Poglavlje 15 — Sve više svjetla i veća čudesa

GSAM 235.1“Prisjetite se ranijih dana, u kojima ste, nakon što ste prosvijetljeni, podnijeli veliku borbu nevolja; djelimično dok ste bili izloženi pogledima drugih kroz pogrde i nevolje, a djelimično dok ste postali drugovi onih koji su tako bili tretirani.”¹

GSAM 235.2Period od razočaranja 1844. godine do pojave jasne svjetlosti o svetištu i poruci trećeg anđela bio je vrijeme osobite kušnje. Adventisti koji su i dalje tvrdili da su bili u pravu u prethodnom pokretu, zaista su bili “predmet podsmijeha” onima koji su smatrali da je poruka potpuni neuspjeh; i zbog toga su bili izloženi velikim pogrdama. To su mogli rado podnositi dok su se vjerom držali Gospoda i dijelili prisustvo Njegova Svetog Duha.

GSAM 235Dvije posebne tačke napada

GSAM 235.3Sotona je imao dvije posebne tačke napada za adventistički narod. Prva je bila navesti one koji su bili čvrsti u uvjerenju da je proročansko vrijeme završeno da povjeruju da je Kristov drugi dolazak duhovni dolazak i da je on na neki način došao na kraju dvije hiljade tristo dana. Druga je bila da navede one koji su posustajali u pogledu svog prošlog iskustva da ga se potpuno odreknu. Tako, dok se istina o svetištu i poruci trećeg anđela postepeno otkrivala iz Svetog pisma, poruke Duha Božjeg, kroz dar proroštva, potvrđivale su prošli pokret, nazivajući ga “sjajnim svjetlom” koje je Bog postavio na početku staze da svijetli sve do grada, i ukazivale na biblijske dokaze da je drugi Kristov dolazak doslovan i ličan, te stoga ne može biti događaj na kraju “dana”.

GSAM 236Divna očitovanja

GSAM 236.1Kad bi Gospod u ovim posljednjim danima govorio svom narodu kroz vizije, zar ne bismo očekivali da u samom očitovanju budu očigledni znaci božanskog? Ti znaci su očigledni u vizijama gospođe E. G. White. Sam fenomen vizija, kao što je prikazano u 13. poglavlju, jednostavno je čudesan; ali postoji mnogo čudesnih osobina povezanih s njenim ranijim viđenjima, koje ćete primijetiti kako budete dalje proučavali ovo djelo; i da li bismo mogli očekivati drugačije u daru ovakve prirode, koji je Bog namijenio da privuče pažnju naroda i navede ih da kažu, poput Mojsija: “Okrenut ću se i pogledati ovaj veliki prizor”? Jednostavna izjava siromašne, bolesne, slabotne djevojke, koja je očigledno bila na samrti, da joj je Gospod dao viziju, ne bi bila dovoljna da to postigne. Čudesne manifestacije povezane s vizijama stvorile su interes za njih, te je djevojka pozvana da ide s mjesta na mjesto i ispriča ono što joj je Gospod naložio da objavi drugima.

GSAM 236Značajne manifestacije u trećoj viziji

GSAM 236.2Ovdje ću iznijeti neke činjenice o njenoj trećoj viziji, onoj koja joj je ukazana u očevoj kući, spomenutoj u 13. poglavlju, kako su mi ih ispričali otac i majka gospođe White, njena sestra, gospođa Sarah Belden, i drugi.

GSAM 236.3U sobi u kojoj je viđenje bilo, na ormariću je ležala vrlo velika porodična Biblija. Bio je to primjerak izdanja štampanog u Bostonu od Josepha Tealea, 1822. godine. Knjiga je dimenzija osamnaest puta jedanaest inča, debljine četiri inča i teška nešto više od osamnaest funti. Dok je bila u viđenju, ustala je, uzela ovu tešku Bibliju na lijevu ruku, otvorenu, i držala je pod pravim uglom u odnosu na tijelo; a zatim je više od pola sata desnom rukom listala stranice i pokazivala na različite tekstove iz Svetog pisma, koje je ponavljala dok su joj oči gledale prema gore, u suprotnom smjeru od knjige. Njena sestra Sarah (kasnije supruga Stephena Beldena), ili, povremeno, neka druga prisutna osoba, gledala je svaki stih na koji je prst usmjerila i jasno vidjela da je u svakom slučaju ponavljala stih na kojem je prst počivao. Majka Harmon je rekla da njena kćerka Ellen u svom prirodnom stanju “nije mogla, zbog nedostatka snage, podići tu tešku Bibliju s ormarića; ali u viđenju ju je držala jednako lahko, naizgled, kao da je to bio samo džepni Novi zavjet.”

GSAM 237.1Ovo je zaista bilo čudo!—krhka djevojka, teška samo sedamdeset funti, držala je tešku Bibliju više od pola sata u položaju u kojem je ni snažan muškarac ne bi mogao držati dvije minute; ponovo, okrećući se s mjesta na mjesto prema tekstovima Svetog pisma koji su se u svakom slučaju pokazali kao tekst koji je ona ponavljala, dok su joj oči bile uprte prema gore i u suprotnom smjeru od knjige; i na kraju, glas koji je dolazio od osobe bez ikakvog pokreta pluća ili daha u tijelu, i koji je tačno ponavljao određene tekstove Svetog pisma,—ovo je sigurno iznad optužbe da je proizvedeno ljudskom rukom, ili da je posljedica bolesti. Oni koji su to vidjeli smatrali su to najjasnijom manifestacijom Duha Onoga koji je govorio iz gorućeg grma. Takve manifestacije u trećem viđenju gospođice Harmon, gdje su bile poznate, predstavljale su uvjerljiv dokaz da je u viđenjima djelovala sila koja nadilazi ljudske mogućnosti.

GSAM 237Viđenje u Topshamu

GSAM 237.2Veoma brzo nakon ovog događaja, zajednica adventista u Topshamu, oko trideset milja sjeveroistočno od Portlanda u Maineu, čuvši za Gospodnje postupke prema gospođici Ellen G. Harmon, pozvala ju je u to mjesto. Poziv je prihvaćen i tako je ostvarila svoju prvu posjetu Topshamu. Adventistički sastanci su se u to vrijeme održavali u kući gospodina Curtissa. Gospođa Frances Lunt (ranije gospođica Frances Howland), iz Oaklanda, Kalifornija, dala mi je sljedeću izjavu, datiranu 19. januara 1890.:—

GSAM 238.1“Ja, zajedno s porodicom mog oca, prisustvovala sam sastancima sestre Harmon u Topshamu 1845. godine, i tokom tih sastanaka ona je imala viziju. Bio je to prvi put da smo je vidjeli u viziji. Jedna od tih starih Biblija [Porodična Biblija Teale, teška osamnaest funti] pripadala je bratu Curtissu. Ovu veliku Bibliju sestra Harmon je uzela s ormarića dok je bila u viđenju, i pokazivala je stihove iz Svetog pisma dok je listala stranice, a njene su oči gledale prema gore, odmaknute od knjige. Stihovi koje je ponavljala bili su ili riječi pouke, ohrabrenja ili prijekora. Još jedna osobitost manifestacije u to vrijeme bila je položaj knjige. Držala ju je na svojoj otvorenoj ruci pod uglom od četrdeset pet stepeni, a niko drugi nije mogao držati bilo koju knjigu pod sličnim uglom a da mu odmah ne isklizne iz ruku; sestra Harmon je, međutim, držala ovu Bibliju pod tim uglom nekoliko minuta, čvrsto kao da je zalijepljena za njenu ruku, dok je u međuvremenu prolazila od jedne do druge osobe u sobi.”

GSAM 238Svjedočanstvo gospođe Truesdail

GSAM 238.2Još jedno svjedočanstvo o istoj viziji potječe od gospođe M. C. Truesdail iz Trentona, Misuri, datirano 27. januara 1891. Ona kaže:—

GSAM 238.3“Imala sam petnaest godina 1845. godine i bila sam prisutna prilikom prve posjete sestre Harmon Topshamu, kada je imala viziju u kući brata Curtissa, gdje je uzela veliku porodičnu Bibliju i držala je na način na koji nijedan drugi nije mogao držati knjigu u rukama, a da mu odmah ne isklizne.

GSAM 238.4“Sestra Harmon je bila u viđenju više od dva sata. To je bilo najčudesnije očitovanje Božje moći kojem sam ikada svjedočila, a vidjela sam je u viđenju više od dvanaest puta. To su uvijek bili trenuci duboke svečanosti i samoispitivanja, ali ovaj je nadmašio sve ostale. O! kako smo drhtali dok nas je Veličanstvo nebesko poučavalo preko svog slabog instrumenta; dok nam je čitala odlomke tako utješne i prikladne za našu tešku situaciju; kao što su Hebrejima 2:2, 3; Jakovljeva 5:7, 8; Hebrejima 10:35, 39; 1. Petrova 1:7; Luka 12:32-37, pored mnogih drugih, držeći veliku porodičnu Bibliju tako visoko da sam bila primorana stati na stolicu da bih čitala gdje je pokazivala. Ne mislim da je sestra Harmon bila više od dva inča viša od mene.”

GSAM 239.1Takve manifestacije uvjerile su nepristrane da neka sila jača od ljudske kontrolira skromno oruđe, te su iz raznih dijelova Nove Engleske stizali pozivi da dođe i svjedoči.

GSAM 239Fizički rad kao grijeh

GSAM 239.2Ubrzo nakon toga, gospođica Harmon je u viđenju dobila upute da posjeti Paris u Maineu, gdje su živjeli pojedinci koji su smatrali grijehom baviti se fizičkim radom. Pastor Stephens iz Woodstocka u Maineu bio je vođa u ovoj zabludi i imao je snažan utjecaj na druge. Prethodno je bio metodistički propovjednik i smatran je poniznim, vjernim kršćaninom. Stekao je povjerenje mnogih svojim žarom za istinu i naizgled svetim životom, što je navelo neke da vjeruju da ga je Bog posebno uputio. Gospod je dao gospođici Harmon prijekor za njega. Izjavila je da on ide protiv riječi Božije time što se uzdržava od rada, što druge nagovara na svoje pogreške i što osuđuje sve koji ih ne prihvataju. Odbacio je sve dokaze koje mu je Gospod dao da ga uvjeri u njegovu pogrešku i odbio je priznati svoje greške. Slijedio je utiske i putovao je na iscrpljujuća putovanja, pješačeći velike udaljenosti, gdje bi samo trpio uvrede, a smatrao je da zbog svega toga pati radi Krista. Njegov razum i prosuđivanje bili su ostavljeni po strani.

GSAM 239.3Što se tiče svjedočanstva gospođice Harmon i ishoda slučaja, citirat ću iz pisma koje sam primio od gospođe M. C. Truesdail, koja je tada živjela u Parisu, Maine. Nakon što je navela neke pojedinosti u skladu s navedenim, ona kaže:—

GSAM 240.1“Priznanja su stigla od svih, osim od njihovog vođe, Jesseja Stephensa. Sestra Harmon ga je upozorila da će, ako se ne ponizi priznavši svoje greške, uskoro završiti svoju karijeru. Svi su razumjeli da je to bilo proročanstvo da će se na neki način ubiti.”

GSAM 240.2Slijedi nastavak u njegovom slučaju:—

GSAM 240.3“Nakon što ga je njegovo malo stado napustilo, postao je melankoličan i ubrzo nakon toga je izgubio razum, odbijajući jesti bilo šta što su pripremili zli. Nije čuo za moj povratak iz Massachusettsa kada sam mu donijela ručak. Upitao je, pružajući svoju kosturastu ruku kroz mali otvor na prozoru: ‘Je li te Bog poslao s ovim, sestro Marian?’ Primijetivši moje oklijevanje u odgovoru, odbio je probati. Njegovo jadno stanje, dok je bio zatočen u maloj sobi kod brata (nevjernika), podsjetilo me na upozorenje koje mu je tako ljubazno poslano s neba, a koje je on tako tvrdoglavo odbacio. Dva dana nakon ove tužne posjete odveden je svojoj porodici, gdje je ubrzo okončao svoj život samoubistvom, napravivši užad od svoje posteljine.”²

GSAM 240Ispunjeno proročanstvo

GSAM 240.4Ljeti 1845. godine, na poziv Otisa Nicholsa, gospođica Harmon je posjetila Massachusetts, a pratila ju je sestra Sarah. Smjestile su se kod porodice gospodina Nicholsa. On i njegova supruga išli bi s njima svojim kočijama i odvozili ih na različita mjesta gdje su održavali sastanke, na kojima je gospođica Harmon svjedočila. Tako je uspjela posjetiti Boston, Roxbury i Carver. Tokom njihove druge posjete Bostonu, Massachusetts, dogodio se veoma zanimljiv incident.

GSAM 240.5U Bostonu i okolini postojala je grupa fanatičnih osoba koje su također tvrdile da je grijeh raditi, a njihova glavna poruka bila je: “Prodajte što imate i dajte milostinju.” Tvrdili su da su u jubilejnoj godini, da zemlja treba da počiva i da se siromašnima mora osigurati uzdržavanje bez rada. Sargent, Robbins i još neki bili su vođe. Osuđivali su vizije kao đavolje, jer su u njima bile razotkrivene njihove vlastite pogreške. Bili su oštri prema svima koji nisu vjerovali kao oni.

GSAM 241.1Dok su gospođica Harmon i njena sestra bile u posjeti kod gospodina Nicholsa, Sargent i Robbins su došli iz Bostona da zatraže uslugu od njega i rekli su da su došli u posjetu i da će prespavati kod njega. Gospodin Nichols je odgovorio da mu je drago što su došli, jer su gospođice Sarah i Ellen Harmon u kući i želio je da se upoznaju s njima. Odmah su se predomislili i nije ih bilo moguće nagovoriti da uđu u kuću. Gospodin Nichols je upitao može li Ellen iznijeti svoju poruku u Bostonu i hoće li je oni saslušati, pa onda prosuditi. “Da”, rekli su, “dođite sljedeće subote u Boston [podrazumijevajući nedjelju, jer oni još nisu primili subotu]; željeli bismo imati privilegiju da je čujemo.”

GSAM 241.2Gospodin Nichols mi je ovo ispričao u svojoj kući u Dorchesteru 1858. godine. Rekao je da je sve isplanirao da u subotu ujutro ode u Boston svojim kočijama kako bi odvezao gospođicu Harmon na predloženi sastanak. Te večeri, tokom porodične molitve, ona je uznesena u viđenju. Nakon što je došla k sebi, rekla je: “Brate Nichols, sutra ne idem u Boston; Gospod mi je pokazao da moram ići u Randolph. On ima posao koji ja tamo trebam obaviti.” Gospodin Nichols je mnogo cijenio svoju riječ. Obećao je da će je odvesti u Boston sljedećeg dana i zabrinuto upitao: “Šta da radim s riječju danom Sargentu i Robbinsu?” “Ne brinite se zbog toga”, rekla je gospođica Harmon, “Gospod mi je zapovjedio da krenem drugim putem.” “Pa”, reče gospodin Nichols, “ne razumijem to.” “Gospod mi je pokazao da ćemo to razumjeti kad stignemo tamo”, reče gospođica Harmon. “Pa”, reče gospodin Nichols, “ne postoji način da stignete tamo osim ako ne odemo i ne odvedemo vas, ali ne znam kako ću objasniti stvari braći u Bostonu.”

GSAM 241.2Gospodin Nichols mi je dalje izjavio da je “sestra Harmon vidjela njihovu licemjernost u viđenju, da se u Bostonu u subotu neće održati sastanak, da će se Sargent, Robbins i drugi protivnici sastati s velikom skupinom u Randolphu (trinaest milja od Bostona) u subotu; i da se moramo sastati s protivnicima u Randolphu, na njihovom sastanku u subotu, i da će joj tamo biti dana poruka za njih, koja će uvjeriti iskrene i nepristrasne da li su njene vizije od Gospoda ili od Sotone.” Umjesto da idu u Boston, a zatim u Randolph, prelazeći udaljenost od dvadeset dvije milje, oni su otišli direktno u Randolph, stižući tamo otprilike u vrijeme sastanka. Tamo su našli upravo one koji su se složili da se s njima sastanu u Bostonu. Gospodin Nichols je tada rekao: “Sada razumijem.”

GSAM 242.1Ovaj pokušaj Sargenta i Robbinsa da izbjegnu svjedočenje gospođice Harmon, i način na koji je ona bila usmjerena da ih susretne, imali su veliki utjecaj na umove nekih od prisutnih. Što se tiče samog sastanka, citirat ću izvještaj koji je dao gospodin Nichols:—

GSAM 242Značajne manifestacije

GSAM 242.2“Sestra Ellen je odvedena u viđenje uz izvanredne manifestacije i nastavila je govoriti u viđenju jasnim glasom, koji su svi prisutni mogli jasno razumjeti, otprilike do zalaska sunca. Sargent, Robbins i French bili su veoma razdraženi, kao i uzbuđeni, čuvši sestru Ellen kako govori u viđenju, za koje su tvrdili da je od đavola; iskoristili su sav svoj utjecaj i tjelesnu snagu da unište učinak viđenja. Ujedinjivali su se u pjevanju vrlo glasno, a zatim su naizmjence govorili i čitali iz Biblije naglas, kako se Ellen ne bi čula, sve dok im snaga nije ponestala, a ruke su im se toliko tresle da više nisu mogli čitati iz Biblije, ali usred sve te zbrke i buke, Ellenin jasan i prodoran glas, dok je govorila u viđenju, jasno se čuo svima prisutnima. Protivljenje ovih ljudi je trajalo sve dok su mogli govoriti i pjevati, uprkos tome što su ih neki od njihovih vlastitih prijatelja ukorili i zamolili da prestanu. Ali Robbins je rekao: ‘Vi se klanjate idolu: vi obožavate zlatno tele.’

GSAM 243.1“Gospodin Thayer, vlasnik kuće, nije bio u potpunosti uvjeren da je njena vizija bila od đavola, kao što je Robbins tvrdio. Želio je da se to na neki način isproba. Čuo je da se vizije sotonske moći zaustavljaju otvaranjem Biblije i stavljanjem na osobu koja je u viziji, te je pitao Sargenta da li bi to na taj način isprobao, što je on odbio. Tada je gospodin Thayer uzeo tešku, veliku porodičnu Bibliju formata quarto koja je stajala na stolu i rijetko se koristila, otvorio je i stavio otvorenu na grudi Ellen dok je bila u viđenju, dok je ona tada bila naslonjena unazad na zid u uglu sobe. Odmah nakon što joj je Biblija položena, ustala je i prošla do sredine sobe, s otvorenom Biblijom u jednoj ruci podignutom što je više mogla, i s pogledom uprtim prema gore, svečano izjavila: ‘Nadahnjeno svjedočanstvo od Boga’, ili riječi iste sadržine. Zatim, dok je Biblija bila ispružena u jednoj ruci, a njene oči su gledale prema gore, a ne u Bibliju, dugo je nastavila prelistavati stranice drugom rukom, stavljati prst na određene odlomke i tačno izgovarati njihove riječi svečanim glasom. Mnogi prisutni su gledali u odlomke na koje je pokazivala prstom, da vide da li ih tačno izgovara, jer su njene oči u isto vrijeme gledale prema gore. Neki od navedenih odlomaka odnosili su se na sudove protiv bezbožnika i bogohulnika, a drugi su bili opomene i upute u vezi s našim sadašnjim stanjem.

GSAM 243Njena najduža vizija, više od šest sati

GSAM 243.2“U tom stanju ostala je cijelo popodne sve do pred zalazak sunca, kada je izašla iz viđenja. Kada je Ellen u viđenju ustala na noge, s teškom otvorenom Biblijom u ruci, prošetala je sobom i izgovarala odlomke iz Svetog pisma, Sargent, Robbins i French su ušutjeli. Tokom preostalog vremena bili su uznemireni, kao i mnogi drugi; ali su zatvorili oči i izdržali to ne pokazujući svoje osjećaje.”³

GSAM 244Vjenčanje gospođice Harmon

GSAM 244.130. augusta 1846. godine, gospođica E. G. Harmon i pastor James White su se vjenčali i zajedno su radili na širenju poruke. Tokom godine 1847. njihov rad se uglavnom odvijao u Maineu i Massachusettsu.

GSAM 244.2Prve subote u aprilu, gospođi White je dat veoma zanimljiv prikaz, u domu Stockbridgea Howlanda u Topshamu, gdje su se tada obično održavali sastanci. Ovo je viđenje ono koje se spominje u djelu Early Writings, gdje je imala prikaz svetišta i njegovog namještaja, vremena nevolje, svetaca koji bježe iz gradova, bezbožnika koji ih okružuju, njihovog oslobođenja na glas Božji, jubileja, dolaska Gospodnjeg u oblačnoj kočiji, itd. Može biti korisno primijetiti neke od njenih pokreta dok je bila u ovom viđenju.

GSAM 244Mnoge Biblije korištene u viđenju

GSAM 244.3Gospođa Frances Lunt (kćerka S. Howlanda), 19. januara 1890. godine, rekla mi je:

GSAM 244.3“Uz zid prostorije u kojoj su se održavali sastanci nalazio se stol na kojem je bilo nekoliko knjiga različitih vrsta, među kojima je bilo i nekoliko Biblija uobičajene veličine. Dok je bila u viđenju, gospođa White ustala je, prišla stolu, uzela Bibliju ne dodirujući nijednu drugu knjigu, i držala ju je otvorenu iznad glave lijevom rukom, dok je kažiprstom desne ruke pokazivala na tekst Svetog pisma koji je ponavljala, stojeći pred osobom kojoj je bio namijenjen, a zatim je otvorenu knjigu položila na prsa osobe pred kojom je ponovila Pismo. Vraćajući se za stol, uzela je drugu Bibliju i na isti način ponovila drugi stih iz Svetog pisma, te otvorenu Bibliju položila na prsa osobe kojoj se obraćala. Ovaj čin je ponovljen kod otprilike pola tuceta ljudi; nakon čega se na graciozan način smjestila na stolicu, dok su joj oči sve vrijeme gledale prema gore i dalje od knjige.”

GSAM 245.1O ovome gospođa Truesdail kaže:

GSAM 245.1“Bila sam prisutna [april, 1847] kada je sestra White prišla stolu i podizala jednu Bibliju za drugom između knjiga koje su bile na stolu, stavljajući je na prsa onome za koga je imala odlomak iz Svetog pisma. To je činila dok su joj oči bile uprte prema nebu. Prilikom ove prilike držala je Bibliju iznad glave dok mi je govorila; a zatim ju je položila na moja prsa. Odlomak koji mi je dala bio je 2. Korinćanima 6:17.”⁴

GSAM 245.2U pismu gospođe Frances Lunt, ona navodi imena tri osobe koje su bile prisutne u toj prilici, i na koje su položene Biblije dok im je gospođa White govorila o tekstu za svaku od njih, a među imenima je bilo i ime gospođe Truesdail.

GSAM 245Prvi rad je bio među vjernicima adventa

GSAM 245.3Djelo gospođice Harmon, pod vodstvom proročkog dara, od januara 1845. do proljeća 1846., skoro osamnaest mjeseci, bilo je s “vjernicima” u Kristov skori dolazak, s kojima se prethodno družila. Nakon završetka dvije hiljade trista dana (22. oktobra 1844.), dok se ne shvate uzrok njihovog razočaranja i priroda događaja koji se tada zbio, postojala bi opasnost da se vjernici priklone pogrešnim shvatanjima ili da u potpunosti odustanu od svog dosadašnjeg iskustva. Njena poruka takvima glasila je: “Prošli pokret bio je od Boga. Držite se čvrsto svoje vjere. Gospod još uvijek ima djelo za svoj narod. Studirajte Bibliju. Pretražite Riječ i naći ćete svjetlo.”

GSAM 245.4Ova uputa je u skladu s Gospodnjim planom. Njegova je namjera oduvijek bila da se njegove posebne poruke za narod, u svoje vrijeme, izvuku iz njegove riječi, a zatim dar proroštva dolazi “sekundarno”, da potvrdi i ojača vjernike.

GSAM 246.1Upečatljiv primjer ove činjenice nalazi se u slučaju Kornelija, kako je zabilježeno u Djelima apostolskim. Anđeo Božiji mu se ukazao i dao mu je viđenje u njegovoj kući. Taj anđeo je dobro poznavao istine evanđelja i mogao je to naučiti Kornelija, ali je poslan da služi nasljedniku spasenja tako što je Korneliju dao viđenje. Uvjerio ga je da su njegove pobožnosti i posvećenost prihvaćene od Gospoda. Nije mu propovijedao evanđelje, već mu je jednostavno rekao da pozove Petra, koji je boravio kod Simona kožara u Jopi. Petar je došao i iz Svetog pisma je Korneliju propovijedao evanđelje o Kristu.

GSAM 246Pozicija dara proroštva

GSAM 246.2U ovom trenutku može biti korisno primijetiti redoslijed razvoja darova, kako ga je Gospod označio u svojoj riječi. Pavle se na to poziva u svom pismu Korinćanima, gdje kaže: “A Bog je postavio u crkvi najprije apostole, zatim proroke.”⁵

GSAM 246.3Kada pogledamo apostolovu izjavu o odnosu ovih darova u evanđeoskom djelu, odmah vidimo zašto se ovaj redoslijed poštuje. Upoređujući ove darove, Pavle kaže: “Jezici su dakle znak, ne vjernima, nego nevjernima; proroštvo pak ne nevjernima, nego vjernima.”⁶ Gospodnji je red da njegove posebne poruke svijetu dolaze iz njegove riječi; i u skladu s tim, on potiče ljude da istražuju Sveto pismo i da izlaze kao apostoli, opterećeni Gospodnjim porukama, objavljujući ih iz Biblije, koja je izdržala test vijekova. Kako ljudi postaju vjernici, dar proroštva dolazi “sekundarno”, ispunjavajući svoju ulogu “za usavršavanje svetih, za djelo službe, za izgradnju tijela Kristova.”⁷