Poglavlje 6 — Poruka i glasnici

GSAM 108.1“Napiši viziju i učini je jasnom na tablicama, da onaj koji čita može potrčati. Jer je vizija još za određeno vrijeme, ali će na kraju govoriti i neće lagati: ako i kasni, čekaj je; jer će sigurno doći, neće zakašnjeti.”¹

GSAM 108.2“I vidjeh drugog anđela kako leti usred neba, a imao je vječno evanđelje da ga propovijeda onima koji žive na zemlji i svakome narodu, plemenu, jeziku i puku, govoreći glasnim glasom: Bojte se Boga i dajte mu slavu, jer je došla ura njegova suda! I klanjajte se Onome koji je stvorio nebo, zemlju, more i izvore vodene.”²

GSAM 108.3Oni koji su dali adventnu objavu tvrdili su da ova “vizija” sa svojim “određenim” vremenom, spomenuta od proroka Habakuka, uključuje vizije iz proroštava Daniela i Otkrivenja. Te su vizije učinili toliko jasnim u svojim prikazima na svojim proročkim dijagramima da je onaj koji je čitao tumačenje zaista mogao “otrčati” i prenijeti informaciju drugima.

GSAM 108Određena poruka

GSAM 108.4Proklamacija adventističkog naroda nije bila jednostavno objava koju je Pavle uputio Feliksu: “pravednost, uzdržavanje i budući sud;” niti je bila izjava Martina Luthera, nakon što je završio prijevod Biblije, kada je, kratko prije svoje smrti, navodno rekao: “Uvjeren sam da sud nije daleko; da, Gospod sam neće biti odsutan duže od tristo godina.” Nije to bila ni izjava Johna Wesleyja, kada je rekao da “misli da bi milenij mogao započeti za otprilike sto godina.” Adventisti su tvrdili da daju poruku simboliziranu u Otkrivenju 14:6, 7, “Došlo je vrijeme njegova suda,” i uzvik iz Otkrivenja 10:6, “Vremena više neće biti.” Takvo proročanstvo ne bi se moglo ispuniti objavom događaja koji je “trebao doći” za “tristo godina” ili “sto godina”, već u određenom vremenu – “je došao”. Upravo takvu poruku, s takvom određenošću kakvu su zahtijevala gornja proročanstva, adventistički narod je objavio cijelom svijetu.

GSAM 109Sud pri Kristovom dolasku

GSAM 109.1U vrijeme kada je ova poruka prvi put objavljena, svaka kršćanska denominacija je učila da će se sud održati pri drugom dolasku Krista. Stoga je narod u tim okolnostima, dajući poruku da je sat suda došao, a pritom držeći to gledište, nužno morao proglasiti drugi dolazak Krista. Zapravo, ono što je dalo snagu poruci i najsnažnije potaklo narod bila je objava određenog vremena. Prvo su tvrdili da će doći kraj svijeta negdje tokom “židovske godine” 1843, i da je to obuhvaćeno vremenom između 21. marta 1843. i 21. marta 1844. Nakon što je ovo vrijeme prošlo, saznajemo iz časopisa Midnight Cry iz 1844. godine da je određen dan za završetak proročanskih vremena. To je bio deseti dan sedmog jevrejskog mjeseca, što odgovara 22. oktobru 1844. godine.

GSAM 109Računanje 2300 dana

GSAM 109.2Osnova vremena—1843—bila je dvije hiljade tristo dana iz Daniela 8. Tvrdilo se da, budući da su ovi “dani” povezani sa proroštvima u kojima su zvijeri odabrane da predstavljaju kraljevstva, “dani” moraju biti simbolično korišteni da predstavljaju godine, u skladu s Gospodnjim tumačenjem simboličnog vremena, kako je dato u Brojevima 14:34 i Ezekielu 4:5, 6; da sedamdeset sedmica—490 dana—iz Daniela 9 treba da budu prvi dio dvije hiljade tristo dana, i da su ta dva perioda počela istovremeno. Događaj naveden u Danielu 9, koji je označio početak sedamdeset sedmica, bilo je “izdavanje zapovijedi da se obnovi i izgradi Jeruzalem”. Ta zapovijed izdana je sedme godine Artakserksa Longimanusa, 457. p. n. e., kako je zabilježeno u Ezri 7.

GSAM 110.1Da je ovo bio pravi datum za početak sedamdeset sedmica, dokazano je činjenicom da je tačno šezdeset devet sedmica — 483 godine — od 457. p.n.e., odnosno 27. g. n.e., Krist bio kršten od Ivana i započeo svoju službu, govoreći: “Vrijeme se ispunilo”,³ itd. Početak Kristovog djelovanja 27. godine, njegovo raspeće tri i po godine od tog datuma, “usred [u sredini] [sedamdesete] sedmice”, završetak posebnog djela među Jevrejima, 34. godine, i brzo obraćenje Saula, apostola naroda, dokazali su da sedamdeset sedmica zaista završava u to vrijeme, i stoga da su počele 457. godine prije nove ere. Oni su to izračunali ovako: Od 2300 oduzmite 457, i ostaje 1843. Pošto je 457 godina bilo prije Krista, dolazimo do kraja 2300 dana na kraju 1843. godine.

GSAM 110Priznanja protivnika

GSAM 110.2Istinito je rečeno da “priznanja u korist istine iz redova njenih protivnika predstavljaju najviši oblik dokaza.” Nijedan od protivnika adventne poruke nikada nije nagovijestio da istražni sud Gospodnjeg naroda treba biti događaj koji će se zbiti prije Kristovog dolaska; već je o toj tački rasuđivao u skladu s adventistima. Kao dokaz ove tvrdnje citiramo dva istaknuta protivnika.

GSAM 110.3Gospodin N. Colver, propovijedajući u kapeli Marlboro Street u Bostonu 1842. godine, suprotstavljajući se adventistima, rekao je:—

GSAM 111.1“Ako su ovi dani godine, svijet će se završiti 1843.; to može vidjeti svako školsko dijete; jer ako je 490 završilo smrću Krista, 2300 dana bi završilo 1843.; i svijet mora završiti, osim ako se ne može dokazati da će se dogoditi neki drugi događaj, a ja ne vidim kako bi se to moglo učiniti.”

GSAM 111.2Profesor Stuart, otprilike u isto vrijeme, rekao je:

GSAM 111.2“Zanimljiva je činjenica da je velika većina tumača u engleskom i američkom svijetu godinama navikla da dane označene u Knjizi proroka Daniela i Otkrivenju shvata kao predstavu ili simbole godina. Teško mi je bilo pratiti porijeklo ovog općeg, mogao bih reći gotovo univerzalnog, običaja.”

GSAM 111Svjedočanstvo profesora Busha

GSAM 111.3Profesor Bush je rekao: “Ko god napada gospodina Millera po pitanju vremena, napada ga na njegovoj najjačoj tački. Njegovo vrijeme je tačno, ali se prevario u pogledu događaja koji će se desiti.” Bush je vjerovao u obraćenje cijelog svijeta prije dolaska Krista. Njegova teorija je bila da će milenijum početi 1844. godine.

GSAM 111.4Propovjednici adventne vjere u svojim javnim propovijedima učili su da historija svijeta pokazuje da su različiti narodi u upravo onom stanju koje simbolizira lik iz Daniela 2, kada će kamen udariti u lik na nogama i Bog nebeski uspostaviti svoje kraljevstvo; i u poglavlju 7, kada će “kraljevstvo i vlast i veličina kraljevstva pod cijelim nebom biti dani svetima Najvišeg.” Također su skrenuli pažnju na činjenicu da su znakovi – fizički, politički i moralni – bili upravo ono što je Pismo predskazalo da će se vidjeti kada se Gospod sprema pojaviti.

GSAM 111Čuda na nebu

GSAM 111.5Gospod, preko proroka Joela, kaže: “Pokazat ću čuda na nebu i na zemlji, krv, i vatru, i stubove od dima. Sunce će se pretvoriti u tamu, a mjesec u krv, prije nego što dođe veliki i strašni dan Gospodnji.”⁴ Adventisti su vjerovali i učili da su polarna svjetla posljednjih stoljeća (općenito nazvana sjeverna svjetla) “vatra i stubovi dima” koji odgovaraju proročkom opisu; i prema najboljim informacijama koje se mogu dobiti iz historije (pozivamo se na Edinburg Encyclopedia kao svjedočanstvo), ona su se rijetko viđala prije ovog perioda.

GSAM 112.1Dakle, dok je poruka o brzom dolasku Gospodnjem stizala do najudaljenijih krajeva zemlje, na nebu su se pojavljivali znakovi koji su naglašavali istinu i privlačili pažnju ljudi.

GSAM 112.225. januara 1837. godine dogodio se veličanstveni prikaz vatrene aurore borealis, za koji se činilo da direktno vodi umove mnogih na proročanstvo proroka Joela o onome što će prethoditi velikom danu Gospodnjem. Sljedeći opis scene potječe iz novina New York Commercial Advertiser od 22. oktobra 1839. godine. U potpunosti se podudara sa scenom kakvu je pisac vidio u Victoru, u okrugu Ontario, New York.

GSAM 112Vatrena aurora iz 1837.

GSAM 112.3“U večernjim satima 25. januara 1837. godine zabilježena je izvanredna pojava istih fenomena [tj. aurore borealis] u raznim dijelovima zemlje, čega se naši čitaoci nesumnjivo sjećaju. Gdje je tlo bilo prekriveno snijegom, prizor je bio veličanstven i ‘strašan’ na posve neviđen način. Na jednom mjestu, smještenom blizu planine, ljudi koji su svjedočili prizoru su nas obavijestili da je to ličilo na ‘valove vatre koji se kotrljaju niz planinu’, i općenito, koliko je saznato, snijeg koji je prekrivao tlo izgledao je kao vatra pomiješana s krvlju, dok je gore (kako apostol kaže), ‘nebo u plamenu’ toliko ličilo na proročanski opis posljednjeg dana da su mnogi bili zapanjeni; djeca koja su to gledala bila su prestravljena i pitala su je li to dolazak suda; čak su i životinje drhtale od očigledne uznemirenosti.”

GSAM 113.1Ovaj znak proroka Joela nije se pokazao samo u Americi, već dok je učenje o dolasku Gospodnjem dobijalo na popularnosti u Velikoj Britaniji, isti znak je viđen na nebu i u toj zemlji. Novine New York Commercial Advertiser od 22. oktobra 1839. godine citiraju sljedeće iz londonskih novina o izvanrednom fenomenu koji je zabilježen u toj zemlji u noći 3. septembra:—

GSAM 113Aurora iz 1839.

GSAM 113.2“LONDON, 5. SEPTEMBRA [1839].—Između deset sati u četvrtak navečer i tri sata jučer ujutro, na nebu je viđen jedan od najveličanstvenijih primjera ovih izvanrednih pojava, zvijezda padalica i sjevernih svjetala, viđenih u posljednjih mnogo godina. Prvi znak ovog neobičnog fenomena pojavio se deset minuta prije deset sati, kada se iz sjevernog dijela hemisfere uzdigao blijedocrveni oblak, naizgled poput pare, koji se postepeno proširio do centra neba, a do deset sati ili petnaest nakon, cijelo nebo od istoka do zapada bilo je jedno ogromno platno svjetlosti. Imao je veoma zastrašujući izgled i bio je potpuno poput onog koji izaziva strašan požar. Svjetlost se znatno mijenjala; u jednom trenutku činilo se da pada, a neposredno nakon toga uzdignula se s intenzivnim sjajem. U njoj su se vidjele pomiješane mase dima, koje su se previjale, i činilo se da je svaki promatrač uvjeren da je to ‘ogromni požar’.

GSAM 113.3“Zaprepaštenost metropole bila je velika; hiljade ljudi trčalo je u pravcu pretpostavljene strašne katastrofe. Vatrogasna vozila iz stanica vatrogasne brigade u Baker Streetu, Farringdon Streetu, Watling Streetu, Waterloo Roadu, kao i ona iz stanica na zapadu Londona — zapravo, svako vatrogasno vozilo u Londonu — bila su zapregnuta i jurnula za navodnom ‘scenom razaranja’ s više nego uobičajenom žestinom, a za njima su se kretali kočije, konjanici i goleme gomile. Neka od vatrogasnih vozila stigla su čak do High Gatea i Hallowaya [oko četiri milje], prije nego što je pogreška otkrivena. Ove pojave trajale su više od dva sata, a pred zoru je prizor postao veličanstven.

GSAM 114.1“U dva sata ujutro fenomen je pružio najspektakularniju scenu, teško ju je opisati. Cijeli London bio je osvijetljen kao da je podne, a atmosfera je bila izuzetno bistra. Južna hemisfera, u spomenuto vrijeme, iako bez oblaka, bila je vrlo mračna; ali zvijezde, kojih je bilo bezbroj, blistale su prekrasno. Suprotna strana neba prikazivala je jedinstven ali veličanstven kontrast; bila je izuzetno vedra, a svjetlost vrlo živa; postojala je neprekidna pojava meteora, koji su varirali u sjaju — činilo se da nastaju u središtu neba i šire se sve dok se ne rasprsnu. Utisak je bio elektrizirajući. Mirijade malih zvijezda izletjele su iznad horizonta i jurile prema Zemlji tako brzo da ih je oko jedva moglo pratiti; činilo se da i one pucaju i bacaju tamnu grimiznu paru po cijeloj hemisferi. Boje su bile veličanstvene.

GSAM 114.2“U pola tri sata prizor se promijenio u tamu, koja je, kada se razišla, otkrila svjetleću dugu na vrhuncu neba i oko grebena tame koji se nadvijao nad južnim dijelom zemlje. Ubrzo potom iz njega su se širile kolone srebrne svjetlosti. One su se čudesno povećavale, miješajući se sa grimiznom parom koja se istovremeno formirala, i kada su dostigle punu visinu, prizor je bio iznad svake mašte. Zvijezde su jurnule u svim smjerovima i tako je trajalo do četiri sata, kada je sve utihnulo.”

GSAM 114Čudne pojave na suncu

GSAM 114.3Dok su živi propovjednici iznosili istinu o dolasku Gospodnjem, u raznim dijelovima svijeta viđena su mnoga i raznolika čuda na nebu. Od njih, naš prostor će nam dozvoliti da predstavimo samo prikaz pojave sunca u Norwichu, u Engleskoj, u decembru 1843. godine. Sličan događaj dogodio se u New Havenu, Connecticut, 9. septembra 1844. godine, dva sata prije i poslije podne, a svjedočilo mu je na hiljade ljudi.

GSAM 115Čudan izgled Sunca

GSAM 115.1Mali unutrašnji krug predstavlja sunce. Bio je svijetle narandžaste boje. Vanjski dio oba kruga, na neujednačenim udaljenostima od sunca i oko njega, izgledao je iste boje; ali unutrašnji dio tih krugova bio je tamnožut, a nebo unutar tih krugova izgledalo je tamno smeđe, dok su tri velika kruga koja su prolazila kroz sunce i ispod njega izgledala kao odvojena, sjajna svjetlost.

GSAM 115.2O događaju u Engleskoj čitamo, u pismu E. Lloyda iz Londona, od 3. januara 1844., na sljedeći način:—

GSAM 115.3“Desio se izvanredan ‘znak na suncu’, koji su vidjeli glavni građani Norwicha i okolnih krajeva, kakav se nikada prije nije vidio u Engleskoj. Vidio se prošlog decembra, oko 12 sati na podne, i trajao je dva sata. Veoma je uplašio stanovnike. Desio se neposredno prije nego što su braća Winter, Burgess i Routon otvorili svoju misiju u tom gradu. Činilo se da priprema put za istinu, tako da su ondje postigli dobar uspjeh.”

GSAM 116.1Prikaz fenomena kako se dogodio u New Havenu, Conn., dat je u časopisu Midnight Cry od 10. oktobra 1844. i preuzet je iz časopisa New Haven Palladium od 10. septembra 1844. U prikazu u časopisu Cry urednik kaže: “Nijedan filozof nije uspio dati objašnjenje za uzrok ovog fenomena koje bi zadovoljilo njega samog.”

GSAM 116.2Prikaz ovog prizora koji se pojavio u vezi sa suncem u New Havenu, Conn., 9. septembra 1844. godine, također je objavljen u Hartford Courantu od 12. septembra 1844. godine, i glasi kako slijedi:—

GSAM 116.3“Prstenovi oko Sunca u ponedjeljak, 9. septembra 1844., dva sata prije i poslije podne, bili su, čini se, općenito posmatrani s velikim interesom od strane naših građana i probudili su inteligentnu znatiželju da se sazna više o pojavama iste vrste i njihovom uzroku.

GSAM 116.4“Trenutni vijenac bio je upečatljiv po svojoj trajnosti i pružao je povoljne prilike za posmatranje. Oko podneva sastojao se uglavnom od dva potpuna prstena, od kojih je jedan bio širok oko četrdeset pet stepeni i okruživao je sunce u njegovom središtu, a drugi je bio širok oko sedamdeset dva stepena, s centrom u zenitu, dok je njegova obodnica prolazila kroz sunce. Manji krug bio je praćen elipsom duge osi i male ekscentričnosti. Neposredno nasuprot Sunca, i trideset šest stepeni sjeverno od zenita, veliki krug presijecala su dva druga kruga gotovo ili potpuno istog promjera, stvarajući na mjestu presjeka svijetlu mrlju, kakva bi se prirodno pojavila od kombinirane svjetlosti tri svjetlucava prstena. Prsten koji je okruživao Sunce prikazivao je boje duge, često s velikom živošću i ljepotom. Ostali prstenovi su bili bijeli i slabiji, jer su bili udaljeniji od Sunca. Mali dijelovi krugova, međutim, s prizmatičnim [duginim] bojama, pojavljivali su se u različito vrijeme, kako na istoku tako i na zapadu.... Takva ujednačenost strukture mora da zavisi od nekog zakona koji reguliše formiranje haloa; ali priroda tog zakona nije u potpunosti razrađena.... Nije bilo mnogo poteškoća u objašnjenju pojave prstena koji okružuje sunce, budući da je uzrok donekle sličan onome koji stvara dugu, ali se porijeklo prstena čija je obodnica u središtu sunca pokazalo teže za objasniti.”

GSAM 117Čuda koja ispunjavaju proročanstva Svetog pisma

GSAM 117.1O upotrebi koja je učinjena, kako u Engleskoj tako i u Americi, ovih čuda viđenih na nebu, možemo saznati čitajući knjigu Exposition of the Twenty-fourth of Matthew Sylvestera Blissa, objavljenu u Bostonu 1843. godine. Nakon što citira neke od navedenih iskaza, on kaže:—

GSAM 117.2“Tako se čini da su svi ‘veliki znakovi’ i ‘strašni prizori’ koji su predviđeni u Svetom pismu ispunjeni, kao i oni za koje je Spasitelj rekao da će prethoditi njegovom dolasku.

GSAM 117.3“Kao što je listanje drveća znak ljeta, tako i kršćani, po ispunjenju ovih znakova, trebaju sa sigurnošću znati da je Kristov dolazak blizu, čak pred vratima. To nije samo dopuštenje da to znaju, nego im naš Spasitelj zapovijeda da to znaju.”⁵

GSAM 117GLASNICI

GSAM 117.4Nakon što smo skrenuli pažnju na neke od vodećih odlika poruke o drugom dolasku, kako je prvobitno objavljena, moglo bi biti zanimljivo spomenuti nekoliko onih koji su odigrali istaknutu ulogu u velikoj objavi. Već smo naveli imena mnogih koji su bili među najtalentovanijim propovjednicima tog vremena u stranim zemljama, a koji su dali taj vapaj. Dok skrećemo pažnju na neke od onih koji su predvodili u Americi, na koje je Gospod stavio teret djela, to će poslužiti da se još više ilustruje da je ruka Gospodnja zaista bila u tom pokretu.

GSAM 118William Miller

GSAM 118.1Prvo ćemo navesti slučaj Williama Millera, koji je bio toliko istaknut u adventnom pokretu u Sjedinjenim Državama da je mnogima taj pokret poznat samo kao “Millerizam”.

GSAM 118.2William Miller je rođen u Pittsfieldu, Massachusetts, u februaru 1782. godine. U svom ranom djetinjstvu pokazivao je znakove iznadprosječne intelektualne snage i aktivnosti. Nekoliko godina učinilo je te osobine sve primjetnijima svima koji su bili u njegovom društvu. Posjedovao je snažnu tjelesnu konstituciju, aktivan i prirodno dobro razvijen intelekt te besprijekoran moralni karakter. Imao je samo ograničene pogodnosti okružne škole, ali je već nekoliko godina kasnije općepriznato da su njegova postignuća nadmašivala ona učitelja koji su obično bili zaposleni.

GSAM 118.3Gospodin Miller se oženio 1802. godine i nastanio u Poultneyju, Vermont. Ljudi s kojima je općio od dolaska u Poultney, i kojima je bio znatno dužan za svoje svjetovne povlastice, bili su duboko pod utjecajem skeptičnih principa i deističkih teorija. Nisu bili nemoralni ljudi, ali kao klasa bili su dobri građani, općenito ozbiljnog držanja, humano i dobrotvorno nastrojeni. Međutim, odbacili su Bibliju kao mjerilo vjerske istine i nastojali su učiniti to odbacivanje vjerodostojnim uz pomoć koju su mogli dobiti iz djela Voltaira, Humea, Volneyja, Painea, Ethana Allena i drugih. Gospodin Miller je pomno proučavao ta djela i na kraju se izjasnio kao deist. Sam je izjavio da je njegov deistički život trajao dvanaest godina, počevši od oko 1804. godine.

GSAM 118.4Nakon što je dobio čin kapetana, pridružio se vojsci 1810. godine. Po povratku iz vojske, preselio je svoju porodicu u Low Hampton, N.Y., gdje je 1812. godine počeo da se bavi poljoprivredom. Kao poljoprivrednik, imao je više slobodnog vremena za čitanje. Otkrio je da mu deistički pogledi ne pružaju nikakvu sigurnost o sreći nakon ovog života. Iza groba je sve bilo mračno i sumorno. Da upotrijebimo njegove riječi:

GSAM 118.4“Uništenje je bila hladna i jeziva misao, a odgovornost sigurna propast za sve. Nebesa su bila poput mjedi nad mojom glavom, a zemlja poput željeza pod mojim nogama. Vječnost!—šta je to? I smrt!—zašto je? Što sam više razmišljao, to sam bio dalje od dokaza. Što sam više razmišljao, to su mi zaključci bili raspršeniji. Pokušao sam prestati razmišljati, ali moje misli se nisu mogle obuzdati. Bio sam zaista jadan, ali nisam razumio uzrok.... Ubrzo nakon toga, odjednom je lik Spasitelja živo utisnut u moj um. Činilo se da postoji biće toliko dobro i saosjećajno da bi ono samo moglo iskupiti naše prijestupe i tako nas spasiti od trpljenja kazne za grijeh. Odmah sam osjetio koliko takvo biće mora biti divno; i zamislio sam da bih se mogao baciti u naručje i pouzdati u milosrđe takvog bića.”

GSAM 119Preobraćenje Williama Millera

GSAM 119.1On je dalje rekao:

GSAM 119.1“Uvidio sam da Biblija zaista prikazuje baš takvog Spasitelja kakav mi je bio potreban; i bio sam zbunjen kako neinspirisana knjiga može razviti principe tako savršeno prilagođene potrebama palog svijeta. Bio sam primoran da priznam da Pisma moraju biti objava od Boga. Postala su moja radost; i u Isusu sam pronašao prijatelja.... Biblija je sada postala moja glavna studija i mogu istinski reći da sam je proučavao s velikim zadovoljstvom. Otkrio sam da mi nikada nije bilo rečeno ni pola. Čudio sam se zašto prije nisam vidio njenu ljepotu i slavu i čudio se kako sam je ikada mogao odbaciti.”

GSAM 119.2Način na koji je William Miller proučavao Bibliju sam je opisao na sljedeći način:

GSAM 119.2“Odlučio sam da ostavim po strani sve svoje predrasude, da temeljito uporedim Pismo s Pismom i da proučavanju pristupim na redovit, metodičan način.... Kad god bih naišao na nešto nejasno, moja je praksa bila da to uporedim sa svim povezanim odlomcima; i, uz pomoć Crudena, ispitivao sam sve tekstove Svetog pisma u kojima se nalazila bilo koja od istaknutih riječi iz nejasnog dijela.... Na taj način sam proučavao Bibliju, tokom njenog prvog čitanja, oko dvije godine i bio sam u potpunosti uvjeren da je ona vlastiti tumač.

GSAM 120.1“Dok sam tako proučavao, uvjerio sam se da, ako su proročanstva koja su se ispunila u prošlosti ikakav kriterij za prosuđivanje načina ispunjenja onih koja su još buduća, popularna gledišta o Kristovoj duhovnoj vladavini — zemaljskom milenijumu prije kraja svijeta i povratku Jevreja — nisu potkrijepljena Božijom riječju.... U Pismu sam jasno pronašao da će Isus Krist ponovo sići na ovu zemlju, dolazeći u oblacima nebeskim, u svoj očevoj slavi.

GSAM 120.2“Osjetio sam zadovoljstvo u proučavanju Svetog pisma kakvo prije nisam mogao zamisliti da se može izvući iz njegovih učenja. Počeo sam ga proučavati bez ikakvog očekivanja da ću pronaći vrijeme dolaska Spasitelja i isprva jedva da sam mogao povjerovati u zaključak do kojeg sam došao; ali dokazi su bili toliko uvjerljivi da se nisam mogao oduprijeti svojim uvjerenjima. Postao sam gotovo siguran u svojim zaključcima i počeo sam čekati, bdjeti i moliti se za dolazak Spasitelja.”

GSAM 120.3Opet on kaže:

GSAM 120.3“Vjerovao sam; i odmah mi je utisnuta u um dužnost da objavim ovu doktrinu, kako bi svijet povjerovao i pripremio se da dočeka Sudiju i Ženika pri njegovom dolasku. Ne moram ovdje ulaziti u detaljan prikaz mojih dugih i teških kušnji. Dosta je reći da sam, nakon nekoliko godina, bio prisiljen od Duha Božijeg, sile istine i ljubavi prema dušama, da uzmem svoj krst i objavim ove stvari umirućem i propadajućem svijetu.”

GSAM 120.4Gospodin Miller, poput onih koje je ova poruka potakla u drugim zemljama, prvo je mislio da ispuni svoj zadatak pisanjem i objavljivanjem u javnim časopisima i brošurama. Prvi put je svoje stavove objavio u novinama Vermont Telegraph, baptističkim novinama koje su se štampale u Brandonu, Vermont. To je bilo 1831. godine. Prvi put je javno govorio o toj temi 1832. godine. O tom sastanku je rekao: “Gospod je izlio svoju milost na zajednicu, i mnogi su povjerovali za spasenje svojih duša.”

GSAM 121.1Godine 1836. njegova predavanja su objavljena u nekim tadašnjim javnim časopisima. Zimi 1837–38. njegova predavanja su izdana u brošuri. Godine 1838. štampan je drugi pamflet od 204 stranice, a u tom pamfletu gospodin Miller je izjavio da bi Osmansko carstvo moglo pasti 1839. ili 1840. godine. Njegova prva predavanja u nekom od većih gradova održana su 1836. godine. Tada je govorio u gradovima Randolph, Lowell, Groton i Lynn u Massachusettsu.

GSAM 121.2Do 1840. godine g. Miller je bio gotovo jedini javni govornik na temu skorog dolaska Krista. Te godine, iznenada, stotine su mu se pridružile u propovijedanju poruke. Ono što je izazvalo ovu veliku promjenu bit će navedeno u sljedećem poglavlju. Zimi 1839–40. godine gospodin Miller je održao niz predavanja u Exeteru, N.H. Tamo se prvi put sastao s pastorom J. V. Himesom, koji je tada prihvatio vjeru i od tog datuma stajao rame uz rame s pastorom Millerom kao izdavač i gorljivi propovjednik velike poruke o drugom dolasku.

GSAM 121Joshua V. Himes

GSAM 121.3O ovom revnom radniku u ovom velikom pokretu ne možemo učiniti ništa bolje nego citirati njegovog biografa, koji kaže:—

GSAM 121.4“Joshua V. Himes rođen je u Wickfordu, R.I., 19. maja 1805. Njegov otac je bio dobro poznat kao trgovac sa Zapadnim Indijama i istaknut član episkopalne crkve Svetog Pavla u Wickfordu. Njegova majka je imala blag karakter i ljubav prema Spasitelju, koju je ulijevala u voljno uho svog sina.

GSAM 121.5“Namjera oca je bila da svog sina Joshuu obrazuje za svećeničku službu u crkvi kojoj je i sam pripadao, ali okolnosti su to spriječile. Bog je imao drugi posao za tog sina i upravljao je stvarima na način koji je trebao dovesti do željenog rezultata. Godine 1817. otac je poslao vrijednu pošiljku pod zapovjedništvom kapetana Cartera, s Alexanderom Stewartom kao nadzornikom tereta. Ti ljudi su se pokazali nevjernima, te su, po dolasku u zapadnoindijsku luku, prodali i brod i teret i pobjegli. Ovaj događaj promijenio je sve planove koji su bili napravljeni za budućnost mladog Joshue, koji je trebao biti poslan na Univerzitet Brown u Providenceu, R.I. Umjesto toga, u aprilu 1821. godine, odveden je u New Bedford, Mass., i predat Williamu Knightsu da nauči stolarski zanat.

GSAM 122.1“Kad je stigao u svoj novi dom, s revnošću se dao na zadatak koji mu je bio povjeren, odlučan da postane majstor u svom zanatu. Međutim, ubrzo je otkrio da mu vjersko okruženje nije u potpunosti odgovaralo. On kaže: ‘Moj gospodar je bio unitarijanac i poveo me u svoju crkvu. Pastor je bio časni Orville Dewey. Bio je nedavni preobraćenik iz pravovjerja. Moja obuka pod biskupom Griswoldom i reverendom Williamom Burgeom, rektorom crkve Svetog Pavla u Wickfordu, i često slušanje elokventnog dr. Crockera iz crkve Svetog Ivana u Providenceu, R.I., sasvim su me osposobili da ne prihvatim elokventna negiranja učenja Krista i njegovih apostola od strane g. Deweya.’

GSAM 122.2“Budući da u to vrijeme u New Bedfordu nije bilo episkopalne crkve, odlučio je pohađati Prvu kršćansku crkvu [ne Disciple] i naknadno se pridružio toj zajednici. ‘Ovdje,’ kaže on, ‘pronašao sam otvorenu Bibliju i slobodu mišljenja, i dobro iskoristio oboje.’ Ova crkva je bila pod pastoralnom skrbi velečasnog Mosesa Howea. Velečasni gospodin Clough krstio je Joshuu V. Himesa 2. februara 1823. Sa srcem koje je gorjelo od žara za svog Učitelja, odmah je, u dobi od osamnaest godina, počeo pričati priču o krstu i poticati ljude na pokajanje. O sebi kaže:—

GSAM 122.3“‘Ubrzo sam postao ohrabrujući propovjednik i dobio sam dozvolu da usavršim svoj dar... Svoje pripravništvo sam odradio zadovoljavajuće i dobio pohvale. Ali pet ili šest godina navikao sam se na prekovremeni rad i tako sam dobijao jedan ili dva dana u sedmici za učenje i misionarski rad u siromašnim četvrtima, čije sam plodove davao svom pastoru.’

GSAM 123.1“Godine 1825. imenovan je za misionara konferencije kršćanskih crkava u južnom Massachusettsu. ‘Nije postojao nikakav plan ni sredstvo za izdržavanje misionara,’ kaže pastor Himes, ‘i odlučio sam se baviti poslovanjem kako bih se izdržavao, a propovijedati koliko sam mogao.’

GSAM 123.2“Godine 1828. napustio je New Bedford, ne zbog sumnji ili nedostatka energije, nego s odlučnošću koja je morala pobijediti, odlazeći u Plymouth, gdje je propovijedao Božju riječ u školama, u improviziranim prostorijama i gdje god je mogao naći slušaoce. Godine 1829. nastavio je s istim radom u Fall Riveru sve do 1830. godine, kada se preselio u Boston kao pastor Prve i Druge kršćanske crkve; i tu je ostao trideset tri godine. Godine 1839. postao je pristaša adventnog pokreta, kako ga je tumačio čuveni pastor William Miller. U novi je pokret ušao sa svim entuzijazmom koji je posjedovao, a njegova su propovijedanja bila puna vatre i moći. Godine 1840. započeo je objavljivanje časopisa Signs of the Times, zagovarajući pokret u koji je uložio svoje srce. Sav svoj novac, sav svoj trud, svu svoju energiju uložio je u ovaj pokret i pridobio je hiljade konvertita.”

GSAM 123Zajednički radovi Millera i Himesa

GSAM 123.3Od 1840. do jeseni 1844. godine, rad pastora Millera i Himesa bio je uveliko ujedinjen dok su putovali od grada do grada, ljeti sa svojim ogromnim šatorom, a zimi u crkvama i javnim dvoranama. Velika fizička snaga pastora Himesa održala ga je sve do ulaska u devedeset i drugu godinu života. Njegove umne sposobnosti bile su snažne do samog kraja. Godine 1894, 28. septembra, održao je veoma dirljiv govor pred skupštinom od preko tri hiljade adventista sedmog dana na kamp-terenu u Lansingu, Michigan. Činilo se da govori s mnogo ozbiljnosti i žara kao u starim danima. To je bilo zaista čudesno za čovjeka koji je bio tri mjeseca u svojoj devedeset i prvoj godini i koji je patio od neizlječive bolesti od koje je umro naredne godine.

GSAM 124.1Pastori Miller i Himes stajali su, takoreći, u “prvom redu bitke” u pokretu drugog dolaska u Americi, i bili su samo dvojica među mnogima koji su s njima radili na propovijedanju nauke o dolasku Krista, čije su glavne odlike bile čvrstina cilja i besprijekoran integritet. Ti ljudi su u velikoj mjeri pripadali onoj klasi koju svijet naziva “samostalno uspjeli ljudi” — ljudi koji su se razvili kroz kontakt sa surovim stvarima života, koji su naučili da o zaslugama jedne stvari odlučuju prema principima, a ne prema politici. Bili su od onih za koje je pastor Miller rekao da obično prihvataju poruku iz crkava: “najpobožniji, najposvećeniji i najživlji članovi”. Ovu činjenicu potvrdili su i propovjednici raznih crkava, koji su, nakon konačnog odvajanja adventista od njih, rekli: “Ona [doktrina] je uzela vrhnje našeg stada.”

GSAM 124Ostali istaknuti adventisti propovjednici

GSAM 124.2Možda je zanimljivo navesti imena nekih od ljudi koji su imali istaknutu ulogu s pastorima Millerom i Himesom u pokretu iz tih ranih vremena. Na čelu liste je Charles Fitch iz Clevelanda, Ohio, koji je 1842. godine predložio ideju o izradi dijagrama za ilustraciju vizija iz Knjige proroka Daniela i Otkrivenja. Poreklo te misli bilo je zasnovano na Habakuku 2:2, 3. Charles Fitch je umro 10. oktobra 1844. godine.

GSAM 124.3Dr. Josiah Litch iz Philadelphije, koji je, kao što ćemo vidjeti u sljedećem poglavlju, bio potaknut od Gospoda da objavi istinu čije je ispunjenje uzrokovalo iznenadni i brz razvoj interesa za adventnu poruku.

GSAM 124.4Elon Galusha iz Lockporta, N.Y., istaknuti baptistički propovjednik, čiji su spisi i propovijedi o temi Gospodnjeg skorog dolaska izazvali veliku uzbuđenost u toj denominaciji.

GSAM 125.1E. R. Pinney, iz Seneca Fallsa, N.Y., još jedan predani propovjednik baptističke crkve čija su služba i spisi bili moćna sila u tom djelu. Mogao bi se s pravom nazvati “Sol zemlje”.

GSAM 125.2Geo. Storrs, iz New Yorka, koji je prije svog obraćenja na adventno učenje bio istaknuti propovjednik buđenja. Njegovi spisi su imali silan utjecaj u poticanju ljudi na veću posvećenost sebe i svoje imovine tom djelu; posebno je to bio slučaj u posljednjim sedmicama dvije hiljade tristo dana. Bio je to onaj koji je, nakon razočaranja, adventistima i svijetu predstavio svojih šest propovijedi o prirodi čovjeka, stanju mrtvih i budućoj kazni.

GSAM 125.3Pastor Stockman iz Portlanda, Maine, bio je još jedan revni radnik u buđenjima Williama Millera u tom gradu. Umro je nekoliko sedmica prije završetka židovske godine 1843., dok se adventistički narod nadao i očekivao da će Gospod doći u to vrijeme.⁶

GSAM 125.4Postojali su i drugi istaknuti ljudi koje ćemo zbog nedostatka prostora samo spomenuti, kao što su N. N. Whiting, koji je napravio prijevod Novog zavjeta na engleski jezik, poznat kao Whiting’s Translation; S. S. Snow, F. G. Brown, Apollos Hale, L. D. Mansfield, Geo. Needham, O. R. Fassett; George, Wesley i Edwin Burnham (tri brata), svi efikasni radnici u poruci.