Poglavlje 8 — Svadbena gozba Jaganjčeva

GSAM 134.1“Jedan čovjek pripravi veliku gozbu i pozva mnoge; te posla slugu svojega u vrijeme gozbe da reče pozvanima: Dođite, jer je sve spremno!”¹

GSAM 134.2“Blaženi su oni koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu.”²

GSAM 134.3Večera je posljednji obrok u danu. U ovoj prispodobi postoje tri poziva na večeru. Ovu prispodobu ne smije se poistovjetiti s pozivima na “ručak” o kojima se govori u Mateju 22:1-7. “Ručak” je podnevni obrok. U prispodobi o pozivima na ručak učimo da su oni koji su uputili poziv bili “zlostavljani” i ubijeni, te da je čak i kraljev sin ubijen. Kralj koji je poslao poziv “uništio je te ubojice i spalio njihov grad.”

GSAM 134.4Ova prispodoba o pozivima na “ručak”, koja prikazuje sudbinu onih koji su prvo odbili taj poziv, prikladno je predstavila ono što je zapravo zadesilo one koji su odbacili evanđelje Kristovo i ubili njega i njegove apostole. Gospodin je poslao vojske protiv tog naroda, koje su “uništile te ubojice i spalile njihov grad” – Jeruzalem.

GSAM 134Poziv na večeru

GSAM 134.5Ovaj poziv na gozbu u prispodobi nesumnjivo se odnosi na “banket vjenčanja Jaganjčeva”. Izgovara se blagoslov nad onima koji su pozvani na taj “banket vjenčanja”. Banket vjenčanja slijedi nakon vjenčanja. Vjenčanje Jaganjčevo događa se prije njegova dolaska; jer, kao što smo već vidjeli, kada Krist konačno dođe, on će se “vratiti s vjenčanja”.³

GSAM 135.1Ovaj poziv na svadbenu gozbu stoga mora biti isti kao i poruka prvog anđela iz Otkrivenja 14. i vremenska objava iz desetog poglavlja, već spomenuta. Kako je zabilježio Luka, ovaj prvi poziv na gozbu upućen je “onima koji su bili pozvani”. Tko su bili oni koji su bili pozvani?—Oni koji su čuli i prihvatili evanđelje Kristovo. Oni ispovijedaju da vole Krista i da vole njegov drugi dolazak kao puni plod svoje nade. Zašto poziv ne bi prvo bio upućen njima? Kao što je bilo potrebno da evanđelje prvo bude propovijedano Židovima koji su imali Sveto pismo i tvrdili da iščekuju dolazak Mesije,⁴ tako je i poruka o Kristovom drugom dolasku prvo predstavljena onima koji su tvrdili da su njegovi sljedbenici i da vole njegovo pojavljivanje.

GSAM 135Poziv onima koji su bili pozvani

GSAM 135.2Prvi poziv na gozbu, budući da je upućen onima koji su bili pozvani, mora ići crkvama. Zapravo, od godine 1833. do proljeća 1844. proglašenje Kristova bliskog dolaska vršilo se u crkvama i u velikoj je mjeri bilo podržano od strane propovjednika tih crkava. Prva objava stavova Williama Millera o skorom dolasku Krista bila je u baptističkom časopisu iz Brandona, Vermont. Rad njega i njegovih suradnika do travnja 1844. uvelike se odvijao u crkvenim zgradama ili dvoranama koje su osigurale tadašnje crkve.

GSAM 135.3Pastor Himes ovako govori o radu pastora Millera do proljeća 1844.:

GSAM 135.3“Djelovao je među svim strankama i sektama, ne miješajući se u njihove organizacije ili disciplinu, vjerujući da članovi različitih zajednica mogu zadržati svoj položaj, a istovremeno se pripremiti za dolazak svoga Kralja.”

GSAM 135.4Pastor Himes, govoreći o svojim i pastora Millera zajedničkim radovima, dalje navodi: “Većina propovjednika i crkava koje su nam otvorile svoja vrata, kao i našoj braći koja su propovijedala doktrinu o dolasku, surađivala je s nama sve do posljednje godine” — godine 1844.

GSAM 136Otvorena vrata za poruku

GSAM 136.1Što se tiče svoga rada i njegove prirode, Wm. Miller je rekao:

GSAM 136.1“Vrata su mi se otvorila da propovijedam ovo učenje o drugom dolasku Krista među gotovo svim denominacijama, tako da sam mogao udovoljiti samo malom dijelu poziva.... Na svakom mjestu gdje sam bio, najpobožniji, najposvećeniji i najživlji članovi crkava najlakše prihvaćaju ovako objavljena gledišta; dok svjetovni vjernik, farizej, bigot, ponosni, arogantni i sebični ismijavaju nauk o drugom dolasku Krista i rugaju mu se.”

GSAM 136.2Što se tiče prirode poruke o dolasku, o njoj se može reći isto što je D'Aubigné rekao o Reformaciji: “Bila je ostvarena u ime duhovnog načela. Za učitelja je proglasila Božju riječ; za spasenje – vjeru; za oružje – Duha Svetoga; i upravo tim sredstvima odbacila je sve svjetovne elemente.”

GSAM 136Moćan val preporoda

GSAM 136.3Priroda preporoda koji su uslijedili nakon objave adventne poruke ovako je opisana od L. D. Fleminga, pastora kršćanske crkve u ulici Casco u Portlandu, Maine:—

GSAM 136.4“Zainteresiranost koju su izazvala njegova [Wm. Millerova] predavanja najpromišljenijeg je i najstaloženijeg karaktera, i premda je to najveće buđenje koje sam ikada vidio, ipak ima najmanje strastvenog uzbuđenja. Čini se da najviše pogađa muški dio zajednice. Ono što proizvodi taj učinak jest ovo: brat Miller jednostavno uzima mač Duha, ogoljen i gol, i polaže njegovo oštro sječivo na golo srce, i ono reže! to je sve. Pred oštricom ovog moćnog oružja nevjera pada, a univerzalizam vene. Lažni temelji nestaju, a trgovci babilonski se čude. Čini mi se da ovo mora biti nešto najbliže apostolskim preporodima što su moderna vremena vidjela.”

GSAM 137Iskustvo u Richmondu, Maine.

GSAM 137.1Kao ilustraciju djela preporoda koji je išao uz propovijedanje adventne doktrine, citirat ćemo izvještaj jednog od onih koji su bili aktivno uključeni u taj pokret. Govoreći o tromjesečnom sastanku održanom u Richmondu, Maine, koji je predstavljao trideset baptističkih crkava slobodne volje, on kaže:—

GSAM 137.2“Kad sam ušao u bogoslužni prostor, pastor Rollins, koji je sjedio uz propovjedaonicu na daljnjem kraju dvorane, ustao je i rekao: ‘Brate White, pronaći ćete sjedište ovdje pokraj mene.’ Nakon propovijedi, dopušteno je iznošenje primjedbi, i govorio sam slobodno o kršćanskom životu i pobjedama pravednika pri drugom Kristovom dolasku. Mnogi su glasovi uzvikivali: ‘Amen! amen!’ i većina u toj velikoj zajednici bila je u suzama.... Pred kraj tog sastanka, nakon što sam dao pristanak, pastor Rollins ustao je i rekao: ‘Brat White, koji sjedi s moje desne strane, govorit će večeras u crkvenoj dvorani Reed o drugom dolasku našeg Gospoda Isusa Krista. Dođite, braćo, i čujte sami. Imamo dovoljno mjesta da vas sve ugostimo. Dođite, braćo, neće nikome od vas škoditi da čuje o ovoj temi.... Vrlo dobro je znao da će većina njegove braće napustiti svoj sastanak u selu i otići tri milje da me čuju, te da će njihov zakazani poslovni sastanak biti prekinut. I tako je i bilo. Tri četvrtine propovjednika i gotovo svaki delegat su otišli, a dvorana za sastanke u Reedu bila je krcata već u rano vrijeme. Moja je tema bila Matej 24. Duh Božji dao mi je veliku slobodu. Zanimanje je bilo divno.

GSAM 137.3“Dok sam zaključivao poticajem kršćanima da se u potpunosti posvete i budu spremni, a grešnicima da potraže Krista i pripreme se za dolazak Sina čovječjeg, sila Božja sišla je na mene do te mjere da sam se morao pridržavati za propovjedaonicu objema rukama. Bio je to svečan trenutak. Dok sam promatrao stanje grešnika, izgubljenih bez Krista, pozivao sam ih uz plač, nekoliko puta ponavljajući: ‘Dođi k Kristu, grešniče, i budi spašen kad se on pojavi u svojoj slavi. Dođi, jadni grešniče, prije nego što bude prekasno. Dođi, grešniče, jadni grešniče, dođi.’

GSAM 138.1“Mjesto je bilo strašno svečano. Propovjednici i narod su plakali, neki naglas. Na kraju svakog poziva grešniku čuo se opći uzdah kroz cijelu skupinu. Stajao sam više od dva sata, objašnjavajući poglavlje i potičući prisutne, i postajao sam promukao. Prestao sam govoriti i glasno sam plakao nad tim dragim narodom s dubinom osjećaja kakvu zna samo onaj koga je Bog pozvao da propovijeda Božju istinu grešnicima. Bilo je devet sati, a dopustiti drugima da govore značilo bi nastaviti sastanak do ponoći. Bilo je najbolje završiti s dubokim osjećajem trenutka, ali ne prije nego što su svi imali priliku glasovati na Gospodnjoj strani. Zatim sam pozvao sve u zajednici koji su mi se htjeli pridružiti u molitvi, i one koji su željeli biti predstavljeni pred prijestoljem milosrđa, da budu spremni dočekati Spasitelja s radošću pri njegovu drugom dolasku, da ustanu. Svaka je duša u toj velikoj kući, kako su me kasnije obavijestili ljudi s različitih mjesta, ustala. Nakon kratkog vremena molitve, sastanak je završen.

GSAM 138.2“Sljedećeg jutra vratio sam se u selo u pratnji najmanje sedam osmina tog tromjesečnog sastanka baptista slobodne volje. Svi su pričali kakvom su slavnom sastanku prisustvovali prethodne večeri.

GSAM 138Pozivi za poruku na drugim mjestima

GSAM 138.3“Za vrijeme stanke, delegati i propovjednici pozvali su me da se pridružim u dogovaranju termina kada bih mogao održati predavanja pojedinim zajednicama na tom tromjesečnom sastanku koje su imale prostrane bogomolje. Tada je bila sredina veljače i odlučeno je da je ostalo najviše šest tjedana dobrih uvjeta za vožnju saonicama, što je ljudima davalo dobru priliku da prisustvuju sastancima. Za moj rad u sljedećih šest tjedana odabrano je dvanaest najvažnijih mjesta. Trebao sam održati deset predavanja, što je značilo da ću tjedno morati govoriti dvadeset puta. To mi je ostavljalo samo pola dana svaki tjedan, što mi je obično bilo prijeko potrebno za putovanje petnaest ili dvadeset milja do sljedećeg mjesta sastanka.”⁵

GSAM 139Stotine obraćenih

GSAM 139.1Probuđenja i obraćenje stotina ljudi svugdje uslijedili su nakon propovijedanja adventne doktrine, a osobito je to bilo izraženo kako su se približavali kraju židovske godine 1843. (21. ožujka 1844.). Tijekom te zime pisac je u svom rodnom selu — Victoru, N.Y. — prvi put čuo o toj temi i, iako je imao samo dvanaest godina, prihvatio je, koliko je razumio, vjeru u drugi dolazak. Doista je dojam na narod bio svečan, ne samo na sastancima, već i posvuda. Victor je u to vrijeme bio tek selo od oko dvjesto stanovnika, ali okolni kraj bio je gusto naseljen. Kao rezultat te serije sastanaka održanih u tom malom selu, prijavljeno je petsto obraćenika.

GSAM 139Svjedočanstvo iz publikacije Methodist Year Book

GSAM 139.2Što se tiče moćnog vala preporoda koji je uslijedio za objavom adventa, u publikaciji Methodist Year Book nalazimo da je “tijekom četiri godine od 1840. do 1844. u Americi došlo do 256.000 obraćenja”. Ono što je vrijedilo za Ameriku jednako je vrijedilo i za druge zemlje u kojima je poziv upućen. “Moćna sila išla je uz propovijedanje i duše su se posvuda obraćale.” Kako je prvi poziv na svadbenu gozbu upućen crkvama — “onima koji su bili pozvani” — preko njih je proširen na sve koji su htjeli doći i sudjelovati u spasenju koje je čekalo Božji narod. Bilo da je poruka propovijedana, moljena ili pjevana u “adventnim melodijama”, moćno djelovanje Duha Božjega pratilo je to djelo.

GSAM 140Djeca propovijedaju u Švedskoj

GSAM 140.1U tom kontekstu primijetit ćemo kako je Gospod djelovao da uvede objavu u onim zemljama gdje je zakon zabranjivao propovijedanje bilo čega suprotnog “državnoj crkvi”. Švedska je bila jedna od tih zemalja. Ondje je Gospod upotrijebio malu djecu da uvede to djelo. Prvo takvo očitovanje bilo je ljeti 1843. godine, u Eksjöu, u južnoj Švedskoj. Jedna djevojčica, stara samo pet godina, koja nikada nije naučila čitati ni pjevati, jednog je dana na najsvečaniji način točno otpjevala dugu luteransku himnu, a zatim je s velikom snagom proglasila: “Došlo je vrijeme njegova suda” i potaknula obitelj da se pripremi za susret s Gospodom, jer će uskoro doći. Neobraćeni u obitelji zazvali su Boga za milosrđe i dobili oprost. Taj se pokret širio iz grada u grad, a druga su djeca proglašavala tu poruku. Isti se pokret među djecom u određenoj mjeri očitovao i u Norveškoj i Njemačkoj.

GSAM 140“Da! Morao sam propovijedati”

GSAM 140.2Godine 1896., dok sam održavao sastanke u sedamnaest različitih dijelova Švedske, prošao sam kroz nekoliko mjesta gdje su djeca propovijedala 1843. godine i imao sam priliku razgovarati s onima koji su slušali propovijed i s muškarcima koji su propovijedali kao djeca. Rekoh jednome od njih: “Jeste li propovijedali o dolasku kad ste bili dječak?” Odgovorio je: “Propovijedao! Da, morao sam propovijedati. Nisam ništa smišljao. Obuzela me sila i izgovorio sam ono što me ta sila prisilila da izgovorim.”

GSAM 140Boquist i Walbom u Örebru, Švedska

GSAM 140.3U okrugu Örebro ovo se djelo proširilo sve dok stariji ljudi nisu bili potaknuti da objavljuju poruku. Tada su ih civilne vlasti, potaknute svećenicima “državne crkve”, uhitile, dva mlada dječaka, Walboma, osamnaestogodišnjaka, i Olea Boquista, petnaestogodišnjaka, govoreći da će ih javno kazniti. Šibali su ih po golim leđima breznim prutovima i smjestili ih, s krvavim ranama, u zatvor u Örebru. Kad su im se rane zacijelile, izveli su ih iz zatvora i zatražili od njih: “Hoćete li prestati propovijedati ovu doktrinu?” Iako su ih drugi put tukli prutovima, ponovno otvarajući njihove rane, jedini odgovor koji su dobili bio je: “Propovijedat ćemo ono što nam Gospod zapovijeda.” Zahvaljujući posredovanju istaknute ženske vjernice iz Örebra, kralj Oskar I. naredio je vlastima da puste te dječake iz zatvora i da ostave taj narod na miru. Tako je u Švedskoj ostvarena pobjeda istine.

GSAM 141Boquistovo svjedočanstvo

GSAM 141.1U časopisu Review and Herald od 7. listopada 1890. nalazi se vrlo zanimljiva pripovijest o propovijedanju djece, koju je napisao sam O. Boquist. On kaže:—

GSAM 141.2“Godine 1843. dogodio se vjerski pokret među ljudima u župi Karlskoga, u Örebro Län. Vođe tog pokreta bili su djeca i mladići, koje su nazivali ‘rapare’. Oni su propovijedali s božanskom silom i pred narodom, s velikom odlučnošću, objavljivali da je došlo vrijeme Božjeg suda.

GSAM 141.3“U jesen iste godine, ja, O. Boquist, tada petnaestogodišnjak, zajedno s drugim mladićem, Erikom Walbomom, osamnaestogodišnjakom, bili smo toliko pod utjecajem te nevidljive sile da joj se nismo mogli ni na koji način oduprijeti. Čim nas je obuzela ova nebeska sila, počeli smo govoriti narodu i glasno objavljivati da je došao čas suda, upućujući ih na Joela 2,28-32 i Otkrivenje 14,6-7.”

GSAM 141Djeca u viziji

GSAM 141.4Ljudi su me obavijestili da su oni koji su bili tako pod utjecajem te nebeske sile bili odsječeni od svega oko sebe. Zapravo su bili u viziji od Boga i govorili su s moći koja je imala silan uvjeravajući utjecaj. Rekli su da bi ta mala djeca, dok su bila pod tim utjecajem, govorila sa snagom i dostojanstvom odraslih muškaraca i žena. Stoga su oni koji su to vidjeli zaključili da je to bio Gospod koji ih je proročki koristio da izgovore te svečane istine. Pisac nastavlja:—

GSAM 142.1“Narod se okupljao u velikom broju da nas sluša, a naši su se sastanci nastavili danju i noću, što je rezultiralo velikim duhovnim buđenjem. Mladi i stari bili su dirnuti Duhom Božjim i vapili Gospodu za milosrđe, ispovijedajući svoje grijehe pred Bogom i ljudima.

GSAM 142.2“Ali kad je svećenik u crkvi doznao za to, poduzeti su mnogi napori da nas ušutkaju i tako zaustave prevladavajuće religijsko uzbuđenje; no svi su napori bili uzaludni. Zatim je zatraženo od šerifa da naloži naše uhićenje i tijekom šest tjedana provedena je neuspješna potraga za nama u šumi, kamo smo pobjegli da se sklonimo.

GSAM 142.3“Međutim, naposljetku smo pozvani da se pojavimo pred pastorom crkve. Naš se broj povećao tako da se četrdeset mladića i djevojaka pojavilo u župnom dvoru, gdje smo podvrgnuti dugom suđenju. Svi osim mene i Walboma dobili su dopuštenje da se vrate svojim domovima; ali smo uhićeni i sljedećeg dana stavljeni u pritvor u zatvoru Örebro, gdje smo u ćeliji 14 bili zajedno s lopovima, kao da smo počinili neki veliki zločin.”

GSAM 142Svjedočanstvo Boquistove sestre

GSAM 142.422. rujna 1896. godine, Boquistova sestra, u dobi od sedamdeset i dvije godine, prisustvovala je našem sastanku u Örebru i ispričala nam o iskustvu svoga brata; jer je svjedočila njegovom bičevanju, zatočeništvu i oslobođenju. Za nas je otpjevala himnu koju su Boquist i Walbom pjevali dok su izlazili iz zatvora na most preko opkopa koji je okruživao dvorac iz 16. stoljeća, a koji se 1843. koristio kao zatvor. Snaga pokreta iz 1843. godine pratila je svjedočanstvo i pjevanje himne. Prevedena na engleski, himna glasi ovako:—

GSAM 143Himna koju su pjevali Boquist i Walbom

GSAM 144Dječak propovjednik u Karlskogi

GSAM 144.4Jedan gospodin iz Örebra ispričao mi je događaj u Karlskogi, gdje je boravio 1843. godine. Rekao je:—

GSAM 144.5“Osmogodišnji dječak, koji nikada nije naučio čitati slova, počeo je propovijedati poruku, citirajući mnoge biblijske retke. Ljudi su govorili: ‘Taj je dječak jednostavno ispunjen Biblijom.’ Ovaj se događaj zbio nakon što je kralj Oskar govorio u korist progonjenih, pa svećenik tog mjesta nije uspio dovesti dječaka pred sud kako bi ga zaustavio; ali je rekao narodu da mu dovedu dječaka, te da će ga razotkriti i pokazati im njegovo neznanje Biblije.

GSAM 144.6“Pred mnoštvom ljudi svećenik je otvorio svoju pjesmaricu i zamolio dječaka da mu pročita. Dječak je odgovorio: ‘Ne znam čitati’; ali okrenuvši leđa svećeniku, ispravno je otpjevao pjesmu od početka do kraja, dok je svećenik u čudu gledao u knjigu. Svećenik je rekao dječaku: ‘Čini se da znaš sve.’ Dječak je odgovorio: ‘Ne. Nije nam uvijek dopušteno reći sve što znamo.’

GSAM 145.1“Svećenik je tada otvorio Novi zavjet i rekao dječaku: ‘Pročitaj mi iz ovoga.’ Dječak je odgovorio: ‘Ne znam čitati.’ Svećenik je upitao: ‘Što ti uopće znaš o Bibliji?’ On je odgovorio: ‘Znam gdje postoji tekst u kojem se riječ i pojavljuje četrnaest puta.’ Svećenik je rekao: ‘Ne! U Bibliji ne postoji takav tekst.’ Dječak je rekao: ‘Možete li mi, molim vas, pročitati Otkrivenje 18,13?’ ‘Da’, rekao je svećenik. Dok je čitao, narod je brojio i doista je riječ i bila tamo četrnaest puta, a među tim četrnaest puta bilo je i ‘vezanje duša ljudskih.’ Narod je povikao: ‘Eto! Eto! Dječak zna više o Bibliji od svećenika!’ Vrlo posramljen, svećenik je odustao od teme i nakon toga je ostavio narod na miru.”

GSAM 145.2Tako, iz usta djece Gospod potvrđuje svoju riječ i na ovaj je čudesan način donio svoju istinu do ušiju naroda čiji su zakoni zabranjivali propovijedanje bilo koje doktrine osim doktrine “službene religije”.

GSAM 145Darovi Duha povezani s porukom

GSAM 145.3Nije samo u Švedskoj Gospod, u vezi s adventnim pokretom, govorio svome narodu kroz darove svojega Duha. U Škotskoj, u Engleskoj, a također i u Americi Gospod je poučavao svoj narod posebnim objavama.

GSAM 145Vizije Williama Foya

GSAM 145.4Godine 1842. u Bostonu, u Massachusettsu, živio je dobro obrazovan čovjek po imenu William Foy, koji je bio rječit govornik. Bio je baptist, ali se pripremao primiti svete redove kao episkopalijski propovjednik. Gospod mu je milostivo dao dvije vizije godine 1842., jednu 18. siječnja, a drugu 4. veljače. Te vizije jasno su svjedočile da su istinske manifestacije Duha Božjega. Pozivan je s mjesta na mjesto da propovijeda s propovjedaonica, i to ne samo od strane episkopalaca, već i baptista i drugih denominacija. Kad bi propovijedao, uvijek je nosio svećeničku odoru, kakvu propovjednici te crkve nose tijekom svojih bogoslužja.

GSAM 146.1Vizije gospodina Foya odnosile su se na bliski dolazak Krista, putovanje Božjeg naroda u nebeski grad, novu zemlju i slave otkupljenog stanja. Budući da je dobro vladao jezikom i imao darovitost za opisivanje, izazivao je senzaciju gdje god bi otišao. Na poziv je putovao iz grada u grad kako bi pričao o čudesnim stvarima koje je vidio; a kako bi se ugostile goleme mase koje su se okupljale da ga slušaju, osiguravale su se velike dvorane, gdje je tisućama pripovijedao ono što mu je bilo pokazano o nebeskom svijetu, ljepoti Novog Jeruzalema i anđeoskim vojskama. Kada je govorio o nježnoj, suosjećajnoj ljubavi Krista prema siromašnim grešnicima, poticao je neobraćene da traže Boga, a mnogi su odgovorili na njegove nježne molbe.

GSAM 146Vizija triju stupnjeva

GSAM 146.2Njegovo je djelovanje trajalo do 1844. godine, pred kraj dvije tisuće tristo dana. Tada je bio obdaren još jednim očitovanjem Duha Svetoga — trećom vizijom, koju nije razumio. U njoj mu je bio prikazan put Božjeg naroda sve do nebeskog grada. Vidio je veliku platformu ili stupanj na kojem se okupilo mnoštvo ljudi. Povremeno bi netko pao kroz tu platformu iz vidokruga, i za takvoga mu je rečeno: “Otpao je.” Zatim je vidio kako se narod penje na drugi stupanj ili platformu, i ondje su neki također pali kroz platformu iz vidokruga. Napokon se pojavila treća platforma, koja se protezala sve do vrata svetog grada. Velika se skupina okupila s onima koji su stigli na ovu platformu. Budući da je očekivao da će Gospod Isus doći u vrlo kratkom vremenu, nije prepoznao činjenicu da treća poruka treba uslijediti nakon prve i druge poruke iz Otkrivenja 14. Posljedično, vizija mu je bila neobjašnjiva i prestao je javno govoriti. Nakon završetka proročkog razdoblja, 1845. godine, čuo je drugoga kako pripovijeda istu viziju, s objašnjenjem da su “prva i druga poruka bile dane, a da treća treba uslijediti.” Ubrzo nakon toga gospodin Foy se razbolio i umro.

GSAM 147.1S takvim očitovanjima Božje moći u vezi s propovijedanjem njegova dolaska “pred vratima”, te s radošću tisuća ljudi koji su se odvraćali od grijeha da bi služili Gospodu i čekali njegov dolazak, narod je bio dvostruko uvjeren da je ovo doista Gospodnja poruka svijetu.

GSAM 147.2Ali 21. ožujka 1844. je došao i prošao, a Gospod nije došao. Uvjerenje predanih i promišljenih, međutim, bilo je da su djelovali u skladu s Gospodnjom misli i da će se sve na vrijeme razjasniti.