Poglavlje 1 — Uvodno

GSAM 21.1KADA govorimo o drugom dolasku Krista, dotičemo se teme koja je uistinu bila nada Božijeg naroda od izbacivanja naših prvih roditelja iz Edenskog vrta. U riječima upućenim zmiji, da će sjeme žene satrti njenu glavu, bilo je obećanje da će na kraju doći obnavljač koji će poraziti Sotonina nasilna osvajanja i ispuniti Božiji naum na zemlji. Pretpostavlja se da su Adam i Eva mislili da će ovo djelo biti vrlo brzo izvršeno i da će neposredni potomak iz njihovog roda biti pobjednik. Ipak, u Božijem planu obećanje Spasitelja iz naizgledne propasti obuhvatalo je sve što se od tada razvilo u ostvarenju njegove “vlastite namjere i milosti, koja nam je dana u Kristu Isusu prije nego što je svijet nastao”.¹

GSAM 21.2Da su Adam i Eva odmah vidjeli bijedu i jad koji će ispuniti svijet tokom dugih vijekova između njegove propasti i obnove, njihova tuga bi bila nepodnošljiva. Bog nebeski, u svojoj nježnoj milosti i saosjećanju, sakrio je taj prizor od njih, ostavljajući ih da njeguju dragu nadu da će uskoro biti oslobođeni u slavnu slobodu Božije djece. Razmišljanje da je otkupljenje blizu prirodno bi ih potaknulo na veću revnost u pripremi za taj događaj.

GSAM 22.1Na isti način je bilo i s Božjim narodom u svim generacijama od Ademovih dana. Bili su sigurni da će se u budućnosti dogoditi veliki i važan događaj — da će Krist konačno doći i uspostaviti svoje kraljevstvo. I oni su, poput Adema i Eve, vjerovali da je događaj blizu i, kao i oni, nisu bili svjesni šta će se dogoditi između njihovog vremena i tog događaja; inače bi mogli postati obeshrabreni u nastojanju da dosegnu cilj nagrade.

GSAM 22.2Ovu misao možemo ilustrirati primjerom događaja koji su se zbili u vezi s velikim otkrićima. Ljudi koji su ih pokrenuli, iako toga nisu bili svjesni, zapravo su ispunjavali Božju svrhu; ipak su bili vođeni idejama koje se u svakom pogledu nisu poklopile s njihovim teorijama koje su ih potaknule na djelovanje.

GSAM 22Dalekosežni učinci Kolumbovih otkrića

GSAM 22.3Montgomery, u svojoj knjizi American History, izdanje iz² 1902. godine, stranice 8, 9, govoreći o teoriji koja je potakla Kolumba da krene na svoje putovanje i o provedbi njegovog plana da stigne do Istočnih Indija ploveći prema zapadu, kaže:—

GSAM 22.4“Kolumbo je mislio da može poboljšati projekt portugalskog kralja. Bio je uvjeren da postoji kraći i bolji put za dolazak u Indiju od onog koji je označio Diaz. Plan genovskog mornara [Columbus] bio je jednako odvažan koliko i originalan. Umjesto da plovi na istok ili na jug i istok, predložio je da plovi direktno na zapad. Imao je, kako je vjerovao, tri dobra i čvrsta razloga za takav poduhvat: Prvo, u skladu s najboljim geografskim djelima svog vremena, Kolumbo je bio uvjeren da Zemlja nije ravna, kako je većina ljudi pretpostavljala, nego da je kugla. Drugo, pretpostavljao je da je ta kugla mnogo manja nego što jest, i da veći dio čini kopno umjesto vode. Treće, budući da nije ništa znao, niti išta naslućivao o postojanju kontinenta Amerike ili Tihog okeana, zamišljao je da se obala Azije ili Indije nalazi direktno nasuprot Španiji i zapadnoj obali Evrope. Cijelu udaljenost do Cipanga, odnosno Japana, procijenio je da vjerovatno neće prelaziti oko četiri hiljade milja.

GSAM 23.1“Njegov plan je bio sljedeći: krenuo bi iz Evrope; usmjerio bi svoj brod prema zapadu, ka Japanu, i pratio bi krivinu globusa dok ga ne dovede do onoga što je tražio. Po njegovom mišljenju, to je bilo sigurno i jednostavno kao što je muhi sigurno i jednostavno hodati oko jabuke.

GSAM 23.2“Ako bi uspio u ekspediciji, imao bi ovu ogromnu prednost: ušao bi u Indiju direktno glavnim ulazom, umjesto da do nje dolazi zaobilaznim putem i kroz neku vrstu sporednog ulaza, kao što su to morali Portugalci.

GSAM 23.3“Vidimo da je ovaj čovjek, koji je razumio praktičnu matematiku, geografiju i navigaciju jednako dobro kao i bilo ko u svoje vrijeme, bio u pravu po prvom pitanju — obliku Zemlje — ali potpuno u krivu po preostala dva.

GSAM 23Sretna greška

GSAM 23.4“Ipak, začudo, njegove su greške u jednom pogledu bile od pomoći. Greška koju je napravio u pogledu udaljenosti bila je izuzetno sretna. Da je Kolumbo ispravno izračunao veličinu Zemlje i stvarnu dužinu takvog putovanja, vjerovatno ne bi isplovio, jer bi odmah vidio da je predložena portugalska ruta i daleko kraća i jeftinija. Štaviše, da je mogao zamisliti ili na bilo koji način predvidjeti da se američki kontinent nalazi pravo na njegovom putu, to samo po sebi možda ne bi navelo da krene na putovanje otkrića, jer mu cilj nije bio pronaći novu zemlju, već novi put do stare.”

GSAM 23Velika nada vijekova

GSAM 23.5Tako je narod Božiji, kroz vijekove, pred sobom imao nadu u Kristov dolazak “kao sidro za dušu, sigurno i čvrsto”.³ Iako su često usred tuge i nevolja u agoniji vikali: “Dokle, Gospode, prije nego što će doći oslobođenje?”, ipak su koračali naprijed i, poput Pavla, govorili su i još uvijek govore: “Koja je naša nada, ili radost, ili vijenac radosti? Zar ne i vi, pred našim Gospodom Isusom Kristom, pri njegovom dolasku?”⁴

GSAM 24Pavle održan nadom

GSAM 24.1Nekoliko primjera ohrabrujuće snage ove nade u ovom kontekstu mora biti dovoljno. Kada je Pavle izveden pred Feliksa i dobio dozvolu da govori za sebe, rekao je: “Slijedeći put koji oni nazivaju herezom, služim Bogu svojih otaca, vjerujući u sve što je napisano u Zakonu i u prorocima; i imam nadu u Boga, koju i oni sami priznaju, da će biti uskrsnuće mrtvih, i pravednih i nepravednih.”⁵

GSAM 24.2U svojoj vještoj odbrani, kad je doveden pred Agripu, Pavle je rekao: “Evo, sada stojim i sudi mi se zbog nade u obećanje koje je Bog dao našim ocima; čijem se ispunjenju naših dvanaest plemena nada, neprestano služeći Bogu dan i noć. Zbog te nade, kralju Agripo, Židovi me optužuju. Zašto bi vam se činilo nevjerovatnim da Bog uskrsne mrtve?”⁶ Kad je napokon bio u Rimu da se pojavi pred Cezarom, rekao je Židovima: “Zbog nade Izraela ovim sam okovima vezan.”⁷

GSAM 24.3Pavle je slobodno govorio o toj nadi u svom pismu Titu: “Jer milost Božija koja donosi spasenje pojavila se svim ljudima, učeći nas da, odričući se bezbožnosti i svjetovnih požuda, živimo trezveno, pravedno i pobožno u ovom sadašnjem svijetu, iščekujući blagoslovljenu nadu i slavno pojavljivanje velikog Boga i Spasitelja našeg Isusa Krista.”⁸

GSAM 24Petar se raduje nadi

GSAM 24.4Petar govori o istoj nadi na sljedeći način: “Blagoslovljen Bog i Otac Gospoda našega Isusa Krista, koji nas je po svojoj velikoj milosti ponovno rodio za živu nadu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih, za neuništivo, neokaljano i nevenuće naslijeđe, sačuvano na nebesima za vas, koji ste Božijom silom sačuvani kroz vjeru za spasenje spremno da se objavi u posljednje vrijeme. U kojem se veoma radujete, iako ste sada, ako je potrebno, za neko vrijeme u tuzi zbog raznih kušnji, da bi se ispit vjere vaše, koji je mnogo dragocjeniji od zlata koje propada, iako je iskušano vatrom, pokazao na pohvalu i čast i slavu pri pojavljivanju Isusa Krista.”⁹

GSAM 25Božiji cilj u stvaranju

GSAM 25.1Sveto pismo otkriva Božiji cilj u stvaranju svijeta; a iz riječi proroštva također učimo o njegovom planu za budućnost: “Ovako kaže Gospod, koji je stvorio nebesa, Bog sam, koji je oblikovao zemlju i učinio je; on ju je utvrdio, nije je stvorio uzalud, oblikovao ju je da bude naseljena.”¹⁰ Kad ju je oblikovao, dao ju je čovjeku. Psalmist kaže: “Nebesa, čak i nebesa, pripadaju Gospodu; ali zemlju je dao sinovima ljudskim.”¹¹ Ali kad ju je dao čovjeku, čovjek je bio pravedan, kako kaže mudar čovjek: “Samo sam ovo našao: Bog je stvorio čovjeka pravednim; ali su oni smislili mnoge izmišljotine.”¹²

GSAM 25.2Čitamo o Gospodnjem postupku s ljudskom vrstom da je “kad je razdijelio sinove Adama, postavio granice naroda prema broju sinova Izraelovih”,¹³ to jest, prema broju pravog Izraela koji će se naposljetku sabrati na zemlji kao podanici njegova budućeg kraljevstva. To je izrečeno riječima Pavlovim: “Bog ... je od jedne krvi učinio sve narode ljudske da nastanjuju svu zemaljsku površinu i odredio je unaprijed određena vremena i granice njihovog prebivališta, da traže Gospoda, hoće li ga možda opipati i naći, iako nije daleko od svakoga od nas; jer u njemu živimo, krećemo se i postojimo.”¹⁴ Kada se ovaj izvorni cilj u vezi sa zemljom ostvari, “i tvoj narod će biti sav pravedan.”¹⁵ Opet se o njima u tom stanju kaže: “Stanovnik neće reći: Bolestan sam; narodu koji ondje prebiva bit će oproštena njegova nepravda.”¹⁶ To će biti vrijeme kada će “krotki naslijediti zemlju i radovati se obilju mira.”¹⁷

GSAM 26Drugi dolazak Krista nije bajka

GSAM 26.1U drugom Petrovom pismu stoji: “Nismo slijedili lukavo smišljene bajke kad smo vam objavljivali moć i dolazak našega Gospoda Isusa Krista, nego smo bili očevici njegove slave. Jer on je od Boga Oca primio čast i slavu, kad mu je iz uzvišene slave došao ovakav glas: Ovo je Sin moj, ljubljeni, koji mi je po volji. I ovaj glas koji je došao s neba čuli smo kad smo bili s njim na svetoj gori. Imamo i riječ proroštva čvršću, na koju dobro činite što pazite kao na svjetlo koje sja u mračnom mjestu, dok se ne razdani i dok zvijezda Danica ne izađe u vašim srcima.”¹⁸

GSAM 26.2U ovom pismu apostol se poziva na Preobraženje na gori kao na dokaz drugog dolaska Krista. Prije ove scene naš Spasitelj je rekao svojim apostolima: “Neki od ovdje prisutnih neće okusiti smrt dok ne vide Sina čovječjeg kako dolazi u svom kraljevstvu”¹⁹ — kako je zabilježio Luka: “Neki od ovdje prisutnih neće okusiti smrt dok ne vide Božje kraljevstvo.”²⁰

GSAM 26.3Obećanje je doslovno ispunjeno u samom Preobraženju. U ovoj “viziji” na gori vidjeli su proslavljenog Isusa, onakvog kakav će se pojaviti kada dođe u svoje kraljevstvo. Vidjeli su Iliju, koji je uznesen na nebo ne okusivši smrt, predstavljajući one koji će biti preobraženi — preobraženi iz smrtnih u besmrtne — “u jednom trenutku, u trenu oka”, kada Gospod dođe.²¹ Također je bio i Mojsije, koji je umro, predstavljajući one koji će uskrsnuti iz mrtvih da bi dočekali Gospoda. Dakle, u ovoj “viziji” vidjeli su Krista kako dolazi u svoje kraljevstvo, kako im je obećao.

GSAM 27Proroštvo: sigurnija riječ

GSAM 27.1Iako su apostoli vidjeli ovaj slavni prizor na gori preobraženja i čuli glas Božjeg odobrenja, apostol Petar potvrđuje: “Imamo riječ proroštva koja je pouzdanija.” Ovom izjavom on ne umanjuje vrijednost onoga što su vidjeli i čuli na tom nezaboravnom događaju. Oni su tada čuli glas Božji jednom, ali u velikim linijama proroštva, koje se protežu sve do drugog dolaska Krista, imamo glas Božji često ponovljen. Zapravo, svako određeno proročansko predviđanje koje se ispunilo ili je zabilježeno u historiji jeste Božiji glas za nas. U tom smislu riječ proroštva mora biti “sigurnija”. Revised Version to prevodi kao “potvrđeno”. Proroštvo je potvrđeno svakom pojedinačnom ispunjenom specifikacijom. Svaki predviđeni događaj, kada se ispuni, predstavlja jamstvo da će preostali predviđeni događaji sigurno nastupiti.

GSAM 27Priroda proroštva

GSAM 27.2Sljedeća svjedočanstva uglednih biblijskih učenjaka o prirodi proroštva su uvjerljiva:—

GSAM 27.3Thomas Newton tvrdi da je “proroštvo istorija predviđena i sažeta; istorija je proroštvo ispunjeno i razrađeno. Lažna proročišta postojala su u svijetu; ali sva mudrost i zloba ljudi i đavola ne mogu stvoriti nikakva takva proroštva kakva su zabilježena u Svetom pismu.”

GSAM 27.4Sir Isaac Newton svjedoči da je “poslušnost prorocima osnovna odrednica istinske crkve.”

GSAM 27.5Dr. A. Keith kaže da je “proroštvo jednako bilo kojem čudu i samo je po sebi čudesno.... Samo glas Svemogućeg mogao je pozvati mrtve iz groba, — samo glas Sveznajućeg mogao je otkriti sve što je bilo skriveno u mračnoj budućnosti, koja je za čovjeka neprovidna kao i odaje mrtvih, — i jedno i drugo je jednako glas Božji.”

GSAM 28.1Matthew Henry je rekao da će se “proroštvo sigurno ispuniti u Božije vrijeme, koje je najbolje vrijeme, i na Božiji način, koji je najbolji način. Svaka Kristova riječ je vrlo čista, i stoga vrlo sigurna.”

GSAM 28Svrha proroštva

GSAM 28.2Iz Isusovih riječi upućenih njegovim apostolima možemo naučiti jednu od svrha Gospodnjih u davanju proroštva. Govoreći proročki o stvarima koje će se dogoditi u životnom putu Judinom, rekao je: “Kažem vam prije nego što se dogodi, da, kada se dogodi, povjerujete da Ja jesam.”²²

GSAM 28.3Gospod također kaže preko proroka Izaije: “Ja sam Bog i nema nikoga kao što sam ja, koji objavljujem kraj od početka i od davnina ono što se još nije dogodilo, govoreći: Moj će naum opstati i svu ću svoju volju ostvariti.”²³

GSAM 28.4Opet, “Javio sam odavno ono što je bilo, i izašlo je iz mojih usta i objavio sam vam; odjednom sam to učinio i ono se zbilo.... Još od početka sam ti to javio; prije nego što se zbilo, pokazah ti; da ne bi rekao: Moj idol je to učinio, i moj rezbareni kip, i moj lijevani kip, zapovjedili su to. Čuo si, vidi sve ovo; zar nećete to objaviti? Pokazao sam ti nove stvari od ovog vremena, čak i skrivene, i ti ih nisi znao. One su stvorene sada, a ne od početka; čak i prije dana kad ih nisi čuo, da ne bi rekao: Evo, znao sam ih.”²⁴

GSAM 28.5Iz ovih riječi vidi se snaga proročkih ispunjenja kao dokaz božanskog porijekla proroštva, kao i to da je ono demonstracija moći Gospoda nad svim bogovima pogana. Također se iz ovih riječi primjećuje da proroštvo zauzima veoma važno mjesto u Svetim spisima istine. Budući da su ove činjenice istinite, iznenađujuće je čudno što mnogi ljudi posvećuju malo ili nimalo pažnje proučavanju proročkih dijelova Svetog pisma.

GSAM 29Proročanstvo nije zapečaćeno

GSAM 29.1Neupućeni kažu da su neobrazovani i stoga ne mogu razumjeti proročanstva. S druge strane, mnogi obrazovani, pa čak i neki iz sveštenstva, kažu: “Proročanstva su zapečaćena i ne mogu se razumjeti. Svi znamo da je Knjiga Otkrivenja zapečaćena knjiga.”

GSAM 29.2U Otkrivenju, voljenom Ivanu je data posebna zapovijed da ne zapečati knjigu.²⁵ Također u ovoj knjizi izriče se blagoslov onima koji “čuju riječi ovog proroštva i čuvaju ono što je u njemu napisano.”²⁶ Kako bi se mogle čuvati stvari sadržane u zapečaćenoj knjizi ako se ne razumiju, i ne mogu razumjeti? Gospod je rekao preko Mojsija: “Tajne stvari pripadaju Gospodu Bogu našem; a ono što je objavljeno pripada nama i našoj djeci zauvijek, da bismo izvršili sve riječi ovog zakona.”²⁷

GSAM 29.3Da je Gospod namijenio da se proročanstva Daniela razumiju, očito je iz njegovih riječi upućenih učenicima o njima. Čitamo: “Kad dakle vidite odvratnost pustoši, o kojoj je prorok Daniel govorio, kako stoji na svetom mjestu (ko čita, neka razumije)”,²⁸ što praktično znači: Razumijte Daniela proroka.

GSAM 29.4Gospod razotkriva pogrešnost tvrdnje da proroštvo ne može biti shvaćeno, ovim riječima: “Cijelo viđenje vam je postalo kao riječi knjige zapečaćene, koju predaju učenom čovjeku govoreći: Pročitaj mi ovo, molim te. A on kaže: Ne mogu, jer je zapečaćena. I knjiga se predaje onome koji nije učen, govoreći: Pročitaj mi ovo, molim te. A on kaže: Nisam učen. Zato je Gospod rekao: Pošto mi se ovaj narod ustima približava i usnama me poštuje, ali je srce svoje daleko od mene udaljio, a njihov strah prema meni naučen je po zapovijedima ljudskim, zato, evo, učinit ću čudesno djelo među ovim narodom, čudesno djelo i čudo; jer će mudrost njihovih mudraca propasti, i razum njihovih razboritih bit će skriven.”²⁹ Da su ljudi na koje prorok ovdje misli slijedili sigurne riječi proroštva, ne bi odlutali od Božjeg zakona i zamijenili njegove zapovijedi zapovijedima ljudskim.

GSAM 30Proročanstvo nije predmet privatne interpretacije

GSAM 30.1Razlog što mnogi ne razumiju proroštvo nije u tome što ono ima neko duboko, skriveno, tajanstveno značenje. Apostol Petar je o tome rekao: “Prije svega znajte da nijedno proroštvo u Svetom pismu nije predmet privatne interpretacije. Jer proroštvo nije nekada nastalo ljudskom voljom; nego su sveti ljudi Božji govorili kako ih je nadahnuo Duh Sveti.”³⁰ Iz ovih riječi jasno proizlazi da je za razumijevanje proroštva neophodno primiti onaj duh koji je govorio kroz proroke. O tom duhu, obećanom svima koji ga traže, piše: “On će vas voditi u svu istinu.”³¹

GSAM 30Ispunjena proroštva

GSAM 30.2U proučavanju proroštva postoje određene činjenice koje se uvijek trebaju imati na umu: Bog, koji je nepogrešan, autor je proroštva, i kada dođe vrijeme za ispunjenje proročanstva, dogodit će se upravo predviđeni događaj. Također, budući da Gospod, koji ima moć predvidjeti šta će ljudi učiniti, odredi vrijeme kada će se nešto dogoditi, kada to vrijeme dođe, susrećemo se s istinskim ispunjenjem proroštva. Drugim riječima, lažno ispunjenje proročanstva u vrijeme predviđeno za pravo je nemoguće. U skladu s ovim aksiomom, možemo reći da, kada dođe Gospodnje vrijeme da njegova poruka istine bude dana svijetu, poruka se svaki put pojavi.

GSAM 30.3Jednom prilikom, kada je pisac održao govor o ispunjenju proročanstva, jedan nevjernik koji je bio prisutan prišao je i rekao: “Moram čestitati vama, tumačima proročanstva, na velikoj sreći. U svom proučavanju historije, čini se da tako lako nalazite ono što se tačno uklapa u proročanstvo.” “Da”, bio je naš odgovor, “odgovara jer je i napravljeno da odgovara. Ako biste otišli u prodavnicu rukavica da kupite par rukavica, zar ne biste očekivali da nađete one koje odgovaraju vašoj ruci?” Odgovorio je: “Naravno da bih, jer su napravljene da odgovaraju.” “Dakle”, reče pisac, “onaj Bog koji je znao šta će ljudi učiniti, dao je proročanstva o njima, i kada ti ljudi stupe na scenu djela i učine upravo ono što je on predvidio, istinski historičar bilježi njihove postupke, koji, upoređeni s proročanstvom, savršeno odgovaraju.”

GSAM 31Proročanstvo – svjetlo u tami

GSAM 31.1Apostol Petar kaže da trebamo obratiti pažnju na proroštvo kao na svjetlo koje sija na mračnom mjestu. Bez svjetiljke proroštva budućnost bi bila potpuna tama. Svrha svjetla je da otkloni tamu — kada putujete na mračnom mjestu, da pokaže put, i da ga jasno pokaže, kako bi putnik mogao, korak po korak, vidjeti i odabrati put. “Riječ Tvoja”, kaže psalmopisac, “svjetiljka je nogama mojim i svjetlo stazama mojim.”³² Mudri čovjek kaže: “Put pravednika je kao sjajna svjetlost koja sve više svijetli sve do savršenog dana.”³³ Tako se vidi, dok prolazimo kroz tok vremena, da će se Riječ Božja, posebno u svojim proročanskim ispunjenjima, sve više i više otkrivati, čineći sve jasnijim i jasnijim biblijskom učeniku da je on sigurno na putu koji vodi ka vječnoj svjetlosti i vječnom danu.

GSAM 31Tri istaknuta događaja od Edenskog vrta do kraja

GSAM 31.2Pri razmatranju puta Božjeg naroda od Edenskog vrta do kraja, u svjetlu Svetog pisma, postoje tri događaja koja se posebno ističu. Prvi je prvi dolazak Krista, utjelovljenje, dolazak Emanuela, Boga očitovanog u tijelu; drugi je velika Reformacija nakon Mračnog doba — 1260 godina ugnjetavanja, tokom kojih je riječ Gospodnja bila gotovo u potpunosti uskraćena običnom narodu — izlazak crkve iz stanja u pustinji i stavljanje Svetog pisma na mjesto gdje su svi mogli čitati i spoznati njegovu volju; treći, drugi dolazak našeg Gospoda da uspostavi vremena obnove svega što je rečeno ustima svih njegovih svetih proroka od početka svijeta; ovo, da se zaključi “sukob vijekova”, sukob između grijeha i pravednosti, da se uvede doba slave, prema kojem su sva vremena težila.

GSAM 32Proroštvo daje putokaze do kraja

GSAM 32.1Ako obratimo pažnju na sigurni glas proroštva kao na svjetlo koje treba voditi naše korake, otkrivajući nam pravi put kroz tamu, ne može biti drugačije nego da ćemo pronaći put jasno naznačen u proročkoj riječi sve do drugog dolaska Krista. S obzirom na to, oni koji pomno slijede svjetlo proroštva ne samo da će prepoznati znakove i znamenja da je veliki dan blizu, već će prepoznati i djelo Gospodnje dok ono postojano napreduje u porukama istine koje trebaju pripremiti narod da ga dočeka u miru pri njegovom dolasku.

GSAM 32.2Iako Sveto pismo objavljuje da će dan Gospodnji doći na mase kao “lopov u noći”,³⁴ ono također kaže za one koji stoje u Gospodnjem savjetu: “Vi, braćo, niste u tami da vas taj dan sustigne kao lopov. Vi ste svi djeca svjetlosti i djeca dana.”³⁵

GSAM 32Sjetite se Gospodnjih vođenja

GSAM 32.3Prilikom prisjećanja na vodstvo Gospodnje u adventnom pokretu, dobro je napomenuti da je oduvijek bio Božiji naum da se njegov narod sjeća očitovanja njegove providnosti i moći u njihovu korist. Navodeći razloge za odstupanje Izraela od Boga, psalmist kaže, “Zaboravili su Boga, Spasitelja svoga, koji je učinio velike stvari u Egiptu, čudesna djela u zemlji Hama i strašna djela kod Crvenog mora.”³⁶ Ako je bilo dobro za Izrael da se prisjeti Gospodnjeg vodstva s njima, zar nije dobro i za nas? U ekstazi psalmist ponovo kaže: “Blagoslovi Gospoda, o dušo moja, i ne zaboravi sva njegova dobra.”³⁷

GSAM 33.1U svim dobima Gospod je imao važne istine, koje je po svojoj milosti odredio da izvedu narod iz ropstva grijeha i pripreme ga za ulazak u nebeski Kanaan; i korisno je razmatrati Gospodnje postupke prema onima koji su te istine objavljivali.

GSAM 33Veliki rezultati iz najmanjih sredstava — D'Aubignéovo svjedočanstvo

GSAM 33.2D'Aubigné, u svojoj knjizi History of the Reformation, kaže: “Bog, koji priprema svoje djelo kroz vijekove, ostvaruje ga najslabijim instrumentima, kada dođe njegovo vrijeme. Postići velike rezultate najmanjim sredstvima, takav je zakon Božiji. Ovaj zakon, koji prevladava svuda u prirodi, nalazi se i u historiji.”³⁸

GSAM 33.3Kada je Bog, u davna vremena, počeo birati poseban narod kako bi ga uspostavio kao jedinstvenu naciju za sebe, učinio je to pozivom jednog čovjeka — Abrahama — koji je živio među poganima, u Uru Kaldejskom. Od njega je poteklo mnoštvo potomaka; ali o njima, kada su uzvišeni u dostojanstvo nacije, Bog nebeski reče: “Gospod nije stavio svoju ljubav na vas, niti vas izabrao zato što ste bili brojniji od bilo kojeg naroda; jer vas je bilo najmanje od svih naroda.”³⁹

GSAM 33.4Potom, kada je želio osloboditi svoj narod iz ropstva u Egiptu, za njihovog vođu izabrao je onoga koji je, u svom dojenačkom dobu, bio skriven tri mjeseca u majčinoj kući, a potom stavljen u jednostavnu, grubu barkicu od trske, premazanu smolom, i predan na čuvanje rijeci Nilu. Međutim, taj isti Mojsije, kada je dosegao godine razuma, izabrao je ponizan put patnje s Božjim narodom, a ne užitak koji se nalazi u “zabavama grijeha na neko vrijeme”.⁴⁰

GSAM 34Gideonova pobjeda

GSAM 34.1Kasnije, kada je Gospod trebao izbaviti Izrael od Midjanaca i Amalečana, koji su došli na njihovu zemlju “kao skakavci u mnoštvu” i uništili plodove zemlje, ne ostavljajući “ništa za hranu Izraelu, ni ovce, ni goveda, ni magarce”, Gospod je poslao anđela Gideonu. Ovaj sin Joasov bio je u takvoj nevolji da je morao vršiti malo pšenice i skrivati je od svojih neprijatelja. Kada mu je anđeo objavio da će spasiti Izrael, Gideon je sa čuđenjem upitao: “Čime ću ja spasiti Izrael? Gle, moj je rod siromašan u Manaseju, a ja sam najmanji u kući svoga oca.”⁴¹ Isti taj ponizan, siromašan čovjek izašao je sa svojih trista ljudi, sa svojim jednostavnim lampama i bokalima (djelovanje koje bi se ograničenom ljudskom prosuđivanju činilo ludilom), i uzimajući Boga za svoju snagu, postigli su veliku pobjedu. Prije oslobođenja, Gideon je možda izrekao žalopojku poput one proroka Amosa kada je upitao: “Po kome će se Jakov dići? Jer je malen.”⁴²

GSAM 34Beba u jaslama

GSAM 34.2U Gospodnje određeno vrijeme rodio se Spasitelj čovječanstva, a pastiri su ga našli kako leži u jaslama. Njegovi zemaljski rođaci bavili su se skromnim, iako časnim, životnim poslovima. O svojoj zemaljskoj siromašnosti Spasitelj je rekao: “Lisice imaju jazbine, i ptice nebeske gnijezda; a Sin Čovječji nema gdje glavu svoju prignuti.”⁴³ On je izabrao svoje apostole “iz redova niže klase, koja, iako ne i najniža, ne dostiže nivo srednje klase. Sve je to bilo namijenjeno da svijetu pokaže da djelo nije ljudsko, nego Božije.”

GSAM 35Nije pozvano mnogo mudrih

GSAM 35.1Pavle je rekao o djelu u danima prvobitne crkve: “Ludost Božja mudrija je od ljudi; i slabost Božja jača je od ljudi. Jer vidite svoje zvanje, braćo, da nisu pozvani mnogi mudri po tijelu, niti mnogi moćni, niti mnogi plemeniti; nego je Bog izabrao lude stvari svijeta da posrami mudre; i Bog je izabrao slabe stvari svijeta da posrami jake; i niskocijenjene stvari svijeta, i stvari koje su prezirane, Bog je izabrao, da, i stvari koje ne postoje, da dovede do ništavila stvari koje postoje; da se nijedno tijelo ne bi hvalilo pred Njim.”⁴⁴

GSAM 35Skromni ljudi u reformaciji

GSAM 35.2Isto načelo nalazimo primijenjeno u životima velikih reformatora šesnaestog stoljeća. Historik kaže: “Reformator Zwingli izašao je iz alpske pastirske kolibe; Melanchthon, teolog Reformacije, iz kovačnice; a Luther iz kućice siromašnog rudara.” O sebi je Luther rekao: “Moji roditelji su bili vrlo siromašni. Moj otac je bio siromašan drvosječa (kasnije je postao rudar), a majka je često nosila drva na leđima da bi osigurala sredstva za uzdržavanje svoje djece. Podnosili su najteži rad zbog nas.”

GSAM 35.3Apostol Jakov, govoreći o pozivu naroda na službu Gospodu, kaže: “Poslušajte, braćo moja draga, zar Bog nije izabrao siromašne ovoga svijeta, bogate vjerom i nasljednike kraljevstva koje je obećao onima koji ga vole?”⁴⁵

GSAM 35Rani metodisti

GSAM 35.4Osvrćući se na naprednu liniju reformatora do ranih dana metodizma, kada je doktrina o besplatnoj milosti bila revnosno propovijedana, vidimo da je bila praćena Božijom snagom. Kako je vjerno iznošena narodu, s nježnom ljubavlju Kristovom, i bila prihvaćena živom vjerom, vjernici nisu samo pronašli oprost prošlih grijeha, već i posvećujuću snagu koja im je omogućila da vode život u svetosti. Metodizam je imao skroman početak i bio je blagoslovljen prema vjeri i jednostavnom pouzdanju sveštenstva i laika.

GSAM 36.1Prateći događaje i iskustva povezana s adventnim pokretom, nalazimo da je, kao i u svakom Gospodnjem djelu čije je izvršenje povjereno čovjeku, njegovo porijeklo bilo među siromašnima i nepoznatima; ali neka niko ne donosi presudu protiv njega zbog toga, prije nego što pažljivo ispita dokaze na kojima se ovo veliko djelo zasniva, da se ne bi našao u položaju onih koje je Gospod upitao: “Ko je prezreo dan sitnica?”⁴⁶

GSAM 36Eckov odgovor Lutheru

GSAM 36.2Za dobrobit onih koji bi mogli biti skloni da odlučuju da li je neka doktrinalna tačka ispravna ili pogrešna prema broju onih koji je prihvataju, navodimo, djelimično, polemiku između Luthera i Eka. Budući da je Luther zauzeo stav na osnovu Svetog pisma i usudio se osporiti pravo ljudi da stavljaju svoja mišljenja iznad riječi Božije, Ek je uzvratio ovim ironičnim riječima: “Iznenađen sam poniznošću i skromnošću s kojom se časni doktor usudi sam, protiv svih tih uglednih otaca, ustati i pretvara se da zna više od vrhovnih pontifika, sabora, doktora i univerziteta! ... Bilo bi, bez sumnje, iznenađujuće da je Bog sakrio istinu od toliko svetaca i mučenika sve do dolaska časnog oca.”

GSAM 36.3Na ovu opasku moglo bi se lako odgovoriti Zwinglijevom replikom upućenom Johnu Faberu u Zürichu, kada je ovaj izrazio svoje “čuđenje nad stadijem do kojeg su stvari došle, kada su napušteni drevni običaji koji su trajali dvanaest stoljeća, i kada je jasno zaključeno da je kršćanstvo četrnaest stoljeća bilo u zabludi.” Zwingli je brzo odgovorio da “zabluda nije manje zabluda zato što je u nju vjerovano hiljadu četiristo godina, i da u bogoslužju starina običaja ne znači ništa, osim ako se za nju ne može naći osnova ili potvrda u svetom Pismu.”⁴⁷

GSAM 37Riječ Gospodnja naspram ljudske mudrosti

GSAM 37.1Opasnost oslanjanja na mišljenja ljudi, umjesto da se pitanje “Šta je istina?” riješi riječju Gospodnjom, oštro je definirao prorok Ozeja kada kaže: “Orali ste nepravdu, poželi ste bezakonje; jedoste plod laži; jer si se pouzdavao u svoj put, u mnoštvo svojih junačkih ljudi.”⁴⁸ Sklonost ljudskog srca oduvijek je bila da se pouzdaje u čovjeka; ali kako se približavamo vremenu kada će Gospod “ustati i strašno zatresati zemlju”, prorok Izaija potiče: “Prestani se oslanjati na čovjeka, čiji je dah u nosnicama; jer zašto bi ga trebalo cijeniti?”⁴⁹

GSAM 37.2Budući da smo u Svetom pismu ovako upozoreni na opasnost u ovom pogledu, neka nitko ne osuđuje adventni pokret prebrzo, kao da nije vrijedan razmatranja zbog svog skromnog početka ili zato što oni koje svijet smatra velikima nisu podržali tu stvar. Naprotiv, neka svi pažljivo odvagnu njegove tvrdnje. Istina je neprocjenjive vrijednosti, u usporedbi s njom su puka mišljenja ljudi tek beskorisna pljevica.