Poglavlje 13 — Znakovi božanskog vodstva

GSAM 198.1“Zar je Bog pokušao da uzme sebi narod iz sredine drugog naroda, iskušenjima, znamenjima i čudima, ratom, silnom rukom i ispruženom rukom i velikim užasima, kao što je Gospod, Bog tvoj, učinio za vas u Egiptu pred vašim očima? Vama je to pokazano da biste znali da je Gospod Bog, i da nema drugog osim njega.”¹

GSAM 198.2Tako je Gospod djelovao kada je uzeo narod iz sredine poganskog naroda, da bi ih izveo na mjesto gdje im je mogao objaviti svoj zakon i gdje im ga je mogao predati urezanog na kamenim pločama. Ova čuda nisu učinjena da bi zadovoljila njihovu znatiželju, nego da bi sa sigurnošću spoznali da onaj koji je “učinio velike stvari u Egiptu, čudesna djela u zemlji Hama i strašne stvari kod Crvenog mora”,² i koji je govorio s njima iz sredine vatre i dima gorućeg vrha Sinaja, nije bio niko drugi do živ i istinit Bog, Stvoritelj svega.

GSAM 198Mojsijev poziv iz gorućeg grma

GSAM 198.3Sam Mojsije ne bi mogao potaknuti Izraelce da napuste Egipat jednostavnim rečenjem: “Dok sam čuvao stada u pustinji, osjećao sam saosjećanje prema vama u vašem ropstvu i sada sam sišao da vas izvedem iz Egipta, kao što sam pokušao učiniti kada sam ubio Egipćanina neposredno prije nego što sam pobjegao u zemlju Midjan.”

GSAM 199.1Bili su potrebni gorući grm koji nije sagorijevao i čujan glas koji je dolazio iz sredine plamena da uvjere čak i Mojsija da je on taj koji treba “ići i izvesti narod iz Egipta”. Na ovaj divan način je primio svoju zadaću, svoje uzvišeno i sveto zvanje, objavu koja bi odmah privukla pažnju njegove braće i pripremila im umove za ono što je slijedilo, te ih tako navela da prihvate Mojsija, pod Božijim vodstvom, za svog vođu.

GSAM 199.2Ako je ikada postojao trenutak od Uskrsnuća Spasitelja kada su njegovi ožalošćeni i razočarani sljedbenici trebali utjehu njegove prisutnosti i ohrabrujućih riječi, bilo je to u ono vrijeme kada su se neki od tužnih i progonjenih vjernika držali čvrstom vjerom nakon “ponoćnog vapaja” iz 1844. godine; i ako je Bog ikada u milosrđu direktno komunicirao sa ožalošćenim dušama, činilo bi se da bi to zasigurno bilo u takvo vrijeme i takvom narodu.

GSAM 199Obećano prisustvo Gospodnje

GSAM 199.3Onaj koji nije ograničen načinima ili sredstvima djelovanja, i koji je dao darove Duha svojoj crkvi “kad je uzlazio na visinu”,³ obećao je da će biti sa svojim sljedbenicima u propovijedanju evanđelja, “do kraja svijeta”.

GSAM 199.4Od samog početka Gospod je bio spreman pokazati svoju moć i svoje darove onima koji su ga u potpunosti tražili. Zar nije rekao, dajući evanđeoski zadatak: “Ovi znakovi će pratiti one koji vjeruju: U moje ime će izgoniti đavole; govorit će novim jezicima; uzet će zmije; i ako piju smrtonosno što, neće im naškoditi; na bolesne će položiti ruke, i oni će ozdravjeti”?⁴

GSAM 199Darovi Duha tokom Reformacije

GSAM 199.5Tokom reformacije u šesnaestom stoljeću i u vremenima koja su uslijedila bilo je divnih prikaza Gospodnje moći i manifestacija darovitosti proroštva. D'Aubigné govori o proročanstvima Johna Husa. Charles Buck, u svojoj knjizi Religious Anecdotes, priča o proroštvu Georgea Wisharta 1546. godine. John Wesley, u svojim djelima, govori o proročanstvima Jonathana Pyraha i njihovom ispunjenju. Pastor J. B. Finley, u svojoj autobiografiji, priča o izvanrednoj viziji i iscjeljenju na vlastitoj osobi, u ljeto 1842. godine. The Christian Advocate (metodistički časopis) objavio je zanimljiv izvještaj o izvanrednoj viziji i njenim posljedicama, koje je doktor Bond, iz te crkve, doživio tokom svog službivanja. To su bili znakovi onima koji su ponizno tražili Gospoda, da se on nije promijenio i da će i dalje govoriti svom narodu kroz dar proroštva.

GSAM 200Crkva ostatka će imati duh proroštva

GSAM 200.1U Svetom pismu postoje jasne i konkretne izjave da će Gospod posebno manifestovati darove svoga Duha, a posebno dar proroštva, među ljudima koji budu čekali njegov dolazak. Prvi tekst na koji skrećemo pažnju nalazi se u poslanici Korinćanima i glasi: “Uvijek zahvaljujem svome Bogu za vas zbog milosti Božije koja vam je dana u Isusu Kristu; da ste u svemu obogaćeni njime, u svakoj riječi i u svakom znanju; kao što je svjedočanstvo Krista potvrđeno u vama, tako da ne zaostajete ni za jednim darom, čekajući dolazak našega Gospoda Isusa Krista, koji će vas i utvrditi do kraja, da budete bez mane na dan našega Gospoda Isusa Krista.”⁵

GSAM 200.2U otkrivenju čitamo o “ostatku” – posljednjoj evanđeoskoj crkvi: “Zmaj se razjario na ženu [crkvu] i otputova da se obruši na ostatak njenog potomstva, koji čuvaju Božje zapovijedi i imaju svjedočanstvo Isusa Krista.”⁶ Šta je “svjedočanstvo Isusa”, pitamo se, koje posljednja crkva treba imati i koje, u svojoj potvrdi, priprema put za manifestaciju svih darova Duha? Na ovo pitanje nalazimo odgovor u svjedočanstvu anđela Ivanu na otoku Patmosu: “Pao sam mu pred noge da mu se poklonim. I reče mi: Ne čini to! Ja sam sluga kao i ti i tvoja braća koja imaju svjedočanstvo Isusa. Pokloni se Bogu! Jer svjedočanstvo Isusa jest duh proroštva.”⁷

GSAM 201.1Ova definicija koju je dao anđeo pokazuje da je to “duh proroštva” manifestovan u crkvi koja čeka Krista, koji priprema put za sve darove, i da se rat vodi protiv crkve “ostatka” zato što ima taj dar među sobom.

GSAM 201Pavlova svjedočanstva o darovima

GSAM 201.2Pavlova poslanica Solunjanima pokazuje da će dan Gospodnji — posljednji dan izvršnog suda — doći na mase “kao lopov u noći”; ali da neće tako zateći Gospodnju vjernu djecu jer su ona “djeca svjetlosti i djeca dana.” Među njegovim opomenama tom budnom narodu on kaže: “Ne gasite Duha. Ne prezirite proroštva. Ispitujte sve, držite ono što je dobro.”⁸

GSAM 201.3Za grčku riječ propheteias, ovdje prevedenu kao prorokovanja, Greenfield u svom djelu Greek Lexicon kaže: “Upotreba dara proroštva, u ovom smislu, 1. Solunjanima 5:20.” S ovim se slažu i rječnici Parkhursta, Robinsona i Liddella i Scotta. To je, dakle, jasan dokaz da će istinski dar proroštva biti s crkvom koja čeka Kristov drugi dolazak. Napomena nije da se prezire dar, već da se iskuša; pronašavši dobru manifestaciju, treba se “čvrsto držati” nje.⁹

GSAM 201Ispunjenje obećanja

GSAM 201.4Već smo ranije primijetili kako je Gospod počeo manifestovati dar proroštva tokom objavljivanja poruka prvog i drugog anđela. Ovaj dar je potpunije razvijen od završetka dvije hiljade tristo dana. Gospod je za tu svrhu izabrao svoj vlastiti instrument, odabravši za svoju posrednicu onu koja nije samo sve predala za Njega, nego joj je i život visio o niti, “najslabiju od slabih”.¹⁰ U roku od dva mjeseca nakon isteka vremena, gospođica Ellen G. Harmon iz Portlanda, Maine, tada stara tek oko sedamnaest godina, počela je primati otkrivenja od Gospoda.

GSAM 202.1Kako sam imao priliku razgovarati s onima koji su živjeli u Portlandu u vrijeme prve vizije, a također sam poznavao gospođu Haines, u čijoj je kući gospođica Harmon imala svoju prvu viziju, iznijet ću činjenice onako kako su mi ih te osobe saopštile.

GSAM 202.2Gospođica Harmon je u to vrijeme bila u veoma kritičnom zdravstvenom stanju. Nekoliko sedmica jedva je mogla govoriti više od šapata. Jedan ljekar je dijagnosticirao da je njen problem dropsična tuberkuloza. Rekao je da joj je desno pluće bilo propalo, a lijevo znatno oboljelo, te da je i srce bilo zahvaćeno. Rekao je da ne misli da može preživjeti duže od vrlo kratkog vremena i da bi mogla iznenada umrijeti u bilo kojem trenutku. S velikim teškoćama je mogla disati dok je ležala. Noću je odmor dobijala samo tako što bi bila poduprta u krevetu u gotovo uspravnom položaju. Česti napadi kašlja i krvarenja iz pluća znatno su joj oslabjeli fizičku snagu.

GSAM 202Prvo viđenje gospođice Harmon

GSAM 202.3U vrijeme kada je imala svoju prvu viziju, boravila je u kući gospođe Haines. Bilo je jutro i molile su se u krugu porodice. Bilo je prisutno pet osoba, sve sestre u vjeri. Druge su se molile, a gospođica Harmon se molila šapćući, kada je sila Božija sišla na nju na najčudesniji način, očigledno utičući na sve prisutne, i u trenu je prestala biti svjesna svega što se dešavalo oko nje — bila je u viđenju.

GSAM 202.4Na sljedećem sastanku ispričala je vjernicima u Portlandu ono što joj je bilo pokazano. Imali su potpuno povjerenje da je to od Gospoda. U to vrijeme u Portlandu je bilo oko šezdeset ljudi koji su to podržavali kao Gospodnje djelo. Uz viđenje je išla i sila, kao i prilikom njegovog pripovijedanja, koja je mogla poticati samo od Božanskog. Stalno ju je obuzimao svečani osjećaj vječnih interesa, i činilo se da je ispunjena neizrecivim strahopoštovanjem što je neko tako mlad i slab poput nje izabran za instrument kroz koji će Gospod komunicirati svjetlo svom narodu. Izjavila je da joj se, dok je bila u viđenju, činilo da je okružena blistavim anđelima u slavnim dvorovima nebeskim, gdje je sve radost i mir, i da je bilo tužno probuditi se u nezadovoljavajuće stvarnosti ovog smrtnog života.

GSAM 203Sinopsis prve vizije

GSAM 203.1Sljedeći kratki sažetak njene prve vizije, kako ga je ispričala vjernicima u Portlandu, dat će neku predodžbu o karakteru svih njih:—

GSAM 203.2“Dok sam se molila, sila Božija je došla na mene kao nikada prije. Bila sam okružena svjetlošću i uzdizala sam se sve više i više od zemlje. Okrenula sam se da potražim adventiste u svijetu, ali ih nisam mogla naći, kada mi je glas rekao: ‘Pogledaj ponovo i pogledaj malo više.’ Na to sam podigla oči i vidjela ravan i uzak put, podignut visoko iznad svijeta. Na tom putu adventisti su putovali prema gradu koji se nalazio na daljem kraju staze. Iza njih je, na početku staze, bilo postavljeno sjajno svjetlo, za koje mi je anđeo rekao da je ‘ponoćni vapaj’. Ono je svijetlilo duž cijele staze i obasjavalo im je put da ne posrnu. I ako su držali oči uprte u Isusa, koji je bio tik ispred njih i vodio ih u grad, bili su sigurni. Ali uskoro su neki postali umorni; govorili su da je grad daleko i da su očekivali da će u njega ući ranije. Tada bi ih Isus ohrabrio podižući svoju slavnu desnu ruku, i iz njegove ruke izlazilo je jarko svjetlo koje se širilo nad adventnim narodom, i oni su vikali: Halelujah! Drugi su nepromišljeno poricali svjetlo iza sebe i govorili da ih nije Bog doveo tako daleko. Svjetlo iza njih ugaslo je, ostavivši njihove noge u potpunom mraku, i oni su se spotakli, skrenuli pogled s cilja i izgubili iz vida Isusa, te su pali s puta u mračni i zli svijet dolje. Uskoro smo čuli glas Božji kao huk mnogih voda, koji nam je objavio dan i sat Isusovog dolaska. Živi sveci su poznali i razumjeli glas, dok su zli mislili da je to grmljavina i zemljotres. Kada je Bog objavio vrijeme, izlio je na nas Duha Svetoga, i lica su nam se počela rasvjetljavati i sjati slavom Božijom, kao što se Mojsijevo rasvijetlilo kada je sišao s planine Sinaj.”¹¹

GSAM 204Opis stanja gospođe White dok je bila u viđenju

GSAM 204.1Prije nego što nastavimo sa uzbudljivim prikazom ovog divnog očitovanja Duha Božijeg, iznijet ću neke činjenice u vezi sa vizijama. Prvi put sam vidio gđu E. G. White (ranije gospođicu Harmon) u oktobru 1852. godine. Tog dana sam je vidio u viziji koja je trajala više od sat vremena. Od tada sam imao privilegiju da je vidim u viziji oko pedeset puta. Bio sam prisutan kada su je ljekari pregledavali dok je bila u tom stanju i smatram zadovoljstvom svjedočiti onome što sam vidio i znam. Nadam se da iznošenje činjenica u ovom slučaju neće biti olako zanemareno zbog nasumičnih pretpostavki onih koji je nikada nisu vidjeli u tom stanju.

GSAM 204.2Pri ulasku u viziju ona izgovara tri očaravajuća uzvika “Slava!”, koji odzvanjaju i odzvanjaju, pri čemu je drugi, a posebno treći uzvik tiši, ali uzbudljiviji od prvog, a glas podsjeća na onoga ko je prilično daleko od vas i tek izlazi iz dosega sluha. Otprilike četiri do pet sekundi izgleda kao da pada kao osoba u nesvijesti ili neko ko je izgubio snagu; zatim se čini da je odmah ispunjena nadljudskom snagom, ponekad odmah ustajući na noge i hodajući po sobi. Česti su pokreti šaka i ruku, koje pokazuju udesno ili ulijevo kako se glava okreće. Svi ovi pokreti se izvode na najgraciozniji način. U kojoj god poziciji šaka ili ruka bila postavljena, niko je ne može pomjeriti. Oči su joj uvijek otvorene, ali ne trepće; glava joj je podignuta i gleda prema gore, ne praznim pogledom, već s ugodnim izrazom, jedino što se razlikuje od normalnog stanja je to što izgleda kao da intenzivno gleda u neki udaljeni predmet. Ne diše, a ipak joj puls redovno kuca. Izraz lica joj je ugodan, a boja lica jednako rumena kao i u njenom prirodnom stanju.

GSAM 205U poređenju s onim kod Daniela

GSAM 205.1Njeno stanje u pogledu disanja, gubitka snage i jačanja kada je dotakne anđeo Božiji, savršeno se podudara sa opisom koji je prorok Daniel dao o svom iskustvu u viđenju kada kaže: “Zato sam ostao sam, i vidio ovu veliku viziju, i nije mi ostalo snage; jer je moja ljepota pretvorena u propast u meni, i nisam zadržao snage.” “Jer kako može sluga ovoga gospodara moga govoriti s ovim gospodarem mojim? Jer što se mene tiče, odmah mi je nestalo svake snage, i daha mi nije ostalo u meni. Tada mi je opet prišao i dotaknuo me neko sličan izgledu čovjeka, i ojačao me, i reče: O čovječe, veoma dragi, ne boj se; mir tebi, budi snažan, da, budi snažan. I kad mi progovori, ojačah i rekoh: Neka moj Gospod govori, jer si me ojačao.”¹²

GSAM 205SVJEDOČENJA OČEVIDACA

GSAM 205M. G. Kellogg, dr. med.

GSAM 205.2Što se tiče stanja gospođe White dok je bila u viđenju, na mjestu su neke izjave očevidaca. Prva je od dr. M. G. Kellogga, koji spominje prvo viđenje dato u Michiganu, 29. maja 1853. godine, na sastanku održanom u Tyroneu, u okrugu Livingston. On kaže:—

GSAM 206.1“Sestra White je bila u viđenju oko dvadeset minuta ili pola sata. Kada je ušla u viđenje, činilo se da svako prisutan osjeća moć i prisustvo Božije, i neki od nas su zaista osjetili kako Duh Božiji silno počiva na nama. Bili smo na molitvi i društvenom sastanku subotnjeg jutra oko devet sati. Brat White, moj otac i sestra White su se molili, a ja sam se molio u to vrijeme. Nije bilo uzbuđenja, ni demonstracija. Međutim, mi smo se gorljivo molili Bogu da blagoslovi sastanak svojom prisutnošću i da blagoslovi djelo u Michiganu. Kada je sestra White uzviknula onaj pobjednički uzvik ‘Slava! s-l-a-v-a-! s-l-a-v-a-!’ koji ste je tako često čuli kako izgovara dok ulazi u viziju, brat White je ustao i obavijestio prisutne da je njegova supruga u viziji. Nakon što je objasnio način njenih viđenja i da ona ne diše dok je u viđenju, pozvao je svakoga ko je želio da pristupi i pregleda je. Dr. Drummond, ljekar koji je također bio propovjednik Prvodnevnih adventista, a koji je (prije nego što ju je vidio u viđenju) izjavio da su njena viđenja magnetičnog porijekla i da joj on sam može izazvati viđenje, istupio je naprijed i, nakon temeljitog pregleda, postao je vrlo blijed i primijetio: ‘Ne diše!’

GSAM 206.2“Potpuno sam siguran da ona u to vrijeme nije disala dok je bila u viđenju, niti u bilo kojem od nekoliko drugih koje je imala dok sam ja bio prisutan. Izlazak iz viđenja bio je jednako izražen kao i ulazak u njega. Prvi znak da je viđenje završilo bio je to što je ponovo počela disati. Udahnula je prvi put duboko, dugo i punim plućima, na način koji je pokazivao da su joj pluća bila potpuno prazna od zraka. Nakon prvog udaha, prošlo je nekoliko minuta prije nego što je udahnula drugi, koji je ispunio pluća jednako kao i prvi; zatim je uslijedila pauza od dvije minute i treći udah, nakon čega je disanje postalo prirodno.” Potpis: “M. G. Kellogg, dr. med., Battle Creek, Mich., 28. decembar 1890.”

GSAM 207F. C. Castle

GSAM 207.1Donosimo sljedeću izjavu pojedinca koji je svjedočio medicinskom pregledu gospođe White dok je bila u viđenju u Stoweu, Vermont, ljeti 1853. godine. On kaže:—

GSAM 207.2“Prisustvovao je ljekar i obavio pregled kakav su njegova mudrost i znanje nalagali, kako bi utvrdio uzrok manifestacije. Upaljena svijeća je držana blizu njenih očiju, koje su bile širom otvorene; nijedan mišić oka se nije pomjerio. Zatim ju je pregledao u pogledu pulsa, kao i disanja, i nije bilo disanja. Rezultat je bio da je bio uvjeren da se to ne može objasniti prirodnim ili naučnim principima.” Potpis: “F. C. Castle.”

GSAM 207D. H. Lamson

GSAM 207.3Sljedeća svjedočanstva odnose se na pregled koji je obavljen dok je gospođa White bila u viđenju, na sastanku održanom u domu pastora Jamesa Whitea, u ulici Monroe, Rochester, N.Y., 26. juna 1854. godine:—

GSAM 207.4“Tada sam imao sedamnaest godina. Čini mi se da skoro mogu čuti one uzbudljive povike ‘S-l-a-v-a!’ koje je ona izgovorila. Zatim se spustila nazad na pod, ne padajući, već nježno tonući, i bila je pridržavana u naručju jedne pratiteljice. Ušla su dva ljekara, jedan starac i jedan mladić. Brat White je želio da oni pažljivo pregledaju sestru White, što su i učinili. Donijeto je ogledalo, i jedan od njih ga je držao iznad njenih usta dok je govorila; ali vrlo brzo su od toga odustali i rekli: ‘Ona ne diše.’ Zatim su joj pomno pregledali strane dok je govorila, tražeći neki znak dubokog disanja, ali ga nisu našli. Kada su završili taj dio pregleda, ona je ustala na noge, još uvijek u viđenju, držeći Bibliju visoko, okrećući stranice s odlomka na odlomak, citirajući ispravno, iako su joj oči gledale prema gore i dalje od knjige.

GSAM 208.1“Imala je viziju sedam posljednjih kuga. Zatim je vidjela trijumf svetaca, i čini mi se da i sada čujem njene povike trijumfa. O ovim činjenicama slobodno svjedočim.” Potpis: “Pastor D. H. Lamson, Hillsdale, Mich., 8. februar 1893.”

GSAM 208Gospođa Drusilla Lamson

GSAM 208.2Drugo svjedočanstvo o istom medicinskom pregledu daje gospođa Drusilla Lamson, udovica rođaka pastora Lamsona i upraviteljica sanatorija Clifton Springs u New Yorku. Govoreći o sastanku održanom 26. juna 1854. godine, ona kaže:—

GSAM 208.3“Sjećam se sastanka kada je provjera izvršena, naime, da se testira ono što je brat White često govorio, da sestra White ne diše dok je u viđenju, ali se ne mogu sjetiti imena doktora koji je bio prisutan.... Morao je biti doktor Fleming, jer je on bio doktor kojeg su ponekad zvali za savjet. On je, međutim, sada mrtav. Mogu reći samo ovo: test je obavljen i na ogledalu nije bilo vidljivog znaka daha.” Potpis: “Drusilla Lamson, Clifton Springs, N.Y., 9. mart 1893.”

GSAM 208.4Još jedno svjedočanstvo od osobe koja je bila prisutna na gore spomenutoj prilici:—

GSAM 208David Seeley

GSAM 208.5“Ovim potvrđujem da sam pročitao gore navedena svjedočanstva Davida Lamsona i gospođe Drusille Lamson, u vezi s izjavom ljekara prilikom pregleda gospođe E. G. White dok je bila u viđenju, 26. juna 1854. Bio sam prisutan na tom sastanku i svjedočio sam pregledu. Slažem se s onim što su iznijeli brat i sestra Lamson i dodao bih da su pregled proveli doktor Fleming i još jedan mlađi ljekar. Nakon što se gospođa White podigla na noge, kako su naveli, citirajući tekstove iz Svetog pisma, doktor Fleming je zatražio upaljenu svijeću. Držao je tu svijeću što je moguće bliže njenim usnama, ne opekavši je, i u direktnoj liniji s njenim dahom u slučaju da je disala. Nije bilo ni najmanjeg treptaja plamena. Doktor je zatim rekao, naglašavajući: ‘Time je zauvijek riješeno, nema daha u njenom tijelu.’” Potpis: “David Seeley, Fayette, Iowa, 20. avgusta 1897.”

GSAM 209Gospodin i gospođa A. F. Fowler

GSAM 209.1Sljedeće izjave odnose se na pregled obavljen dok je gospođa White bila u viđenju u Waldronovoj dvorani, u Hillsdaleu, Michigan, u mjesecu februaru 1857. godine. Doktor Lord, ljekar iz Hillsdalea s pedeset godina prakse, obavio je najpažljiviji pregled, o kojem iznosim sljedeća svjedočanstva:—

GSAM 209.2“Bili smo prisutni kada je (u februaru 1857.) sestra E. G. White imala viziju u Waldronovoj dvorani u Hillsdaleu. Dr. Lord je obavio pregled i rekao: ‘Njezino srce kuca, ali nema daha. Postoji život, ali nema rada pluća; ne mogu objasniti ovo stanje.’” Potpisano: “A. F. Fowler, gđa A. F. Fowler, Hillsdale, Mich., 1. januara 1891.”

GSAM 209C. S. Glover

GSAM 209.3Ovdje je navedeno još jedno svjedočanstvo o istoj viziji:—

GSAM 209.4“Bio sam prisutan kada je sestra White imala gore navedenu viziju u Waldronovoj dvorani u Hillsdaleu. Pored gore navedene izjave, čuo sam doktora kako kaže da je sestrino stanje tokom vizije bilo ‘izvan njegovog znanja.’ Također je rekao: ‘Nešto natprirodno je u vezi s tim.’” Potpisano: “C. S. Glover, Battle Creek, Mich., 19. januara 1891.”

GSAM 209Gospodin i gospođa Carpenter

GSAM 209.5Evo trećeg svjedočenja o istom slučaju:—

GSAM 209.6“Ovim potvrđujemo da smo bili prisutni u Waldronovoj dvorani u Hillsdaleu, Michigan, u februaru 1857. godine, kada je gospođa E. G. White imala viziju, te da ju je u tom stanju pregledao dr. Lord, i da smo čuli njegovu javnu izjavu o tom slučaju, kako ju je gore iznio brat i sestra Fowler.” Potpisano: “W. R. Carpenter, Eliza Carpenter, Noblesville, Ind., 30. august 1891.”

GSAM 210D. T. Bourdeau

GSAM 210.1Vaša pažnja se zatim usmjerava na ispitivanje koje je provedeno dok je gđa White bila u viđenju na Buck's Bridgeu, u okrugu St. Lawrence, N.Y.:—

GSAM 210.2“28. juna 1857. godine, prvi put sam vidio sestru Ellen G. White u viđenju. Nisam vjerovao u viđenja; ali jedna okolnost, među ostalima koje bih mogao spomenuti, uvjerila me je da su njena viđenja od Boga. Da bih se uvjerio da li diše ili ne, prvo sam joj stavio ruku na grudi dovoljno dugo da utvrdim da nema pomjeranja pluća više nego što bi bilo da je bila leš. Zatim sam podigao ruku i stavio je preko njenih usta, stišćući joj nosnice između palca i kažiprsta, tako da nije mogla izdisati niti udisati zrak, čak ni da je to željela. Držao sam je tako rukom oko deset minuta, dovoljno dugo da se uguši u uobičajenim okolnostima; ovaj ispit na nju uopće nije djelovao. Otkako sam svjedočio ovom čudesnom fenomenu, nijednom nisam bio sklon sumnjati u božansko porijeklo njenih vizija.” Potpis: “D. T. Bourdeau, Battle Creek, Mich., 4. februar 1891.”

GSAM 210Doktor-medij duhova testira viđenje

GSAM 210.3Spomenuću još jedno medicinsko ispitivanje kojem sam prisustvovao u Parkvilleu, okrug St. Joseph, Mich., 12. januara 1861. godine.

GSAM 210.4Na kraju ohrabrenja koje je gospođa White uputila velikom zboru okupljenom u adventističkoj kapeli, Božiji blagoslov je na nju sišao u izvanrednoj mjeri i ona je odvedena u viđenje dok je sjedila na stolici. Prisutan je bio i doktor Brown, čvrst i snažan fizički, duhovni medij. On je rekao da su njene vizije isto što i duhovno posredništvo i da bi, ako ona dobije viziju dok je on tu, mogao izvući je iz nje za jednu minutu. Upućen je poziv svima koji su to željeli da pristupe i pregledom se uvjere u njeno stanje dok je bila u viziji. Ljekar je prišao, ali prije nego što je obavio i polovinu pregleda, postao je smrtno blijed i drhtao je kao list jasike. Pastor White je rekao: “Hoće li ljekar izvijestiti o njenom stanju?” On je odgovorio: “Ona ne diše”, i brzo je krenuo prema vratima. Oni kod vrata koji su znali za njegovo hvalisanje rekli su: “Vratite se i učinite ono što ste rekli da hoćete; izvedite tu ženu iz vizije.” U velikoj uznemirenosti zgrabio je kvaku na vratima, ali mu nije bilo dozvoljeno da ih otvori dok ga oni kod vrata nisu upitali: “Doktore, šta je?” Odgovorio je: “Samo Bog zna; izvedite me iz ove kuće,” i izašao je.

GSAM 211.1Bilo je očigledno da duh koji je na njega djelovao kao na medija nije bio više na miru u prisustvu moći koja je upravljala gospođom White u viđenju, nego što su to bili opsjednuti u danima Spasitelja, koji su upitali: “Jesi li došao ovamo da nas mučiš prije vremena?”¹³

GSAM 211.2U ovoj okolnosti vidi se sličnost s onom zabilježenom u iskustvu proroka Daniela. Dok je ulazio u viđenje po Duhu Gospodnjem, Kaldeji koji su bili prisutni — pogani koji nisu poznavali taj Duh — bili su veoma prestravljeni i “pobjegli su da se sakriju”.¹⁴

GSAM 211Gospođica Harmon pozvana da ispriča svoje vizije

GSAM 211.3Otprilike sedmicu dana nakon svoje prve vizije, na sastanku održanom u kući njenog oca, gospođica Harmon je imala drugu viziju u kojoj joj je bilo rečeno da drugima prenese ono što joj je bilo objavljeno. Bila je u velikoj zbrci kako da ispuni Gospodnji nalog. Njezino zdravlje je bilo tako loše da je bila u stvarnim tjelesnim mukama i, prema svemu sudeći, imala je samo kratko vrijeme za život. Imala je samo sedamnaest godina, bila je sitna i krhka, neiskusna u društvu i po prirodi toliko sramežljiva i povučena da joj je bilo bolno susretati strance. Nekoliko dana i do kasno u noć iskreno se molila da joj se ovaj teret ukloni i položi na nekog drugog ko je sposobniji da ga nosi. Ali svjetlo dužnosti se nikada nije promijenilo, a riječi anđela neprestano su odzvanjale: “Objavi drugima ono što sam ti objavio.”

GSAM 212.1Dok je bila u tom zbunjenom stanju uma, gospođica Harmon prisustvovala je još jednom sastanku održanom u očevoj kući. Na ovom sastanku su se svi prisutni zajedno usrdno pomolili za nju, i ona se još jednom posvetila Gospodu, osjećajući se spremnom da bude upotrijebljena za njegovu slavu. Dok se molila, gusta tama koja ju je obavijala razišla se; i, kako je kasnije rekla, jarko svjetlo, poput vatrene lopte, krenulo je prema njoj, i dok je padalo na nju, snaga ju je napustila i činilo se da je u prisustvu Isusa i anđela. Ponovo je ponovljeno: “Objavi drugima ono što sam ti objavio.” Rekla je da je iskreno molila da, ako mora otići i ispričati ono što joj je Gospod pokazao, bude sačuvana od oholosti. Tada joj je anđeo rekao da je molitva uslišena i da će, ako bude u opasnosti od oholosti, biti pogođena bolešću. Anđeo joj je rekao: “Ako vjerno prenesete poruku i izdržite do kraja, jest ćete plod drveta života i pit ćete iz rijeke vode života.”

GSAM 212Posjeta gospođice Harmon Polandu, Maine

GSAM 212.2Gospođici Harmon je bilo pokazano da mora otići u Poland, Maine, i ispričati svoju viziju. Dan nakon ove treće vizije, na iznenađenje svih, njen zet se zaustavio pred vratima očevog doma i ponudio da je odveze u Poland. Dok je bila tamo, održala je sastanak na kojem je ispričala viziju. Hazen Foss¹⁵, u očaju, nije htio prisustvovati službi, ali je, držeći uho blizu vrata izvana, čuo kako ona pripovijeda svoju viziju i rekao: “Vizija koju je ispričala toliko je slična onome što je meni pokazano koliko mogu biti slična dva opisa iste stvari koja daju dvije osobe.” Sljedećeg jutra neočekivano je sreo gospođicu Harmon i rekao joj da bude “vjerna u nošenju tereta i u prenošenju svjedočanstava koja joj Gospod da, i da je Bog neće napustiti.” Drugima je rekao: “Ona je posuda na koju je Gospod položio ovaj teret.” On bi sigurno trebao znati, budući da je vidio tu osobu u viđenju u kojem mu je rečeno da je teret “uzet od” njega.

GSAM 213.1Rad gospođice Harmon od tog vremena sastojao se od putovanja s mjesta na mjesto po državama Nove Engleske, pri čemu je prenosila ono što joj je bilo pokazano. U nekim slučajevima u viđenju joj je rečeno kuda da ide, a također i s kojim će se poteškoćama suočiti. Njene poruke su bile, posebno, prijekori za one koji su skretali u doktrinu o duhovnom dolasku Krista, te ohrabrenje svima da se drže proživljenog iskustva.

GSAM 213.2O svom iskustvu ona kaže: “Neki su se potpuno suzdržavali od rada i isključili iz zajednice sve one koji nisu prihvatali njihova gledišta o ovoj tački.... Bog mi je te greške otkrio u viđenju i poslao me svojoj zalutaloj djeci da im ih objavim; ali mnogi od njih su u potpunosti odbacili poruku i optužili me da se prilagođavam svijetu. S druge strane, nominalni adventisti su me optuživali za fanatizam, i lažno, a neki i zlonamjerno, predstavljali su me kao vođu fanatizma kojeg sam zapravo nastojala iskorijeniti.”¹⁶ O tome ćemo saznati više u sljedećem poglavlju.