Poglavlje 10 — Ponoćni vapaj

GSAM 160.1“U ponoć se začu glas: Evo, mladoženja dolazi; iziđite mu u susret. Tada sve te djevojke ustadoše i namjestiše svoje svjetiljke.”¹

GSAM 160.2Već smo govorili o vremenu odlaganja prikazanom u ovoj paraboli o “deset djevojaka”, a sada ćemo posvetiti posebnu pažnju onom dijelu koji je uveden u gornjem tekstu, a koji su adventisti nazvali “ponoćni vapaj”. Istaknuti pisac o ovoj temi, u časopisu pod nazivom Midnight Cry, 3. oktobra 1844., kaže:—

GSAM 160.3“Ali kako smo došli u ovu noć čekanja? Zato što smo započeli viziju [viziju dvije hiljade tristo dana] u proljeće, umjesto u jesen, 457. godine p.n.e. Do određene luke nedostajalo nam je šest mjeseci i nekoliko dana. To nas je bacilo u noć čekanja na šest mjeseci.”

GSAM 160.4Drugi pisac, S. S. Snow, u časopisu Cry od 22. augusta 1844., govoreći o dvije hiljade tristo dana, rekao je:—

GSAM 160.5“Počeli su kada je izdat dekret za obnovu i izgradnju Jeruzalema. Prvobitno je naredbu izdao Kir, obnovio je Darije, a dovršio Artakserks Longimanus sedme godine svoje vladavine. Proglašena je i stupila na snagu u jesen 457. godine pr. n. e., kada je Ezra, stigavši u Jeruzalem dobrom rukom Gospodnjom, obnovio jevrejsku zajednicu, imenovao magistrate i sudije i započeo izgradnju zida.”²

GSAM 160.6Budući da je vrijeme vizije bilo dvije hiljade tristo punih godina, bile su potrebne cijela 457. i cijela 1843. godina da bi se dobile dvije hiljade tristo, i ako dekret nije izdat do sedmog mjeseca 457. pr. n. e., učilo se da period neće završiti prije sedmog mjeseca 1844. godine. Kao što je obilježavanje desetog dana sedmog mjeseca izgledalo kao događaj koji je označio početak perioda, tako je konačno pokazano da će se desetog dana sedmog mjeseca (po židovskom vremenu), 22. oktobra 1844., završiti dvije hiljade tristo dana i doći vrijeme za čišćenje svetišta. Svi dokazi korišteni za kraj perioda 1843. godine jednako su se primjenjivali na obračun za 1844. godinu, dajući im uvjerenje da su otkrili ono što se činilo sigurnim rješenjem uzroka njihovog razočaranja. Način na koji su adventisti proglasili “istinski ponoćni vapaj”, kako se tada nazivao, ne može se bolje ilustrirati nego citiranjem spisa onih koji su u to vrijeme bili istaknuti u tom radu.

GSAM 161“Izađite mu u susret”

GSAM 161.1U časopisu Cry za 3. oktobar 1844. godine objavljen je članak Georgea Storrsa pod naslovom “Izađite Mu u susret”, u kojem je on rekao:—

GSAM 161.2“Uzimam pero sa osjećajima kakve nikada prije nisam doživio. Bez sumnje, po mom mišljenju, deseti dan sedmog mjeseca svjedočit će o objavljivanju našeg Gospoda Isusa Krista na oblacima nebeskim. Na nekoliko smo dana od tog događaja — strašan trenutak za one nepripremljene, ali slavan za one koji su spremni.

GSAM 161.3“‘Evo, mladoženja dolazi’ ove godine; ‘izidite mu u susret.’ Mi smo završili s nominalnim crkvama i svim nepravednicima, osim u onoj mjeri u kojoj ih ovaj vapaj može pogoditi. Naš je posao sada probuditi ‘djevice koje su uzele svoje svjetiljke i izašle u susret mladoženji.’ Gdje smo sada? ‘Ako se proroštvo odgađa, čekaj ga.’ Zar to nije naš odgovor od prošlog marta ili aprila?—Da. Šta se dogodilo dok je Ženih odgađao svoj dolazak?—Sve djevice su pospivale i zaspale, zar ne? Isusove riječi nisu iznevjerile; i ‘Pismo se ne može razvrgnuti.’ Nema smisla da se pretvaramo da smo bili budni; drijemali smo, ne u pogledu činjenice Kristovog dolaska, već u pogledu vremena. Ušli smo u vrijeme odlaganja; nismo znali ‘koliko dugo’ će se odgađati, i na toj tački smo drijemali. Neki od nas su u snu govorili: ‘Ne određujte drugi termin!’ pa smo zaspali. Sada je problem da nas probude. Gospode, pomozi, jer je ljudska pomoć uzaludna. Progovori sam, Gospode. O, da ‘Otac’ sada ‘otkrije’ vrijeme.

GSAM 162Ponoć poruke

GSAM 162.1“Koliko dugo traje vrijeme odlaganja?—Šest mjeseci. Kako znate?—Zato što naš Gospod kaže: ‘u ponoć’, dok je mladoženja kasnio. Viđenje je bilo za ‘dvije hiljade trista večeri i jutara’, ili dana. ‘Večer’, ili noć, je polovina jednog od tih proročkih dana i stoga traje šest mjeseci. To je ukupna dužina vremena odlaganja. Sadašnji snažni vapaj vremena započeo je oko sredine jula, proširio se velikom brzinom i moći, i praćen je očitovanjem Duha, kakvo nikada nisam svjedočio kada je vapaj bio ‘1843.’ Sada je to doslovno: ‘Izađite mu u susret.’ Postoji napuštanje svega što nikada nisam ni sanjao da se može vidjeti. Kada ovaj vapaj dopre do srca, poljoprivrednici napuštaju svoje farme, zajedno sa svojim usjevima. Postoji snažan vapaj uz suze i posvećenje svega Bogu, kakvo nikada nisam svjedočio. Postoji povjerenje u ovu istinu kakvo se nikada nije osjećalo u prethodnom vapaju, u istoj mjeri, i slava u njoj koja rasplakuje i topi se, a koja nadilazi svako razumijevanje, osim za one koji su je osjetili.

GSAM 162.2“Na ovoj sadašnjoj istini, ja, po milosti, usuđujem se sve riskirati i osjećam da bi udubljivanje u sumnju o njoj bilo vrijeđanje Boga i dovelo na mene ‘brzu propast’. Uvjeren sam da će sada ‘ko god traži da spasi svoj život’, gdje je ovaj vapaj dovoljno jasno objavljen, udovoljavajući sumnji ‘ako se to ne ostvari’ ili strahujući da se ne upusti u ovu istinu, ‘izgubiti svoj život.’ Zahtijeva istu vjeru koja je navela Abrahama da prinese Isaka, Nou da sagradi barku, Lota da napusti Sodom, djecu Izraelovu da stoje cijelu noć čekajući odlazak iz Egipta, Daniela da uđe u lavljevu jamu, ili tri Hebreja u vatrenu peć. Zamišljali smo da ulazimo u kraljevstvo bez takvog iskušenja vjere, ali uvjeren sam da ne ulazimo. Ova posljednja istina donosi takvo iskušenje, i nitko se neće usuditi na njega osim onih koji se usuđuju da budu smatrani budalama, luđacima ili bilo čime drugim što su skloni nasuti na njih pretpotopni sodomiti, mlaka crkva ili uspavane djevice. Još jednom bih povikao: ‘Bježi za svoj život!’ ‘Ne osvrći se!’ ‘Sjeti se Lotove žene.’”

GSAM 163Storrsov Flat Rock

GSAM 163.1U Midnight Cry od 10. oktobra 1844. godine, iz pera Georgea Storrsa, pojavilo se sljedeće, pod naslovom “Finale”, ali što su adventisti nazvali “Storrsova ravna stijena”:—

GSAM 163.2“Kako ćemo biti spremni za taj dan?—Vjerujte Božijoj istini i usudite se na nju, snažnom vjerom koja slavi Boga. Moramo imati isto stanje uma kakvo bismo imali da znamo da ćemo umrijeti tog dana, istu potpunu posvećenost Bogu i mrtvost za svijet.

GSAM 163.3“Ne mogu bolje ilustrirati ono što mislim nego da zamislim veliku ravnu stijenu usred oceana. Slavni i moćni princ dao je obećanje da će u određeno vrijeme poslati raskošan parobrod koji će odvesti sve osobe koje ondje zatekne s dokazom da su u potpunosti vjerovale njegovoj riječi, u slavnu zemlju. Mnogi se upućuju prema stijeni. Neki, kada su sigurni na stijeni, prerežu uže, i njihovo plovilo kojim su došli otpluta od njih, i više ga ne gledaju, nego čekaju dolazak parobroda. Nemaju nikakve sumnje u istinitost obećanja i sve riskiraju zbog njega. Drugi koji dolaze misle da je dovoljno što su na stijeni. Ali oni žele biti ‘pametni’ i ne riskirati previše.

GSAM 164.1“‘Prema tvojoj vjeri neka ti bude’ odjekivalo je prije nego što se očekivao parobrod. Dan je stigao. Pronicljivi namjeravaju, možda, da puste svoje čamce i puste ih da otplove ako ugledaju parobrod. On se pojavljuje na vidiku; ali sada je prekasno da puste čamce, a da ne budu otkriveni; i osim toga, ista ta pronicljivost sada bi im nalagala da ne puste čamce da otplove dok ne budu sigurni da se ne varaju u pogledu broda koji se približava. Sada se približava toliko da ne mogu nikako pustiti čamce a da ne budu otkriveni.

GSAM 164.2“Parobrod stiže do stijene. ‘Koji je dokaz da ste imali bezrezervno povjerenje u obećanje o dolasku parobroda?’ – ‘Naše čamce smo odvezali i oni su otplutali od nas, tako da se nikako nismo mogli domoći obale i morali bismo propasti da parobrod nije stigao, jer je ovo stijena pored koje nikad ne prolazi nijedno drugo plovilo.’ ‘Dosta je’, viče zapovjednik parobroda; ‘popnite se na brod; takvo povjerenje neće biti iznevjereno.’

GSAM 164.3“Oni koji su svoje čamce privezali za stijenu sada se okupljaju i bore da se ukrcaju na parobrod. Komandant pita: ‘Šta znače oni čamci koje vidim privezane za stijene tamo, ili čija su užad tek sada prerezana otkako sam se pojavio na vidiku?’ Oni odgovaraju: ‘Mislili smo da budemo oprezni, pa da ako parobrod ne stigne, imamo čime da se vratimo na kopno.’ Komandant viče: ‘Dakle, pobrinuli ste se za tijelo, zar ne, i tako sumnjali u moje riječi? Po vjeri vašoj neka vam bude. Dokazi su protiv vas. Pripremili ste se za povratak i sada morate požnjeviti plod svoje nevjere.’ ‘I ne mogše ući zbog nevjere.’ O, strašno stanje očaja!

GSAM 164.4“Sada prerežite svoju užad, braćo; pustite svoje čamce da otplove iz vidokruga; da, požurite prije nego što se ‘znak Sina čovječijeg pojavi’. Tada će biti prekasno. Riskirajte sada, i riskirajte sve. O, srce mi pati za vama; ne oklijevajte; odgurnite tu lađu, inače ste izgubljeni; jer ‘ko god traži da spasi svoj život, izgubit će ga’, tako kaže Isus Krist, naš Gospod i Sudija. Požurite, dakle, još jednom vas molim, o, požurite! Pustite svaku lađu kojom sada računate da ćete pobjeći na kopno ‘ako se to ne dogodi’. To ‘ako’ će vas uništiti. To je sada posljednji ispit i iskušenje. Učinite kao što je naš Gospod učinio s posljednjim đavolovim iskušenjem — ‘Odlazi, Sotono’, reče on. Tada ga đavao napusti i ‘gle, anđeli dođoše i služili su mu.’ Tako će biti i s vama kada ostvarite ovu pobjedu.”

GSAM 165Brzi rad Ponoćnog vapaja

GSAM 165.1Što se tiče brzine, moći i učinka poruke “ponoćnog vapaja”, dobijamo ispravnu predstavu iz riječi N. Southarda, urednika lista iz kojeg smo prethodno citirali — Midnight Cry. U broju od 31. oktobra 1844. godine, on kaže:—

GSAM 165.2“U početku se općenito protivilo određenom vremenu; ali činilo se da je uz objavu istog išla nezaustavljiva sila koja je sve pred sobom oborila. Prošla je preko zemlje brzinom tornada i dosegla srca na različitim i udaljenim mjestima gotovo istovremeno i na način koji se može objasniti samo pod pretpostavkom da je Bog bio u tome. Svuda je proizvela najdublje pretraživanje srca i poniznost duše pred visokim Nebom. Uzrokovalo je odvikavanje od privrženosti stvarima ovog svijeta, iscjeljenje sporova i animoziteta, priznavanje nepravdi, slamanje pred Bogom i pokajničke molbe slomljenog srca za oproštenje i prihvatanje. Uzrokovalo je poniznost i obaranje duše na zemlju, kakvo nikada prije nismo svjedočili. Kao što je Bog, preko Joela, zapovjedio, kada se približi veliki dan Božiji, to je proizvelo rastrzavanje srca, a ne odjeće, i obraćenje Gospodu uz post, plakanje i žalovanje. Kao što je Bog rekao preko Zaharije, duh milosti i molitve izliven je na njegovu djecu; pogledali su onoga koga su proboli, i bila je velika žalost u zemlji, svaka porodica posebno, i njihove žene posebno; i oni koji su iščekivali Gospoda mučili su svoje duše pred njim.”

GSAM 166Narod pokrenut nadnaravnom silom

GSAM 166.1Opet, o ovoj uzbudljivoj objavi on kaže:—

GSAM 166.2“Činilo nam se da je to bilo toliko nezavisno od ljudskog djelovanja da smo to mogli smatrati jedino ispunjenjem ‘ponoćnog vapaja’, nakon odgađanja Zaručnika i drijemanja i spavanja djevica, kada su sve trebale ustati i namjestiti svoje svjetiljke. I čini se da je posljednji rad obavljen; jer nikada prije nije bilo vremena kada su pojedinačne adventne grupe bile u tako dobrom stanju pripreme za Gospodnji dolazak.”

GSAM 166Raspolaganje svjetovnim posjedima

GSAM 166.3Pod podsticajnim proglasom adventnog učenja, mnogi su se odrekli svoje svjetovne imovine, koristeći svoju imovinu za izdržavanje javnih govornika u njihovom radu, ili za širenje štampanih listova i traktata, ili za zadovoljenje potreba potrebitih, dajući tako svijetu najbolji dokaz svoje iskrenosti i ozbiljnosti; dok su oni koji su se držali svoje zemaljske imovine i nisu prinosili posebnu žrtvu za djelo, bili označeni od strane svijeta kao oni koji zaista ne vjeruju u ono što su ispovijedali. Kao ilustraciju navest ću dva primjera, po jedan sa svake strane.

GSAM 166Krompirište

GSAM 166.4Prvi je primjer jednog vjernika iz New Ipswicha u New Hampshireu, po imenu Hastings, koji je imao veliko polje izvrsnog krompira koje nije iskopao. Njegovi komšije su bili zabrinuti zbog njega i došli su mu ponudivši da ga iskopaju i besplatno smjeste u podrum, ako im dozvoli, “jer”, rekli su, “možda će vam zatrebati.” “Ne!” reče gospodin Hastings, “namjeravam pustiti da to polje krompira propovijeda moju vjeru u Gospodnji skori dolazak.”

GSAM 167.1Te jeseni, kako se može saznati iz novina Claremont (N.H.) Eagle, New York True Sun i raznih drugih javnih časopisa, urod krompira je gotovo u potpunosti uništen zbog “truleži krompira”. Kao što je izraženo u Sunu: “Kako je bolno saznati da su čitave žetve ove vrijedne gomoljaste kulture uništene truležju. Dopisnik jednih filadelfijskih novina kaže da je žetva krompira u toj saveznoj državi uništena. Jedini kraj iz kojeg se čuje malo pritužbi je Maine, ali čak ni tamo žetva nije izbjegla ovu bolest.”

GSAM 167.2Budući da je jesen bila blaga, a krompir gospodina Hastingsa je ostao u zemlji do novembra, nijedan komad nije istrunuo. Posljedično, imao je obilnu zalihu za sebe i svoje nesretne komšije koji su bili tako zabrinuti za njegovu dobrobit prethodnog oktobra, a koji su ga na proljeće morali kupovati od njega kao sjemenski krompir i bili su sretni da za njega plate dobru cijenu. Ono što su oni smatrali velikom katastrofom za gospodina Hastingsa, Bog je pretvorio u materijalni blagoslov, i to ne samo za njega, nego i za njegove komšije.

GSAM 167Odrekao se svoje vjere

GSAM 167.3Drugi slučaj se dogodio u mjestu u kojem živim. Bio je to slučaj člana crkve koji je mnogo govorio na sastancima o dolasku Gospodnjem u jesen 1844. godine. Bio je čovjek značajnog imetka i, između ostalog, imao je mnogo svinja u idealnoj dobi za čuvanje do proljetne pijace. Moj ujak, koji nije imao nikakvih vjerskih pretenzija i čiji je posao bio kupovina i prodaja stoke, otišao je ovom deklariranom adventistu da kupi njegove svinje, ali je od njega saznao da ih ne želi prodati, jer ih namjerava držati do sljedećeg proljeća kao “svinje za daljnji uzgoj”. Ujak je došao mom djedu, koji je bio adventistički vjernik, i rekao: “Taj čovjek ne vjeruje u ono što ispovijeda.” “Zašto?” upita djed. “Zato,” reče ujak, “on kaže da će Gospod doći i da će svijet ove jeseni doći kraju, ali on želi zadržati svoje svinje do sljedećeg proljeća. Neka ne priča sa mnom; ne vjeruje ni riječi od toga.”

GSAM 168Sredstva ponuđena prekasno

GSAM 168.1Bilo je ljudi koji su se držali za svoja sredstva, boreći se sve vrijeme pod uvjerenjem da bi ih trebali koristiti za napredak djela, sve dok nije bilo prekasno da ih ulože. Takvi su dolazili onima koji su bili zauzeti štampanjem poruke, nagovarajući ih suzama da prihvate njihov novac, ali odgovor je bio: “Prekasno ste! Platili smo za sav štampani materijal koji možemo ikako distribuirati prije kraja. Unajmili smo nekoliko brzih štampača koji rade dan i noć; ne želimo više novca.” Jedan očevidac mi je svjedočio da je vidio kako su ljudi stavljali hiljade dolara na stol pred izdavača časopisa Voice of Truth i u duševnoj patnji ga molili da to uzme i iskoristi. Odgovor je bio: “Prekasno ste! Sada ne želimo vaš novac! Ne možemo ga iskoristiti!” Onda su pitali: “Zar se ne može dati siromašnima?” Odgovor je bio isti: “Pobrinu­li smo se za trenutne potrebe svih onih do kojih možemo doći.” U duševnoj nevolji muškarci su uzeli svoj novac, izjavivši da je Božiji gnjev na njima zbog nedostatka vjere i zbog pohlepe koja ih je navela da zadrže sredstva od Božijeg djela kada su bila potrebna i rado bi bila iskorištena.

GSAM 168Imenovani staratelji

GSAM 168.2Karakteri i principi onih koji su ostavljali svoje usjeve neubrane i svoje radnje puste, da bi širili štampano slovo ili razgovarali i molili se s narodom od kuće do kuće, bili su iznad svake kritike. Narod nije dovodio u pitanje da takvi ljudi i žene vjeruju svakoj riječi koju izgovore, i uz to, pratila ih je takva sila da im iskrena srca nisu mogla proturječiti niti se oduprijeti njihovim riječima. Hiljade su na ovaj način dovedene do vjere u istinu, te su tražile i pronašle Božje milosrđe.

GSAM 169.1Međutim, podrugljivi grešnik i svjetovni čovjek koji ispovijeda vjeru odlučili su da se ovo djelo širenja adventnih publikacija mora zaustaviti. Ti ljudi koji su uzimali jedno naselje ili čitav okrug i išli od kuće do kuće s ovom adventnom doktrinom, zanemarujući svoje poslove i porodice, moraju biti van sebe, rekli su, i stoga im se moraju postaviti staratelji. Navodni dokazi o neispravnom umu koje su vjernici pokazivali (što je zapravo bio samo rad na spasenju njihovih bližnjih, bez dokaza da su porodice patile zbog napuštanja poslova) bili su nedovoljan dokaz ludila; stoga je samo nekoliko osoba stavljeno pod starateljstvo. Sudeći po lakoći s kojom današnji protivnici govore o toj činjenici, čovjek bi pomislio da je bilo mnogo takvih slučajeva; ipak, u svom radu kao adventistički propovjednik, koji je trajao više od pedeset šest godina, susreo sam se samo s dva slučaja “Millerovaca” koji su stavljeni pod starateljstvo. Kratak osvrt na njih ne bi bio na odmet.

GSAM 169Njegov vlastiti staratelj

GSAM 169.2Prvi slučaj se dogodio u saveznoj državi New York, manje od trideset milja od mjesta gdje sam živio. Jedan čovjek je prihvatio adventno učenje, a bio je vrijedan oko 100.000 dolara. Otprilike polovinu tog iznosa dao je svojoj ženi i djeci, koji nisu dijelili njegovu vjeru. Ostatak je smatrao svojim da ga koristi kako god želi; a budući da je dio toga otišao za adventnu stvar, njegova djeca su podnijela prigovore i savjetovala se sa sudijom, moleći da se nad njihovim ocem imenuje staratelj. Nakon što im je sudija objasnio dužnosti i ovlasti staratelja u upravljanju imovinom, pitao ih je da predlože koga žele da imenuje. Nakon što su se neko vrijeme posavjetovali, odlučili su da ne poznaju nijednog čovjeka kojem bi smjeli povjeriti imovinu i izvijestili su sudiju da su odabrali svog oca za njegovog vlastitog staratelja. Sudija se okrenuo čovjeku i rekao: “Gospodine _____, vaša djeca su vas izabrala za odgovarajuću osobu da upravljate svojom imovinom. Vaši poslovi stoje potpuno isto kao i prije nego što ste dovedeni pred sud.”³

GSAM 170Smiješna situacija

GSAM 170.1Drugi slučaj je bio slučaj Stockbridgea Howlanda iz Topshama, Maine. Bio je jedan od najboljih zanatlija u cijelom tom dijelu zemlje, majstor u izgradnji mlinova i mostova. U ovom pokretu “ponoćnog vapaja” gospodin Howland je jahao kroz nekoliko općina, raznoseći adventne novine i traktate od kuće do kuće, na veliku iritaciju protivnika i podsmjehivača, koji su se žalili da je u toj podjeli traktata zanemario svoj posao. Tako su odmah osigurali imenovanje staratelja, koji je imao više posla nego što je očekivao, jer mu je gospodin Howland slao sve porezne službenike i, zapravo, svakoga ko je dolazio sa računima na naplatu; “jer”, rekao je, “ne smatraju me sposobnim da vodim bilo kakav posao.” Ubrzo nakon toga okrug je želio izgraditi most preko rijeke Kennebec — most koji bi izdržao bujicu bijesnih voda i plutajućeg leda u vrijeme proljetnih poplava. Okružni komesari i općinski odabranici odlučili su da je Stockbridge Howland pravi čovjek za taj posao. Kada su došli s tehničkim specifikacijama i ugovorom da izgradi most, on je ironično rekao: “Gospodo, morat ćete ići mom staratelju. Znate da me ne smatraju sposobnim da vodim vlastite poslove, a vi dolazite kod mene da gradim most!” Situacija je bila pomalo prekomjerno smiješna za razborite ljude, i starateljstvo je iznenada prestalo. Dovoljno je reći da su njegovi progonitelji kasnije dali najponiznije isprike zbog nepravednog i neopravdanog postupka koji su preduzeli.