Poglavlje 28 — Vrata koja niko ne može zatvoriti

GSAM 462.1“Otvorio sam ti vrata i niko ih ne može zatvoriti; jer imaš malo snage, čuvao si moju riječ i nisi zanijekao moje ime.”¹

GSAM 462.2Takav je jezik upućen onima u filadelfijskom stanju evanđeoske crkve. Ova crkva je bila ona koja je razvijena propovijedanjem Kristovog bliskog dolaska, ili oni koji su se čvrsto držali onoga što su čuli o toj temi; jer on kaže za crkvu u Sardisu (onu neposredno prije Filadelfije): “Zapamti dakle kako si primio i čuo, i drži čvrsto, i pokaj se. Ako dakle ne budeš bdio, doći ću na te kao lopov i nećeš znati u koji ću sat doći na te.”²

GSAM 462.3Crkva u Sardisu je, dakle, čula za brzi dolazak Gospodnji. Oni koji su se čvrsto držali onoga što su čuli, krenuli su naprijed u istini kako je “svijećnjak” bio uklonjen i činili su crkvu Filadelfijsku, kojoj je rekao: “Pošto si čuvao riječ mog strpljenja, i ja ću te čuvati od sata kušnje, koji će doći na cijeli svijet da iskuša one koji prebivaju na zemlji. Evo, dolazim uskoro: čvrsto drži ono što imaš, da ti nitko ne uzme tvoju krunu.”³ Dakle, upravo ovoj filadelfijskoj crkvi on kaže: “Pred tobom sam otvorio vrata, i nitko ih ne može zatvoriti.”

GSAM 462.4Evo, dakle, naglašene izjave Svetog Pisma da oni koji su, po Božijoj providnosti, poslani da upozore svijet na Gospodnji dolazak i da mole narod da se pripremi za susret s Bogom, imaju posebnu Božiju naklonost u svom djelu. Ljudi mogu pokušati ometati, osujetiti njihove pokrete, zatvoriti “vrata riječi”, ali ipak se glas Božji čuje iznad sve galame: “Ja sam pred tebe stavio otvorena vrata.”

GSAM 463Sedamdesetčetverogodišnji napredak

GSAM 463.1Na prethodnim stranicama ove knjige ukratko smo pregledali period od sedamdeset četiri godine, od 1831. do 1905. godine, prateći uspon i napredak adventnih poruka, a posebno poruke trećeg anđela. Pokazali smo kako je ova poruka, iz nepoznatosti i siromaštva, napredovala s ubrzanom snagom i moći iz godine u godinu, sve dok nije stekla misije koje obuhvataju cijelu zemlju. Sigurno nije zbog toga što je poruka ugodna tjelesnim srcima da je tako napredovala; jer u prvom planu nosi Gospodnju subotu, čije pridržavanje donosi težak krst, zahtijevajući odvajanje od poslovanja sa svijetom na najprometniji svjetovni dan u sedmici. Nije napredovala ni zbog nedostatka protivljenja; jer se s tim susrela od samog početka, i to s najžešćim vrstama otpora izvana, kao i s poteškoćama koje su uzrokovale neposvećene osobe koje su se na neko vrijeme uvukle u redove. Što se tiče situacije izazvane namjerama i naporima vanjskih neprijatelja, možemo s pravom reći riječima Davida, psalmopjesnika, “Da Gospod nije bio s nama, sada neka kaže Izrael: da Gospod nije bio s nama, kad su se ljudi digli na nas, tada bi nas progutali žive, kad se rasplamsala njihova ljutnja na nas. Tada bi nas vode preplavile, potok bi prešao preko naše duše. Tada bi ponosne vode prešle preko naše duše. Blagoslovljen Gospod, koji nas nije dao u zube njihove. Duša naša je pobjegla kao ptičica iz zamke lovaca; zamka se slomila i mi smo pobjegli. Naša pomoć je u imenu Gospodnjem, koji stvori nebo i zemlju.”⁴

GSAM 464Pomoć u Gospodu

GSAM 464.1Gospod objavljuje da je svom narodu postavio “otvorena vrata, koja nitko ne može zatvoriti.” Stoga ne čudi što je poruka postojano napredovala. To je Božija poruka narodu i ona mora uspjeti. U Otkrivenju 7:2, djelo pripremanja naroda da istraje kada dođe veliki dan Božijeg gnjeva simbolizirano je anđelom koji “izlazi iz istoka”, ili, kako neki prevode, “kao izlazak sunca”. Gle, zora dana — najprije se pojavljuju zraci svjetlosti na istoku; oni se stapaju u veću jasnoću sve dok se ne ugleda široki, jasni disk sunca. Kako “Kralj dana” uzlazi ka zenitu, njegova svjetlost, toplota i moć postaju sve življe.

GSAM 464.2Takav je, doista, bio napredak poruke trećeg anđela od 1848. godine, kada su njene sastavne istine iznesene u jasnom obliku, i od te tačke pokazali smo zapažen i stalan rast koji je divan. To možemo objasniti samo na temelju toga da Gospod potvrđuje svoju riječ onima koji u ovo vrijeme, kada se njegovo spasenje približava, “čuvaju subotu da je ne oskvrnu”,⁵ i odvraćaju svoju nogu od činjenja svoje volje na Božji sveti dan, te tako, kroz “vjeru Isusovu”, kako je objavljeno u poruci trećeg anđela iz Otkrivenja 14, čuvaju sve “zapovijedi Božje”. Za takve je Gospod rekao preko proroka Izaije: “Tada će tvoje svjetlo zabljesnuti kao zora, i tvoje će zdravlje brzo niknuti; i tvoja će pravednost [‘Gospod je naša pravednost’. Jeremija 23:6] ići pred tobom; i slava Gospodnja bit će ti straža s leđa.”⁶ Uz takva uvjeravanja, kako bismo mogli očekivati išta drugo osim da će djelo biti uspješno? “Ako je Bog s nama, ko je protiv nas?”

GSAM 464Kako ovi mogu napredovati?

GSAM 464.3Gledajući situaciju kada je 1846. godine pastor Joseph Bates počeo pisati tu prvu knjigu, prvu ikada objavljenu o pitanju subote od strane adventista sedmog dana, sa dvanaest i po centi kao jedinim raspoloživim sredstvom koje je imao na svijetu, i kada je bio pozvan da ih potroši prije nego što je istekao njegov prvi dan pisanja; i ponovo gledajući pastora Jamesa Whitea kako štampa svoj prvi mali list, Present Truth, novcem zarađenim košenjem u livadi, i šalje časopis besplatno svima koji bi ga čitali, i govori o tome kao o poruci koja je trebala stići do krajeva zemlje,—gledajući ove male početke, čovjek bi, jezikom naroda iz dana proroka Amosa, mogao upitati: “Po kome će se Jakov podići? Jer je mali.”⁷ Uspoređujući to sa situacijom iz 1905. godine, kada se objavljivanje istina poruke ostvaruje u dvadeset izdavačkih kuća smještenih u raznim dijelovima svijeta, često pritisnutih do maksimuma kako bi zadovoljile potražnju za štivom, zaista možemo reći: Gle, “otvorena vrata” koja nijedan čovjek još nije zatvorio.

GSAM 465.1O onima iz ranijih vremena koji su smatrali da djelo nikada ne može uspjeti, možemo reći, riječima kojima je prorok Zaharija ukorio one koji su nastojali omesti Božje djelo u obnovi Jeruzalema: “Tko je prezirao dan sitnica?”⁸ O stvarima koje su se činile poput planina teškoća na njihovom putu, Gospod je rekao preko proroka,—

GSAM 465Planina pretvorena u ravnicu

GSAM 465.2“Ko si ti, velika goro? Pred Zerubabelom ćeš se pretvoriti u ravnicu; i on će postaviti kamen vrha uz povike: Milost, milost nad njim.”⁹ Tako je bilo u djelu poruke trećeg anđela, i tako će biti sve dok se ne postavi “kamen vrha”, ili, drugim riječima, dok se djelo ne dovrši.

GSAM 465.3Pogledajte nekolicinu iz 1846. godine, siromašne sredstvima, siromašne u svakom pogledu osim u vjeri u Boga i u riznici istine, i vidite do kojih razmjera je njihov rad narastao. Razmislite o sredstvima koja sada imamo: knjige su sve pripremljene, prevedene i otisnute na različitim jezicima svijeta, a stotine kolportera stavljaju te knjige u domove ljudi brzinom od 400.000 dolara godišnje. Uz neprekidni Božiji blagoslov na djelu, možemo očekivati uspjeh. Sa ovim sredstvima i agencijama koje se povećavaju iz mjeseca u mjesec, uz pouzdanje u Krista, ne možemo očekivati ništa drugo do ono što je Solomon pjevao o Božijoj crkvi kada je izašla iz svog pustinjačkog stanja, “oslanjajući se na ruku svoga Voljenog”, kada je on predstavlja kako gleda naprijed, “lijepa kao mjesec, bistra kao sunce i strašna kao vojska s barjacima”.¹⁰

GSAM 466Uz pomoć Dara proroštva

GSAM 466.1Ne samo da smo vidjeli da je Gospodnja providnost otvorila put za širenje istine i da je Njegov izraziti blagoslov pratio napore učinjene da se krene putem Njegove providnosti, već je i u usponu i napretku poruke trećeg anđela komunicirao sa svojim narodom kroz dar proroštva. To nije bilo u obliku novog otkrivenja koje bi zauzelo mjesto Biblije, niti na način da iskrivi učenja Svetog pisma, nego da pokaže gdje, u ovom dobu, postoji opasnost od udaljavanja od jednostavnosti evanđelja Kristovog, gdje je narod u opasnosti da podlegne tendencijama ovog doba, zadovoljavajući se prividom pobožnosti bez moći.

GSAM 466.2Gledajući na ovu temu na primjeru¹¹ proroka iz starog zavjeta, koji nam je Gospod dao kao jedno od pravila po kojima se takva očitovanja trebaju ispitivati, nalazimo iste razloge zašto su takva očitovanja potrebna sada kao i tada; naime, sklonost u svakom dobu da se odstupi od istine pod utjecajem prevladavajućih i specifičnih doktrina i praksi tog doba. Apostol Pavle, govoreći o očitovanju darova koje je Gospod postavio u crkvi, kaže da su oni “za usavršavanje svetih, za djelo službe, za izgradnju tijela Kristovog; dok svi ne dostignemo jedinstvo vjere i spoznaje Sina Božijeg, da budemo savršeni čovjek, do mjere uzrasta punine Kristove; da odsad ne budemo više djeca, koja se ljuljaju i nose na sve strane svakim vjetrom učenja, lukavstvom ljudi i vještom lukavošću, kojima vrebaju da varaju; nego, govoreći istinu u ljubavi, da odrastamo u Njega u svemu, koji je glava, Krist: iz kojega cijelo tijelo, dobro sastavljeno i povezano onim što svaki zglob pruža, prema djelotvornom radu svakog dijela u njegovoj mjeri, raste radi vlastite izgradnje u ljubavi.”¹²

GSAM 467.1Iste prigovore koji se danas iznose protiv očitovanja dara proroštva moglo se iznijeti s jednakom žestinom i u davna vremena; tj. imamo Sveto pismo i stoga nam takvi darovi nisu potrebni. Međutim, ta ista Pisma nam govore da je Krist postavio ove darove u crkvi da obavljaju svoju službu dok “ne dođe savršeno [savršeno stanje]”, i da crkva “ne treba da oskudijeva ni u jednom daru, čekajući dolazak Gospoda našeg Isusa Krista.”¹³

GSAM 467Čemu nam trebaju proroci?

GSAM 467.2Narod je u davna vremena mogao zaključiti da ima Božiji moralni zakon napisan njegovim vlastitim prstom na kamenim pločama; da imaju propise, sudove i upute koje je Bog izgovorio Mojsiju iz vlastitih usta, a koje su pažljivo zapisane; pa šta je još trebalo? Ali uprkos svim tim izvrsnim istinama koje su posjedovali, Bogu se svidjelo da im govori “u razna vremena i na različite načine po svojim svetim prorocima.”

GSAM 467.3Vidimo da su svjedočanstva raznih proroka, kao što su Izaija, Jeremija, Ezekiel, Daniel, Ozej i drugi, u svakom slučaju učila isti veliki princip o poslušnosti Bogu; ipak, svaki prorok je imao svoje posebne prijekore za narod svog vremena, zbog njihove sklonosti da budu odvučeni od svetih principa ispravnosti prevladavajućim običajima doba u kojem je proroštvo dano.

GSAM 468Potreba darova

GSAM 468.1Iako se može tvrditi da imamo ne samo izvrsnu uputu Svetog pisma Starog zavjeta, nego i riječi samog našeg Spasitelja i apostola, kakva nam je tada potreba za dodatnim svjetlom? Činjenica je da su ti isti sveti apostoli ukazali na posljednje dane, kada će “doći opasna vremena”, i kada će ljudi “imati izgled pobožnosti, ali će poricati njenu moć”, te su nas također upozorili da će “neki odstupiti od vjere, poklanjajući pažnju obmanjujućim duhovima i đavoljim naukama.”

GSAM 468.2S obzirom na sve ovo, taj narod o kojem Pavle govori u pismu Solunjanima, koji neće biti u tami da bi ga dan Kristov zatekao kao lopov, već će biti djeca svjetlosti, potiče se da “sve iskušava” u pogledu “prorokovanja” i da se “drži onoga što je dobro”.¹⁴ To je jednako kao da im se govori da će ljudi koji iščekuju dolazak Gospoda Isusa Krista i koji će se na kraju naći spremni za taj dan imati “dobre”, istinite manifestacije dara proroštva među sobom.

GSAM 468Znakovi kraja

GSAM 468.3Živimo u vremenu kada su znakovi sa svih strana obilni da je Dan Gospodnji blizu. Nalazimo se upravo u razdoblju kada je trebalo da ustane narod koji će čuvati sve zapovijedi i koji će također “imati svjedočanstvo Isusa”¹⁵ — “duh proroštva.”¹⁶ Šta nalazimo? Da su se tokom posljednjih šezdeset godina pojavili upravo takvi ljudi, noseći upravo takvu poruku, među kojima se očitovao dar proroštva. Ispitujući dar, očitovan kroz gđu E. G. White, prema biblijskim pravilima, vidjeli smo da on izdrži test u svakom pojedinačnom slučaju. U svim spisima gospođe White, od početka do kraja, nije nađena ni jedna jedina rečenica koja bi dala i najmanju dozvolu za grijeh ili koja bi u najmanjoj mjeri tolerisala bilo kakvo odstupanje od Božje riječi. Ti spisi nikada se nisu stavljali iznad Biblije, već neprestano potiču na najpažljivije proučavanje Božje riječi, ukazujući na nju kao na veliko mjerilo prema kojem će naši slučajevi biti ispitani na posljednjem sudu. U njenim spisima Krist je uzvišen pred nama kao jedini uzor kojem trebamo težiti. On je na najživopisniji način objavljen kao naša jedina nada za pobjedu ovdje, naše jedino utočište od nadolazećeg gnjeva, jedino ime i sredstvo kroz koje možemo biti spašeni.

GSAM 469Lični omaž

GSAM 469.1Što se tiče gospođe White i prirode njenog rada, navodi se sljedeće, što je 1877. godine napisao neko ko ju je poznavao i ko je njen rad proučavao dugi niz godina; i nakon otprilike pedeset i tri godine ispitivanja, godina pažljivog posmatranja, dajem svoju bezrezervnu podršku svakom izraženom mišljenju:—

GSAM 469.2“Što se tiče kršćanskog karaktera sestre White, dozvolite mi da kažem da mislim da nešto znam o njemu. Poznajem je osamnaest godina — više od polovine historije našeg naroda. Više puta sam boravio u njihovoj porodici, ponekad i po nekoliko sedmica. Oni su mnogo puta bili u našoj kući i porodici. Putovao sam s njima gotovo svugdje; bio sam s njima u privatnim i javnim prilikama, na sastancima i izvan njih, i imam najbolje prilike da saznam nešto o životu, karakteru i duhu brata i sestre White. Kao propovjednik, morao sam se baviti svim vrstama ljudi i svim vrstama karaktera, pa mislim da mogu donekle prosuditi kakva je osoba, barem nakon godina bliskog poznanstva.

GSAM 470.1“Znam da je sestra White skromna, pristojna, dobrodušna i plemenita žena. Ove osobine njenog karaktera nisu jednostavno namještene i njegovane, već graciozno i lako proizlaze iz njene prirodne naravi. Ona nije umišljena, samopravedna i samodopadna, kao što su fanatici uvijek. Često sam dolazio u kontakt s fanatičnim osobama i uvijek sam ih zatekao pune pretencioznosti, pune ponosa, spremne da iznesu svoje mišljenje, koje se hvališu svojom svetošću itd., ali sam sestru White uvijek nalazio suprotnom od svega toga.

GSAM 470Prijateljica siromaha

GSAM 470.2“Svako, najsiromašniji i najskromniji, može joj slobodno prići za savjet i utjehu, a da ne bude odbijen. Ona se uvijek brine za potrebite, sirotinju i one koji pate, pružajući im pomoć i zalagajući se za njih.

GSAM 470.3“Nikada nisam upoznao osobu koja tako stalno ima strah Božiji pred sobom. Ništa se ne poduzima bez iskrene molitve Bogu. Ona pažljivo i stalno proučava Božiju riječ. Čuo sam sestru White kako govori stotinama puta, pročitao sam sva njena svjedočanstva od korice do korice, većinu njih mnogo puta, i nikada nisam uspio pronaći nijednu nemoralnu rečenicu u svima njima, niti išta što nije strogo čisto i kršćansko; ništa što odvodi od Biblije i od Krista; nego tamo nalazim najgorljive pozive da se Bogu pokoravamo, da Isusa volimo, da Svetom pismu vjerujemo i da ga neprestano proučavamo. Neizbrojno puta sam primio veliku duhovnu korist od tih svjedočanstava. Zaista, nikada ih nisam čitao, a da se nisam osjećao ukoren zbog svog nedostatka vjere u Boga, nedostatka predanosti i nedostatka revnosti u spašavanju duša. Ako imam ikakvog prosuđivanja, ikakve duhovne razboritosti, izjavljujem da su svjedočanstva istog duha i istog smisla kao i Sveto pismo.

GSAM 470.4“Trideset godina [a sada možemo reći šezdeset godina] ovim svjedočanstvima se vjeruje i ona se čitaju među našim narodom. Kako je to utjecalo na njih? Da li ih je odvelo od Božijeg zakona? Da li ih je navelo da se odreknu vjere u Krista? Da li ih je navelo da odbace Bibliju? Da li ih je navelo da postanu pokvareni, nemoralni narod? Znam da će se povoljno usporediti sa bilo kojom drugom kršćanskom denominacijom.

GSAM 471.1“Jednu sam stvar primijetio, a to je da i najžešći protivnici viđenja sestre White priznaju da je ona kršćanka. Kako mogu izreći to priznanje, ne znam. Pokušavaju to opravdati govoreći da je ona prevarena. Ne mogu ukazati ni na jednu mrlju u čitavom njenom životu, niti na jednu nemoralnu rečenicu u svim njenim spisima. Moraju priznati da je velik dio njenih spisa izvrstan i da bi svako ko bi živio po svemu što ona kaže bio dobar kršćanin, siguran u nebo. Ovo je krajnje čudno, ako je ona oruđe đavola, nadahnuta od Sotone, ili ako su njeni spisi nemoralni ili besmislice njenog uma.”

GSAM 471Svjedočanstva stranaca o spisima

GSAM 471.2Kako se naši časopisi sa spisima gospođe White distribuiraju, traže ih najskromniji, pobožni i predani. Izvještavajući o onome što čitaju, kažu: “Posebno nas zanimaju spisi gospođe White. Tako su praktični, puni pouka osmišljenih da čovjeka dovedu bliže Gospodu i učine ga skromnijim, pobožnijim i predanijim. Ovi spisi su toliko u skladu sa Svetim pismom da nam se, dok ih čitamo, čini da je gospođa White morala biti nadahnuta da piše na način na koji piše.” Takvo je svjedočanstvo u desetinama slučajeva onih koji su u prepisci s našim misionarima, pa čak i onih koji nemaju ni najmanje pojma da su ideje gospođe White primljene u svetoj viziji.

GSAM 471Izvor protivljenja

GSAM 471.3Imajući pred sobom utisak koji je ovaj dar ostavio, nameće se pitanje: odakle i zašto se pojavilo protivljenje očitovanju ovog dara? i koji je bio ishod onih koji su se protivili? Pažljivo prateći ovo pitanje od 1852. godine, otkrio sam da je protivljenje ovom očitovanju uglavnom nastajalo od strane onih koji su bili ukoreni zbog nedostataka u karakteru, zbog pogrešnih navika ili zbog nekog pogrešnog postupka u svom načinu života. Mnogi od onih koji su bili ukoreni protestirali bi da nisu tako loši kako ih je svjedočanstvo prikazivalo, i pokazivali bi da se mogu držati istine čak i ako bi postupali suprotno ukoru koji im je upućen. Vrijeme je pokazalo da je velika većina takvih napustila svoju vjeru i u potpunosti napustila redove. Neki su uvidjeli svoju grešku i čvršće se prihvatili istine. Postavlja se pitanje: ako oni koji se protive ovom daru djeluju pod vodstvom Gospodnjim, zašto gube svoju duhovnost i otpadaju od Boga? Pravilo našeg Spasitelja je da se drvo prepoznaje po svom plodu. On najsnažnije tvrdi da “pokvareno drvo ne može donijeti dobar plod.”

GSAM 472Neuspjeh opozicije

GSAM 472.1Sjećamo se slučajeva kada je organizirana oporba podignuta protiv svjedočanstava gospođe White, uz izjavu da će njihov rad biti praćen velikim uspjehom čim se riješe tih svjedočanstava. Međutim, doživjeli su potpuni neuspjeh u ostvarenju svojih nada. Nakon godina borbe, nisu dali više dokaza o širenju istine o suboti pred svijetom nego što su to činili njihovi prethodnici prije četrdeset devet godina. Ako je njihov bio poseban Gospodnji posao, zašto njihovoj poruci nije bilo više prosperiteta?

GSAM 472Gdje je uspjeh?

GSAM 472.2S druge strane, kada pogledamo tu poruku kojom se zapovijedi Božje i vjera Isusova objavljuju svijetu — poruku s kojom je povezana ova manifestacija dara proroštva, sa svojim savjetima, uputama i prijekorima — vidimo da je ona ostvarivala siguran i postojan napredak od samog svog početka pa sve do danas. Slušajući Gospodnje savjete kroz taj dar, krećući se naprijed u Gospodnjoj snazi, poruka je, kao što smo pokazali, obuhvatila zemlju i brzo se probija do “svakog plemena, jezika, naroda i ljudi”.

GSAM 473.1O njenom napretku u prošlosti možemo reći da je Božja riječ potvrđena u onome što je rekao: “Ni jedno oružje napravljeno protiv tebe neće uspjeti.” Zaista je Božja ruka bila vidljiva u uspjehu koji je pratio uspon i napredak ovog velikog adventnog pokreta do sada, a za budućnost se oslanjamo na sigurno ispunjenje njegove riječi: “Pred tobom sam otvorio vrata, i niko ih ne može zatvoriti.” U ovom pouzdanju možemo pjevati sa svim uvjerenjem:—