Poglavlje 14 — Zatvorena vrata

GSAM 214.1“Dok su one otišle kupovati, dođe mladoženja; i one koje su bile spremne uđoše s njim na svadbu: i vrata se zatvore.”¹

GSAM 214.2Dolazak Ženika predstavljen u ovoj paraboli nije Kristov dolazak na zemlju, nego na vjenčanje. Vjenčanje je događaj koji se odvija prije Gospodnjeg dolaska. To je izraženo u Evanđelju po Luki ovako: “Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene; i vi budite slični ljudima koji čekaju svoga gospodara, kad se vrati s vjenčanja; da, kad dođe i pokuca, odmah mu otvore.”²

GSAM 214Primanje kraljevstva nazvano vjenčanjem

GSAM 214.3Dolazak Ženika na vjenčanje predstavljen je u Danielu 7:13, 14, gdje Krist dolazi k Ocu da primi svoje kraljevstvo. U davna vremena, dolazak kralja u njegov glavni grad da primi svoj tron i kraljevstvo nazivan je vjenčanjem. Ovaj događaj — primanje glavnog grada kao nevjeste — slavio se pompom i sjajem pravog vjenčanja. Stoga, kada Krist primi od Oca na nebu svoje kraljevstvo, kaže se da je oženjen svojom nevjestom — Novim Jeruzalemom (Otkrivenje 21:9); i to se u prispodobi naziva “vjenčanje”.

GSAM 214.4Nakon završetka dvije hiljade tristo dana, 22. oktobra 1844., narod adventista, koji je događaje u svom iskustvu upoređivao sa činjenicama vezanim za istočnjačko vjenčanje, rekao je: “Krist je ušao u vjenčanje.” Kako su dobijali jasnije svjetlo o prirodi događaja koji će se odvijati na kraju dvije hiljade tristo dana, njihova je vjera išla za Kristom u djelu koje je započeo; tako su vjerom “ušli s njim na svadbu”.

GSAM 215“Vratit ću se”

GSAM 215.1U viđenju koje je gospođica Harmon imala 1845. godine, o Kristu koji prolazi iz prvog u drugi odjel nebeskog svetišta, nalazimo ove riječi: “‘Čekajte ovdje; idem k Ocu svome da primim kraljevstvo; čuvajte haljine svoje besprijekornima, i za malo vremena hoću se vratiti s vjenčanja i primiti vas k sebi.’ Tada se ondje gdje je Isus bio pojavila oblačna kočija, s točkovima nalik plamtećem ognju, okružena anđelima. Ušao je u kočiju i bio odveden u najsvetije, gdje je sjedio Otac.”³

GSAM 215Milost nakon što se vrata zatvore

GSAM 215.2Čini se da zatvorena vrata ove parabole ukazuju na događaj koji se dešava prije stvarnog dolaska Sina čovječijeg na oblacima nebeskim; jer nakon što su vrata zatvorena, druge djeve dolaze i kucaju, i rečeno im je da “bdiju” jer ne znaju ni dana ni sata njegovog dolaska. Opet, ova vrata su zatvorena nakon što mudre djeve uđu sa Zaručnikom na svadbu.

GSAM 215.3Čini se da iz jezika upotrijebljenog u ovoj paraboli o djevicama proizlazi da nakon ulaska na svadbu još uvijek postoji prilika čak i za “lude” djevice da se primjereno pripreme za susret s mladencem. Naređeno im je da “bdiju”. Budnost i čekanje su odlike povezane s istinskom pripremom za susret s Gospodom. Stoga se čini da milosrđe nije povučeno kada se vrata u ovoj paraboli zatvore.

GSAM 215Ne vrata iz Luke 13:25-28

GSAM 215.4U prošlosti su se pravile greške poistovjećujući vrata o kojima se govori u ovoj paraboli s vratima spomenutim u Luki 13:25-28, gdje piše: “Kad gospodar kuće jednom ustane i zatvori vrata, a vi počnete stajati napolju i kucati na vrata, govoreći: Gospode, Gospode, otvori nam; a on će odgovoriti i reći vam: Ne znam vas odakle ste.... Odlazite od mene, svi vi činioci nepravde. Tamo će biti plača i škrgutanja zuba, kad vidite Abrahama i Isaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božijem, a sebe izbačene.” Iz navedenog jezikovnog izraza vrlo je očigledno da kada se ova vrata zatvore, sudbina onih koji su ostali vani je zapečaćena. Carstvo Božije je tada došlo; jer će vidjeti spašene u carstvu. Suprotno tome, u prispodobi o djevojkama Gospod još nije došao u svoje carstvo, već je otišao svome Ocu da primi svoje carstvo.

GSAM 216Zatvorena vrata u simboličnoj službi

GSAM 216.1Oni koji su vjerom slijedili Krista u njegovom djelu, nakon završetka razdoblja od dvije hiljade tristo dana — 22. oktobra 1844. — vidjeli su da je, kada je u simboličnoj službi došao dan pomirenja, veliki svećenik zatvorio vrata vanjske odaje i otvorio vrata u Svetinju nad svetinjama, kako bi tamo obavio svoje djelo brisanja grijeha ispovijeđenih u svetištu; i da je tako i Krist, naš veliki svećenik, zatvorio vrata vanjske odaje nebeskog hrama i otvorio onu odaju u kojoj se vidio “kovčeg njegova zavjeta”.⁴

GSAM 216Ko je bio u zabludi?

GSAM 216.2U to vrijeme postojali su među adventističkim vjernicima oni koji još nisu primili jasno svjetlo o službi u svetištu Kristovom, jer njihova pažnja još nije bila usmjerena na poruku trećeg anđela. Oni su pogriješili što su ova vanjska vrata svetišta poistovjetili sa zatvorenim vratima iz Luke 13:25-28. Međutim, oni nisu bili adventisti sedmog dana. Ali ćemo se potruditi pokazati ko su oni bili, kako je ta doktrina nastala i koje su okolnosti dovele do takvih zaključaka.

GSAM 217.1Narod koji se odvojio od nominalnih crkava pod objavom adventne poruke, kao i oni od kojih su se tako odvojili, oslovljeni su u svjedočanstvu upućenom petoj i šestoj od sedam crkava iz Otkrivenja. Pouka upućena petoj, sardačkoj crkvi glasi: “Zato se sjeti kako si primio i čuo, i drži čvrsto i pokaj se. Ako dakle ne budeš bdio, doći ću na te kao lopov i nećeš znati u koji ću ti čas doći.”⁵ Iz ovih riječi je očito da su osobe kojima se ovdje obraća čule objavu Gospodnjeg dolaska. Tvrdili su da su je primili, ali su je sada namjeravali odbaciti.

GSAM 217Filadelfijska crkva

GSAM 217.2Filadelfijska crkva, šesto stanje evanđeoske crkve, spominje se sljedeća. Ova crkva predstavlja narod koji je izveden pod objavom prve i druge poruke iz Otkrivenja 14. Ovoj crkvi Gospod kaže: “Evo, dolazim brzo: čvrsto drži ono što imaš, da ti nitko ne uzme tvoju krunu.”⁶ Dalje im se obraća sljedećim riječima: “Ovo kaže Onaj koji je svet, Onaj koji je istinit, Onaj koji ima ključ Davidov, Onaj koji otvara i niko ne zatvara; i zatvara i niko ne otvara: Znam tvoja djela. Gle, stavio sam pred tebe otvorena vrata koja niko ne može zatvoriti; jer imaš malo snage, i čuvao si moju riječ, i nisi zanijekao moje ime.”⁷

GSAM 217Šta su zatvorena vrata ove parabole?

GSAM 217.3Šta treba razumjeti pod otvorenim i zatvorenim vratima u upravo citiranom pismu? Smatramo da se zadovoljavajući odgovor na ovo pitanje može naći u priloženom objašnjenju: Dok su među adventistima postojali oni koji su primili naprednije svjetlo i učili da je Spasitelj prebacio svoju službu iz prvog u drugo odjeljenje nebeskog svetišta, te ispravno predstavljali pitanje otvorenih i zatvorenih vrata onima koji su htjeli slušati, druga je klasa opovrgavala tu istinu i pokušavala usaditi vjeru u doktrinu da su otvorena vrata zatvorena, a zatvorena vrata otvorena. Čineći to, oni su zakrčivali put ili ometali djelo Gospodnjih slugu ovdje na zemlji. Vrata nebeskog svetišta otvara i zatvara Kristova moć – “On otvara i niko ne zatvara.” U poruci upućenoj filadelfijskoj crkvi, ljudi koji ustraju, čuvaju riječ i ne poriču njegovo ime, ostvaruju pobjedu koja otvara vrata koja niko ne može zatvoriti. Ovo se nesumnjivo odnosi na vrata pristupa ljudima, koja su ljudi, čini se (kao što ćemo vidjeti), efikasno zatvorili; ali kao priznanje njihove postojanosti, Gospod stavlja pred vjerne “otvorena vrata” koja niko ne može zatvoriti.

GSAM 218Vrata izražavanja

GSAM 218.1U Svetom pismu postoji mnogo primjera u kojima se vrata koriste u ovom smislu. Pavle, pišući Korinćanima, kaže: “Otvorena su mi velika i djelotvorna vrata, i mnogo je protivnika.”⁸ Opet, u svom drugom pismu Korinćanima, kaže: “Kad dođoh u Troadu da propovijedam evanđelje Kristovo i otvorena su mi vrata od Gospoda, ne imah mira u duhu, jer ne našah brata moga Tita.”⁹ On je također zamolio Kološane na ovaj način: “Trajno molite i bdite u istoj molitvi sa zahvalnošću; pritom molite i za nas da nam Bog otvori vrata za riječ da iznesemo tajnu Kristovu, zbog koje sam i u okovima.”¹⁰

GSAM 218.2Iz ovih spisa se čini da se otvori za propovijedanje istine nazivaju otvorenim vratima; a iz riječi upućenih filadelfijskoj crkvi izgleda da su u vrijeme kada je ovaj narod bio pozvan da izađe, ljudi ulagali velike napore da zatvore vrata propovijedanja pred njima. Dok je filadelfijska crkva prolazila kroz kušnju, čvrsto držeći njegovu “riječ” i “ime”, riječ Gospodnja njima je bila da će im postaviti otvorena vrata koja nijedan čovjek ne može zatvoriti.

GSAM 219Situacija nakon 22. oktobra 1844.

GSAM 219.1Imajući pred sobom slučaj kako je izrečen riječima proroštva, osvrnimo se unazad na situaciju kako su se događaji razvijali. Kao što je već izloženo, sve do aprila 1844. godine crkve su bile otvorene za propovijedanje adventne poruke, a pozivi na rad bili su brojniji nego što su ih mogli ispuniti živi propovjednici. Nakon razočaranja, u proljeće 1844. godine, oni koji nisu iskreno prihvatili tu doktrinu, počeli su joj se protiviti. Kada su, u ljeto 1844. godine, objavljeni druga anđeoska poruka iz Otkrivenja 14 i “ponoćni vapaj” (Matej 25), nastalo je najžešće progonstvo onih koji su i dalje smjeli potvrđivati svoju vjeru u bliski dolazak Gospoda. Ovi protivnici su na različite načine nastojali potisnuti tu temu i na sve moguće načine ometati rad onih koji su i dalje objavljivali: “Došlo je vrijeme njegova suda.” William Miller je o ovom protivljenju rekao: “To je najneprirodnije i najneobjašnjivije.” Tako odlučan bio je otpor pred kraj dvije hiljade tristo dana da je Geo. Storrs o njemu rekao: “Završili smo s nominalnim crkvama i svim nepravednicima, osim u onoj mjeri u kojoj ovaj vapaj može utjecati na njih.”

GSAM 219.2Nakon završetka tog razdoblja, kako su se protivljenje i podsmijeh zlih dvostruko i trostruko pojačali, William Miller je o situaciji rekao: “Mi smo obavili svoj posao upozoravajući grešnike i pokušavajući probuditi formalnu crkvu. Bog je u svojoj providnosti zatvorio vrata.”¹¹

GSAM 219Opća tvrdoglavost grešnika

GSAM 219.3Ovaj postupak podsmješljivog svijeta ne samo da je otvrdnuo grešnike prema doktrini o dolasku, već je i svjedočanstvo onih u nominalnim crkvama bilo ovo: “Kad se sjetimo koliko su ‘rijetki’ slučajevi istinske preobrazbe i gotovo neusporedive drskosti i tvrdoglavosti grešnika, gotovo nehotice uzvikujemo: ‘Je li Bog zaboravio biti milostiv? Ili su vrata milosrđa zatvorena?’”¹²

GSAM 220.1Od drugog radnika čitamo još više o situaciji nakon završetka proročkog razdoblja: “Tada je bilo gotovo nemoguće doći do nevjernika, razočaranje iz 1844. godine toliko je zbunilo umove mnogih i oni nisu htjeli slušati nikakvo objašnjenje te stvari.”¹³

GSAM 220Svi pristupni putevi nevjernicima su zatvoreni

GSAM 220.2Činilo se da je takvo stanje, za to vrijeme, zatvorilo vrata pristupa svima osim onima koji su čvrsto držali svoju vjeru i nadu u skori dolazak Krista. Pošto se činilo da su vrata propovijedanja potpuno zatvorena, a adventistički narod je vidio da se u prispodobi nalaze zatvorena vrata koja se odnose na njihovo iskustvo, lako je razumjeti kako su došli do zaključka da više nema milosti za grešnike: ili, kako su neki to izrazili, da su “vrata milosti zatvorena”, pogotovo ako su smatrali da su zatvorena vrata u ovoj prispodobi i ona u Luki 13 ista. Ako su ljudi potpuno odbili slušati, time otvrdnjavajući srce, kako bi se mogli obratiti?

GSAM 220Ko je prvi propovijedao lažnu doktrinu o zatvorenim vratima?

GSAM 220.3Sada se postavlja pitanje: ko je započeo učenje doktrine “nema milosti za grešnike”? ko je u to vjerovao? i ko ju je odbacio? Kao odgovor na prvo pitanje, skrenut ćemo pažnju na izvještaj o posjeti koju je J. V. Himes u proljeće 1845. godine obavio u saveznoj državi Maine. On kaže:—

GSAM 220.4“Brat Joseph Turner i drugi su zauzeli stav da smo u velikoj suboti – da je šest hiljada godina završilo – i da stoga nijedan adventista ne bi smio više obavljati fizički rad. To bi, po njihovom mišljenju, sigurno dovelo do njihove konačne propasti.

GSAM 220.5“Dok su čekali u ovom položaju besposlice što se tiče svjetovnog ručnog rada, novo svjetlo, kako se mislilo, obasjalo je um brata Turnera, naime, da je Zaručnik DOŠAO — da je došao desetog dana sedmog mjeseca prošle židovske godine — da se tada održalo vjenčanje — da su sve djevice tada, u nekom smislu, ušle s njim na vjenčanje, i da su se vrata zatvorila!— nijedna od ovih ne može biti izgubljena, i nijedna izvana ne može biti spašena. Tako su svi duhovni poslovi ove moćne planete završeni.”¹⁴

GSAM 221Ko se žestoko usprotivio lažnoj teoriji?

GSAM 221.1Pastor Turner je počeo propovijedati svoju doktrinu “više nema milosti” u Parisu, u Maineu, i neko je vrijeme imao priličan broj sljedbenika u tom dijelu zemlje. Budući da je pristup ljudima izvan adventističke zajednice, bilo da su ispovijedali vjeru ili ne, bio potpuno zatvoren, mnogi su se sasvim prirodno priklonili Turnerovom viđenju te teme.

GSAM 221.2Da bi se izbjeglo nerazumijevanje pojma adventisti, ubuduće ćemo o ovom narodu govoriti kao o Prvodnevnim adventistima; i mnogi iz ove klase prihvatali su Turnerova gledišta. Još nisu vidjeli niti čuli istinu o suboti, niti su čuli za poruku trećeg anđela. O njima gospođa White ovako govori u jednoj od svojih publikacija:—

GSAM 221.3“Nakon isteka vremena očekivanja 1844. godine, adventisti su i dalje vjerovali da je dolazak Spasitelja vrlo blizu; smatrali su da su dospjeli do važne prekretnice i da je djelo Krista kao posrednika čovjeka pred Bogom prestalo. Nakon što su dali upozorenje o bliskom sudu, osjećali su da je njihov rad za svijet završen i izgubili su teret brige za spasenje grešnika, dok im se drski, bogohulni podsmijeh bezbožnika činio još jednim dokazom da je Duh Božji bio povučen od onih koji su odbacili njegovu milost. Sve je to učvrstilo njihovo uvjerenje da je vrijeme milosti završilo, ili, kako su to izrazili, ‘vrata milosrđa su zatvorena’. Kao što je već navedeno, adventisti su se na kratko vrijeme ujedinili u uvjerenju da su vrata milosrđa zatvorena.”¹⁵

GSAM 222.1U ovom citatu gospođa White iznosi stav koji su zauzeli Prvodnevni adventisti. Ne nagovještava čak ni da je u to vjerovala. Kao što je gore pokazano, doktrinu je prvi propovijedao Joseph Turner, u Parisu, u Maineu. Gospođa White (tada gospođica Harmon) upoznala je Josepha Turnera na gore navedenom mjestu početkom proljeća 1845. godine i čula ga kako iznosi svoju doktrinu “nema više ručnog rada za adventiste i nema više milosrđa za grešnike”, te mu je jasno rekla da “uči lažnu doktrinu; da još uvijek postoji milosrđe za grešnike i za one koji nisu svjesno odbacili istinu.”

GSAM 222Protiv teorije “Nema milosti”

GSAM 222.2J. N. Andrews, koji je živio u Parisu, Maine, 1844. i 1845. godine i koji je bio u potpunosti upoznat s ponašanjem ljudi tamo, kao i s ponašanjem Josepha Turnera, koji je učio da više nema milosti za grešnike, kaže o stavu gospođice Harmon po tom pitanju u to vrijeme: “Umjesto da ih vizije vode da prihvate ovo gledište, one su ispravile one među njima koji su se još uvijek toga držali.”¹⁶

GSAM 222.3Gospođica Harmon je po drugi put posjetila Paris u Maineu tokom ljeta 1845. godine. Što se tiče ove posjete, citirat ću gospođu Truesdail, koja je tada živjela u Parisu. Ona kaže:—

GSAM 222.4“Tokom posjete gospođice Harmon Parisu, Maine, ljeti 1845. godine, iznijela sam joj detalje o dragoj prijateljici čiji ju je otac lišio prisustvovanja našim sastancima, te stoga nije odbacila svjetlo. Ona je nasmiješeno odgovorila: ‘Bog mi nikada nije pokazao da za takve osobe nema spasenja. To su samo oni kojima je predstavljeno svjetlo istine i koji su ga svjesno odbacili.’”¹⁷

GSAM 222.5Ona također govori o trećoj posjeti gospođice Harmon Parisu, 1846. godine, na sljedeći način:—

GSAM 222Još jedno opovrgavanje lažne teorije

GSAM 222.6“Još jedna prilika vrijedna spomena bila je vizija dana 1846. godine u Parisu, Maine. Gospođici Harmon je pokazano da će, kada Sotona ne bude mogao spriječiti iskrene da ispune svoju punu dužnost, upotrijebiti svoju vještinu da ih nagovori da odu dalje od svoje dužnosti. Jedna dobra sestra je govorila crkvama da ih je Bog odbacio zato što su odbacile poruku poslatu s neba da ih spasi. Sestri Harmon je pokazano da u njenoj poruci nema istine, jer će mnogi u crkvama još prihvatiti istinu; da će dobri anđeli još početi raditi na spasenju duša u tim crkvama, i kada to učine, oni [anđeli] će ostaviti ovu sestru, s njenom porukom [što znači njenom porukom ‘bez milosti’], pred vratima.”¹⁸

GSAM 223Nema proturječnosti

GSAM 223.1Budući da postoje oni koji su veoma revnosni u pokušaju da dokažu da je gospođa White nekada propovijedala teoriju “više nema milosti za grešnike”, a sada uči suprotno, iznijet ću svjedočanstva onih koji su upoznati s njenim radom od 1845. godine, u vezi s njenim radom na obraćenju grešnika. Slijedi izjava Ire Abbeyja iz Brookfielda, okrug Madison, država New York:—

GSAM 223.2“Između 1846. i 1850. godine, brat i sestra White su dolazili u našu kuću i bili su veoma revnosni za djecu i za one koji nisu odbacili istinu. Radili su za neobraćene duše i ne sjećam se da sam ikada čuo sestru White kako kaže da nema nade za one koji su otpali od vjere i za one koji nisu odbacili istinu.”¹⁹

GSAM 223Svjedočanstvo Prvodnevnih adventista

GSAM 223.3Što se tiče onoga što Prvodnevni adventisti Nove Engleske znaju o ekstremnoj doktrini zatvorenih vrata, neka sljedeće pismo posvjedoči:—

GSAM 223.4“Od 5. do 9. augusta 1891. godine, vodio sam debatu s pastorom Milesom Grantom u Brookstonu, gradu sa oko 30.000 stanovnika. Debata je održana u velikom šatoru, a predsjedavao je gospodin John Barbour, nekadašnji predsjednik gradskog vijeća. Ovaj grad je udaljen oko dvadeset milja od Bostona. Debata je bila o pitanju subote, ali je gospodin Grant pokušao unijeti u debatu pitanje iskustva sestre White u ovom djelu. Optužio je da joj je ‘još davne 1844. godine pokazano da je probacija prošla i da više nema milosrđa za grešnike.’”

GSAM 224.1“Kao odgovor, rekao sam mu da su Prvodnevni adventisti zauzeli taj stav, gotovo svi, u jednom trenutku, prije nego što smo se odvojili od njih, i da, umjesto da je gospođa White uopće podržavala taj stav, jedna od prvih stvari koja joj je pokazana bila je da je taj stav ‘lažan’ i da još uvijek ima milosrđa za grešnike. Rekao sam: ‘To je tako i pastor Grant zna da je tako.’ Dok sam to govorio, mnogi Prvodnevni adventisti ispred mene [ta grupa je činila priličan dio velikog šatora] klimnuli su glavom u naglašenom i pozitivnom odobravanju te izjave. Dovoljno je reći da pastor Grant više nije spomenuo tu tačku tokom debate.” Potpisano: “Geo. E. Fifield, South Lancaster, Mass., 6. decembar 1895.”

GSAM 224Gospođa White uvijek u potrazi za spasenjem grešnika

GSAM 224.3Da je gospođa White radila na obraćenju grešnika od 1844. do danas, dodatno se dokazuje ovim činjenicama: Ona i pastor White održali su sastanak u kući Alberta Beldena, u Rocky Hillu, Connecticut, koji je počeo 20. aprila 1848. Na ovom sastanku je vršen napor za neke ljude iz svijeta. Pastor White i njegova supruga iskazali su poseban interes za takve duše. Na ovu temu navodimo svjedočanstvo jednog pripadnika ove grupe koji je primio krštenje od pastora Whitea. John Y. Wilcox, pišući iz Kensingtona, Conn., 22. februara 1891., kaže:—

GSAM 224.4“Došao sam do istine u vrijeme kada su se sastanci održavali u nedovršenoj prostoriji kuće brata A. Beldena u Rocky Hillu, Conn. Svjetlost sadašnje istine primio sam pod radom brata i sestre White. Uskoro nakon toga krstio me je brat White. Da nisam dobio ohrabrenje i snagu od njih, ne znam bih li se ikada usudio pomisliti ili osjetiti da me je Gospod prihvatio. Duboko su se interesovali za mene i trudili su se da mi pomognu.”

GSAM 225.1Pastor White je o tom sastanku rekao u pismu Stockbridgeu Howlandu iz Topshama, Maine: “Brat Bates je predstavio zapovijedi u vrlo jasnom svjetlu, a njihova važnost je naglašena vrlo moćnim svjedočanstvima. Riječ je djelovala tako da je učvrstila one koji su već bili u istini i da je probudila one koji se još nisu potpuno odlučili.”

GSAM 225Rad za grešnike u Oswegu, N.Y.

GSAM 225.2Godine 1849. pastor James White i njegova supruga radili su u Oswegu, N.Y. Na tim sastancima Hiram Patch i gospođica Benson, koji su bili zaručeni, obratili su se Bogu i sadašnjoj istini.

GSAM 225.3U martu 1850. godine, sastanci su ponovo održani u Oswegu. U časopisu Present Truth za april, pastor White, govoreći o tim sastancima, rekao je:

GSAM 225.3“Sada se među djecom ostatka u ovom gradu vodi vrlo zanimljiv rad. Njihovo spasenje je bila glavna tema na našim sastancima posljednje dvije subote, i Bog nas je čudesno blagoslovio. Istina je imala dobar utjecaj na nas, kao i na našu djecu. U veče nakon posljednjeg prvog dana, održali smo sastanak posebno za njihovu dobrobit, i Duh Gospodnji se izlio među nas. Sva su se djeca poklonila Gospodu i činilo se da osjećaju važnost čuvanja zapovijedi, posebno pete, i traženja spasenja kroz Isusa Krista. To je bio jedan od najzanimljivijih sastanaka kojima sam ikada prisustvovao.”

GSAM 225.4U časopisu Present Truth iz novembra 1849. godine, pastor White je objavio izvještaj o brojnim ljudima koji su se obratili i kršteni; a u posljednjem broju tog časopisa iz 1850. godine nalazi se izvještaj o sastanku održanom u Waitsfieldu, Vt., i o prisustvu Hemana Churchilla, koji se tek bio obratio od svijeta. U članku se o njemu govori kao o “bratu”. Kako bi to bilo moguće ako više nema milosti za grešnike?

GSAM 226Svjedočanstvo dvadeset i jednog svjedoka

GSAM 226.1U vezi s tim donosimo svjedočanstvo koje je 1888. godine potpisao dvadeset i jedan pojedinac, od kojih je svaki bio u adventnom pokretu 1844. godine i bio je upoznat s pojavom poruke trećeg anđela. Svi su bili u poruci prije 1851. godine, a većina njih bila je povezana sa adventistima sedmog dana gotovo od samog početka poruke:—

GSAM 226.2“Mi, dolje potpisani, budući da smo dobro upoznati s adventnim pokretom 1844. godine prilikom isteka vremena, i budući da smo također prihvatili istinu poruke trećeg anđela još 1850. godine, ovim rado potpisujemo svoja imena na sljedeću izjavu u vezi s doktrinom zatvorenih vrata koju su zagovarali vjernici poruke trećeg anđela od njezina nastanka do navedenog datuma, i nadalje.

GSAM 226.3“Vjerovali su, u skladu sa Otkrivenjem 3:7, 8 i drugim pismima, da je na kraju dvije hiljade tristo dana iz Daniela 8:14, Krist završio svoje djelo u prvom odjeljku nebeskog svetišta, prenio svoju službu u najsvetiji odjeljak i započeo djelo suda, mijenjajući time svoj odnos u tom pogledu prema planu spasenja. Ovdje su jedna vrata otvorena, a druga zatvorena.

GSAM 226.4“Vjerovali su da su oni koji su imali jasno svjetlo o poruci prvog anđela, a okrenuli su se protiv nje, žestoko joj se suprotstavljajući, odbačeni od Boga. Ali nisu vjerovali da će oni koji nisu imali svjetlo ili oni koji prije 1844. nisu dosegli godine odgovornosti, ako budu tražili Boga iskrenim srcima, biti odbačeni.

GSAM 226.5“Iako su, zajedno s Williamom Millerom i velikom masom adventista neposredno nakon isteka vremena, vjerovali da je njihov rad za svijet završen i da će Gospod doći vrlo brzo, ipak, nakon što je svjetlost o svetištu i trećoj poruci objasnila njihovo razočaranje, nisu vjerovali da je milosrđe prošlo, osim za one koji su odbacili svjetlost.”

GSAM 227.1Potpisali: “J. B. Sweet, South Saginaw, Mich.; Samuel Martin, West Rindge, N.H.; Ira Abbey, North Brookfield, N.Y.; gđa R. B. Abbey, North Brookfield, N.Y.; gđa Diana Abbey, North Brookfield, N.Y.; gđa L. B. Abbey, North Brookfield, N.Y.; Heman S. Gurney, Memphis, Mich.; Ann E. Gurney, Memphis, Mich.; William Gifford, Memphis, Mich.; gđa Mary S. Chase, Battle Creek, Mich.; S. M. Howland, Battle Creek, Mich.; gđa F. H. Lunt, Battle Creek, Mich.; gđa Melora A. Ashley, Battle Creek, Mich.; gđa Caroline A. Dodge, Battle Creek, Mich.; gđa Sarah B. Whipple, Battle Creek, Mich.; gđa Uriah Smith, Battle Creek, Mich.; gđa Paulina R. Heligass, Moline, Kan.; R. G. Lockwood, St. Helena, Cal.; gđa R. G. Lockwood, St. Helena, Cal.; Reuben Loveland, North Hyde Park, Vt.; gđa Belinda Loveland, North Hyde Park, Vt.”

GSAM 227Pogrešno shvaćena vizija

GSAM 227.2Napravljen je pokušaj da se vizija, koja je data gospođi White u Topshamu, Maine, 24. marta 1849. godine, protumači kao učenje ove pogrešne doktrine — nema više milosti za grešnike. Ovo viđenje je dato upravo kada su se “kucanja iz Rochestera” (spiritualizam) počela uvoditi. Gospođa White je vidjela da će se tajanstveni znakovi i čuda i lažne reformacije povećavati i širiti. Te reformacije nisu bile reformacije od greške ka istini (nije rekla da takvih reformacija nikada neće biti, već da su one koje su joj pokazane, gdje su koristili ljudski utjecaj, takve), već od lošeg ka gorem; jer oni koji su ispovijedali promjenu srca samo su se obukli u vjersko ruho koje je prekrivalo bezakonje zlobnog srca. Neki su se činili zaista obraćenima, te su time mogli prevariti Božji narod; ali da su se njihova srca mogla vidjeti, pojavila bi se crna kao i prije.

GSAM 227.3Ona je tada rekla: “Moj anđeo pratilac mi je rekao da tražim duševne muke za grešnike kao što je nekada bilo. Tražila sam, ali ih nisam mogla vidjeti; jer je vrijeme njihovog spasenja prošlo.”²⁰

GSAM 228.1Tvrdilo se da je ova vizija učila da više nema milosti za grešnike, ali mi pitamo: kako bi to bilo moguće kada se ona protivila toj doktrini od samog trenutka kada ju je Joseph Turner prvi put propovijedao u proljeće 1845. godine i kada je sve vrijeme marljivo radila na obraćenju i spasenju grešnika?

GSAM 228.2U djelu Supplement to Experience and Views, objavljenom 1854. godine, gđa White kaže: “‘Lažne reformacije’ na koje se misli tek treba da budu u potpunosti viđene. Ovo viđenje se odnosi naročito na one koji su čuli i odbacili svjetlo adventne doktrine. Predani su snažnim obmanama. Takvi neće imati ‘mučnu brigu za grešnike’ kao nekada.”²¹

GSAM 228.3Protivnici tvrde da znaju više o tome šta je gospođa White vidjela u ovoj viziji nego što je ona sama znala. Ispitajmo to na trenutak u vezi s njihovom verzijom; naime, da je ona gledala stanje grešnika umjesto stanja propovjednika buđenja. Tako je gledala grešnike da bi pronašla “muku duše za grešnike, ali je nije mogla vidjeti.” Ko je ikada pronašao duševnu brigu za grešnike jednostavnim gledanjem u grešnike? Ali, pitamo se, šta je sa osobama spomenutim u gornjem svjedočanstvu koje su jednostavno koristile ljudski utjecaj i mesmerizam da bi dobile obraćenike, nazivajući to djelom Duha Božijeg? Jesu li ovi protivnici, koji su bili tako željni pokazati da je gđa White učila ekstremnu teoriju “zatvorenih vrata”, spremni priznati da su ti obnovitelji bili sveti ljudi i da su dobijali istinske obraćenike?

GSAM 228.4Svakom poštenom umu je očigledno da su osobe o kojima je ovdje riječ bile one koje su tvrdile da imaju tu duhovnu muku, dok su odbacile svjetlo i istinu i koristile mesmerizam da bi pridobile obraćenike. Takvi nisu mogli imati istinsku duhovnu muku za grešnike kada su sami bili predmet osude; jer je “vrijeme njihova [njihovog vlastitog] spasenja prošlo.”

GSAM 229.1Iz vizije gospođe White od 24. marta 1849. godine, neki su pokušali izvući zaključak da je ona učila kako više nema milosti za grešnike; ali mi smo već pokazali da je 1845. godine, u Parisu, Maine, ona učila da ima milosti za sve koji nisu svjesno i s punim razumijevanjem odbacili svjetlo i istinu. U viđenju koje je dato na istom mjestu 1846. godine, pokazano je da Gospod ima “narod u crkvama koji nije odbacio istinu”. Onima koji su mislili drugačije, upućen je prijekor, govoreći da će anđeli Božiji još raditi za takve, i kada oni budu radili, oni koji su ih osuđivali ostat će vani.

GSAM 229.2Ponovo, u aprilu 1848. godine, pastor White i njegova supruga radili su u Rocky Hillu, Connecticut, na obraćenju grešnika. Sve to dokazuje da se vizija od 24. marta 1849. godine podudara s onom danom u Parisu, Maine, 1846. godine, i s postupkom kojeg su se pridržavali ove Božije sluge u aprilu 1848. godine.

GSAM 229Pobijeđen lažni propovjednik buđenja

GSAM 229.3Ova vizija je prvi put objavljena u Connecticutu, 1849. godine. Jedan propovjednik je tamo vrlo revno radio da pridobije obraćenike, čak je tvrdio da ima dar jezika. Trudio se steći utjecaj nad malom skupinom poštivalaca subote u Rocky Hillu. Jednu od njih je nazivao “draga svetica Gospodnja”. U njegovoj prisutnosti gospođa White je imala viziju koja je pokazala obmanjujuću prirodu njegovog djela i da njegova “draga svetica” slijedi put koji nije u skladu sa sedmom zapovijedi. Ta “svetica” je negirala optužbu, a propovjednik je uporno molio, tražeći da stekne saosjećanje za “jadnu Gospodnju sveticu”, kako ju je nazivao. Sljedeće noći ova mlada žena je dobila napad bolesti cholera morbus i mislila je da će umrijeti. Pozvala je gospođu White i priznala da je ono što joj je pokazano o njoj bilo istina; da je kriva upravo za ono što je gospođa White izjavila. Tako ovaj lažni propovjednik nije uspio obmanuti tu zajednicu, a priroda njegovog rada je razotkrivena, što je iznenada prekinulo njegove napore na tom mjestu.

GSAM 230Još jedan lažni propovjednik preporoda u Oswegou, N.Y.

GSAM 230.1Kao daljnji primjer načela iznesenog u gornjem svjedočanstvu, i da pokažemo kako su pastor White i njegova supruga i dalje radili na obraćenju grešnika 1849-50. godine, navodimo sljedeće činjenice, koje su mi ispričali Elias Goodwin i drugi rani članovi crkve u Oswegou, država New York:—

GSAM 230.2U to vrijeme (1849) u tom mjestu je živio mladić po imenu Hiram Patch. Bio je zaručen za mladu djevojku kojom se ubrzo potom oženio. Bili su neobraćeni ljudi, ali su prisustvovali sastancima koje su održavali pastor White i njegova supruga i bili su gotovo uvjereni da postanu kršćani. U to vrijeme u jednoj od crkava u Oswegou započeo je duhovni preporod, ne od strane sveštenstva, već od istaknutog laika, blagajnika okružnih sredstava. Taj čovjek je djelovao vrlo revnosno i ispovijedao je da osjeća veliki teret za grješnike. Stiskao bi ruke dok se molio za neobraćene, očigledno u najvećoj nevolji zbog njihovog izgubljenog stanja.

GSAM 230.3Gospodin Patch i njegova zaručnica išli su na te sastanke za preporod i bili su u nedoumici kako da odluče. Jednom su bili prisutni kada je gospođa White imala viziju u kojoj joj je ukazano na Hošeu 5:6, 7, koji glasi: “Sa svojim stadima i svojim krdima ići će da traže Gospoda; ali ga neće naći, jer se od njih udaljio. Izvršili su izdaju Gospoda; jer su začeli tuđu djecu: sada će ih mjesec proždrijeti zajedno s njihovim dijelovima.” Pokazano joj je da oni koji su vodili ovo buđenje nisu bili u pravu pred Bogom i da nisu imali istinski teret za duše grešnika.

GSAM 231Predviđanje neuspjeha

GSAM 231.1Onda je rekla gospodinu Patchu: “Rečeno mi je da vam kažem da će se u ovom slučaju izreka iz teksta doslovno ispuniti. Sačekajte mjesec dana i sami ćete saznati kakvi su ljudi uključeni u ovo buđenje i koji tvrde da imaju tako veliki teret za grešnike.” Gospodin Patch je rekao: “Čekat ću.”

GSAM 231.2U roku od četrnaest dana od kada je ova vizija data, navedeni blagajnik, koji je tvrdio da ima takvu duševnu muku za grešnike, u svojoj glumljenoj agoniji doživio je pucanje krvnog suda u stomaku i morao je biti odveden u krevet zbog gubitka krvi. Poslovanje blagajne preuzeo je šerif okruga, koji je zajedno s jednim od policajaca pregledao stanje na blagajničkoj knjizi, a zatim prebrojao novac u pripremi za preuzimanje posla, kada, gle, nedostajalo je tačno 1.000 dolara.

GSAM 231.3Šerifu i policajcu se činilo nemogućim da čovjek koji je tako predan oživljavanju može biti kriv za uzimanje novca. Mislili su da ga je morao isplatiti, a zaboraviti napraviti odgovarajući unos u knjigu; ili ga je možda položio u banku, pa se nije pojavio na računu u sefu. U svakom slučaju, morali su od njega tražiti zadovoljavajuće objašnjenje, ali to se moralo učiniti oprezno; jer da je imao novac, nesumnjivo bi se potrudio da ga sakrije. Stoga je dogovoreno da jedan od njih krene ispred i sakrije se u šupi iza kuće, kako bi nadgledao stražnja vrata u slučaju bilo kakvih pokušaja, dok bi šerif ušao kroz ulazna vrata. Kada je šerif prišao kući i ušao kroz ulazna vrata, ugledao je haljinu žene koja je upravo izlazila na stražnja vrata. Čovjek u šupi vidio je kako žena brzo odlazi do snježnog nanosa, kopa rupu u snijegu, tamo polaže nešto, što je potom prekrila snijegom, i vraća se u kuću.

GSAM 232.1Šerif je došao do kreveta blagajnika i, nakon što se raspitao o njegovom zdravstvenom stanju, nagovijestio mu je nedoumice koje su imali u uredu, sugerirajući da bi on vjerovatno mogao objasniti problem. Čovjek, veoma uzrujan, podigao je ruku prema nebu i, prizivajući Boga za svjedoka, rekao je da ne zna ništa o novcu. Upravo tada je ušla žena i pitala šta se dešava i zašto je njen muž toliko uzbuđen. Muškarac je odgovorio: “Misle da mi imamo njihov novac.” Žena je tada podigla ruke na isti način i prizvala Boga za svjedoka da oni nemaju novac i da, osim toga, ne znaju ništa o njemu. Čim je izgovorila ovu rečenicu, policajac, koji je požurio iz svog skrovišta do snježnog nanosa kad je ona ušla u kuću, umiješao se ovim riječima: “Gospođo, šta je ovo? Vidio sam vas kako ste istrčali iz kuće i ostavili ovo u snježnom nanosu, i evo je, nestala vreća novca, na kojoj piše 1.000 dolara.”

GSAM 232.2Kao što se i moglo očekivati, to buđenje je iznenada propalo. Gospodin Patch i njegova zaručnica, nakon što su saznali kakav je bio karakter vođe buđenja, zauzeli su stav za istinu i pridružili se adventistima sedmog dana, u čijoj su crkvi ostali vrijedni članovi do dana svoje smrti.

GSAM 232.3Ova vizija, kao što se jasno vidi, data je u interesu i za posebnu korist nevjernika i rezultirala je obraćenjem grešnika, dok je njen neposredni utjecaj bio na one koji su sami bili grešnici i koje je Gospod odbacio zbog njihove licemjernosti. Oni su “postupili izdajnički prema Gospodu”; ispovijedajući da imaju veliku duševnu brigu za grešnike, oni su samo začeli “tuđu djecu.”

GSAM 232Licemjeran radnik u Camdenu, N.Y.

GSAM 232.4Među ostalim mjestima koja su pastor i gospođa White posjetili tokom zime 1849–50. godine bio je i grad Camden u saveznoj državi New York, otprilike četrdeset milja od Oswegoa, gdje su još uvijek živjeli. O ovom sastanku gospođa White kaže:

GSAM 232.4“Prije odlaska mi je pokazana mala družina koja je tamo ispovijedala istinu, i među njima sam vidjela ženu koja je ispovijedala veliku pobožnost, ali koja je bila licemjerka i obmanjivala Božji narod.”²²

GSAM 233.1U januaru 1884. godine, dok sam radio u saveznoj državi New York, saznao sam sljedeće pojedinosti od gospodina Prestona, koji je živio u Camdenu u vrijeme gore spomenute konferencije i kod kojeg su pastor White i njegova supruga odsjeli tokom sastanka:—

GSAM 233.2“Ova žena je propovijedala ekstremne stavove o temi posvećenja, govoreći da postoji stanje savršenstva koje treba dostići, u kojem bi osoba bila potpuno iznad Božijeg zakona; i tvrdila je da je dostigla to savršeno stanje. Ovom doktrinom svetosti uznemiravala je umove nekih od naših ljudi u Camdenu. Sestri White je pokazano da je, uprkos svojoj hinjenoj svetosti, srce te žene bilo crno od grijeha, a u životu je bila pokvarena.

GSAM 233.3“Dok je bila na ovom mjestu, sestra White je dobila još jedno viđenje, u prisustvu ove žene, za koju se činilo da ima veliki teret duše za nepokajane; ali sestra White joj je rekla da to nije bila iskrena duhovna borba za grešnike, jer je njen vlastiti životni put bio takav da ona sama nije bila u pravu pred Bogom. ‘Dakle’, rekao je gospodin Preston, ‘ono što se naziva Camden vizijom definitivno i posebno se odnosilo na slučaj te žene, a ne na stanje grešnika općenito, i mi smo to tako razumjeli u to vrijeme.’”

GSAM 233.4Nakon što je gospođa White ispričala svoju viziju, žena je ustala i rekla: “Bog zna moje srce i da ga možete vidjeti, vidjeli biste da je čisto i bistro.” Tako je sastanak završen. Međutim, ubrzo nakon toga žena je teško oboljela i mislila je da umire. Rekla je: “Moram vidjeti sestru White; imam joj nešto priznati. Rekla sam joj da sam dobra žena, da sam čista. To nije tako. Ja sam zla žena. Ovaj čovjek s kojim živim nije moj muž. Napustila sam dobrog muža u Engleskoj i jedno malo dijete, i pobjegla s ovim čovjekom. Nikada se nismo vjenčali. Prikazivala sam se kao doktorica i prodavala sam lijekove za koje sam se na sudu zaklela da su me koštali 1 dolar po bočici, a koštali su me samo dvanaest centi po bočici. Također sam se zaklela da je krava koju smo prodali siromašnom čovjeku koštala 30 dolara, a koštala nas je samo 20 dolara.”²³

GSAM 234.1Na takve licemjerne pretendere odnose se riječi gospođe White o “muci duše za grešnike”, a ne na grešnike općenito. Uzimajući u obzir gore iznesene činjenice, koje pokazuju da je doktrina “nema više milosti” za grešnike bila u potpunosti osuđena od samog početka njenog propovijedanja u proljeće 1845; i da je gospođa White od tog datuma marljivo radila na obraćenju grešnika, ko može vjerovati da je 1851. godine, kada je objavila djelo pod nazivom Experience and Views, namjeravala podučavati da “više nema spasenja za grešnike”?

GSAM 234Čovjek bez milosti

GSAM 234.2Čak i tako kasno kao 1848. godine, tu i tamo je ostajao pojedinac koji je tvrdio da više nema milosti za grešnike. Ti, međutim, nisu bili adventisti sedmog dana. Jedan pripadnik ove grupe, po imenu Sweet, živio je u gradu Rochesteru, N.Y. Neposredno nakon što sam javno ispovijedio vjeru i kršten među Prvodnevnim adventistima, prisustvovao sam skupu u šatoru u Canandaigui, N.Y., koji su vodili pastori J. C. Bywater i Geo. W. Burnham. Taj čovjek Sweet je bio prisutan i izrazio je vrlo ozbiljne sumnje u iskrenost mog religijskog iskustva, jer je “smatrao da sada nije moguće da se grešnici pokaju”.