Poglavlje 11 — Poruka drugog anđela

GSAM 171.1“I za njim je krenuo drugi anđeo, govoreći: Pade, pade Vavilon, taj veliki grad, jer je natjerao sve narode da piju vino gnjeva bludnosti svoje.”¹

GSAM 171.2“Tada gospodar kuće, razgnjevljen, reče svome slugi: Iziđi brzo na ulice i uličice gradske i dovedi ovamo siromašne, i osakaćene, i hrome, i slijepe.”²

GSAM 171.3Gospod je preko svojih slugu uzbunio svijet porukom: “Došlo je vrijeme njegova suda” — porukom oko koje su se svi koji su se izjašnjavali kao njegov narod mogli ujediniti da su htjeli. To je bio prvi poziv na “večeru” svadbenu. Objavljeno je “onima koji su bili pozvani”.³ Pošto je ovaj poziv odbačen uz razne izgovore, upućen je drugi poziv, u skladu s porukom drugog anđela.⁴ Ovim pozivom Gospod je odvojio narod da krene do kraja vremena sa sve jačim svjetlom svoje istine.

GSAM 171Drugi poziv na svadbenu gozbu

GSAM 171.4Druga poruka – ona koja slijedi nakon vapaja sata suda – kaže: “Pao je, pao je Vavilon, taj veliki grad, jer je natjerao sve narode da piju vino gnjeva njegovog bluda.” A drugi poziv na gozbu glasi: “Izlazite brzo na ulice i uličice grada i dovedite ovamo siromašne, onesposobljene, šepave i slijepe.” U svakom od ovih spisa narod koji se izjašnjava kao Gospodnji nazvan je “gradom”. Zbog svojih suprotstavljenih, zbunjenih vjerovanja nazvan je “Vavilonom”. Prema drugom spisu koji se odnosi na posljednja vremena, vidimo da se neposredno prije Gospodnjeg dolaska njegov narod poziva iz “Vavilona”: “Pao je, pao je veliki Vavilon i postao je prebivalište đavola i tamnica svakog nečistog duha i kavez svakoj nečistoj i odvratnoj ptici... Izađite iz nje, narode moj, da ne budete suučesnici u njenim grijesima i da ne primite od njenih rana.”⁵

GSAM 172“Zapamti kako si čuo”

GSAM 172.1U obraćanju crkvi u Sardisu čitamo: “Zato se sjeti kako si primila i čula, i drži čvrsto i pokaj se. Ako dakle ne budeš bdjela, doći ću na te kao lopov i nećeš znati u koji ću ti čas doći.”⁶ Čini se da je crkva u Sardisu izašla na vidjelo zahvaljujući Reformaciji, nakon mračnog perioda djela “Jezabele” – apostatske crkve. Crkvi u Sardisu je rečeno da je bila živa crkva; ali kada je čula i odbacila doktrinu o Gospodnjem dolasku, stavila se u položaj da je taj događaj može zateći kao “lopov u noći”. Stoga, kako apostol Pavle navodi u 1. Solunjanima 5:1-5, takvo će biti stanje onih koji viču: “Mir i sigurnost”, kada je dolazak Gospodnji blizu. Oni koji slijede svjetlost istine nazivaju se “djecom dana”, i Gospod neće doći na njih kao lopov.

GSAM 172.2U ovom proročkom opisu sedam crkava, vidimo da neposredno nakon pada crkve u Sardisu slijedi crkva u Filadelfiji, ili (kako riječ znači) crkva bratoljubavi. Takva je, zaista, bila skupina od 50.000 vjernika koji su, putem poruke drugog anđela, izvedeni iz svih različitih crkava i ujedinjeni u jednoj vezi bratoljubavi na velikoj temeljnoj istini o neposrednom dolasku Krista.

GSAM 173Kako je proglašena druga poruka

GSAM 173.1Midnight Cry od 12. septembra 1844. sadrži izjavu pastora J. V. Himesa o poruci drugog anđela i okolnostima koje su dovele do njene objave. Njegovo pismo je datirano 29. augusta 1844. u McConnelsvilleu, Ohio, i glasi:—

GSAM 173.2“Kad smo započeli rad sa bratom Millerom 1840. godine, on je već devet godina držao predavanja. Tokom tog vremena stajao je gotovo sam. Ali njegov rad je bio neprekidan i djelotvoran u buđenju vjernika u istinsku nadu Božijeg naroda i neophodnu pripremu za dolazak Gospodnji; kao i u buđenju svih slojeva neobraćenih za spoznaju njihove izgubljene situacije i dužnost neposrednog pokajanja i obraćenja Bogu, kao priprema da u miru dočekaju Zaručnika pri njegovom dolasku. To su bili veliki ciljevi njegovog rada. Nije pokušavao obraćati ljude nekoj sekti ili stranci u vjeri.

GSAM 173.3“Kada smo se uvjerili u istinu o nadolazećem dolasku i javno prihvatili tu doktrinu, imali smo ista gledišta i slijedili isti put među različitim sektaškim zajednicama, gdje smo, Božijom providnošću, bili pozvani da radimo. Rekli smo propovjednicima i crkvama da nije naša zadaća da ih razdiramo, dijelimo i ometamo: imali smo jednu jasnu svrhu, a to je bilo dati ‘poziv’, upozorenje na sud ‘na vratima’, i uvjeriti naše bližnje da se pripreme za taj događaj.... Službenici i članovi koji su koristili naš rad, ali nisu iskreno prihvatili doktrinu, uvidjeli su da moraju ili ići s doktrinom, propovijedati je i održavati, ili će u krizi koja je bila pred njima imati poteškoća sa odlučnim i nepokolebljivim vjernicima. Stoga su se odlučili protiv doktrine i odlučili, neki jednom, neki drugom politikom, da potisnu tu temu. To je našu braću i sestre među njima dovelo u veoma tešku poziciju. Većina njih je voljela svoje crkve i nije mogla ni pomisliti da ih napusti. Ali kada su bili ismijavani, potlačivani i na razne načine lišeni svojih ranijih povlastica i uživanja, i kada im je uskraćena ‘hrana u svoje vrijeme’, a zavodljiva pjesma ‘mira i sigurnosti’ odjekivala u njihovim ušima od subote do subote, ubrzo su se odvikli od svojih stranačkih sklonosti, ustali u punoj snazi, otresli jaram i podigli uzvik, ‘Izađite iz nje, narode moj.’

GSAM 174U teškoj situaciji

GSAM 174.1“Ovo stanje stvari nas je dovelo u tešku poziciju, (1) jer smo bili na samom kraju našeg proročanskog vremena, u kojem smo očekivali da će Gospod okupiti sav svoj narod na jedno mjesto; i (2) uvijek smo propovijedali drugačiju doktrinu; a sada, kad su se okolnosti promijenile, smatralo bi se nepoštenim da se pridružimo pozivima na odvajanje i raspad crkava koje su nas i našu poruku prihvatile. Stoga smo oklijevali i nastavili djelovati prema našem prvobitnom stavu, sve dok crkva i služba nisu dovele stvar do te mjere da smo bili primorani, u strahu Božjem, zauzeti stav odbrane istine i potlačene Božje djece.

GSAM 174Apostolski primjer za naš postupak

GSAM 174.2“‘I uđe u sinagogu i govoraše smiono tri mjeseca, raspravljajući i uvjeravajući o stvarima koje se tiču kraljevstva Božijeg. Ali kad su se neki okorjeli i ne vjerovaše, nego govoraše zlo o tom putu pred narodom, on se odijeli od njih i odvoji učenike, raspravljajući svakoga dana u školi jednog Tiranusa.’⁷ Naša braća nisu se pokrenula da izađu i odvoje se od crkava sve dok se ‘neki nisu okorjeli’ i ‘nisu govorili zlo o tom putu [Gospodnjem dolasku] pred narodom’. Nisu mogli podnijeti to ‘zlo govorenje’ ‘zlih slugu’, a crkve koje su nastavile s ugnjetavanjem i ‘zlim govorenjem’ prema onima koji su iščekivali ‘blagoslovljenu nadu’ bile su za njih ništa drugo nego kćeri mističnog Vavilona. Tako su ih proglasili i doživjeli slobodu evanđelja. Iako se možda ne slažemo svi oko toga šta čini Vavilon, složni smo u trenutnom i konačnom odvajanju od svih koji se protive nauci o dolasku i bliskom kraljevstvu Božijem. Vjerujemo da je to pitanje života i smrti. Smrt je ostati povezan s onim tijelima koja olako govore o dolasku Gospodnjem ili mu se protive. Život je izaći iz svih ljudskih predaja, stajati na Riječi Božijoj i svakodnevno iščekivati pojavu Gospodnju. Stoga sada kažemo svima koji su na bilo koji način zapleteni u jaram ropstva: ‘Izađite iz njih i odvojite se, kaže Gospod, i ne dodirujte nečistu stvar; i ja ću vas primiti, i bit ću vam Otac, i vi ćete biti moji sinovi i kćeri, kaže Gospod Svemogući.’”⁸

GSAM 175Neobjašnjiv otpor

GSAM 175.1Wm. Miller ovako govori o sukobu koji je u to vrijeme postojao između crkava i adventista:—

GSAM 175.2“Potpuno je neprirodno i neobjašnjivo da kršćanske crkve isključuju ovu doktrinu i svoje članove zbog ove blagoslovljene nade. Znam da neke baptističke crkve kažu da ih ne isključuju zbog njihove vjere, već zbog njihovog učestvovanja u pričesti s adventnim vjernicima. Pa ako to nije zbog njihove vjere u dolazećeg Spasitelja, zašto sam ja isključen iz njihovih propovjedaonica, a nikada nisam učestvovao u pričesti ni u jednoj drugoj crkvi osim baptističke? To je lažan izgovor. Ali ovo ne može biti izgovor metodista i presbiterijanaca; jer oni vjeruju u pričest s vjernicima drugih crkava. Zašto oni isključuju? Čuo sam da su neki isključeni zbog ‘pjevanja’ melodija o drugom dolasku; drugi zbog ludila, a jedino ludilo koje je dokazano protiv njih bilo je to da su budno iščekivali Krista. O Bože, ‘oprosti im, jer ne znaju šta rade.’”

GSAM 176Storrs o stavu crkava

GSAM 176.1George Storrs je govorio o stavu crkava prema adventistima na ovaj način:—

GSAM 176.2“Koja od njih trenutno ne govori: ‘Sjedim kao kraljica’? I koja od njih ne uživa u ideji da će jednog dana osvojiti svijet i da će on biti podvrgnut njihovoj vjeri? Koja od njih će dopustiti da duša mirno ostane među njima, a da otvoreno i neustrašivo ispovijeda svoju vjeru u bliski dolazak? Zar uslovi za miran boravak među njima nisu da se ‘potpuno suzdržite’ od javnog izražavanja vjere u dolazak Gospodnji ove godine, bez obzira na vaše uvjerenje o toj temi i koliko god vam je važno da uzviknete: ‘Bojte se Boga i dajte mu slavu, jer je došla ura njegova suda’?”

GSAM 176Mansfieldovo svjedočanstvo

GSAM 176.3L. D. Mansfield, pišući iz Oneide, N.Y., 21. marta 1844., ovako svjedoči:—

GSAM 176.4“Bog djeluje na umovima svoje drage djece koja iščekuju Gospoda s neba i vodi ih ne samo da obrate pažnju na anđela ‘koji ima vječno evanđelje da propovijeda, govoreći: Došlo je vrijeme njegova suda,’ nego i da poslušaju naredbu koja slijedi: ‘Izađite iz nje, narode moj!’ Više sam nego ikad prije uvjeren da vjerske organizacije današnjice čine ne mali dio onog Vavilona koji će biti nasilno srušen i više se nikada neće naći.... Čini mi se, međutim, da je u nekim od tih organizacija sličnost s malim rogom najupečatljivija. Nekoliko primjera će to ilustrirati.

GSAM 176Ispoljavanje duha rulje

GSAM 176.5“Jedan brat koji je veoma uspješno radio u ovom području, propovijedajući dolazak Gospodnji, dogovorio je da održi predavanje na određenom mjestu u određeno vrijeme. Gospod je tako namjestio da je on bio šesnaest milja udaljen od mjesta sastanka, ali je jedan _____ propovjednik bio prisutan, na čelu rulje, sa katranom i perjem, s namjerom da ih nanesu tom sluzi Najvišeg Boga. Isti taj propovjednik je ubrzo nakon toga započeo duhovnu obnovu, ali sve je bilo hladno i ledeno poput sjevernog ledenjaka — nijedna duša nije bila probuđena niti obraćena. Napokon je propovjednik rekao da vjeruje kako će ‘morati zauzeti pokajničku klupu’.

GSAM 177.1“Vođa klase u ovom selu rekao je svojoj klasi otkako održavamo sastanke ovdje, da ako bi neki čovjek došao u njegovu kuću i rekao da vjeruje da će Krist doći ove godine, on bi ga izbacio napolje.”

GSAM 177Dužnost prema crkvama

GSAM 177.2Na ovom mjestu ćemo navesti svjedočanstvo iz govora upućenog adventnoj konferenciji vjernika okupljenih u Bostonu, Massachusetts, od 31. maja 1844., a potpisali su ga Wm. Miller, Elon Galusha, N. N. Whiting, Apollos Hale i J. V. Himes. Oni kažu:—

GSAM 177.3“O našoj dužnosti prema crkvama također možemo reći riječ. Opasnost ovdje, kao i u većini drugih slučajeva, čini nam se da je u krajnostima. Prvi oblik opasnosti je dopuštanje da autoritet crkve s kojom smo povezani nametne nam šutnju u pitanju dužnosti. Ne sumnjamo da su se hiljade ljudi doveli pod osudu pred Bogom udovoljavajući nebiblijskim zahtjevima svojih crkava u ovoj stvari, a koji bi, da su bili odlučni i vjerni, sada bili u mnogo sigurnijem položaju i korisniji, iako bi i oni mogli biti pozvani da trpe.

GSAM 177.4“Drugi oblik opasnosti je popuštanje duhu osvete prema crkvama zbog njihove nepravde prema nama i vođenje neselektivnog rata protiv svih takvih organizacija. Što se tiče dužnosti adventista u odnosu na crkve s kojima su povezani, ako bismo bili pozvani da to učinimo, ne bismo mogli dati nikakva uputstva koja bi se mogla primijeniti općenito. Oni moraju postupati u strahu Božijem, kako to zahtijevaju okolnosti slučaja.

GSAM 178.1“Međutim, trebamo biti odlučni u obavljanju svoje dužnosti, svjedočeći za istinu u svim prikladnim i odgovarajućim prilikama. A ako time što postupamo na ovaj način uvrijedimo crkve, i one nam zaprijete izbacivanjem ako ne šutimo (iako, ako smatramo da je bolje prijateljski prekinuti vezu s crkvom, to može biti bolji put), izvršimo svoju dužnost, i kada nas izbace, budimo strpljivi trpeći nepravdu i budimo spremni s našim Gospodinom ‘izaći van vrata, noseći Njegovu sramotu.’”

GSAM 178.2Iz ovih citata o postupcima crkava prema onima koji su prenosili poruku drugog anđela, lako se može vidjeti kako se, kao prvi rezultat upućivanja ovog drugog poziva na “večeru”, o onima koji su bili okupljeni u jedno duhovno stado govori kao o “osakaćenima”, “šepavima”, i “slijepima”, što snažno ukazuje na loše postupanje koje su pretrpjeli od “udaranja” njihovih “drugova u službi”, od kojih su bili odvojeni.

GSAM 178Odvojeni narod izabran da primi nove istine

GSAM 178.3Svrha Gospodnja može se jasno razaznati u stvaranju posebna naroda kroz objavu poruke drugog anđela — drugog poziva na “večeru” — i “ponoćni vapaj”. Drage istine za posljednje dane trebale su biti istražene i objavljene—djelo koje se nije moglo obaviti u crkvama “vezanim za credo” ni više nego što je apostolska crkva mogla naviještati evanđelje svijetu, a da pritom zadrži vezu sa židovskim sektama. Bog je tada pozvao na odvojenost,⁹ a također je pozvao i na odvojenost adventnih vjernika od onih koji bi ih nastojali zadržati unutar kruga svojih vjerovanja.

GSAM 179Storrsova brošura “Six Sermons”

GSAM 179.1Ubrzo nakon ovog istupanja primjećujemo da je svjetlost stigla do adventnih zajednica o temi buduće kazne, kako je izloženo u brošuri, “Six Sermons”, autora Georgea Storrsa, u kojoj se zastupa stav da je čovjek po prirodi smrtnik; da su mrtvi nesvjesni između smrti i uskrsnuća; da će konačna kazna za bezbožnike biti potpuno iskorjenjivanje; i da je besmrtnost dar Božiji, koji se prima samo vjerom u našeg Gospoda Isusa Krista.

GSAM 179.2Hiljade adventista prihvatile su ovu doktrinu o ljudskoj prirodi, ali ne svi. Njeno odbacivanje nije donijelo zbrku među njima, jer se smatralo isključivo pitanjem vjere, a ne mjerilom moralne ispravnosti; stoga je zajednički napor da se svijet upozori na Kristov bliski dolazak ostao neprekinut. Međutim, to je izazvalo bijes crkava protiv njih.

GSAM 179Nesposobni da opovrgnu “Six Sermons”

GSAM 179.3Metodistički propovjednik u gradu u kojem sam živio, koji se ranije pridružio propovijedanju adventne doktrine 1843. godine, dobio je “Six Sermons”, pročitao ih i priznao članovima svoje crkve da nije u stanju opovrgnuti tu doktrinu; ali, kada je saznao da mnogi članovi njegove crkve prihvataju tu doktrinu, savjetovao je druge da ne čitaju knjigu, jer bi “vjerovali u doktrinu ako je pročitaju.” U mjesecu septembru 1844. godine, nakon što se ovaj propovjednik vratio sa godišnje konferencije, ustao je u svojoj propovjedaonici i javno se odrekao adventne doktrine, te je ponizno zatražio oprost od crkve što je ikada pozvao predavače da govore u crkvi.

GSAM 179Suđen zbog hereze

GSAM 179.4Ovu akciju propovjednika ubrzo je pratio pokušaj da se adventni vjernici optuže za herezu; ali pošto im je bilo dozvoljeno da svoje slučajeve brane iz Biblije, crkva nije ostvarila pobjedu. Nekoliko osoba je isključeno iz ove crkve jer njihov način života nije bio u skladu s disciplinom, a mnogi drugi su se povukli zbog isključenja članova čija vjera nije mogla biti dokazana kao suprotna Svetom pismu. Tako je adventna doktrina zauvijek isključena iz crkve u kojoj su stotine ljudi pronašle Spasitelja i postale sretne u Bogu.

GSAM 180.1Ono što je učinjeno u mom rodnom gradu dogodilo se i u stotinama drugih crkava širom zemlje. Oni koji su ovako tretirani od strane svoje bivše braće našli su mnogo utjehe u riječima proroka Izaije: “Čujte riječ Gospodnju, vi koji drhtite pred njegovom riječju: Vaša braća koja su vas mrzila, koja su vas izbacila zbog mog imena, rekla su: Neka se Gospod proslavi; ali on će se pojaviti na vašu radost, a oni će se posramiti.”¹⁰

GSAM 180Otkriće gnjeva bezbožnika

GSAM 180.2Kako se približavao dan na koji se Gospod očekivao, vjernici su postajali revnosniji u svom radu, a bezbožnici su se sve žešće razjarivali i podsmijevali, što se vidi iz sljedeće izjave urednika časopisa Midnight Cry od 31. oktobra 1844.:—

GSAM 180.3“Utisak koji je ovaj pokret ostavio na bezbožnike također je uveliko poslužio da nas učvrsti u uvjerenju da je Bog u njemu. Kada su se Božja djeca sastala da se poklone i ponize pred njim i pripreme za njegovo pojavljivanje, kao što je dolikovalo društvu grešnika koje se moglo spasiti samo milošću, bezbožnici su iskazali najveću zlobu. Kada nismo objavili nikakvo obavještenje o našim sastancima osim u našem listu i nismo pozvali javnost, sinovi Belijara su se nagurali na njih i izazvali veliku uznemirenost. U subotu navečer, 12. ovog mjeseca [12. oktobra 1844.], nismo održali sastanak u tabernakulu kako bi crkveni službenik [čuvar] imao priliku očistiti kuću za dan odmora [nedjelju]. Ali je rulja provalila u kuću i uskratila nam čak i tu povlasticu. Međutim, gradonačelnik je, bez da smo ga tražili, odmah intervenisao i istjerao ih.

GSAM 181.1“Na našim sastancima sljedeće nedjelje, nakon što je tabernakul bio ispunjen, gusta gomila okupirala je ulicu ispred zgrade, a mnogi od njih bili su razjareni što itko vjeruje u dolazak Gospodnji. Uvečer, zbog uzbuđenja naroda, sastanka nije bilo; ipak je ulica bila ispunjena ruljom već u rano vrijeme; ali brza intervencija gradonačelnika i njegove efikasne policije očistila je ulicu, nakon što je nekoliko njih poslano u policijsku stanicu. Mogli smo samo uporediti ponašanje rulje s onim koje je okružilo Lotova vrata, u večeri pred uništenje Sodome.... Ovaj pokret s njihove strane bio je toliko iznenadan, simultanan i opsežan da nas je njegovo ispoljavanje prvog dana sedmog mjeseca po židovskom kalendaru uvjerilo u naše mišljenje da to mora biti taj mjesec.”

GSAM 181Podsmjehivači obukli halje za vaznesenje

GSAM 181.222. oktobra 1844. godine, na dan kada je isteklo dvije hiljade trista dana, u Parisu u Maineu, dok su se vjernici okupili u bogomolji, predano moleći se Bogu, u očekivanju da će Gospod doći tog dana, podsmjehivači su se okupili oko kuće, pjevajući ismijavačke pjesme. Dvojica od tih nasilnika obukla su duge bijele halje i popela se na krov kuće, pjevala pjesme i ismijavala one u kući koji su se molili i čekali dolazak Gospoda.

GSAM 181.3Vjerovatno je da je iz ove okolnosti proizašla neistina o tome da su adventisti oblačili haljine za uznesenje; jer uprkos tome što su adventni listovi nudili nagrade i do 500 dolara za jedan autentičan slučaj u kojem je adventist obukao haljinu za uznesenje 1844. godine i tako čekao dolazak Gospoda, nikada nije predstavljen ni jedan takav slučaj.

GSAM 182Vizija Hazena Fossa, 1844.

GSAM 182.1Otprilike u to vrijeme u mjestu Poland, u saveznoj državi Maine, živio je mladić po imenu Hazen Foss, koji je čvrsto vjerovao da će Gospod doći desetog dana sedmog mjeseca. Bio je to čovjek uglednog izgleda, ugodnog držanja i prilično dobro obrazovan. Nekoliko sedmica prije nego što je završio “ponoćni vapaj”, Gospod mu se približio i dao mu viziju, u kojoj mu je prikazano putovanje adventista ka gradu Božijem, sa svim opasnostima na tom putu. Dobio je nekoliko upozorenja koja je trebao prenijeti, a također je imao uvid u kušnje i progonstvo koje bi posljedično uslijedilo ako bi bio vjeran u prenošenju onoga što mu je bilo pokazano. Njemu su, kao i gospodinu Foyu, bila pokazana tri koraka pomoću kojih bi narod Božiji u potpunosti stigao na put ka svetom gradu. Budući da je čvrsto vjerovao u Gospodnji dolazak “za još nekoliko dana” (kako su tada pjevali), dio vizije koji se odnosio na tri koraka na putu bio je za njega neobjašnjiv; a pošto je prirodno bio ponosna duha, povukao se od krsta i odbio da to ispriča. Viđenje je ponovljeno drugi put, a uz to mu je rečeno da će mu, ako i dalje odbije ispričati ono što mu je pokazano, teret biti uzet i dat jednome od najslabije Gospodnje djece, onome ko će vjerno ispričati ono što Bog objavi. On je ponovo odbio. Tada mu je ukazana treća vizija i rečeno mu je da je oslobođen, a teret je položen na jednog od najslabijih među slabima, koji će izvršiti Gospodnju zapovijed.

GSAM 182Foss ne uspijeva ispričati svoju viziju

GSAM 182.2To je prestravilo mladića, pa je odlučio ispričati ono što mu je bilo pokazano i u skladu s tim je objavio svoj sastanak. Narod se okupio da vidi i čuje. On je pažljivo ispričao svoje iskustvo, kako je odbio ispričati ono što mu je Gospod pokazao i šta će proizaći iz njegovog odbijanja. “Sada”, reče on, “ispričat ću viziju.” Ali, nažalost, bilo je prekasno: stajao je pred ljudima nijem kao kip i na kraju je u najdubljoj agoniji rekao: “Ne mogu se sjetiti ni jedne riječi iz viđenja.” Kršio je ruke u agoniji, govoreći: “Bog je ispunio svoju riječ. Uzeo mi je viđenje”, i u velikoj duševnoj nevolji je rekao: “Ja sam izgubljen čovjek.” Od tog trenutka izgubio je nadu u Krista i upao u stanje očaja. Nikada više nije prisustvovao adventističkom sastanku i nije imao ličnog interesa za religiju. Njegovo ponašanje je u mnogim pogledima, blago rečeno, bilo kao kod nekoga ko je lišen blagog utjecaja Duha Gospodnjeg, kao kod nekoga “prepuštenog svojim putevima, da se ispuni svojim djelima”. U tom stanju uma umro je 1893. godine.

GSAM 183Fossovo viđenje koje je ispričao drugi

GSAM 183.1Otprilike tri mjeseca nakon što nije uspio da se sjeti svoje vizije, čuo je iz susjedne sobe kako je drugo lice ispričalo istu viziju. Sastanak se održavao u kući u kojoj je i on boravio. Nagovarali su ga da dođe na sastanak, ali je odbio. Rekao je da je vizija bila jednaka onoj koja mu je bila pokazana, koliko god dvije osobe mogu ispričati istu stvar. I tako je postalo poznato ono što je vidio, a nije mogao da se sjeti dok je pokušavao da to ispriča. Kad je kasnije ugledao tu osobu, rekao je: “To je instrument na kojeg je Gospod stavio teret.”

GSAM 183Očajno razočaran

GSAM 183.2Deseti dan sedmog mjeseca, po židovskom vremenu (22. oktobar 1844.), konačno je došao. Zatekao je hiljade i hiljade onih koji su gledali na taj trenutak kao na ispunjenje svojih nada. Nisu planirali ništa zemaljsko nakon tog datuma. Nisu čak gajili ni misao: “ako se to ne dogodi”, već su planirali svoje svjetovne poslove kao da su očekivali da će taj dan označiti kraj njihovog prirodnog života. Upozoravali su i poticali bezbožnike da pobjegnu od nadolazećeg gnjeva, a mnogi od njih su se bojali da bi poruka mogla biti istinita. Savjetovali su i molili se sa svojim rođacima i oprostili se od onih koji nisu predali svoja srca Bogu. Ukratko, oprostili su se od svih zemaljskih stvari sa svom svečanošću onoga ko smatra da će se uskoro pojaviti licem u lice pred Sudijom cijele zemlje. Tako su se, u gotovo bezdisnoj tjeskobi, okupili u svojim bogomoljama, očekujući da će svakog časa čuti “glas arhanđela i trubu Božiju” i vidjeti nebesa u plamenu slave svoga dolazećeg Kralja.

GSAM 184.1Sati su polako prolazili, i kada se konačno sunce spustilo ispod zapadnog horizonta, završio je jevrejski deseti dan sedmog mjeseca. Sjenke noći ponovo su raširile svoj tmurni plašt nad svijetom; ali s tom tamom došla je i bol tuge u srca adventnih vjernika, takva kakva može naći paralelu samo u tuzi učenika našeg Gospoda, dok su svečano krenuli svojim kućama u noći nakon raspeća i ukopa onoga kojeg su tek prije kratkog vremena trijumfalno ispratili u Jeruzalem kao svog Kralja.