži kralja

GSAM 45.3Izraelcima se očigledno nije svidio Gospodnji način vladanja nad njima. Međutim, njegova namjera i volja bila je da oni budu poseban narod, različit od svih drugih oko sebe. Da su strogo slijedili njegove upute, narodi bi čak rekli za njih: “Zaista je ovaj veliki narod mudar i razuman narod. Jer koji je narod tako velik da ima Boga tako blizu sebi, kao što je Gospod, naš Bog, u svemu za što ga prizivamo?”³³

GSAM 46.1U svom nezadovoljstvu zatražili su od Samuela da im postavi kralja, a Gospod reče Samuelu: “Oni su odbacili mene da ne vladam nad njima.”³⁴ Ponovo rekoše Samuelu, i to nešto imperativnije: “Sada nam postavi kralja da nam sudi kao i sve narode.”³⁵ Samuel je pažljivo izložio ugnjetavanje koje bi ih zadesilo ako bi imali kralja, ali “narod je ipak odbio poslušati glas Samuela; i rekli su: Ne; nego ćemo imati kralja nad sobom; da i mi budemo kao svi narodi; i da nam naš kralj sudi, i izađe pred nama, i vodi naše bitke.”³⁶

GSAM 46.2Tako su imali kraljeve da njima vladaju oko petsto godina, prvo kao jedno kraljevstvo pod Saulom, Davidom i Solomonom; zatim podijeljeno na dva kraljevstva, Izrael i Juda. Vrlo malo njihovih kraljeva bilo je dobro i pravedno, ali većina njih bila je zla, vodeći narod u idolopoklonstvo i teške nepravde. Tako narod nije bio samo poput okolnih naroda po tome što je imao kralja, već i po njihovoj zlobi, napuštanju Boga svojih otaca i obožavanju idola i nebeskih vojski.

GSAM 46.3Gospod je rekao o ovoj kraljevskoj vlasti, ustima proroka Ozeja: “O Izraele, sam si sebe uništio; ali u meni je tvoja pomoć. Ja ću biti tvoj kralj; gdje je drugi koji te može spasiti u svim tvojim gradovima? I tvoji suci za koje si rekao: Dajte mi kralja i knezove? Dao sam ti kralja u svom gnjevu i uzeo sam ga u svojoj jarosti.”³⁷

GSAM 47Preokrenuto kraljevstvo

GSAM 47.1Ovo kraljevsko vladanje trajalo je sve dok Haldejci nisu spalili Jeruzalem, odnijeli posude iz hrama i odveli Judu u zatočeništvo u Vavilon, gdje su ostali sedamdeset godina, kako je i bilo prorečeno protiv njih. Po prestanku ove monarhijske vlasti, Gospod reče preko proroka Ezekiela Zedekiji, njihovom posljednjem kralju, “Ti, oh, bezbožni i zli kneže Izraelov, došao je tvoj dan, dan kada će nepravda doći do kraja, ovako veli Gospod Bog: Skinite dijademu, i skinite krunu: ovo neće ostati isto: uzdignite onoga tko je nizak [vladara Vavilonskog], i ponizite onoga tko je visok [ovog izrazito samouzvišenog vladara plemena Judinog]. Preokrenut ću, preokrenut ću, preokrenut ću to: i više neće biti, dok ne dođe onaj kome pripada; i njemu ću to dati.”³⁸

GSAM 47.2Ovaj zakoniti vladar, istinsko Sjeme, jeste Krist. O njemu je prorok Miha pisao: “Ti, kulo stada, tvrđavo kćeri cionske, tebi će doći, čak i prvo gospodstvo [gospodstvo nad zemljom, obnovljeno u Kristu]: kraljevstvo će doći kćeri jeruzalemskoj.”³⁹

GSAM 47.3Kada je Izrael izgubio žezlo, ono je prešlo u ruke vavilonskog kralja. Kako su sukcesivno bili pod vlašću Medo-Perzije, Grčke i Rima, kraljevstvo je tri puta bilo prevrgnuto. Za vrijeme vladavine cara Augusta, cara Rimskog, rodio se Krist, zakoniti nasljednik Davidovog prijestolja,—istinito sjeme žene, Abrahama i Davida,—i to na način kako je bilo predviđeno.

GSAM 47.4Da bi narod znao da je zakoniti Vladar, istinsko Sjeme, bio više od običnog smrtnika s kratkotrajnim kraljevstvom, Gospod je potaknuo psalmistu da napiše: “Učinit ću ga svojim prvorođencem, višim od kraljeva zemaljskih. Svoje milosrđe sačuvat ću mu zauvijek, i moj savez će biti čvrst s njim. Njegovo sjeme također ću učiniti da traje zauvijek, i njegov prijestol kao dani neba.” “Njegovo sjeme će trajati zauvijek, i njegov prijestol kao sunce pred mnom. Bit će utvrđen zauvijek kao mjesec, i kao vjeran svjedok na nebu.”⁴⁰

GSAM 48.1U proročanstvu Izaije dalje čitamo o ovom Vladaru na sljedeći način: “Dijete nam se rodilo, sin nam je darovan: i vlast će biti na njegovom pleću; i ime će mu biti nazvano Čudesni, Savjetnik, Silni Bog, Vječni Otac, Knez mira. Množenju njegove vlasti i mira neće biti kraja, na Davidovom prijestolju i u njegovom kraljevstvu, da ga uredi i utvrdi sudom i pravdom od sada pa zauvijek. Revnost Gospoda nad vojskama će to izvršiti.”⁴¹

GSAM 48Uznesenje Henoka i Ilije

GSAM 48.2Zabilježeni su slučajevi osoba iz davnina koje su prenesene na nebo, a da nisu okusile smrt. O Henoku, sedmom od Adama, rečeno je: “Hodao je s Bogom i nestade, jer ga uze Bog.”⁴² “Po vjeri je Henok bio prebačen da ne bi okusio smrt i nije se našao, jer ga je Bog preveo; jer prije nego što je prebačen dobio je svjedočanstvo da je ugodio Bogu.”⁴³

GSAM 48.3Opet, dok su Ilija i Elizej hodali zajedno, “dogodi se, dok su još išli i razgovarali, da gle, pojaviše se ognjena kola i ognjeni konji i razdvojiše njih dvojicu; i Ilija ode na nebo u vihoru. Elizej to vidje i povika: Oče moj, oče moj, kola Izraelova i njegovi konjanici! I više ga ne vidje.”⁴⁴

GSAM 48.4Henok je prorekao dolazak Krista kao suca cijele zemlje, ovim riječima: “Eto, Gospod dolazi s desetinama tisuća svojih svetaca, da izvrši sud nad svima i da dokaže krivicu svih bezbožnika među njima za sva njihova bezbožna djela koja su bezbožno počinili i za sve teške riječi koje su bezbožni grešnici izrekli protiv njega.”⁴⁵

GSAM 49Jov je učio o dolasku Gospodnjem

GSAM 49.1Jov, za kojeg se pretpostavlja da je živio u Mojsijevo vrijeme, imao je neko znanje o dolasku Krista i uskrsnuću; jer je rekao: “O, da su moje riječi sada zapisane! O da su bile utisnute u knjigu! Da su bile urezane željeznim perom i olovom u stijeni zauvijek! Jer znam da moj Otkupitelj živi, i da će on posljednjeg dana stajati na zemlji; i premda crvi nakon moje kože razore ovo tijelo, ipak ću u tijelu svom vidjeti Boga: kojega ću vidjeti svojim očima, i moje će ga oči gledati, a ne tuđe.”⁴⁶

GSAM 49Davidov tron – tron Gospodnji

GSAM 49.2Davidov tron je nazivan Gospodnjim tronom. “Solomon je sjedio na Gospodnjem prijestolju kao kralj umjesto Davida, svoga oca.”⁴⁷ Gospod se “zakleo zakletvom njemu [Davidu], da će od ploda njegovih bokova, po tijelu, podići Krista da sjedi na njegovom prijestolju: on, videći ovo unaprijed, govorio je o Kristovom uskrsnuću, da njegova duša nije ostala u paklu, niti je njegovo tijelo vidjelo trulež.”⁴⁸ I dalje se kaže o budućoj Kristovoj vladavini: On će sjesti na Davidov tron. (Vidi Izaija 9:7.) Opet: “Kraljevi zemaljski stanu, i vladari se skupljaju na vijeće protiv Gospoda i protiv njegova Pomazanika.... Ipak, postavio sam svoga kralja na svoju svetu goru Sion. Objavit ću odluku: Gospod reče meni: Ti si moj Sin; danas sam te rodio.”⁴⁹ Opet, “Gospod reče Gospodu mome: Sjedni meni zdesna, dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.”⁵⁰

GSAM 49Židovi zbunjeni

GSAM 49.3Ovi tekstovi su zbunili Jevreje. Ovo je bio problem koji nisu mogli riješiti: ako ga je David nazvao Gospodom, kako je on onda njegov sin? Kako je mogao biti dijete rođeno iz Davidovog sjemena, a ipak biti Emanuel—Bog s nama? Ipak, Izaija, njihov vlastiti prorok, je objavio: “Djevica će začeti i roditi sina, i nazvat će ga imenom Emanuel.”⁵¹

GSAM 50.1Krist je dobro znao pitanje koje će utišati fariseje koji se prepiru, stoga ih je upitao: “Šta mislite o Kristu? Čiji je sin on? Oni mu rekoše: Sin je Davidov. On im reče: Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodom, govoreći: Rekao je Gospod Gospodu mome: Sjedni meni zdesna, dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim? Ako ga David onda naziva Gospodom, kako mu je on sin?”⁵²

GSAM 50.2Ova tema je ponovo spomenuta u Psalmu 45:6, 7: “Prijestolje Tvoje, o Bože, je zauvijek i zauvijek: žezlo Tvoga kraljevstva je pravedno žezlo. Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje: zato Te je Bog, Tvoj Bog, pomazao uljem radosti iznad Tvojih drugova.”⁵³ Sa ovim tekstovima pred umom, jevrejski narod je morao imati uzvišene predodžbe o liku budućeg Vladara i Obnovitelja. Ne bi moglo biti drugačije.

GSAM 50Sjeme božanskog porijekla

GSAM 50.3Detaljne upute su dane o Kristu i njegovom rođenju, jer je Gospod, preko proroka Mihe, odredio njegovo božansko porijeklo, pa čak i malo selo u kojem je trebao biti rođen: “A ti, Betleheme Efrato, iako si mali među tisućama Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će biti vladar u Izraelu; čije je porijeklo od davnina, od vječnosti” (u margini, hebr., od “dana vječnosti”).⁵⁴

GSAM 50Božija prisutnost manifestovana u Šekini i oblaku

GSAM 50.4Kasnije u historiji Izraelaca, kada je Solomon završio izgradnju hrama, za koji je rekao da mora biti izuzetno “veličanstven”, šekina Božije slave zauzela je svoje mjesto između kerubina iznad pokrova milosrđa. Zapis kaže da je prilikom posvećenja hrama, dok su svećenici izlazili iz svetog mjesta, “oblak ispunio Gospodnji dom, tako da svećenici nisu mogli stajati da služe zbog oblaka: jer je slava Gospodnja ispunila Gospodnji dom.”⁵⁵ Prisustvo Gospodnje u ovom hramu bilo je očigledno očima naroda u oblaku slave. Gospod je uslišao molitvu Solomona povodom ovoga i rekao mu: “Čuo sam tvoju molitvu i izabrao sam ovo mjesto za sebe za dom žrtvovanja.”⁵⁶

GSAM 51.1Narod je sagriješio — upao u idolopoklonstvo — i kao posljedica toga njihov grad i svetište bili su u ruševinama sedamdeset godina. Nakon ropstva hram je ponovno izgrađen pod vodstvom Zerubabela. Iako je u sjaju bio inferioran onome koji je sagradio Solomon, ipak je Gospod rekao o njemu preko svog proroka: “Slava ovog posljednjeg hrama bit će veća od slave prvog.”⁵⁷ Ovu kuću je uljepšao Herod, a u njenim dvorištima je Spasitelj učio. Prva kuća je imala oblak slave koji je predstavljao Gospoda, ali u drugu je došao sam Spasitelj, Stvoritelj svega.

GSAM 51Slavno kraljevstvo potomka Jesejeva

GSAM 51.2Za one koji su u Izaijino vrijeme iščekivali i čekali, prikazi kroz njegovo proroštvo slavnih stvari povezanih s konačnim otkupljenjem morali su biti izvor snage i ohrabrenja. Ova proroštva ponovno najjasnije iscrtavaju liniju odakle bi ovaj očekivani Spasitelj trebao doći, kako slijedi: “I iznići će mladica iz panja Jesejeva, i iz korijena njegovih izrast će grančica: i duh Gospodnji počinuće na njemu, duh mudrosti i razuma, duh savjeta i snage, duh znanja i straha Gospodnjeg; i učiniće ga brzim u razumijevanju u strahu Gospodnjem; i neće suditi prema onome što vidi svojim očima, niti će prekoravati prema onome što čuje svojim ušima: nego će suditi siromašnima po pravednosti i prekoravati s pravednošću za ponizne na zemlji: i udariće zemlju prutom svojih usta i dahom svojih usana ubit će bezbožnike.”⁵⁸

GSAM 52Uskrsnuće koje su propovijedali proroci

GSAM 52.1Prorok Izaija je također učio doktrinu uskrsnuća mrtvih, ovim utješnim riječima: “Na ovoj gori Gospod, gospodar nad vojskama, priredit će svim narodima gozbu od masnih jela, gozbu od vina na talogu, od masnih jela punih srži, od vina na talogu dobro pročišćenog. I na ovoj će gori uništiti lice pokrova koji je prekrivao sve narode i veo koji je bio raširen nad svim narodima. On će smrt progutati u pobjedi; i Gospod Bog će otrti suze sa svih lica; i sram svojega naroda uklonit će sa cijele zemlje; jer je Gospod to rekao. I toga dana će se reći: Evo, ovo je naš Bog; na njega smo čekali, i on će nas spasiti: ovo je Gospod; na njega smo čekali, radovat ćemo se i veseliti u njegovu spasenju.”⁵⁹

GSAM 52Kraljevstvo obnovljene zemlje

GSAM 52.2Isti prorok kaže da će to biti obnovljena zemlja u kojoj će biti uspostavljeno konačno kraljevstvo: “Jer, evo, stvorit ću nova nebesa [atmosferska nebesa] i novu zemlju; i prijašnje se neće spominjati, niti će doći na um [u margini, hebr., ‘doći na srce’, to jest, da se ponovo želi]. Ali vi se radujte i veselite zauvijek onome što ja stvorim: jer, evo, ja ću stvoriti Jeruzalem kao radost, i njegov narod kao veselje. I ja ću se radovati u Jeruzalemu, i veseliti se u svom narodu: i glas plakanja više se neće čuti u njemu, niti glas jecanja. Od tada [od vremena stvaranja nove zemlje] više neće biti djeteta od nekoliko dana [kratkog vijeka], niti starca koji nije ispunio svoje dane [prerana starost]: jer će dijete umrijeti u dobi od sto godina [u danima kada su ljudi živjeli devetsto godina, djeca su mogla imati sto godina]; nego grješnik u sto godina [u kasnijim godinama stogodišnjeg životnog vijeka] bit će proklet. [Oni koji umiru u vrijeme uspostave nove zemlje su oni koji propadaju u ‘propasti bezbožnih ljudi.’ 2. Petrova 3:7.] I sagradiće kuće i nastanjivaće ih; i zasadiće vinograde i jest će njihov rod. Neće graditi, a drugi nastanjivati; neće saditi, a drugi jesti: jer koliko su dani jednog drveta [drvo života, Septuaginta], toliko su dani mog naroda, i moji izabrani dugo će uživati u djelu svojih ruku.”⁶⁰

GSAM 53.1Ezekiel gleda kroz dugu vidikovinu vremena do uskrsnuća mrtvih. Kroz njega Gospod kaže: “Gle, o narode moj, otvorit ću vaše grobnice i izvest ću vas iz grobova vaših i dovesti vas u zemlju Izraelovu.”⁶¹

GSAM 53“On je podnio naše boli”

GSAM 53.2Izaiji, evanđeoskom proroku, potpunije je otkriveno iskušenje, patnje i smrt Spasitelja radi ljudi. “Ko je”, kaže prorok, “povjerovao našem izvještaju? I kome je otkrivena ruka Gospodnja? Jer on će izniknuti pred njim kao nježno bilje, i kao korijen iz suhe zemlje: nema ni izgleda ni ljupkosti; i kad bismo ga gledali, nema ljepote da bismo ga poželjeli. Prezren je i odbačen od ljudi; čovjek boli, vičan patnjama: i mi smo, takoreći, sakrili svoja lica od njega; bio je prezren i mi ga nismo cijenili. Doista, on je podnio naše bolesti i nosio naše žalosti; a mi smo ga smatrali kažnjenim, udarenim od Boga i mučenim. Ali on je bio ranjen zbog naših prijestupa, smrskavan zbog naših bezakonja; kazna koja donosi naš mir bila je na njemu, i njegovim ranama mi smo iscijeljeni.”⁶²

GSAM 53.3Hoće li se ovi tako čudesni događaji zbiti u moje vrijeme? mogli su pitati i narod i prorok. Odgovor bi bio: Neće se sada dogoditi; još nije došlo vrijeme za dolazak ovog velikog Osloboditelja; ali prorok kaže: “Tvoje oči će vidjeti Kralja u njegovoj ljepoti; ugledat će zemlju koja je vrlo daleko.”⁶³

GSAM 54Danielova proroštva otkrivaju budućnost

GSAM 54.1Međutim, upravo je preko proroka Daniela Gospod počeo poučavati svoj narod o uzastopnim kraljevstvima koja će se pojaviti i vladati sve do uspostave njegovog vječnog kraljevstva; te da otkrije posebno vremensko razdoblje, od događaja koji se tada tek trebao desiti, do samog pojavljivanja i odsijecanja Mesije. Tumačenje sna Nabukodonosorovog otkrilo je da će četiri kraljevstva koja će vladati svijetom gubiti na moći i veličanstvenosti u omjeru opadajuće vrijednosti zlata, srebra, mjedi i željeza; i da će se na kraju slomljeno, nespojeno stanje kraljevstava moći uporediti s krhkošću željeza pomiješanog s blatnjavom glinom. Zatim je trebalo da dođe kraljevstvo nebesko koje će uslijediti nakon propasti onih kraljevstava koja će postati poput pljeve sa ljetnog gumna, tako da se za njih neće naći mjesta, dok će Božije kraljevstvo ispuniti cijelu zemlju.

GSAM 54.2Zatim, u viđenju sedmog poglavlja, pod simbolima četiri velike zvijeri, ista se tema ponovo obrađuje i prikazuju druge odlike ovih kraljevstava. U ovom poglavlju prati se djelovanje i rad moći “malog roga” koja se trebala pojaviti nakon podjele četvrtog kraljevstva na deset dijelova, rušeći ili potčinjavajući tri od njih kako bi se uspostavila kao duhovni vladar nad svima njima. Ova papinska vlast će se nastaviti u podijeljenom i krhkom stanju četvrtog kraljevstva, čak 1260 godina. Tako su otkriveni događaji koji se protežu do vremena kada Krist primi kraljevstvo od svog Oca i da ga svetima Najvišeg; kraljevstvo koje će na kraju vladati cijelom zemljom i koje će zauvijek stajati.

GSAM 55Dvije hiljade tristo dana

GSAM 55.1U osmom poglavlju Danielovog proročanstva, pod vizijom ovna, jarca i “malog roga koji je postao izuzetno velik”, prorok je ponovo vođen do kraja vremena. U stihovima 13 i 14 njegova pažnja je usmjerena na vremenski period – 2300 dana – koji se proteže do suda. To je bio dug vremenski period, i prorok je to tako i shvatio; jer ga je anđeo obavijestio da se vizija još odnosi na mnoge dane. Još uvijek nije bio dan datum za početak tih dana, pa on završava poglavlje riječima: “Bio sam zapanjen vizijom; ali je niko nije razumio.”

GSAM 55Sedamdeset sedmica do Mesije

GSAM 55.2Deveto poglavlje govori o anđelu koji je došao Danielu, kao odgovor na njegovu molbu, da mu podari vještinu i razumijevanje. Obavijestio ga je o periodu od sedamdeset sedmica. Šezdeset devet od ovih sedmica godina [što, kako se navodi, znači riječ shevooim, prevedena kao “sedmice”] protezalo bi se do Mesije. Tačka od koje je taj period trebao početi, “zapovijed da se obnovi i izgradi Jeruzalem”, još uvijek nije bila data. Postoji pitanje, kako je Daniel mogao znati gdje će se završiti šezdeset devet sedmica? U dvanaestom poglavlju pitanje vremena se ponovo razmatra, i na njegovo pitanje: “Koji je kraj ovih stvari?”, rečeno mu je da ide svojim putem, jer su riječi “zatvorene i zapečaćene do vremena kraja”, kada će “mudri razumjeti”.

GSAM 55.3Bez sumnje, ovo pitanje vremena je jedan od slučajeva na koje apostol Petar aludira kada kaže: “O kojem spasenju su se proroci marljivo raspitivali i istraživali, oni koji su prorokovali o milosti koja će doći k vama, istražujući o vremenu ili kakvom vremenu na koje je Duh Kristov, koji je bio u njima, ukazivao, kada je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama i slavi koja će uslijediti.”⁶⁴

GSAM 56Sudbina bezbožnika

GSAM 56.1Malahija, posljednji prorok Starog zavjeta, ostavlja uzbudljiv opis konačnog uništenja bezbožnika: “Evo, dolazi dan, koji će gorjeti kao peć; i svi oholjci, da, i svi koji čine bezakonje, bit će kao slama; i dan koji dolazi spalit će ih, govori Gospod nad vojskama, da im ne ostane ni korijena ni grančice. Ali vama koji se bojite imena moga izaći će Sunce pravednosti sa zdravljem u svojim krilima, i izići ćete i rasti kao telad iz torova. I zgazit ćete zle, jer će oni biti pepeo pod tabanima nogu vaših onog dana kad to učinim, veli Gospod nad vojskama.”⁶⁵

GSAM 56.2Sa svim ovim činjenicama zabilježenim u Starom zavjetu u posjedu Izraelaca, koje su im otkrivale toliko osobina plana spasenja, kakav je tek morao biti interes marljivih učenika Riječi dok su vidjeli i shvatali da se približava vrijeme kada će doći ovo obećano Sjeme. Dok mase, pa čak i oni koji su čitali Sveto pismo u sinagogama svake subote, nisu razumjeli riječ (Djela apostolska 13:27), pobožni i marljivi, koji su vjerno pretraživali Sveto pismo pod vodstvom Duha, bez sumnje su se gorljivo molili, kao što je to činio i apostol Ivan u ovom razdoblju: “Dođi, Gospode Isuse, dođi brzo.”