Poglavlje 8 — Vjenčanska gozba Jagnjetova

GSAM 134.1“Jedan čovjek pripremi veliku večeru i pozva mnoge; te pošalje slugu svojega u vrijeme večere da kaže pozvanima: Dođite; jer je sada sve spremno.”¹

GSAM 134.2“Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jagnjetovu.”²

GSAM 134.3Večera je posljednji obrok u danu. U ovoj paraboli postoje tri poziva na večeru. Ovu parabolu ne treba miješati s pozivima na “ručak” o kojima se govori u Mateju 22:1-7. “Ručak” je podnevni obrok. U prispodobi o pozivima na ručak učimo da su oni koji su uputili poziv “zlostavljani” i ubijeni, te da je čak i kraljev sin ubijen. Kralj koji je poslao poziv “uništio je te ubojice i spalio njihov grad.”

GSAM 134.4Ova parabola o pozivima na “ručak”, koja prikazuje sudbinu onih koji su prvo odbili taj poziv, prikladno predstavlja ono što je zapravo zadesilo one koji su odbacili evanđelje Kristovo i ubili njega i njegove apostole. Gospod je poslao vojske protiv tog naroda, koje su “uništile te ubice i spalile njihov grad” – Jeruzalem.

GSAM 134Poziv na večeru

GSAM 134.5Ovaj poziv na večeru u prispodobi nesumnjivo se odnosi na “banket vjenčanja Jagnjeta”. Izgovara se blagoslov nad onima koji su pozvani na taj “banket vjenčanja”. Banket vjenčanja slijedi nakon vjenčanja. Vjenčanje Jagnjeta događa se prije njegovog dolaska; jer, kao što smo već vidjeli, kada Krist konačno dođe, on će se “vratiti s vjenčanja”.³

GSAM 135.1Ovaj poziv na svadbenu gozbu, dakle, mora biti isti kao i poruka prvog anđela iz Otkrivenja 14, i vremenska objava iz desetog poglavlja, već spomenuta. Kako je zabilježio Luka, ovaj prvi poziv na gozbu ide “onima koji su bili pozvani”. Ko su bili oni koji su bili pozvani?—Oni koji su čuli i prihvatili evanđelje Kristovo. Oni ispovijedaju da vole Krista i da vole njegov drugi dolazak kao puno ispunjenje svoje nade. Zašto poziv ne bi prvo bio upućen njima? Kao što je bilo potrebno da evanđelje prvo bude upućeno Jevrejima koji su imali Svetu knjigu i tvrdili da iščekuju dolazak Mesije,⁴ tako je i poruka o Kristovom drugom dolasku prvo predstavljena onima koji su tvrdili da su njegovi sljedbenici i da vole njegov dolazak.

GSAM 135Poziv onima koji su bili pozvani

GSAM 135.2Prvi poziv na gozbu, budući da je upućen onima koji su bili pozvani, mora ići crkvama. Sada, zapravo, proglašenje Kristovog skorog dolaska, od godine 1833. do proljeća 1844., vršeno je u crkvama i u priličnoj mjeri podržavano od strane propovjednika tih crkava. Prva objava Williama Millera o njegovim stavovima o skorom dolasku Krista bila je u baptističkom listu iz Brandona, Vermont. Napori njega i njegovih saradnika do aprila 1844. godine uglavnom su se odvijali u crkvenim zgradama ili dvoranama koje su osigurale tadašnje crkve.

GSAM 135.3Pastor Himes ovako govori o radu pastora Millera do proljeća 1844. godine:

GSAM 135.3“Djelovao je među svim strankama i sektama, ne miješajući se u njihove organizacije ili disciplinu, vjerujući da članovi različitih zajednica mogu zadržati svoj položaj, a istovremeno se pripremiti za dolazak svoga Kralja.”

GSAM 135.4Pastor Himes, govoreći o svom zajedničkom radu s pastorom Millerom, dalje navodi: “Većina propovjednika i crkava koje su nam otvorile svoja vrata, kao i našoj braći koja su propovijedala doktrinu o dolasku, surađivala je s nama sve do posljednje godine” — godine 1844.

GSAM 136Otvorena vrata za poruku

GSAM 136.1Što se tiče svog rada i njegove prirode, Wm. Miller je rekao:

GSAM 136.1“Otvarana su mi vrata da propovijedam ovu doktrinu o drugom dolasku Krista među gotovo svim denominacijama, tako da sam mogao ispuniti samo mali dio poziva.... Na svakom mjestu gdje sam bio, najpobožniji, najposvećeniji i najživlji članovi crkava najlakše prihvataju ovako objavljena gledišta; dok svjetovni vjernik, farisej, bigot, ponosni, arogantni i sebični ismijavaju doktrinu drugog dolaska Krista i rugaju joj se.”

GSAM 136.2Što se tiče prirode poruke o dolasku, o njoj se može reći isto što je D'Aubigné rekao o Reformaciji: “Ona je ostvarena u ime duhovnog načela. Za svog učitelja je proglasila Božiju riječ; za spasenje, vjeru; za oružje, Duha Svetoga; i upravo tim sredstvima odbacila je sve svjetovne elemente.”

GSAM 136Moćni val preporoda

GSAM 136.3Priroda preporoda koji su uslijedili nakon objavljivanja adventne poruke ovako je opisana od strane L. D. Fleminga, pastora kršćanske crkve u ulici Casco u Portlandu, Maine:—

GSAM 136.4“Zainteresovanost koju su izazvala njegova [Wm. Millerova] predavanja je najpromišljenijeg i najstaloženijeg karaktera, i iako je to najveće buđenje koje sam ikada vidio, ipak ima najmanje strastvenog uzbuđenja. Čini se da najviše pogađa muški dio zajednice. Ono što proizvodi taj učinak je ovo: brat Miller jednostavno uzima mač Duha, isukan i gol, i polaže njegovo oštro sječivo na golo srce, i ono reže! to je sve. Pred oštricom ovog moćnog oružja, nevjera pada, a univerzalizam vene. Lažni temelji nestaju, a trgovci vavilonski se čude. Čini mi se da je ovo možda najsličnije apostolskim preporodima od svega što su moderna vremena vidjela.”

GSAM 137Iskustvo u Richmondu, Me.

GSAM 137.1Kao ilustraciju djela preporoda koji je išao uz propovijedanje doktrine o dolasku, citirat ćemo izvještaj jednog od onih koji su bili aktivno uključeni u taj pokret. Govoreći o tromjesečnom sastanku održanom u Richmondu, Maine, koji je predstavljao trideset baptističkih crkava slobodne volje, on kaže:—

GSAM 137.2“Kad sam ušao u bogomolju, pastor Rollins, koji je sjedio pored propovjedaonice na daljem kraju prostorije, ustao je i rekao: ‘Brate White, naći ćete sjedište ovdje pored mene.’ Nakon propovijedi, dozvoljeno je iznošenje primjedbi, i ja sam slobodno govorio o kršćanskom životu i pobjedama pravednih pri drugom dolasku Kristovom. Mnogi glasovi su uzvikivali: ‘Amin! amin!’ i većina u toj velikoj zajednici bila je u suzama.... Pred kraj tog sastanka, nakon što sam dao pristanak, pastor Rollins je ustao i rekao: ‘Brat White, koji sjedi s moje desne strane, govorit će večeras u crkvenoj zgradi Reed o drugom dolasku našeg Gospoda Isusa Krista. Dođite, braćo, i uvjerite se sami. Imamo dovoljno prostora da vas sve ugostimo. Dođite, braćo, neće nikome od vas naškoditi da čuje o ovoj temi.... On je vrlo dobro znao da će većina njegove braće napustiti svoj sastanak u selu i otići tri milje da me čuje, te da će njihov zakazani poslovni sastanak biti prekinut. I tako je i bilo. Tri četvrtine propovjednika i skoro svaki delegat su otišli, a dom za sastanke u Reedu bio je krcat već u rano vrijeme. Moja tema je bila Matej 24. Duh Božiji mi je dao veliku slobodu. Zanimanje je bilo divno.

GSAM 137.3“Dok sam zaključivao pozivom kršćanima da se u potpunosti posvete i budu spremni, a grešnicima da potraže Krista i pripreme se za dolazak Sina čovječijeg, sila Božija me obuzela do te mjere da sam se morao osloniti na propovjedaonicu objema rukama. Bio je to svečan čas. Dok sam promatrao stanje grešnika, izgubljenih bez Krista, pozivao sam ih uz plač, nekoliko puta ponavljajući: ‘Dođi k Kristu, grešniče, i budi spašen kad se on pojavi u svojoj slavi. Dođi, jadni grešniče, prije nego što bude prekasno. Dođi, grešniče, jadni grešniče, dođi.’

GSAM 138.1“Mjesto je bilo izuzetno svečano. Propovjednici i narod su plakali, neki naglas. Na kraju svakog poziva grešniku čuo se opći uzdah kroz cijelu skupinu. Stajao sam više od dva sata, objašnjavajući poglavlje i potičući prisutne, i postajao sam promukao. Prestao sam govoriti i glasno sam plakao nad tim dragim narodom s dubinom osjećaja kakvu zna samo onaj koga je Bog pozvao da propovijeda Božiju istinu grešnicima. Bilo je devet sati, a dopustiti drugima da govore značilo bi produžiti sastanak do ponoći. Najbolje je bilo završiti s dubokim osjećajem trenutka, ali ne prije nego što su svi imali priliku glasati na Gospodnjoj strani. Zatim sam pozvao sve u zajednici koji bi se pridružili mojoj molitvi, i one koji su željeli biti predstavljeni pred prijestoljem milosrđa, da bi bili spremni dočekati Spasitelja s radošću pri njegovom drugom dolasku, da ustanu. Svaka duša u toj velikoj kući, kako su me kasnije obavijestili ljudi s različitih mjesta, ustala je. Nakon kratkog vremena molitve, sastanak je završen.

GSAM 138.2“Sljedećeg jutra vratio sam se u selo, u pratnji najmanje sedam osmina tog tromjesečnog sastanka crkve Freewill Baptist. Svi su pričali kakvom su slavnom sastanku prisustvovali prethodne večeri.

GSAM 138Pozivi za Poruku na drugim mjestima

GSAM 138.3“Za vrijeme pauze, delegati i propovjednici su me pozvali da se pridružim u dogovaranju termina kada bih mogao držati propovijedi različitim kongregacijama na tom kvartalnom sastanku koje su imale prostrane bogomolje. Tada je bila sredina februara i odlučeno je da je ostalo najviše šest sedmica dobrih uslova za vožnju saonicama, što je ljudima pružalo dobru priliku da prisustvuju sastancima. Dvanaest najvažnijih mjesta je odabrano za moj rad u narednih šest sedmica. Trebao sam održati deset predavanja, što je značilo da ću govoriti dvadeset puta sedmično. To mi je ostavljalo samo pola dana svake sedmice, što mi je obično bilo neophodno da pređem petnaest ili dvadeset milja do sljedećeg mjesta sastanka.”⁵

GSAM 139Stotine obraćenih

GSAM 139.1Preporodi i obraćenje stotina ljudi svuda su uslijedili nakon propovijedanja doktrine o dolasku, a posebno je to bio slučaj kako su se približavali kraju jevrejske godine 1843. (21. marta 1844.). Upravo tokom te zime pisac je u svom rodnom selu — Victoru, N.Y. — prvi put čuo o toj temi i, iako je imao samo dvanaest godina, prihvatio je, koliko je razumio, vjeru u drugi dolazak. Doista je utjecaj na narod bio svečan, ne samo na sastancima, već i posvuda. Victor je u to vrijeme bio samo selo sa oko dvjesto stanovnika, ali je okolni kraj bio gusto naseljen. Kao rezultat te serije sastanaka održanih u tom malom selu, prijavljeno je petsto obraćenika.

GSAM 139Svjedočanstvo godišnjaka Methodist Year Book

GSAM 139.2Što se tiče moćnog vala preporoda koji je uslijedio za objavom adventa, u godišnjaku Methodist Year Book nalazimo da je “tokom četiri godine od 1840. do 1844. u Americi došlo do 256.000 obraćenja”. Ono što je bilo istina u Americi, jednako je vrijedilo i za druge zemlje u kojima je poziv upućen. “Moćna sila je išla uz propovijedanje i duše su se posvuda obraćale.” Kako je prvi poziv na svadbenu gozbu upućen crkvama — “onima koji su bili pozvani” — preko njih je proširen na sve koji su htjeli doći i sudjelovati u spasenju koje je očekivalo Božji narod. Bilo da je poruka propovijedana, moljena ili pjevana u “adventnim melodijama”, moćno djelovanje Duha Božijeg pratilo je taj rad.

GSAM 140Djeca propovijedaju u Švedskoj

GSAM 140.1U tom kontekstu primijetit ćemo kako je Gospod djelovao da uvede objavu u onim zemljama gdje je zakon zabranjivao propovijedanje bilo čega suprotnog “državnoj crkvi”. Švedska je bila jedna od tih zemalja. Tamo je Gospod upotrijebio malu djecu da uvede djelo. Prva od ovih manifestacija bila je u ljeto 1843. godine, u Eksjöu, u južnoj Švedskoj. Jedna djevojčica, stara samo pet godina, koja nikada nije naučila čitati ni pjevati, jednog dana je na veoma svečan način ispravno otpjevala dugu luteransku himnu, a zatim je s velikom snagom proglasila: “Došao je čas njegovog suda” i potakla porodicu da se pripremi za susret s Gospodom, jer će uskoro doći. Neobraćeni u porodici zazvali su Boga za milosrđe i dobili oprost. Ovaj pokret se širio iz grada u grad, a druga djeca su proglašavala poruku. Isti pokret među djecom bio je u određenoj mjeri vidljiv i u Norveškoj i Njemačkoj.

GSAM 140“Da! Morao sam propovijedati”

GSAM 140.2Godine 1896, dok sam održavao sastanke u sedamnaest različitih dijelova Švedske, prošao sam kroz nekoliko mjesta gdje su djeca propovijedala 1843. godine i imao priliku razgovarati s onima koji su slušali propovijed i s muškarcima koji su propovijedali kao djeca. Rekao sam jednom od njih: “Jeste li propovijedali poruku o dolasku kad ste bili dječak?” Odgovorio je: “Propovijedao! Da, morao sam propovijedati. Nisam ništa smišljao. Obuzela me je sila i izgovorio sam ono što me je ta sila prisilila da izgovorim.”

GSAM 140Boquist i Walbom u Örebro, Švedska

GSAM 140.3U okrugu Örebro ovo se djelo proširilo sve dok stariji ljudi nisu bili potaknuti da objavljuju poruku. Tada su civilne vlasti, potaknute od svećenika “državne crkve”, uhapsile dva mlada dječaka, Walboma, osamnaestogodišnjeg, i Olea Boquista, petnaestogodišnjeg, govoreći da će ih javno uzeti za primjer. Šibali su ih po golim leđima brezovim prutovima i zatvorili ih u zatvor u Örebru, s krvavim ranama. Kada su im se rane zacijelile, izveli su ih iz zatvora, tražeći od njih: “Hoćete li prestati propovijedati ovu doktrinu?” Iako su ih drugi put tukli prutovima, ponovo otvarajući njihove rane, jedini odgovor koji su dobili bio je: “Propovijedat ćemo ono što nam Gospod nalaže.” Zahvaljujući posredovanju ugledne župljanke iz Örebroa, kralj Oskar I. naredio je vlastima da puste te dječake iz zatvora i da ostave taj narod na miru. Tako je u Švedskoj ostvarena pobjeda istine.

GSAM 141Boquistovo svjedočanstvo

GSAM 141.1U časopisu Review and Herald, od 7. oktobra 1890., nalazi se vrlo zanimljiva pripovijest o propovijedanju djece, koju je napisao sam O. Boquist. On kaže:—

GSAM 141.2“Godine 1843. dogodio se vjerski pokret među ljudima u župi Karlskoga, u Örebro Län. Vođe ovog pokreta bili su djeca i mladići, koji su se zvali ‘rapare’. Oni su propovijedali s božanskom silom i proglašavali pred narodom, s velikom odlučnošću, da je došao čas Božijeg suda.

GSAM 141.3“U jesen iste godine, ja, O. Boquist, tada petnaestogodišnjak, zajedno s drugim mladićem, Erikom Walbomom, osamnaestogodišnjakom, bili smo toliko pod utjecajem ove nevidljive sile da joj se nismo mogli ni na koji način oduprijeti. Čim nas je obuzela ova nebeska sila, počeli smo govoriti narodu i glasno objavljivati da je došao čas suda, upućujući ih na Joela 2:28-32 i Otkrivenje 14:6, 7.”

GSAM 141Djeca u viđenju

GSAM 141.4Narod me je obavijestio da su oni koji su bili pod utjecajem ove nebeske sile bili odsječeni od svega oko sebe. Zapravo su bili u viđenju od Boga i govorili su s moći koja je imala silan uvjeravajući utjecaj. Rekli su da bi ta mala djeca, dok su bila pod tim utjecajem, govorila sa snagom i dostojanstvom odraslih muškaraca i žena. Tako su oni koji su to vidjeli zaključili da ih je Gospod upotrebljavao proročki da izgovore ove svečane istine. Pisac nastavlja:—

GSAM 142.1“Narod se okupljao u velikom broju da nas sluša, i naši sastanci su trajali danju i noću, a rezultat je bilo veliko duhovno buđenje. Mladi i stari bili su dirnuti Duhom Božijim i vapili Gospodu za milosrđe, ispovijedajući svoje grijehe pred Bogom i ljudima.

GSAM 142.2“Ali kad je svećenik u crkvi doznao za to, učinjeni su mnogi napori da nas ušutkaju i tako zaustave prevladavajuće vjersko uzbuđenje; ali svi napori su bili uzaludni. Tada je zatraženo od šerifa da naredi naše hapšenje, i tokom šest sedmica su nas uzaludno tražili po šumi, kamo smo pobjegli tražeći utočište.

GSAM 142.3“Međutim, naposljetku smo pozvani da se pojavimo pred pastorom crkve. Naš broj se povećao tako da se četrdeset mladića i djevojaka pojavilo u pastorovoj kući, gdje smo podvrgnuti dugom suđenju. Svi osim mene i Walboma dobili su dozvolu da se vrate svojim domovima; ali smo uhapšeni i sljedećeg dana smo stavljeni u pritvor u zatvoru Örebro, gdje smo u ćeliji 14 bili zajedno sa lopovima, kao da smo počinili neki veliki zločin.”

GSAM 142Svjedočanstvo Boquistove sestre

GSAM 142.422. septembra 1896. godine, Boquistova sestra, u dobi od sedamdeset i dvije godine, prisustvovala je našem sastanku u Örebrou i ispričala nam o iskustvu svog brata; jer je svjedočila njegovom bičevanju, zatvaranju i oslobađanju. Za nas je otpjevala himnu koju su Boquist i Walbom pjevali dok su izlazili iz zatvora na most preko rova koji je okruživao dvorac iz šesnaestog stoljeća, a koji se 1843. koristio kao zatvor. Snaga pokreta iz 1843. godine pratila je svjedočanstvo i pjevanje himne. Prevedena na engleski, himna glasi ovako:—

GSAM 143Himna koju su pjevali Boquist i Walbom

GSAM 144Dječak propovjednik u Karlskogi

GSAM 144.4Jedan gospodin iz Örebroa ispričao mi je događaj u Karlskogi, gdje je boravio 1843. godine. Rekao je:—

GSAM 144.5“Osmogodišnji dječak, koji nikada nije naučio čitati slova, počeo je propovijedati poruku, citirajući mnoge biblijske tekstove. Narod je govorio: ‘Taj dječak je jednostavno ispunjen Biblijom.’ Ovaj događaj se desio nakon što je kralj Oskar govorio u korist progonjenih, pa svećenik tog mjesta nije uspio dovesti dječaka pred sud da prekine s propovijedanjem; ali je rekao narodu da mu dovedu dječaka, te da će ga razotkriti i pokazati im njegovo neznanje Biblije.

GSAM 144.6“Pred skupinom ljudi svećenik je otvorio svoju pjesmaricu i zamolio dječaka da mu pročita. Dječak je odgovorio: ‘Ne znam čitati’; ali, okrećući leđa svećeniku, ispravno je otpjevao himnu od početka do kraja, dok je svećenik u čudu gledao u knjigu. Svećenik reče dječaku: ‘Čini se da znaš sve.’ Dječak odgovori: ‘Ne. Nije nam uvijek dozvoljeno reći sve što znamo.’

GSAM 145.1“Svećenik je tada otvorio Novi zavjet i rekao dječaku: ‘Pročitaj mi iz ovoga.’ Dječak je odgovorio: ‘Ne znam čitati.’ Svećenik je upitao: ‘Šta ti uopće znaš o Bibliji?’ On je odgovorio: ‘Znam gdje postoji tekst u kojem se riječ i pojavljuje četrnaest puta.’ Svećenik je rekao: ‘Ne! U Bibliji ne postoji takav tekst.’ Dječak je rekao: ‘Možete li mi, molim vas, pročitati Otkrivenje 18:13?’ ‘Da’, rekao je svećenik. Dok je čitao, narod je brojio i, zaista, riječ i se tamo nalazila tačno četrnaest puta, a među tim četrnaest puta bilo je i ‘vezivanje duša ljudi’. Narod je povikao: ‘Eto! Eto! Dječak zna više o Bibliji od svećenika!’ Veoma posramljen, svećenik je odustao od teme i nakon toga je ostavio narod na miru.”

GSAM 145.2Tako, iz usta djece Gospod potvrđuje svoju riječ i na ovaj divan način donio je svoju istinu do ušiju naroda čiji su zakoni zabranjivali propovijedanje bilo koje doktrine osim doktrine “utvrđene religije”.

GSAM 145Darovi Duha povezani s Porukom

GSAM 145.3Nije samo u Švedskoj Gospod, u vezi s adventnim pokretom, govorio svom narodu kroz darove svoga Duha. U Škotskoj, u Engleskoj, a također i u Americi Gospod je poučavao svoj narod posebnim objavama.

GSAM 145Vizije Williama Foya

GSAM 145.4Godine 1842. u Bostonu, Massachusetts, živio je dobro obrazovan čovjek po imenu William Foy, koji je bio rječit govornik. Bio je baptist, ali se pripremao da primi sveta zaređenja kao episkopalni propovjednik. Gospod mu je milostivo dao dvije vizije u godini 1842, jednu 18. januara, a drugu 4. februara. Ove vizije su nosile jasan dokaz da su bile prave manifestacije Duha Božijeg. Pozivan je s mjesta na mjesto da govori u propovjedaonicama, i to ne samo od strane episkopala, već i baptista i drugih denominacija. Kada bi govorio, uvijek je nosio svećeničku odoru, kakvu propovjednici te crkve nose tokom svojih službi.

GSAM 146.1Vizije gospodina Foya odnosile su se na skori dolazak Krista, putovanja Božijeg naroda u nebeski grad, novu zemlju i slave otkupljenog stanja. Posjedujući dobro poznavanje jezika i izvrsne opisne sposobnosti, izazivao je senzaciju gdje god bi otišao. Na poziv je putovao iz grada u grad kako bi govorio o čudesnim stvarima koje je vidio; a kako bi se smjestile goleme gomile koje su se okupljale da ga slušaju, osiguravane su velike dvorane, gdje je hiljadama ljudi prepričavao ono što mu je bilo pokazano o nebeskom svijetu, ljupkosti Novog Jeruzalema i anđeoskim vojskama. Kada je govorio o nježnoj, saosjećajnoj ljubavi Krista prema jadnim grešnicima, poticao je nepokajane da traže Boga, i mnogi su odgovorili na njegove nježne molbe.

GSAM 146Viđenje tri stepenika

GSAM 146.2Njegovo djelo je trajalo do 1844. godine, pred kraj dvije hiljade tristo dana. Tada je bio obdaren još jednim očitovanjem Svetog Duha — trećim viđenjem, koje nije razumio. U njemu mu je bio prikazan put Božijeg naroda sve do nebeskog grada. Vidio je veliku platformu, ili stepenik, na kojem se okupilo mnoštvo ljudi. Povremeno bi neko propao kroz ovaj podijum i nestao iz vida, i za takvog mu je rečeno: “Otpao je”. Zatim je vidio da se narod popeo na drugi stepenik, odnosno podijum, i da su i neki od njih tada propali kroz podijum i nestali iz vida. Na kraju se pojavila treća platforma, koja se protezala do vrata svetog grada. Velika gomila se okupila s onima koji su stigli na ovu platformu. Budući da je očekivao da će Gospod Isus doći u vrlo kratkom vremenu, nije prepoznao činjenicu da treća poruka treba uslijediti nakon prve i druge poruke iz Otkrivenja 14. Stoga mu je vizija bila neobjašnjiva i prestao je javno govoriti. Nakon završetka proročkog razdoblja, 1845. godine, čuo je drugoga kako pripovijeda istu viziju, s objašnjenjem da su “prva i druga poruka bile dane, te da treća treba uslijediti.” Ubrzo nakon toga gospodin Foy se razbolio i umro.

GSAM 147.1Sa takvim manifestacijama moći Božije u vezi sa propovijedanjem njegovog dolaska “pred vratima”, i s radošću hiljada ljudi koji su se odvraćali od grijeha da bi služili Gospodu i čekali njegov dolazak, narod je bio dvostruko uvjeren da je ovo zaista Gospodnja poruka svijetu.

GSAM 147.2Ali 21. mart 1844. je došao i prošao, a Gospod nije došao. Međutim, uvjerenje predanih i promišljenih bilo je da su djelovali u skladu s misli Gospodnjom i da će se sve na vrijeme razjasniti.