Poglavlje 9 — Vrijeme odgađanja

GSAM 148.1“TADA će se kraljevstvo nebesko usporediti s deset djevica koje uzmu svoje svjetiljke i izađu u susret mladoženji. I pet ih je bilo mudnih, a pet ludih. Lude su uzele svoje svjetiljke, ali s njima nisu uzele ulja; mudne su, pak, uzele ulje u svojim posudama zajedno sa svjetiljkama. Dok je mladoženja kasnio, sve su zadrijemale i zaspale.”¹

GSAM 148.2Krist je mladoženja ove parabole.² Izaći u susret mladoženji stoga mora predstavljati pokret Gospodnjeg naroda da dočeka Krista pri njegovu dolasku, jer je tema govora u Mateju 24. i 25. dolazak Gospoda. Riječ Gospoda je svjetiljka.³ Sve su djevice uzele svoje svjetiljke. Ludost dijela djevica sastojala se u tome što su prihvatile samo teoriju istine, bez one ozbiljne posvećenosti Gospodu koja bi razvila vrline Duha u srcu vjernika. Taj se rad u prispodobi prikazuje kao “ulje u njihovim posudama”. Odgađanje mladoženje mora predstavljati neko razočaranje onih koji su išli u susret očekujući da će sresti svoga Gospoda.

GSAM 148Vrijeme kada se prispodoba primjenjuje

GSAM 148.3Riječ “tada”, kojom se prispodoba otvara, daje nam trag o vremenu njezine primjene. Slijedi neposredno nakon onoga što je navedeno u prethodnom poglavlju, ne nakon drugog dolaska Gospodnjeg, već nakon što je proglašena prispodoba o smokvi, najavljujući da je Kristov dolazak “pred vratima” i da je došlo ono pokoljenje koje neće proći dok se sam Krist ne pojavi na oblacima nebeskim. Također se primjenjuje u vrijeme kada neki od slugu koji su prenosili poruku kažu u svojim srcima: “Gospod mi odgađa svoj dolazak; počinju udarati svoje susluge, te jedu i piju s pijanima.”

GSAM 149Udaranje njihovih susluga

GSAM 149.1Oni su bili “susluge”, skladno propovijedajući istu poruku; ali sada se dio njih odvraća od onoga što su učili i “udara” svoje susluge koji daju “hranu u svoje vrijeme” — objavljujući nužnu pripremu za susret s uskoro dolazećim Gospodom. Oni “udaraju” na isti način na koji je bilo predloženo udariti Jeremiju. Narod reče: “Dođite, i udarimo ga jezikom, i ne obraćajmo pažnju nijednoj od njegovih riječi.”⁴ Tako su ti sluge počeli poučavati na način koji ometa djelo “vjernih” slugu. Upravo se tom istom razredu obraća: “Sjeti se dakle kako si primio i čuo, i čvrsto se drži i pokaj se. Ako dakle ne budeš bdio, doći ću na te kao lopov i ne ćeš znati u koji ću ti čas doći.”⁵

GSAM 149.2Prispodoba o djevicama odnosi se na vrijeme kada se “susluge” odvraćaju od poruke o skorom dolasku Gospoda i “počinju udarati”. Oni također počinju raditi nešto drugo — “jesti i piti s pijancima”. Pridružuju se u gozbi onima koji žele zadovoljiti svoje apetite. Salomon je o takvima rekao: “Ne budi među pijancima, među proždrljivcima mesa; jer pijandura i proždrljivac postat će siromašni.”⁶

GSAM 149Prvo razočaranje

GSAM 149.3Sada će se postaviti pitanje: “Što je u adventnom iskustvu bilo u skladu s tim tvrdnjama?” Postojali su pokreti koji su u potpunosti odgovarali proročanstvu. Oni koji su donosili poruku sve do travnja 1844. radili su među crkvama, a propovjednici raznih crkava pridružili su se njihovim naporima. Tako su oni bili “susluge”.

GSAM 150.1Oni koji su propovijedali tu poruku učili su da će dvije tisuće tristo dana iz Daniela 8,14 završiti židovskom godinom 1843., što je u našoj godini bila 1844. Proglasili su da će sat Božje sudbe nastupiti na kraju tog razdoblja. Svaka denominacija u toj zemlji u to je vrijeme smatrala da će dan sudnji biti uveden drugim dolaskom našega Gospoda. Stoga se lako može vidjeti da su adventisti pretpostavljali da će Gospod doći na kraju tog proročkog razdoblja. Rekli su: “Ovo razdoblje može završiti 21. ožujka 1844., posljednjeg dana prirodne židovske godine 1843.” Tako su očekivali kraj ožujka ili početak travnja 1844. kao vrijeme kada bi Spasitelj mogao doći.

GSAM 150Razvili se zli sluge

GSAM 150.2Kad je kraj ožujka došao i prošao, a Gospod nije došao, oni koji su prethodno radili s Gospodnjim glasnicima, ali nisu od srca u potpunosti posvetili svoje živote poruci, okrenuli su se protiv nje, počeli su se suprotstavljati djelu i činili sve što su mogli da zapriječe put onima koji su i dalje nastavili poučavati doktrinu o Gospodnjem skorom dolasku i poruci o satu suda. “U svojim srcima”, rekli su, “Gospodin odgađa svoj dolazak.” Svojim su usnama sada učili da se sav svijet mora obratiti prije nego što Gospod dođe; da se svi Židovi moraju vratiti u Palestinu i uspostaviti službu u svom hramu u Jeruzalemu prije nego što Mesija dođe. Neki su čak učili da je Kristov dolazak “duhovni dolazak”, da se on događa pri obraćenju, kao i pri smrti njegovog naroda.

GSAM 151Dajući “hranu u svoje vrijeme”

GSAM 151.1Dok su se oni tako okrenuli protiv svojih suposlužitelja, oni koji su još uvijek čvrsto držali vjeru okupljali su vjernike u dvoranama i šumarcima, dajući im “hranu u svoje vrijeme” — pokazujući im da znakovi vremena i ispunjenje proročanstva, kao i prije njihova razočaranja, objavljuju da je Kristov dolazak “blizu, već pred vratima”.

GSAM 151Crkvene gozbe

GSAM 151.2Dok su to činili, započelo je ono što je prije bilo nepoznato u protestantskim crkvama – okupljanje naroda u crkvi radi gozbe i “zabave”. Svi koji su htjeli doći bili su pozvani da s njima uživaju u njihovim delicijama.

GSAM 151.3Prvi put smo čuli za nešto ovakvo u Americi u mjesecu svibnju 1844., neposredno nakon razočaranja. Tako je bilo: Dok je William Miller u dvorani u Rochesteru, N.Y., poučavao i poticao nekoliko stotina adventista, govoreći im: “Mi smo u vremenu čekanja iz Matejeva dvadeset petog poglavlja; čvrsto držite svoju vjeru; uskoro ćemo dobiti više svjetla o ovoj temi”, u podrumu jedne od najvećih dvorana za sastanke u Rochesteru priređen je “festival”. Okupila se gomila ljudi, i vjernika i nevjernika, i dok je predsjednik teološkog fakulteta zabavljao publiku ismijavajući Williama Millera, njima su prodavali kamenice, sladoled, slastice, a za dvadeset i pet centi i malu knjižicu koju je taj čovjek pripremio. Knjiga se zvala “An Exposé of Millerism”.

GSAM 151.4U manje od dva tjedna od tog događaja, druga denominacija u istom gradu organizirala je “festival” u javnoj dvorani, naplaćujući ulaznicu od dvadeset i pet centi i pozivajući sve zainteresirane da dođu i s njima uživaju u kamenicama, sladoledu, kolačima i slatkišima. Tada je započelo ovo moderno gošćenje u crkvama, koje se razvilo u “lude zabave”, “nagradne igre”, “igre pecanja nagrada”, “druženja uz ljubljenje” i tako dalje. Ovaj običaj gošćenja u crkvama toliko se razvio da današnja moderna crkvena zgrada ne ispunjava standard ako nema vlastitu kuhinju, ostavu i blagovaonicu. Ovo je stanje stvari koje je započelo u “vrijeme odgađanja”, baš kako je naznačeno u prispodobi.

GSAM 152.1Sam Wm. Miller govori o događaju koji se dogodio u Rochesteru sljedećim riječima:

GSAM 152.1“Jedan od D.D.-ova u Rochesteru, gospodin _____ iz _____ crkve, napisao je brošuru protiv Millerizma, pozvao svoje lordove i dame u dom Gospodnji, priredio veliku gozbu od kamenica i drugih ‘poslastica’, Poput Belsazara, pili su kavu i čaj, jeli svoje skupocjene delicije, prodavali su svoj sladoled i slastice, kao i svoju brošuru protiv drugog dolaska dragoga Spasitelja.

GSAM 152.2“Noć prije mog odlaska, još jedan od časne gospode priredio je piknik-gozbu u gostionici ili dvorani i, kao i gore, prodavao je svoje ulaznice, sladoled i slatkiše. Bio sam sretan čuti da neke od crkava različitih sekti ne odobravaju takve babilonske gozbe; i uistinu se nadam, duboko u duši, da se ne će sve te sektaške crkve naći ‘jedući i pijući s pijanima’ kada Krist dođe. Zapanjen sam što se ova časna gospoda ne vide u zrcalu Božje riječi; i preporučio bih im da pročitaju Luka 14,12-14; Matej 24,48-51; Luka 13,25-28; 2. Petrova 2,13; Juda 10-21. To su zasigurno posljednja vremena.”

GSAM 152.3Da je pastor Miller mogao vidjeti u što su se crkve od tada upustile na svojim dobrotvornim zabavama s “prstenastim kolačima na pogodak, okupljanjima za ljubljenje po deset centi, predstavama magaraca, ludim društvenim zabavama, svetim lutrijama” i drugim igrama na sreću, itd., zgrozio bi se svetim užasom.

GSAM 152Vrijeme odgađanja

GSAM 152.4Adventisti su našli utjehu u biblijskoj činjenici da će uz objavu o skorom dolasku Gospodina biti povezano i “vrijeme odgađanja”. To su vidjeli u riječima našega Spasitelja u Mateju 25,5–6 i u Habakuku 2,1–3.

GSAM 153.1Što se tiče njihovog stava u proljeće 1844., citiramo iz Midnight Cry od 9. svibnja 1844.:—

GSAM 153.2“Prošavši točku očita završetka proročkih razdoblja, dovedeni smo u položaj u kojem je Bog predvidio da će se njegova djeca naći na kraju vizije; i za koji je osigurao pripremu, preko proroka Habakuka, kada kaže, ‘Stajat ću na svojoj straži i uspravit ću se na kuli te ću čuvati da vidim što će mi reći i što ću odgovoriti kad budem ukoren,’ ili, kako stoji na margini, ‘kad se bude raspravljalo sa mnom.’ ‘I Gospod mi odgovori i reče: Napiši viziju i učini je jasnom na pločama da onaj tko je čita može trčati. Jer je proročanstvo još za određeno vrijeme, ali će na kraju [proročkih razdoblja] govoriti i neće lagati: ako i zakasni [iza njihova očita završetka], čekaj ga; jer će sigurno doći, [u ispunjenju proročkih vremena, nakon kojih] neće zakasniti.’⁷

GSAM 153.3“Da se ovo upozorenje odnosi na sadašnje vrijeme, očito je iz Pavlova citata u Poslanici Hebrejima 10,36–39: ‘Jer trebate ustrajnosti da biste, nakon što ispunite Božju volju, primili obećanje. Još malo, i onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti. A pravednik će živjeti vjerom; ali ako tko odstupi, duša moja neće imati ugode u njemu. A mi nismo od onih koji odstupaju na propast, nego od onih koji vjeruju na spasenje duše.’

GSAM 153.4“Vjerujemo da mi proživljavamo ono razdoblje o kojem je govorio Spasitelj, kada mladoženja kasni (Matej 25,5) — s kojim se treba usporediti nebesko kraljevstvo — kada će ‘onaj zao sluga [budući da je došlo do prividnog neispunjenja u predviđeno vrijeme] reći u svom srcu, Gospodin odgađa svoj dolazak i počinje udarati svoje susluge, jesti i piti s pijancima,’ i Gospodin bi ‘došao u dan kad ga se ne nada.’

GSAM 154.1“Vjerujemo da sada živimo u onom razdoblju o kojem je Petar govorio, kada njihova ‘presuda već odavno ne kasni i kazna njihova ne drijema’; gdje su trebali ‘tajno unijeti pogubne hereze’.⁸ Oni su, kaže Petar, trebali postojati, kao što je bilo lažnih proroka dok su se Sveta pisma pisala. Kao što su dakle oni iz kuće Izraelove rekli: ‘Dani su se produljili i svaka vizija propada,’⁹ tako je morao postojati i trenutak kada bi se činilo da je predviđeno vrijeme prošlo, da bi se podsmjehivači iz 2. Petrova 3,4 mogli zapitati: ‘Gdje je obećanje njegova dolaska?’ i utješiti se da ‘sve ostaje kao od početka stvorenja.’

GSAM 154.2“Vjerujemo da je upravo s obzirom na takvo odgađanje proroštva apostol Jakov rekao: ‘Budite dakle strpljivi, braćo, do dolaska Gospodnjeg;’ ‘budite i vi strpljivi; utvrdite svoja srca: jer se približuje dolazak Gospodnji.’ I: ‘Gle, Sudac stoji pred vratima.’

GSAM 154.3“I vjerujemo da nas je Spasitelj, u iščekivanju prolaska očekivanog vremena, opomenuo u dvanaestom poglavlju Evanđelja po Luki: ‘Neka vam bedra budu opasana i svjetiljke upaljene; i vi budite slični ljudima koji čekaju svoga gospodara dok se ne vrati s vjenčanja; da, kad dođe i pokuca, odmah mu otvore.’¹⁰ Čekanje podrazumijeva prolazak vremena, jer dok taj čas ne dođe, mi ne čekamo. Zato naš Gospodin dodaje: ‘Blaženi su oni sluge koje Gospodin, kad dođe, zatekne budne.’

GSAM 154.4“Nastavit ćemo, ako Bog da, objavljivati: ‘Evo, mladoženja dolazi; iziđite mu u susret’; i: ‘Došlo je vrijeme njegova suda.’ I vjerujemo da nećemo prestati glasno vapiti svijetu i crkvi, da se probude iz svojih pjesama o ‘miru’ i da poslušaju Božje ponude milosrđa. Namjeravamo nastaviti budno čekati dolazak Gospodinov, vjerujući da je on pred vratima.”

GSAM 155Obrana njihovog djela

GSAM 155.1Dobar uvid u to kako su adventisti gledali na svoj rad prije 21. ožujka 1844. i neposredno nakon tog datuma može se dobiti čitanjem sljedećeg citata, preuzetog iz članka pod naslovom “Obrana” u časopisu Advent Herald od 13. studenog 1844., koji su objavili J. V. Himes, S. Bliss i A. Hale:—

GSAM 155.2“Nismo žurili u prihvaćanju svojih mišljenja. Vjerujemo da smo bili iskreni i pošteni istraživači istine. Poslušali smo zapovijed našega Spasitelja da pretražujemo Sveto pismo. Nismo se oslanjali na vlastitu mudrost, nego smo tražili vodstvo i usmjeravanje od Boga te smo nastojali položiti sebe na njegov žrtvenik, vjerujući da će usmjeriti naše korake na pravi put. Ispitali smo sve argumente koji su izneseni protiv nas s iskrenom željom da spoznamo istinu i izbjegnemo pogrešku; ali moramo priznati da su raznoliki i raznolikog oblika stavovi naših protivnika samo nas učvrstili u našim gledištima. Vidjeli smo da, bez obzira jesmo li bili u pravu ili ne, naši protivnici ne mogu biti u pravu; i među njima nije bilo slaganja. Argumenti svakoga od njih bili su tako slabi i djetinjasti da su bili prisiljeni neprestano poništavati ono što su sami učinili; i svojim suprotnim i proturječnim stavovima dokazali su da, bez obzira na to kako su gledali na naša mišljenja, nisu imali povjerenja u mišljenja jedni drugih. Štoviše, nije bilo nijedne ključne točke u našem čitavom stajalištu koju nije podupirao jedan ili više onih koji su nastojali opovrgnuti neposredni Gospodinov dolazak. Dok smo mi imali doslovno tumačenje Svetog pisma kao potporu, naši protivnici su uzalud nastojali dokazati da Sveto pismo ne treba shvatiti doslovno, iako je svako proročanstvo koje se ispunilo ispunjeno upravo u najsitnijim doslovnim pojedinostima.

GSAM 156Objašnjenje razočaranja

GSAM 156.1“No vrijeme – godina 1843., židovska godina – prošlo je, a mi smo ostali razočarani što nismo ugledali Kralja u njegovoj ljepoti. I svi koji su nam se suprotstavljali iskreno su smatrali da je svaka posebna odredba našeg vjerovanja dokazana netočnom te da bismo mi, kao pošteni ljudi, trebali napustiti svoj cijeli stav. I stoga su s iznenađenjem vidjeli kako se još uvijek držimo svoje nade i još uvijek iščekujemo našeg Kralja.

GSAM 156.2“Mi, međutim, u našem razočaranju nismo vidjeli razlog za obeshrabrenje. Vidjeli smo da Sveto pismo ukazuje na to da mora postojati vrijeme odgađanja i da, dok se vizija odgađa, moramo čekati na nju. Vidjeli smo također da se razdoblje ne može u potpunosti završiti krajem godine, čak i pod pretpostavkom da je naša kronologija bila ispravna; i da se ono može ispuniti tek u nekom trenutku ove godine; a ipak smo iskreno i u potpunosti priznali svijetu da smo pogriješili u određenoj točki na koju smo gledali s tolikim pouzdanjem; ali dok smo se tako prevarili, vidimo Božju ruku u toj stvari. Vidimo da je on iskoristio to proglašenje kao uzbunu za svijet i kao kušnju za crkvu. Ono je stavilo njegov narod u stav iščekivanja. Pozvalo je one koji su bili spremni trpjeti radi njegova imena. Pokazalo je kome je vapaj o Gospodinovom dolasku bio radosna vijest, a kome nepoželjan zvuk u ušima. Pokazalo je svemiru tko će pozdraviti Gospodinov povratak, a tko će ga odbaciti pri njegovom drugom dolasku, kao što su Židovi učinili pri njegovom prvom dolasku. I smatramo to korakom u ostvarenju Božje svrhe, u ovom ‘danu njegove pripreme’, kako bi izveo narod koji će tražiti samo Gospodinovu volju, da bi bili pripremljeni za njegov dolazak.”

GSAM 157POVIJEST POKRETA NAKON OŽUJKA 1844.

GSAM 157.1Kratka povijest adventnog pokreta nakon 21. ožujka 1844. izložena je u nastavku, preuzetom iz časopisa Signs of the Times, od 31. listopada 1844.:—

GSAM 157.2“Nakon proteka 1843. — židovske godine —, velika je većina adventista stala vjerovati da od tada ne možemo računati na određena vremena s ikakvom sigurnošću. Vjerovali su da smo ondje gdje naša kronologija ukazuje, na kraju svih proročanskih razdoblja, na kraju kojih se očekuje dolazak; i da, iako ćemo morati čekati samo ono malo vremena koliko naša kronologija može odstupati od Božjeg vremena, ipak su vjerovali da ne možemo imati nikakav trag za točno vrijeme. Svi su uzeli svoje svjetiljke i izašli u susret Zaručniku; ali se Zaručnik zadržao izvan vremena (1843.) kada se očekivao. Tijekom tog kašnjenja vizije, činilo se da je odlučnost svih da je čekaju, vjerujući da se ne može odgoditi i da se može očekivati iz trenutka u trenutak. Međutim, ubrzo je postalo vrlo očito da su mnogi stvarali planove za budućnost, što ne bi činili da su vjerovali da će Gospodin doći te godine; i da su zaspali u pogledu stvarnog osjećaja Gospodinova neposrednog dolaska. Drugim riječima, mislili su da bi mogao doći svakog dana ili da bi se mogao odgoditi na neko vrijeme, tijekom kojeg bi mogli uživati u osvježavajućem odmoru. Pa, bilo je to kako je naš Spasitelj rekao da će biti: ‘Dok je mladoženja kasnio, svi su pospali i zaspali.’

GSAM 157Upozorenje na jesen 1844. godine

GSAM 157.3“Još u svibnju 1843. brat Miller skrenuo je našu pozornost na sedmi mjesec židovske svete godine kao vrijeme obilježavanja onih tipova koji upućuju na drugi dolazak; i prošle jeseni s velikim smo zanimanjem gledali na taj trenutak. Nakon što je prošao, brat S. S. Snow u potpunosti je prihvatio mišljenje da, prema tipovima, dolazak Gospodnji, kada se dogodi, mora biti na deseti dan sedmog mjeseca; ali nije bio siguran u godinu. Kasnije je uvidio da se proročki periodi zapravo ne završavaju prije ove godine, 1844.; onda se čvrsto držao stava da ćemo oko 22. listopada — desetog dana sedmog mjeseca ove tekuće godine — svjedočiti dolasku Gospodina slave. To je propovijedao u New Yorku, Philadelphiji i drugim mjestima tijekom prošlog proljeća i ljeta; i iako su mnogi prihvatili njegova gledišta, ipak se nikakvo posebno očitovanje njihovih učinaka nije vidjelo sve do otprilike srpnja.

GSAM 158Usjevi ostavljeni na poljima

GSAM 158.1“Na početku sezone neki su od naše braće na sjeveru New Hampshirea bili toliko uvjereni da će Gospodin doći prije sljedeće zime da nisu obrađivali svoja polja. Oko sredine srpnja — što je bila večer ponoći židovskog dnevnogodišnjeg ciklusa (večer-jutro, računajući od mladog mjeseca u travnju, početka ove židovske godine) — drugi koji su posijali i posadili svoja polja bili su toliko pogođeni osjećajem Gospodnjeg neposrednog dolaska da nisu mogli, u skladu sa svojom vjerom, požeti svoju žetvu. Neki su, kada su ušli u svoja polja pokositi travu, potpuno bili nesposobni nastaviti, i, u skladu sa svojim osjećajem dužnosti, ostavili su usjeve na polju, kako bi pokazali svoju vjeru svojim djelima i tako osudili svijet. To se brzo proširilo sjeverom Nove Engleske.

GSAM 158Sud mora prethoditi dolasku

GSAM 158.2“U isto je vrijeme naša braća u Maineu prihvatila stajalište da sud mora prethoditi dolasku; da se poklapa sa žetvom i da se ne događa tek na kraju svijeta, već obuhvaća razdoblje neposredno pred kraj. U skladu s tim stajalištem, smatrali su da smo u sudu, da se povlači linija razdvajanja i da se sluge Božje zapečaćuju na čelima, a završetak pečaćenja bio bi znak četirima anđelima koji drže četiri zemaljska vjetra (Otkrivenje 7,1) da prestanu zadržavati vjetrove.

GSAM 159Probuđenje u ponoć

GSAM 159.1“Otprilike sredinom srpnja Božji blagoslov u vraćanju otpadnika počeo je pratiti objavu vremena, a oni koji su prihvatili bilo koji od navedenih pogleda pokazali su izraženu promjenu u svom ponašanju i iznenadno buđenje iz sna, kao što je bilo predviđeno. ‘U ponoć začuo se povik: Gle, mladoženja dolazi; iziđite mu u susret. Tada su se sve te djevice digle i namjestile svoje svjetiljke.’ Od srpnja su se ti pokreti odvijali u različitim dijelovima Nove Engleske, i bili su odvojeni jedni od drugih; ali sve ih je pratio Božji blagoslov u vraćanju mnogih čije su se svjetiljke gotovo ugasile i u posvećenju njegovih svetaca. Na kamp-sastanku u Exeteru, svi su se ti utjecaji susreli, stopili u jedan veliki pokret i brzo se proširili po svim adventnim zajednicama u zemlji.”