Poglavlje 21 — Vodeća ruka u djelu

GSAM 322.1“Uputit ću te i poučiti te putu kojim treba da ideš.”¹

GSAM 322.2Onome ko Gospoda čini svojim osloncem, Njegova briga je neprestano očigledna. Ipak, postoje trenuci kada se ta briga posebno osjeća, kao što su posebna oslobođenja od zala i opasnosti, vidljivih i nevidljivih, te direktna providonosna otvaranja za širenje Njegove istine. O ovim temama govori ovo poglavlje.

GSAM 322Prva vizija u Michiganu

GSAM 322.3U mjesecu maju 1853. godine, pastor White i njegova supruga posjetili su Michigan. Bio je to prvi put da su bili zapadno od Buffala, N.Y. Posljednjeg subotnjeg dana u maju bili su u Tyroneu, i na tom mjestu gospođi White su u viđenju pokazana različita društva poštivalaca subote u državi, uz upozorenja o utjecajima koji su mogli raditi protiv njih. 2. juna u Jacksonu napisala je osam stranica formata foolscap, navodeći neke od stvari koje su joj bile pokazane. Predala mi je olovkom ispisanu kopiju vizije, pod uslovom da joj ja obezbijedim čitku kopiju napisanu perom i mastilom.

GSAM 322Žena koja je ispovijedala svetost

GSAM 322.4Među ostalim prikazanim stvarima, opisan je slučaj žene koja je pokušavala da se uvlači među naš narod. Rekla je da je ta žena ispovijedala veliku svetost. Gospođa White je nikada nije upoznala i nije imala nikakvih saznanja o njoj osim onih koja su joj prenesena u ovoj viziji. Ne samo da je opisala način na koji se ta žena ponašala, već i to da će, kada bude ukorena, poprimiti hinjeno pobožan izraz lica i reći: “Gospod—zna—moje—srce.” Rekla je da ta žena putuje po zemlji s jednim mladićem, dok je njen muž, starac, kod kuće radio da bi ih izdržavao u njihovom zlu putu. Gospođa White je rekla da joj je Gospod pokazao da “unatoč ženinim pretenzijama na svetost, ona i mladić su krivi za kršenje sedme zapovijedi”. Sa pisanim opisom ovog slučaja u džepu, čekao sam s određenom tjeskobom da vidim kako će se stvari odvijati.

GSAM 323Sastanak u Vergennesu, Mich.

GSAM 323.1Imali smo sastanke u Jacksonu, Battle Creeku, Bedfordu i Hastingsu, a zatim smo došli u Vergennes, okrug Kent, koji se pokazao kao mjesto gdje je ta žena živjela. Stigli smo na mjesto gdje smo trebali prenoćiti 11. juna, malo prije subote. Naše odredište je bila kuća pastora Whitea, koji je ranije bio propovjednik jedne kršćanske denominacije. Budući da je to bila novonaseljena zemlja, pripreme za naše sastanke su obavljene u velikoj, novoj štali, tri milje dalje, a žena viđena u viđenju, kako se ispostavilo, živjela je još dvije milje dalje od mjesta sastanka.

GSAM 323Svjedočanstvo fanatiku

GSAM 323.212. juna, u 10:30 ujutro, okupili smo se u štali na sastanak. Gospođa White je sjedila na lijevom kraju govornice, ja sam sjedio pored nje, pastor Cornell pored mene, a pastor White je bio desno od govornice i govorio je. Nakon što je govorio oko petnaest minuta, ušli su zajedno jedan starac i jedan mladić i sjeli na prednje sjedište pored govornice. Pratila ih je visoka, mršava žena tamne puti, koja je zauzela mjesto blizu vrata. Nakon kratkog govora pastora Whitea, gospođa White ustala je i započela svoj govor riječima o brizi koju propovjednici trebaju imati da ne oštete djelo povjereno njima, koristeći tekst: “Budite čisti vi koji nosite posude Gospodnje.” Rekla je da nije Božiji red pozvati ženu da putuje po zemlji s bilo kojim drugim muškarcem osim svoga muža. Na kraju je jasno rekla,

GSAM 323.2“Ta žena koja je prije kratkog vremena sjela blizu vrata tvrdi da ju je Bog pozvao da propovijeda. Ona putuje s ovim mladićem koji je upravo sjeo ispred stola, dok ovaj stari čovjek, njen muž — Bog mu se smilovao! — naporno radi kod kuće da zaradi novac koji oni koriste za vođenje svoje nepravde. Ona tvrdi da je vrlo sveta, da je posvećena, ali, uprkos svom njenom pretvaranju da je sveta, Bog mi je pokazao da su ona i ovaj mladić krivi za kršenje sedme zapovijedi.”

GSAM 324.1Svi prisutni su znali da gospođa White nikada nije vidjela ove osobe sve dok nisu ušle u štalu. To što ih je izdvojila i opisala njihov karakter na način na koji je to učinila, imalo je utjecaja na umove prisutnih, povećalo njihovo povjerenje i potvrdilo njihovu vjeru u vizije.

GSAM 324Izgovorene riječi, kako je i predviđeno

GSAM 324.2Dok je gospođa White svjedočila, svi su nestrpljivo gledali gospođu Alcott, ženu kojoj je upućen prijekor, da vide kako će prihvatiti ono što je rečeno i šta će učiniti i reći. Da je bila nevina u optužbi koja joj je izrečena, prirodno bi se od nje očekivalo da ustane i poriče sve. Ako je bila kriva i izrazito pokvarena, možda ne bi bila previše dobra da sve poriče, čak i da je znala da je istina. Umjesto toga, učinila je upravo ono što je svjedočanstvo reklo da će učiniti kada bude ukorena. Polako je ustala, dok su svi pogledi bili uprti u nju, i s hinjeno pobožnim izrazom lica polako rekla: “Gospod—zna—moje—srce”, te sjela ne izgovorivši ni riječi više. Rekla je upravo ono što je svjedočanstvo reklo da će reći i to na isti način.

GSAM 325Priznanje krivice

GSAM 325.1Istina, Bog je znao njihova srca, i oni su znali da su krivi za optužbu; jer je mladić kasnije rekao gospodinu Gardneru, stanovniku istog mjesta, koji ga je pomno ispitivao o tom pitanju: “Gospodine Gardner, ono što je gospođa White rekla o nama bilo je suviše istinito;” a žena je, nakon što je 1862. godine u Greenvilleu rekla gospođi Wilson da “ne bi smjela izgovoriti ni riječ protiv sestre White, da se ne bi našla u borbi protiv Boga”, priznala da je ono što je bilo pokazano o njoj i mladiću bilo istinito.

GSAM 325Stranka Messenger

GSAM 325.2Tokom jeseni 1853. godine, nekoliko nezadovoljnih osoba u Michiganu udružilo se i započelo s izdavanjem lista pod nazivom Messenger of Truth. Činilo se da je misija ovog lista i njegovih vođa bila da ruše i klevetaju, umjesto da grade. Na njegovim stranicama objavljeno je mnogo neistina, što nas je ometalo u našem radu na poruci; i pošto je to bilo naše prvo iskustvo s tako otvorenim napadom, smatrali smo svojom dužnošću da opovrgnemo njihove klevetničke izjave. To je oduzimalo vrijeme koje je trebalo posvetiti unapređenju istine povjerene našoj brizi, a to je dobro odgovaralo ciljevima Sotone, koji je nesumnjivo bio pokretač ovog protivljenja. I tako je stanje trajalo sve do večeri 20. juna 1855. godine, kada smo pastor White i njegova supruga, pastor Cottrell i ja, upravo završili sastanak u Oswegou, N.Y. Na sastanku nas je uznemiravala jedna Lillis, koja je došla i među narod podijelila te klevetničke dokumente. Ponovo se postavilo pitanje naše dužnosti u vezi s tim. Svi prethodni pokušaji da se odgovori na njihove laži samo su rezultirali time da su ih stvarali još više.

GSAM 325Savjet i proročanstvo

GSAM 325.3Na molitvenom sastanku održanom te večeri u kući Johna Placea, u gradu Oswego, gospođa White je dobila viziju u kojoj joj je pokazano da, ako bismo nastavili s našim radom, propovijedajući istinu, bez obzira na takve ljude kao što je “stranka Messenger”, oni će se međusobno posvađati i njihov list će propasti, a kada se to dogodi, otkrit ćemo da su se naši redovi udvostručili. Vjerujući da ovo svjedočanstvo dolazi od Gospoda, odmah smo počeli djelovati u skladu s njim.

GSAM 326Propast stranke Messenger i novina

GSAM 326.1Djelo istine je brzo napredovalo, dok je “stranka Messenger” upala u međusobne probleme. U kratkom roku stranka se raspršila, a mnogi njihovi vođe su odustali od subote. Njihov list je ubrzo prestao izlaziti zbog nedostatka podrške, a onaj koji je neko vrijeme bio urednik posvetio se podučavanju u školi; ali, budući da nije najprije naučio upravljati sobom, potpuno je podbacio u upravljanju svojim učenicima. Dok je pokušavao ispraviti jednog dječaka u svojoj školi, izvukao je revolver, koji je škljocnuo, ali nije opalio. Da bi izbjegao linč, bio je primoran pobjeći noću u Kanadu.

GSAM 326Uticaj na adventni pokret

GSAM 326.2U to vrijeme postojao je veći stepen harmonije i jedinstva među našim narodom nego ikad prije; i kako su se napori usmjeravali na širenje poruke, put se otvarao u svakom smjeru.

GSAM 326.3U br. 10, sveska 11, časopisa Review, od 14. januara 1858., urednik je, govoreći o rezultatima rada Messenger-a, rekao: “U vrijeme nezadovoljstva, kada je učinjen napor da se sruši Review, imovina crkve u uredu bila je procijenjena na samo 700 dolara. Od tada je porasla na 5.000 dolara. Tada je bilo oko hiljadu plaćajućih pretplatnika, sada ih je dvije hiljade, pored prilično opsežne liste ‘besplatnih’ pretplatnika.”

GSAM 326.4Kako smo sada došli do vremena (1858) kada se “stranka Messenger” podijelila i razišla, a Messenger prestao postojati, gore navedene brojke su značajne. Kako se broj plaćajućih pretplatnika na Review tačno udvostručio, tako se i broj vjernika više nego udvostručio. Tako se ispunilo proročanstvo koje je izrekla gospođa White u junu 1855. godine.

GSAM 327Prvi predloženi sastanci pod šatorom

GSAM 327.1U ranim danima poruke bila je naša praksa održavati sastanke u školama kada nije bilo boljeg mjesta. U jednoj takvoj zgradi, jednom prilikom, okupila se tolika gomila ljudi da ih dvije školske zgrade te veličine ne bi mogle primiti. Da bi ga svi čuli, govornik je stajao na otvorenom prozoru i govorio onima u zgradi i većoj publici koja je sjedila u svojim kočijama i na travi. Upravo je prizor ove velike skupine doveo do razmišljanja o održavanju skupova u šatorima.

GSAM 327Prvo zborovanje pod šatorom u Battle Creeku, Mich.

GSAM 327.2Stoga su 22. maja 1854. godine pastor James White i drugi na vijećanju odlučili da bi upotreba šatora za sastanke bila izvodljiv plan. U to vrijeme su se veliki šatori vrlo rijetko koristili u druge svrhe osim za cirkuse, menažerije i razne predstave. Michigan je bio prva savezna država u kojoj su adventisti sedmog dana pokušali s ovim načinom rada. Prvo sabranje u šatoru otvoreno je u Battle Creeku 10. juna 1854. godine. Danas je ovaj način održavanja sabranja tokom ljetne sezone prerastao u veliku pojavu.

GSAM 327Predloženi kamp-sastanci

GSAM 327.3Godine 1868. poduzet je još jedan odvažan korak. Prikladnost održavanja kamp-skupova je pažljivo razmotrena i donesena je odluka da bi to bio izvrstan način za smještaj velikih okupljanja našeg naroda na općim skupovima. Imajući veliki šator za javne službe i manje porodične šatore, narod bi bio udobno smješten i tako bi se nekoliko dana moglo profitabilno provesti u savjetovanju i bogoslužju.

GSAM 328Prvi kamp-sastanak u Wrightu, Michigan.

GSAM 328.1Prvi kamp-sastanak održan je u Wrightu, Michigan, od 1. do 7. septembra 1868. godine. Ovi važni opći skupovi našeg naroda toliko su porasli da se svake godine održava više od pola stotine kamp-sastanaka u različitim dijelovima polja. Ovi kamp-sastanci se ne održavaju samo u Americi, već i u Evropi, Australiji, Novom Zelandu i Južnoj Africi.

GSAM 328.2Najveći skup takve vrste koji su naši ljudi ikada održali bio je 1893. godine u Lansingu, Michigan. Na tom velikom okupljanju bilo je 3.400 ljudi smještenih u preko 500 porodičnih šatora. Za izgradnju raznih šatora u kampu upotrijebljeno je preko 150.000 jardi platna.

GSAM 328Spas od željezničke nesreće

GSAM 328.3Dan nakon što je donesena odluka da kupimo naš prvi šator dug 60 stopa (23. maja 1854.), pastor White i njegova supruga, koji su tada bili u Jacksonu, Michigan, trebali su krenuti na put za Wisconsin, gdje su neko vrijeme trebali raditi. Popodne smo proveli u kući D. R. Palmera, na samo kratkoj udaljenosti od stanice. Nekoliko puta tokom popodneva pastor White je govorio: “Čudno se osjećam u vezi s polaskom na ovo putovanje; ali, Ellen, imamo dogovoreni sastanak i moramo ići. Da nemam dogovoreni sastanak, ne bih išao večeras.”

GSAM 328.4Kako se noć spuštala, blizu vremena dolaska vlaka, imali smo vrijeme za molitvu. Činilo se da su svi osjećali potrebu da se mole za sigurnost pastora Whitea i njegove supruge na ovom putovanju. Kada smo ustali, pastor White je izrazio svoju vjeru da će ih Gospod čuvati i brinuti se za njih.

GSAM 328.5U osam sati otišao sam s njima na voz da im pomognem da osiguraju sjedala i namjeste svoje pakete. Ušli smo u jedan vagon s visokim naslonima, koji se u ono vrijeme zvao “spavaći vagon”. Gospođa White je rekla: “James, ne mogu ostati u ovom vagonu, moram izaći odavde.” Pomogao sam im da nađu sjedište u sredini sljedećeg vagona. Gospođa White je sjela sa svojim paketima u krilu, ali je rekla: “Ne osjećam se ugodno u ovom vlaku.” Oglasilo se zvono i, na brzinu im rekavši “Zbogom”, ubrzo sam otišao kod Cyreniusa Smitha da prespavam noć.

GSAM 329.1Oko deset sati svi smo bili veoma iznenađeni kada smo čuli pastora Whitea, za kojeg smo mislili da je već na putu za Čikago, kako kuca na vrata tražeći da uđe. Rekao je da je voz iskočio iz tračnica tri milje zapadno od Jacksona; da je većina voza, zajedno s lokomotivom, potpuno uništena; ali da su, iako je nekoliko ljudi poginulo, on i gospođa White prošli bez povreda. Ubrzo je obezbijedio konja i kočiju i, u društvu Abrama Dodgea, otišao po gospođu White, koju je pastor nosio u naručju izvjesnu udaljenost preko mokrog, močvarnog terena i preko malog potoka, do sigurnog mjesta, daleko od mjesta nesreće.

GSAM 329.2Rano sljedećeg jutra otišao sam s gospodinom Dodgeom da pogledam olupinu. Na mjestu gdje cesta prelazi prugu pod uglom, vol je legao da se odmori direktno na šini. Lokomotiva nije imala spravu za odbijanje goveda, pa je pri sudaru s životinjom odbačena s tračnica na lijevu stranu. Pri prvom udaru lokomotive o tlo, prtljag-vagon, u kojem se nalazio kovčeg s knjigama pastora Whitea, potpuno je odskočio s tračnica i ostao neoštećen; istovremeno se putnički vagon na zadnjem dijelu vlaka odvojio od ostatka vlaka bez ljudske pomoći i mirno se zaustavio na tračnicama. Lokomotiva i tender su se kretali po zemlji pored pruge nekih trideset do četrdeset metara, kada je lokomotiva udarila u hrastov panj promjera oko tri stope. Snaga voza bila je takva da se lokomotiva prevrnula naopako, a stražnji dio tendera se okrenuo preko pruge. Glavni dio voza, krećući se punom brzinom, udario je u ovu olupinu lokomotive, čime je izazvan drugi udarac. Prvi vagon koji je udario u lokomotivu bio je ekspresni vagon, koji je smrskavan na drva za loženje. On, zajedno sa svojim sadržajem, postao je gomila smeća naslagana na tenderu i oko njega. Slijedio je vagon druge klase, u kojem je bilo osamnaest putnika, od kojih je jedan poginuo, a svi ostali su više-manje povrijeđeni. Ovaj vagon je prepolovio spavaći vagon koji je projurio kroz njega. Prednji dio spavaćeg vagona je razbijen na komade, a sjedište u kojem se gospođa White nije osjećala sigurno da ostane bilo je potpuno zdrobljeno.

GSAM 330Dokaz božanskog spasavanja

GSAM 330.1Dok smo gledali olupinu, a zatim i vagon u kojem su pastor White i njegova supruga putovali u trenutku nesreće, kako mirno stoji sam za sebe, otprilike petnaest rodova udaljen od olupine, osjetili smo da kažemo u svojim srcima da je Bog čuo molitvu, i ko zna, možda je poslao svog anđela da odspaja taj vagon, kako bi njegove sluge mogli proći neozlijeđeno? Ova misao nam se još više utisnula u um kada je kočničar rekao da on nije otkopčao vagon i, štaviše, da niko nije bio na peronu kada se to dogodilo, te da je i za njega i za sve željezničare bila misterija kako se to desilo; a što im je bilo još misterioznije, i karika i vijak su bili netaknuti, a vijak sa svojim lancem ležao je na peronu uništenog vagona kao da ga je tamo postavila pažljiva ruka.

GSAM 330.2Do večeri 24. pruga je bila toliko očišćena od ruševina da su vlakovi saobraćali kao i obično, a pastor i gospođa White ponovo su se ukrcali u vozove i sigurno stigli na svoj sastanak u Wisconsinu.

GSAM 330Kritika protivnika

GSAM 330.3Nije sve bilo “glatko” sa drevnim Izraelom. Imali su neprijatelje izvana koji su na svakom koraku nastojali ometati njihov napredak. “Pomiješana gomila” i neposvećeni unutar kampa bili su spremni alati, preko kojih je Sotona nastojao potaknuti nezadovoljstvo, svađu, gunđanje i pobunu. Činjenica da je Božija blagotvorna ruka bila s onima koji su se uzdali u Njega i da je pobjeda pratila njihove napore, bila je dokaz da je ovaj narod našao milost u Njegovim očima – da ih je ruka Gospodnja vodila.

GSAM 331.1Tako je i u usponu i napretku poruke trećeg anđela; njen napredak nije bio zato što su istine koje se predstavljaju bile nešto ugodno prirodnom srcu čovjeka. Naprotiv, sama suština poruke – Gospodnja subota – sukobljava se sa sebičnim, svjetovnim interesima, odvajajući one koji joj se pokoravaju od poslova svijeta dva dana u sedmici. Djelo sadašnje istine imalo je svoje vanjske neprijatelje, odlučne i uporne u svojim naporima da sruše djelo. Za njih se može reći, riječima psalmopjesnika: “Da nije bio Gospod s nama, neka sada kaže Izrael; da nije bio Gospod s nama, kad su se ljudi digli na nas, tada bi nas progutali žive, kad se rasplamsala njihova ljutnja na nas.”²

GSAM 331.2Sebični i nezadovoljni ljudi u našim redovima pojavljivali su se s vremena na vrijeme, govoreći o velikim stvarima koje bi se učinile kad bi njihovi ciljevi bili ostvareni; ali poput vilinskog plamena njihove su se svjetlosti odavno ugasile. U međuvremenu je djelo sadašnje istine sigurno i postojano putovalo svijetom, dobivajući stabilnost i snagu sa svakim naprednim pokretom.

GSAM 331Pastori Stephenson i Hall

GSAM 331.3Tokom ljeta 1855. godine pastori Stephenson i Hall su nastojali izazvati pobunu u saveznoj državi Wisconsin. Glavnoj braći je bilo dobro poznato da su željeli iskušati sve ostale tačke naše vjere svojom doktrinom “Doba koje dolazi” i bili su prilično željni da se adventisti sedmog dana podučavaju doktrini probacije nakon drugog dolaska Krista.

GSAM 331Proročanstvo o njima

GSAM 331.420. novembra 1855. gđi White je prikazan njihov postupak, sa predviđanjem o njegovom konačnom ishodu ovim riječima: “Zar mislite, slabični ljudi, da možete zaustaviti djelo Božje? Slabični ljudi, jedan dodir njegovog prsta može vas srušiti na zemlju. Dozvolit će vam samo još malo vremena.”

GSAM 332.1Naši protivnici su rekli da je ovo bila vizija koja je prognozirala da će ti ljudi uskoro umrijeti, i pošto su živjeli nekoliko godina, vizija se nije ispunila. U viziji nema ništa o njihovoj smrti. Pokazani su u ulozi ljudi koji nastoje zaustaviti djelo poruke trećeg anđela. Iako su obaviješteni koliko bi bilo lahko Bogu da ih zaustavi, dodaje se: “On će te podnijeti samo još malo.” Šta su učinili?—Umjesto da uspiju u svom ratu, kao što su očekivali, činilo se da su ostavljeni da se probijaju u tami. Za nekoliko sedmica su potpuno odustali od subote i počeli joj se protiviti. Nadali su se da će formirati stranku “Doba koje dolazi”, sa sobom kao vođama. Umjesto da u tome uspiju, odustajanjem od subote potpuno su izgubili uporište među našim narodom. Tako su svojim postupkom potpuno porazili ono što su prvobitno namjeravali učiniti. Naš narod je rekao: “Zaista, Bog ih je ‘trpio samo neko vrijeme’.”

GSAM 332Tužan završetak života

GSAM 332.2Što se tiče ishoda ovih dvaju ljudi, možda bi bilo dobro navesti neke izjave o njihovoj tužnoj sudbini, koje su dala njihova vlastita braća, vjernici “Doba koje dolazi”, s kojima su bili povezani nakon što su napustili subotu. Prije trideset sedam godina g. Hall je postao donekle dementan (zbog omekšavanja mozga), a uzrok tog stanja bio je gubitak značajne imovine uslijed prevare od strane drugih. Bio je pod zabludom da će se, ako izađe napolje, spljoštiti ili srušiti na zemlju. Nije opasan, ali je, naravno, tokom tih dugih godina bio potpuno nesposoban za sveštenički rad u bilo kojem svojstvu.³

GSAM 332.3Pastor Stephenson je mrtav otprilike šesnaest godina. Nekoliko godina prije smrti bio je mentalno poremećen (psihički bolestan), iako nije bio opasan za druge. Prije nego što je postao takav, koristeći se slobodom za koju je smatrao da mu pripada prema teoriji o neobaveznosti zakona koju je zagovarao, napustio je svoju ženu, ženu protiv koje se nije tvrdilo da je imala mrlju na časti (razvod je mogao dobiti samo angažiranjem nepoštenog advokata), i oženio se drugom ženom, mnogo mlađom od svoje prve supruge. Ovaj čin je bio tako flagrantno kršenje morala da su njegova vlastita braća iz “Doba koje dolazi” osudila njegov postupak i više mu nisu dozvolila da propovijeda za njih.

GSAM 333.1Izjave njihove vlastite braće o posljednjim danima ovih ljudi izražavaju najdublje saosjećanje; ipak, to su neukrašene činjenice, koje su iznesene bez zlobe ili predrasuda. Ovim ostavljamo naše čitaoce da sami izvuku svoj zaključak u pogledu fizičke primjene svjedočanstva.

GSAM 333Pastor J. H. Waggoner prihvata poruku

GSAM 333.2Godine 1852. pastor J. H. Waggoner, koji je vodio okružne novine u Wisconsinu, prihvatio je sadašnju istinu, a sljedeće godine se u potpunosti posvetio službi. Godine 1857. napisao je dvije vrlo važne brošure od po oko dvjesto stranica. Prva od njih nosila je naslov The Nature and Tendency of Modern Spiritualism, a druga A Refutation of the Age-to-Come. Prva je ne samo bila sredstvo da se mnogi spase od upadanja u tu Sotoninu zamku, nego je, uz Božiji blagoslov, otvorila oči mnogima koji nisu znali šta da misle o tim modernim manifestacijama.

GSAM 333.3Njegovo djelo Refutation of the Age-to-Come najpotpunije je razotkrivanje lažnih teorija o vremenu milosti za grešnike nakon drugog dolaska našeg Gospoda. To je tako potpuno pobijanje te doktrine da ne samo da na njega nije odgovoreno, već nikada nismo zapazili ni pokušaj odgovora. Knjiga iznosi, na najjasniji i najsažetiji način, položaj Krista kao svećenika na Očevom prijestolju (njegovo melkisedekovo svećeništvo) tokom sadašnjeg razdoblja, i položaj koji će zauzeti na vlastitom prijestolju, u svom budućem vječnom kraljevstvu — prijestolju s kojim se neće povezivati nijedno posredničko svećeništvo.

GSAM 334.1Kasnije je pastor Waggoner napisao treći pamflet otprilike iste veličine, pod naslovom The Atonement in the Light of Reason and Revelation. Oko 1884. godine on je revidiran i proširen u svezak od oko 400 stranica. To je jasan i sažet traktat o temi naznačenoj naslovom.

GSAM 334.2Od tog vremena bio je usko povezan s izdavačkim radom, i kao pisac i kao urednik. Također je nastavio svoju pastirsku službu, a posljednje godine je proveo u Evropi.

GSAM 334.317. aprila 1889. godine iznenada je preminuo u Baselu, u Švicarskoj, neposredno nakon što je završio svoju posljednju knjigu, From Eden to Eden. 16. aprila je pisao cijeli dan, a u svoj dnevnik je upisao: “Naporno sam radio cijeli dan.” Iz izvještaja o njegovom slučaju koji su sastavila evropska braća, dobivene su sljedeće pojedinosti:—

GSAM 334.4“Ujutro 17. aprila, oko pola šest, pao je mrtav u svojoj kuhinji, bez imalo najave, od paralize srca. Veoma je naporno radio kako bi završio englesko izdanje svoje nove knjige i planirao je da sljedeće nedjelje otputuje za London kako bi tamo učestvovao u radu, prije povratka u Ameriku narednog ljeta.”

GSAM 334.5Od 1854. godine pastor Waggoner je bio neprestano i istaknuto pred javnošću u odbrani istine, kako u propovjedaonici, tako i u štampi. U vrijeme svoje smrti imao je skoro šezdeset i devet godina. Sahranjen je u Baselu 20. aprila. Tako je na svom radnom mjestu pao još jedan od prvih radnika u ovom djelu.

GSAM 334Iscjeljivanje vjerom

GSAM 334.6Početkom proljeća 1858. godine gospođa White je bila veoma oboljela nekoliko dana, te je bila prikovana za krevet u gotovo bespomoćnom stanju. Jedne večeri, pred ponoć, onesvijestila se; porodica je isprobala sve načine koje je znala da je dovedu k svijesti, ali bezuspješno. Ostala je u tom stanju više od pola sata, kada su pastor Andrews i ja bili hitno pozvani od pastora Whitea da se pridružimo molitvi. Kao odgovor na iskrene molitve upućene kraj njenog kreveta, Gospod ju je milosrdno vratio u svijest i povratio joj uobičajeno zdravlje. Dok je uzdizala hvalu Bogu, primila je viziju, još uvijek ležeći u krevetu. Neke od stvari koje su joj pokazane u toj viziji mogu se pročitati u djelu “Testimony for the Church”, No. 5.

GSAM 335Značajna fizička manifestacija

GSAM 335.1Sa ovom vizijom bila je povezana neobična fizička manifestacija, na koju posebno skrećemo pažnju. Pastor White i ja sjedili smo s jedne strane kreveta, a pastor Andrews s druge strane. Njene su ruke naizmjenično bile sklopljene preko grudi ili je pomicala rukama na uobičajen, slobodan i graciozan način prema različitim prizorima koje je gledala. Gornji dio njenog tijela bio je podignut s kreveta, tako da je između njenih ramena i jastuka bila praznina od otprilike osam ili devet inča. Drugim riječima, tijelo od kukova prema gore bilo je savijeno pod uglom od oko trideset stepeni. I u tom položaju je ostala tokom trajanja vizije, koja je trajala trideset minuta. Niko ne bi mogao prirodno zauzeti takav položaj bez oslonca ruku, a kamoli ostati u njemu toliko dugo. Ovo je još jedan dokaz da je neka sila, nad kojom ona nije imala kontrolu, bila povezana s vizijom.

GSAM 335Još jedno proročanstvo

GSAM 335.2Prvog oktobra 1858. godine, pastor i gospođa White i autor ovog teksta održali su opći sastanak u Rochesteru, N.Y. Nakon ovog sastanka, autor ih je pratio na putovanju kroz državu New York i države Nove Engleske. Jedne subote gospođa White je dobila viziju u kojoj joj je, između ostalog, pokazano da će je na nekom mjestu tokom našeg planiranog putovanja Sotona napasti na moćan način, te da je pastor White i ja moramo ustrajno podržavati vjerom, a Gospod će je izbaviti.

GSAM 336Patnja gospođe White

GSAM 336.1Ovdje je ponovo bilo proročanstvo o onome što će se dogoditi. Nastavak će pokazati koliko je tačno ispunjeno. Prve subote nakon sastanka u Rochesteru bili smo u Rooseveltu, a sljedeće subote u Brookfieldu, okrug Madison. Sljedeće sedmice održali smo sastanke u prostranoj kuhinji gospodina Balloua u Mannsvilleu, u okrugu Jefferson. Dok je putovala vozom iz Brookfielda za Mannsville, gospođa White je dobila upalu lica neposredno ispod očiju. To je bilo toliko bolno da je, kad smo stigli u Mannsville, morala otići u krevet. Upala se pojačavala dva dana, uskraćujući joj san i onemogućavajući joj da učestvuje u sastancima. Glava joj je bila otečena tako da su joj oba oka bila zatvorena, a lice toliko izobličeno da više nije ličilo na ljudsko. Usred sve te mučne boli i krajnje nervoze, uzrokovane gubitkom sna, neprijatelj se silno trudio da je navede na gunđanje protiv Boga. Tako je stanje trajalo do kraja zakazanih sastanaka.

GSAM 336.2Nakon završetka sastanaka, pastor White mi je rekao,

GSAM 336.2“Brate Johne, ovo je upravo napad Sotone na moju suprugu o kojem smo bili upozoreni u Rochesteru. Sjećaš se da je tamo obećano da ćemo, ako se zajedno uhvatimo za nju i podignemo je vjerom, ne puštajući je ni na trenutak kad dođe borba, slomiti moć neprijatelja i ona će biti oslobođena. Hajdemo odmah unutra i imajmo vrijeme za molitvu.”

GSAM 336Oslobođenje kao što je predviđeno

GSAM 336.3Odmah smo otišli u sobu gdje je gospođa White bila prikovana za krevet i gorljivo se molili za nju, dok su braća u sobi u kojoj smo održavali sastanke ostala u tihoj molitvi. Otprilike deset minuta nakon što smo počeli moliti, sila Gospodnja je sišla i ispunila prostoriju. Gospođa White je odmah bila oslobođena svake boli i odmah je zatražila hranu. To je bilo oko pet sati poslijepodne. Do sedam sati otok na njenom licu je potpuno nestao i prisustvovala je sastanku te večeri, naizgled potpuno dobro kao i uvijek.

GSAM 337.1Na zahtjev građana, navečer je održano predavanje na temu “Naslijeđe svetaca”, na kraju kojeg je gospođa White uputila ohrabrenje. Dok je pastor White bio vani sa svojim malim sinom, W. C., ona je pred tim velikim okupljenim mnoštvom uznesena u viđenje. Neke od stvari koje su joj tada pokazane mogu se pročitati u završnom članku sveske Testimony Number 5, datiranom u Mannsvilleu, N.Y., 21. oktobra 1858. godine.

GSAM 337.2Olakšanje koje je gospođa White osjetila u prethodno navedenoj prilici bilo je jednako djelotvorno kao što je bilo predviđeno u viđenju u Rochesteru. Na tom putovanju više se nije pojavila nikakva takva teškoća i na svakom smo mjestu ostvarili slavnu pobjedu za istinu.

GSAM 337Predviđanje američkog građanskog rata

GSAM 337.3U subotu, 12. januara 1861. godine, tačno tri mjeseca prije nego što je ispaljen prvi hitac na Fort Sumter (što je zapravo bio početak rata koji je rezultirao oslobođenjem 4.000.000 afričkih robova u Americi), posvećena je dvorana za sastanke adventista sedmog dana u Parkvilleu, Michigan. Službi su prisustvovali pastor White i njegova supruga, pastori Waggoner, Smith i autor. Na kraju propovijedi pastora Whitea, gospođa White je dala dirljiv podsticaj, nakon čega je sjela na stolicu. U tom položaju odvedena je u viziju. Kuća je bila prepuna ljudi i zaista je bilo svečano mjesto. Nakon što je izašla iz vizije, ustala je i, gledajući po kući, rekla:—

GSAM 338.1“Nema nijedne osobe u ovoj kući koja je i sanjala o nevolji koja dolazi na ovu zemlju. Ljudi se rugaju odluci o secesiji Južne Karoline, ali upravo mi je pokazano da će se veliki broj saveznih država pridružiti toj državi i da će biti najstrašniji rat. U ovoj viziji vidjela sam velike vojske sa obje strane okupljene na bojnom polju. Čula sam tutnjavu topova i vidjela mrtve i umiruće na sve strane. Zatim sam ih vidjela kako navaljuju jedni na druge, boreći se prsa u prsa [bodući se bajonetama]. Zatim sam vidjela bojište nakon bitke, sve prekriveno mrtvima i umirućima. Zatim sam odvedena u zatvore i vidjela patnje onih u nevolji, koji su odumirali. Zatim sam odvedena u domove onih koji su u ratu izgubili muževe, sinove ili braću. Vidjela sam njihovu nevolju i agoniju.”

GSAM 338.2Zatim je polako pogledala po kući i rekla: “U ovoj kući ima onih koji će u tom ratu izgubiti sinove.”

GSAM 338Svjedočanstvo gospođe Ensign o vizijama

GSAM 338.3Kao potvrdu navedene činjenice, i kao dokaz da je proročanstvo izrečeno na navedeni dan, i kao ilustraciju kako ga je zajednica razumjela i širila, navodi se sljedeće svjedočanstvo:—

GSAM 338.4“Ovim se potvrđuje da sam živjela u okrugu St. Joseph, Michigan, u januaru 1861. godine, otprilike šest milja od Parkvillea. Nisam bila adventistica. 12. dana tog mjeseca nekoliko mojih komšija otišlo je u Parkville da prisustvuje sastancima. Kada su se vratili kući, ispričali su mi da je na sastanku bila jedna žena u transu, koja je rekla da Sjedinjenim Državama predstoji strašan rat; da će se na obje strane, i na Jugu i na Sjeveru, formirati velike vojske, te da će mnogi patiti u zatvorima; i da će se u mnogim porodicama osjećati oskudica zbog gubitka muževa, sinova i braće u ratu; i da su u kući bili muškarci koji će izgubiti sinove u tom ratu.” Potpisano, “Martha V. Ensign, Wild Flower, okrug Fresno, Kalifornija, 30. januar 1891.”

GSAM 339.1U vezi s proročanstvom o tom strašnom ratu, gospođa White je dalje izjavila da će se adventisti sedmog dana “naći u tjeskobnim okolnostima zbog rata, i da je dužnost svih da se usrdno mole da im se da mudrost da znaju šta da čine u teškim vremenima koja su pred njima.”

GSAM 339Obim Građanskog rata

GSAM 339.2U vrijeme kada je vizija data, ljudi na Sjeveru općenito su imali malo ili nimalo shvatanja o nadolazećem ratu. Čak je i predsjednik Lincoln, tri mjeseca kasnije (12. aprila 1861.), kada se nekoliko saveznih država pridružilo Južnoj Karolini u njenoj odluci o secesiji, a prvi je hitac ispaljen na Fort Sumter, zatražio samo 75.000 ljudi, i to na kratki period od tri mjeseca.

GSAM 339.3Ukupni broj vojnika prijavljenih na strani Unije tokom rata iznosio je 2.859.132. Encyclopedia Britannica navodi da je “konfederacijska vojska na početku 1863. godine brojila oko 700.000 ljudi”, ali da je teško utvrditi tačan ukupan broj prijavljenih. Procjenjuje se da je njihov broj poginulih iznosio “oko 300.000 ljudi”. Neke od novijih enciklopedija navode da je broj gubitaka na strani Unije (onih koji su poginuli u bitci, ili umrli od rana ili bolesti stečenih na bojištu ili u zatvorima) iznosio 359.528. O dugu na strani Unije, Britannica kaže:—

GSAM 339.4“Dug je dostigao svoj maksimum 31. augusta 1865. godine, iznoseći 2.845.907.626,56 dolara. Također je potrošeno oko 800.000.000 dolara prihoda, uglavnom na rat; savezne države, gradovi, okruzi i općine potrošili su vlastite poreze i nagomilali vlastite dugove za ratne svrhe; isplate za penzije na kraju će vjerovatno iznositi 1.500.000.000 dolara. Troškovi Konfederacije nikada ne mogu biti poznati, imovina uništena od strane saveznih i konfederacijskih armija jedva da se može procijeniti; a novčana vrijednost (2.000.000.000 dolara) robova na Jugu je uništena tokom rata. Sve u svemu, iako se troškovi rata ne mogu tačno izračunati, 8.000.000.000 dolara je umjerena procjena.”⁴

GSAM 340Još jedno potvrđivanje vizije

GSAM 340.1Što se tiče predviđanja da će ljudi iz crkve u Parkvilleu izgubiti sinove u ratu, jednostavno ću navesti da sam se u jesen 1883. sastao sa starješinom crkve u Parkvilleu, koji je također bio starješina u januaru 1861., kada je vizija data; i pitao sam ga da li se sjeća izraza koji je gospođa White upotrijebila pri pripovijedanju vizije o ratu. “Da”, reče on, “sjećam se.” “Možete li mi reći koliko ljudi poznajete koji su toga dana bili u kući i izgubili sinove u ratu?” Odmah se sjetio imena petero njih i rekao: “Znam da su oni bili tamo i da su izgubili sinove u ratu; a da sam kod kuće, gdje bih mogao razgovarati sa svojim ljudima, mogao bih vam navesti još imena. Mislim”, nastavio je, “da je bilo još petero, pored ovih koje sam spomenuo.”

GSAM 340.2Više od četiri godine neprekidnih borbi s južnjačke strane, sve dok gotovo polovina svih mobiliziranih snaga nije izgubljena smrću u bitkama ili od bolesti, pokazuje zapanjujuće ispunjenje gore navedenog predviđanja.

GSAM 340Robovlasništvo i rat

GSAM 340.3Pripovijedajući o viđenju koje joj je dano 4. januara 1862., gospođa White je rekla:—

GSAM 340.4“Hiljade su navedene da se prijave s razumijevanjem da je ovaj rat trebao iskorijeniti ropstvo; ali sada, kada su se prijavili, otkrivaju da su prevareni, da cilj ovog rata nije ukidanje ropstva, već njegovo očuvanje onakvim kakvo jest.”

GSAM 341.1Gore navedeno je izrečeno u vrijeme kada su vojnici morali pomagati u vraćanju svih robova koji su pobjegli u linije Unije njihovim gospodarima, i prikazuje se da vojnici govore: “Ako uspijemo ugušiti ovaj ustanak, šta smo time dobili?” Odgovaraju obeshrabrujuće: “Ništa. Ono što je uzrokovalo ustanak nije uklonjeno. Sistem ropstva, koji je uništio našu naciju, ostaje da živi i izazove još jedan ustanak.” Ove riječi, preuzete iz sveske Testimony No. 7, gdje se u cijelosti nalazi uzbudljiv prikaz rata pod naslovom “Robovlasništvo i rat”, ne tvrde da robovlasništvo nikada neće biti ukinuto, već prikazuju situaciju onako kako su je tada vidjeli vojnici. Malo dalje u istom svjedočenju nalazi se sljedeće predviđanje:—

GSAM 341Predviđanje uspjeha za Sjever

GSAM 341.2“A ipak je proglašen nacionalni post! Veli Gospod: ‘Zar ovo nije post koji sam izabrao, da se odriješe okovi nepravde, da se skinu teški tereti, i da se puste na slobodu potlačeni, i da slomite svaki jaram?’ Kada naš narod bude držao post koji je Bog izabrao, tada će prihvatiti njihove molitve u vezi sa ratom; ali sada ne dopiru do njegovih ušiju.”

GSAM 341.3Oni koji su upoznati s historijom rata svjesni su poraza, katastrofa, kašnjenja itd. povezanih s naporima Sjevera da porazi južnjačke snage sve do donošenja Proglasa o oslobođenju robova – 1. januara 1863. Koliko su samo brze bile pobjede od tog trenutka do kraja rata! Kako je bilo očigledno onima koji su pratili napredak tog djela ispunjenje tog proročanstva od 4. januara 1862. Nakon što su tereti skinuti, ropstvo je olabavljeno i jaram je slomljen s roba! Kako je bilo očigledno da je Bog čuo molitve svoga naroda i podržao napor da se rat završi kada su odabrali post koji mu je bio ugodan!

GSAM 342Svjedočanstvo bivšeg guvernera St. Johna

GSAM 342.1U govoru bivšeg guvernera Johna P. St. Johna iz Kansasa, u Ottawi, Illinois, kojem sam prisustvovao poslijepodne 29. juna 1891. godine, iznio je sljedeću izjavu:—

GSAM 342.2“Nikada nisam bio toliko razočaran kao kada su nas [Konfederati] pobijedili na Bull Runu. Ali sve je to bio dio Božijeg plana. Da smo mi pobijedili [Konfederate], političari bi sklopili mir, a Unija bi se nastavila sa ropstvom, i mi bismo ga imali i danas. Dvije godine [Konfederati] su imali prednost; ali nakon što je Lincoln izdao čuvenu proklamaciju o emancipaciji, prešli smo na Božiju stranu i nismo mogli izgubiti.”