Poglavlje 7 — Brzi napredak poruke

GSAM 126.1“I vidjeh drugog silnog anđela kako silazi s neba, obučenog u oblak, i duga bijaše nad glavom njegovom, i lice njegovo bijaše kao sunce, a noge mu kao stupovi od ognja; i imao je u ruci malu knjigu otvorenu; i postavi nogu svoju desnu na more, a lijevu na zemlju, i povika glasom silnim, kao kad lav riče: i kad je zavikao, sedam gromova odasla svoje glasove.... I anđeo kojeg sam vidio kako stoji na moru i na zemlji podiže ruku svoju prema nebu i zaklinje se onim koji živi zauvijek, koji stvori nebo i što je u njemu, i zemlju i što je u njoj, i more i što je u njemu, da vremena više neće biti: nego da se u danima glasa sedmog anđela, kada on počne trubiti, dovrši tajna Božija, kao što je objavio svojim slugama, prorocima.”¹

GSAM 126Anđeo, simbol ljudskih glasnika

GSAM 126.2Kao što je već pokazano, djelo propovijedanja evanđelja povjereno je čovjeku, a Gospod je obećao svoj blagoslov na to sredstvo sve do “kraja svijeta”.² Dakle, anđeo koji donosi ovu poruku mora biti simbol poruke o vremenu koja će se propovijedati stanovnicima zemlje. Poruka se objavljuje iz knjige koja je “otvorena”, što jasno implicira da je nekada bila zatvorena. Ovi glasnici su cijenjeni od Boga; jer je “duga”, znak Božijeg saveza, nad njima, i oni stoje odjeveni u svjetlost Božije slave, i objavljuju poruku na osnovu autoriteta Stvoritelja svega. Ono što se ovdje objavljuje je poruka o vremenu, nekada “zapečaćena”, ali sada objavljena iz “otvorene” knjige.

GSAM 127.1U prethodnim poglavljima dokazano je da je Gospod označio vrijeme kada će svjetlost biti dana u vezi sa završetkom velikog proročkog razdoblja — dvije hiljade tristo dana — koje vodi do istražnog suda; da je proročanstvo da će se znanje povećati tačno ispunjeno podizanjem mnogih kojima je on otkrio tu svjetlost; i da je također odredio vrijeme kada se treba naučiti “priča o smokvi”, podižući tada i tamo svoje učitelje da izađu i objave tu priču svijetu. Podjednako tačno je odredio trenutak kada poruka o vremenu treba da preraste u svoj glasni vapaj, i jednako tačno se to i ispunilo.

GSAM 127Snažni vapaj Prve poruke

GSAM 127.2Vrijeme kada je trebao biti izrečen glasni vapaj ove objave je pitanje od interesa. Ovdje je postavljeno između zvuka šeste i sedme trube, što se može vidjeti ne samo po njegovom položaju u biblijskom zapisu, već i po samoj poruci, koja kaže: “U danima glasa sedmog anđela, kada on počne trubiti, misterija Božija biće dovršena, kao što je objavio svojim slugama, prorocima.” Ovo je konačan dokaz da se vrijeme objavljeno u ovoj poruci proteže do trubljenja sedme trube.

GSAM 127Vrijeme Glasnog Poziva

GSAM 127.3Kada sedmi anđeo zasvira, čitamo da je “otvoren hram Božji na nebu i u njegovu hramu viđen je Kovčeg saveza.”³ U službi zemaljskog svetišta, prostorija koja je sadržavala Kovčeg — najsvetije mjesto — otvarala se samo jednom godišnje; to je bilo na Dan pomirenja, i u svrhu brisanja grijeha — čišćenja svetišta. Vrijeme o kojem su proroci govorili, kada bi ovo djelo čišćenja, koje je Krist izvršio, trebalo da se dogodi, je na kraju dvije hiljade tristo dana.⁴ Također se navodi da kada sedmi anđeo zatrubi, glasovi na nebu kažu da je došlo vrijeme da se mrtvi sude.⁵

GSAM 128.1Ovaj proročki simbol iz Otkrivenja 10 predstavlja vrijeme kada ova poruka treba odjeknuti “glasnim glasom”, a naposljetku “kao kad lav riče”. Vrijeme kada je, prema ovoj proročanskoj objavi, poruka trebala dosegnuti svoj “glasni vapaj” proteže se od kraja šeste trube do kraja tog proročanskog razdoblja koje vodi do čišćenja svetišta, drugim riječima, do kraja dvije tisuće tristo dana. Prve četiri trube ispunile su se u ratovima Gota, Vandala, Huna itd., koji su podijelili Zapadni Rim na deset dijelova ili kraljevstava.

GSAM 128Peta truba

GSAM 128.2Peta truba predstavlja uspon muhamedanizma sa njegovim oblakom zabluda, ali posebno period od “pet mjeseci”, odnosno stotinu i pedeset doslovnih godina od vremena kada su “imali kralja nad sobom”. 27. jula 1299. godine Osman, osnivač Osmanskog carstva, napao je teritoriju Nikomedije. Od tog vremena Osmanlije su uznemiravali i “mučili” Istočno Rimsko carstvo sve do 27. jula 1449. godine, sto pedeset godina od odzvuka pete trube. U to vrijeme Turci su došli sa svojim snagama protiv samog grada Konstantinopola, koristeći barut u svom ratovanju; i iz teškog topa, za čije je vučenje, kako kaže historičar Gibbon, bilo potrebno šezdeset volova, ispaljivali su velike stijene na zidine Konstantinopola.

GSAM 128Završetak šeste trube

GSAM 128.3Otprilike u to vrijeme umro je Ivan Paleolog, kojeg historici smatraju posljednjim grčkim carem. Konstantin Dejes bio je zakoniti nasljednik prijestolja, ali se kaže da su ga strahovi od Murata, turskog sultana koji je vodio rat protiv njega, naveli da zatraži dozvolu od Murata da se popne na prijestolje. Takav čin gotovo bi se mogao smatrati odricanjem od prijestolja u korist Turaka. Zapravo, vrlo brzo Osmanlije su došle u posjed grada Konstantinopola i Istočnog Rimskog carstva. Tako su (politički) “ubili” to carstvo koje su prethodno “mučili”. Trebali su ga “ubiti” na “sat vremena, i dan, i mjesec, i godinu”.

GSAM 129.1Ako ovo uzmemo kao proročansko vrijeme, dan za godinu, koliko bi to bilo vremena? Problem je jednostavan: godina, 360 dana ili godina; mjesec, 30 dana ili godina; i jedan dan, jedna godina — ukupno 391 dan ili, doslovno, 391 godina. Budući da je sat dvadesetčetvrti dio dana, kao simbol, predstavljao bi pola mjeseca, odnosno petnaest dana. Cijelo vrijeme muslimanske nezavisne vlasti nad teritorijom Istočnog Rimskog carstva stoga bi bilo 391 godinu i 15 dana. To, dodano 27. julu 1449. godine, dovodi nas do 11. augusta 1840. godine kao kraja perioda turske nezavisnosti, kako je navedeno pod šestim trubanjem.

GSAM 129Dr. Josiah Litch predviđa pad Osmanskog carstva

GSAM 129.2Godine 1838. dr. Josiah Litch iz Philadelphije, Pennsylvania, prihvativši istinu koju je iznio William Miller, pridružio se radu na širenju poruke. Pripremio je članke za javni tisak na temu sedam truba Otkrivenja. Zauzeo je čvrst stav da će šesta truba prestati svirati i da će Osmansko carstvo pasti 11. augusta 1840. godine, te da će to svijetu dokazati da jedan dan u simboličkom proroštvu predstavlja jednu godinu stvarnog vremena.

GSAM 129.3Neki od braće, pa čak i oni koji su vjerovali s njim u ovo, drhtali su od straha zbog ishoda “ako se to ne bi ostvarilo”, kako je on rekao. To ga, međutim, nije obeshrabrilo, već je nastavio dalje čineći sve što je u njegovoj moći da proširi svoje stavove o turskom pitanju. Javni časopisi su širili njegovu tvrdnju o toj temi. Klubovi nevjernika raspravljali su o tom pitanju na svojim sastancima i govorili: “Evo čovjeka koji se na nešto odvažuje, i ako se ovo pokaže tačnim, to će bez sumnje potvrditi njegovu tvrdnju da dan u proroštvu simbolizira godinu, da dvije hiljade trista dana predstavlja toliko godina i da će se one završiti 1844.”

GSAM 130.1Objavljivanje predavanja dr. Litcha izazvalo je opće uzbuđenje, i tako su mnoge hiljade ljudi pozvane da prate razrješenje poteškoća koje su nastale između Mehmeda Alije, paše egipatskog, i turskog sultana. Stotine su rekle: “Ako se ova stvar razriješi onako kako je doktor tvrdio, to će potvrditi princip ‘godina-dan’ u tumačenju simboličkog vremena, i mi ćemo postati adventisti.”

GSAM 130Turski sultan u ratu s pašom Egipta

GSAM 130.2Nekoliko godina prije 1840. godine, sultan je bio upleten u rat s Mehemetom Alijem, pašom Egipta. Godine 1838. sukob između sultana i njegovog egipatskog vazala privremeno je obuzdan utjecajem stranih ambasadora. Međutim, 1839. godine neprijateljstva su ponovo započela i trajala su sve dok u općoj bitci između sultanskih trupa i trupa Mehemeta Alije, sultanova vojska nije bila potpuno razbijena i uništena, a njegova flota zauzeta od strane Mehemeta Alije i odvedena u Egipat. Sultan je bio toliko potpuno oslabljen da je, kada je rat ponovo počeo u augustu, imao samo dva ratna broda prve klase i tri fregate kao tužne ostatke nekada moćne turske flote. Mehemet je odlučno odbio da preda tu flotu i vrati je sultanu, te je izjavio da će je spaliti ako mu sile pokušaju oduzeti. U takvom stanju stvari su bile kada su se 1840. godine Engleska, Rusija, Austrija i Pruska umiješale i odlučile na rješavanje spora; jer je bilo očigledno da bi, da se ostavi po strani, Mehmed uskoro postao gospodar sultanovog prijestolja.

GSAM 131Intervencija savezničkih sila

GSAM 131.1“Sultan je prihvatio ovu intervenciju savezničkih sila i time dobrovoljno prepustio rješavanje pitanja u njihove ruke. Konferencija ovih sila održana je u Londonu, a šejk, efendi-beg Likgis, bio je prisutan kao osmanski punomoćnik. Sastavljen je ultimatum koji je trebalo predstaviti paši egipatskom, kojim bi mu sultan ponudio nasljedno upravljanje Egiptom i cijelim onim dijelom Sirije koji se proteže od Sueckog zaljeva do jezera Tiberijskog, zajedno sa pokrajinom Akre, doživotno; on bi, sa svoje strane, morao evakuisati sve ostale dijelove sultanovih posjeda koje je tada okupirao i vratiti osmansku flotu. U slučaju da odbije ovu ponudu sultana, četiri sile bi preuzele stvar u svoje ruke i koristile druga sredstva da ga natjeraju na poslušnost, kako god bi smatrale prikladnim.

GSAM 131.2“Bilo je očigledno da će, čim ovaj ultimatum dospije u ruke Mehmeda Alije, stvar zauvijek izmaknuti kontroli prvog [sultana], te da će rješavanje njegovih poslova od tog trenutka biti u rukama stranih sila.

GSAM 131Proročanstvo se ispunilo—Kraj turske nezavisnosti

GSAM 131.3“Sultan je poslao Rifata Beja državnim parobrodom u Aleksandriju da paši uruči ultimatum. Ultimatum mu je uručen, a on ga je preuzeo u svoje ruke jedanaestog augusta 1840. godine! Istog dana sultan je uputio bilješku ambasadorima četiri sile, pitajući koji plan treba usvojiti u slučaju da paša odbije da ispuni uslove ultimatuma; na što su oni odgovorili da je sve predviđeno i da nema potrebe da se uznemirava zbog bilo kakve nepredviđene situacije koja bi mogla nastati. Tog dana je istekao period od tristo devedeset i jedne godine i petnaest dana predviđen za opstanak Osmanske vlasti; a gdje je bila sultanova nezavisnost?—Nestala!”⁶

GSAM 132.1Od tog dana do danas sultan je morao djelovati pod diktatom sila i gledati raspad svog carstva, dok je ono, komad po komad, pripadalo njima.

GSAM 132Razbuđeno javno interesovanje za proročanstva

GSAM 132.2Ovo zapanjujuće ispunjenje proročanstva imalo je ogroman utjecaj na javno mnijenje. Pojačalo je interes naroda za slušanje o ispunjenim proročanstvima i onima koja se ispunjavaju. Dr. Litch je rekao da je u roku od nekoliko mjeseci nakon 11. augusta 1840. godine primio pisma od više od hiljadu istaknutih nevjernika, od kojih su neki bili vođe klubova nevjernika, u kojima su naveli da su odustali od borbe protiv Biblije i da su je prihvatili kao Božju objavu čovjeku. Neki od njih su se potpuno obratili Bogu, a brojni su od njih postali vješti govornici u velikom pokretu drugog dolaska. Neki su se Dr. Litchu ovako izrazili: “Tvrdili smo da tumači proroštva citiraju iz ustajalih stranica historije kako bi potkrijepili svoje tvrdnje o ispunjenju proroštava; ali u ovom slučaju imamo žive činjenice pred našim očima.”

GSAM 132.3Da bih ilustrirao kako je, upravo na kraju šeste trube, poruka o dolasku počela ići “glasnim glasom”, navest ću jedan slučaj koji mi je ispričao jedan od aktera u ovoj poruci.

GSAM 132.4Godine 1840, E. C. Williams, veliki proizvođač šatora i jedara iz Rochestera, N.Y., prihvatio je poruku i pozvao pastore Millera i Himesa da dođu u Rochester i govore hiljadama ljudi iz tog grada. Oni su odgovorili da nemaju novca potrebnog da osiguraju dvoranu dovoljne veličine da primi sve ljude. On je odgovorio: “Imam kružni šator prečnika 120 stopa. Postavit ću ga, namjestiti i brinuti se za njega, besplatno. Dođite i objavite poruku.” “Došli su,” rekao mi je, “i šator nije mogao primiti ni pola onih koji su došli da slušaju, pa sam dodao spojnicu dugu četrdeset stopa, čime je šator postao veličine 160 x 120 stopa. Taj šator je svakodnevno bio ispunjen ljudima, a stotine su se gužvale vani, svi željni da čuju riječ.”

GSAM 133Stotine objavljuju poruku

GSAM 133.1Kako bi se zadovoljila rastuća zainteresovanost, u ljetnim mjesecima korišteni su veliki šatori, a sastanci su se održavali u šumarcima. Neke od najvećih crkvenih zgrada i javnih dvorana korištene su zimi, i sve su bile prepune zainteresovanih slušalaca do posljednjeg mjesta. Umjesto da pastor Miller sada stoji “gotovo sam” u objavljivanju poruke, kao prije 1840. godine, oko tristo ljudi pridružilo mu se u javnom proglašenju završetka dvije hiljade tristo dana i u uzvikivanju: “Više neće biti vremena” i “Došlo je vrijeme njegova suda.” Tako vidimo kako je, kada je došao Gospodnji čas da poruka krene u svoj svjetski napredak, njegova riječ ispunjena i milioni su bili potaknuti željom da čuju poziv.

GSAM 133.2Ono što je bilo istina za pokret u Americi, bilo je istina i u drugim zemljama. Od godine 1840., umjesto da nekoliko pojedinaca širi svoje publikacije, desetine su, takoreći, iskočile na čelo da objave taj vapaj. U Engleskoj je sedamsto propovjednika samo iz Crkve Engleske objavljivalo tu poruku, da ne spominjemo desetine drugih koji su bili posvećeni istom djelu. U više od dvadeset različitih vodećih naroda svijeta poruka se širila s takvim žarom da je promatrač rekao: “Ovaj narod je strašno ozbiljan.”