Poglavlje 12 — Razočaranje — Gorki spis

GSAM 185.1“UZEH malu knjigu iz anđelove ruke i pojedoh je; i u ustima mi bijaše slatka kao med; a čim sam je pojeo, postade mi trbuh gorak. I reče mi: Ponovno moraš prorokovati pred mnogim pucima, i narodima, i jezicima, i kraljevima. I dana mi je bila trska nalik na žezlo: i anđeo stajaše govoreći: Ustani i izmjeri hram Božji i žrtvenik i one koji tamo štuju.”¹

GSAM 185.2U biblijskom jeziku “jedenje” knjige predstavlja primanje istine kako bi se ona prenijela drugima, kao što je vidljivo u Knjizi proroka Ezekiela, gdje je proroku pokazan “svitak knjige” i rečeno mu je: “Pojedi ovaj svitak i idi te govori domu Izraelovu.” Nakon što je pojeo svitak, kaže: “Tada sam ga pojeo; i bio je u ustima mojim kao med od slatkoće.”²

GSAM 185.3Prorok Jeremija koristi istu sliku: “Tvoje su se riječi našle i ja sam ih pojeo; i tvoja mi je riječ bila radost i veselje srca moga.”³ Iz ovog jezika učimo da “slatkoća” knjige dok je jedemo predstavlja radost i zadovoljstvo koje doživljavaju oni koji se tako hrane riječju Gospodnjom.

GSAM 185Knjiga slatka, a zatim gorka

GSAM 185.4Knjiga spomenuta u Otkrivenju 10, za koju se kaže da je onome tko ju je jeo bila slatka kao med, ali je, čim ju je progutao, postala “gorka” (ili, kako neki prevode, “čim sam je probavio, u mom je želucu bila picra”⁴), bila je ona knjiga iz koje je anđeo najavio, u ime onoga tko je stvorio nebo, zemlju i more, “Vremena više neće biti.” Jedenje te knjige, dakle, mora predstavljati radosno prihvaćanje proglasa o vremenu. Iznenadna gorčina zalogaja za one koji su ga pojeli mora predstavljati tužan kontrast u njihovom iskustvu nakon što je vrijeme knjige isteklo i oni se nađu duboko razočarani svojim očekivanjima.

GSAM 186Proglas o vremenu – slatki zalogaj

GSAM 186.1Proglas o vremenu 1844. godine doista je bio radosna vijest za one koji su vjerovali i koji su, bez sumnje, očekivali tako brzo vječno izbavljenje od svih zala, nevolja i tuge ovog grešnog svijeta. Pomisao da će za samo nekoliko tjedana biti proslavljeni, besmrtni i u zlatnom gradu Božjem sa svojim Kraljem doista je nadahnjivala dušu. Kao što je izrazio jedan koji je doživio to iskustvo: “Oni koji iskreno vole Isusa mogu cijeniti osjećaje onih koji su s najvećim interesom iščekivali dolazak svoga Spasitelja.... Približili smo se tom satu s mirnom svečanošću. Istinski vjernici počivali su u slatkom zajedništvu s Bogom, kao zalogu mira koji će biti njihov u svijetloj budućnosti. Oni koji su doživjeli tu nadu i pouzdanje nikada ne mogu zaboraviti te dragocjene sate čekanja.”

GSAM 186.2Jedinstveno težak položaj onih koji su se jedanaestog dana sedmog mjeseca još uvijek našli u ovom mračnom svijetu kušnje i iskušenja, gdje su morali podnositi prezir, podsmijeh i ruganje onih koje su samo nekoliko sati prije poticali da se pripreme za susret sa svojim Gospodinom, nalazi prikladnu ilustraciju u slučaju Marije dok je “stajala vani kod groba i plakala;” i kad su je anđeli upitali: “Ženo, zašto plačeš?”, rekla im je: “Zato što su odnijeli Gospodina moga i ne znam gdje su ga položili.”⁵

GSAM 187Razočarani, ali ne obeshrabreni

GSAM 187.1Oni koji su prošli kroz ovu tešku scenu rekli su o njoj:

GSAM 187.1“Bili smo zbunjeni i razočarani, no nismo se odrekli svoje vjere. Osjećali smo da smo obavili svoju dužnost; živjeli smo u skladu sa svojom dragocjenom vjerom; bili smo razočarani, ali ne i obeshrabreni. Trebala nam je neograničena strpljivost, jer je bilo mnogo podsmjehivača. Često su nas dočekivale prezirne aluzije na naše prijašnje razočaranje. ‘Još niste uzneseni; kada očekujete da ćete uzlaziti?’ i slični sarkazmi često su se iznosili protiv nas od strane naših svjetovnih poznanika, pa čak i od nekih deklariranih kršćana, koji su prihvaćali Bibliju, a ipak nisu naučili njezine velike i važne istine. Smrtnost se još uvijek držala za nas; učinci prokletstva bili su posvuda oko nas. Bilo je teško ponovno preuzeti na sebe zamorne brige života za koje smo mislili da su zauvijek odložene.”

GSAM 187U usporedbi s razočaranim učenicima

GSAM 187.2Osjećaji takvih, u usporedbi s njihovom radošću od prije samo nekoliko sati, morali su im biti poput oštre gorčine picre. Svijet oko njih je pretpostavljao, kao što su to bez sumnje činile mase nakon Kristovog raspeća, da će se vjernici sada odreći svoje vjere i pridružiti se podsmijehu nad svojom navodnom ludosti. Vrlo su brzo, na svoje iznenađenje, saznali da se ljubav prema Gospodinovom dolasku ne može lako iskorijeniti iz osjećaja onih koji su se istinski posvetili Bogu.

GSAM 187“Nisu sjedili s podsmjehivačima”

GSAM 187.3Ponašanje koje su ovi pobožni ljudi slijedili, kao i njihova osjećanja, dobro su definirana riječima proroka Jeremije, gdje on kaže,

GSAM 187.3“Riječ tvoja pronađena je i ja sam je pojeo; riječ tvoja bila mi je radošću i veseljem srca moga, jer nosim ime tvoje, o Gospodine, Bože nad Vojskama. Ne sjedih u družini podsmjehivača, niti se radovah. Sjedih usamljen zbog tvoje ruke, jer si me ispunio gnjevom. Zašto je moja bol neprestana, a moja rana neizlječiva, koja odbija zacijeliti? Hoćeš li mi posve biti kao lažljivac i kao vode što presuše?”⁶

GSAM 188James White o razočaranju

GSAM 188.1Nekoliko kratkih citata od nekih od tih razočaranih, ali ipak punih nade, dat će dobru sliku o situaciji. Prvi je od pastora Jamesa Whitea, koji je vrlo uspješno djelovao 1843. i 1844. godine. On kaže:—

GSAM 188.2“Razočaranje zbog prolaska vremena bilo je gorko. Istinski vjernici dali su sve za Krista i doživjeli njegovu prisutnost kao nikada prije. Smatrali su da su dali svoj posljednji upozoravajući poziv svijetu i odvojili su se, više ili manje, od nevjerne, podsmješljive mase. I s božanskim blagoslovom nad njima, osjećali su se sklonijima druženju sa svojim uskoro očekivanim Gospodinom i svetim anđelima, nego s onima od kojih su se odvojili. Ljubav Isusova ispunila je dušu i zračila s lica, i s neizrecivim željama molili su: ‘Dođi, Gospodine Isuse, dođi brzo,’ ali on nije došao.

GSAM 188.3“Ali Bog nije napustio svoj narod.... I s osobitom snagom i utjehom odjeknuli su u umovima i srcima iskušenih, čekajućih sljedeći stihovi iz Poslanice Hebrejima: ‘Zato ne odbacujte svoje pouzdanje, koje ima veliku nagradu. Jer trebate strpljenje da biste, nakon što učinite Božju volju, primili obećanje. Još malo, i onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti. Sad će pravednik živjeti vjerom; ali ako se tko povuče, moja duša neće imati ugode u njemu. A mi nismo od onih koji se povlače u propast, nego od onih koji vjeruju za spasenje duše.’⁷ Zanimljive točke u ovom dijelu Svetog pisma su sljedeće:—

GSAM 188.4“1. Oni kojima se obraća su u opasnosti odbaciti svoju sigurnost u onome u čemu su postupili ispravno.

GSAM 189.1“2. Oni su učinili Božju volju i dovedeni su u stanje kušnje u kojem je strpljenje bilo potrebno.

GSAM 189.2“3. Pravednici u ovo vrijeme trebaju živjeti vjerom, a ne sumnjom jesu li učinili Božju volju, nego vjerom u ono što su učinili po Božjoj volji.

GSAM 189.3“4. Oni koji ne budu izdržali kušnju vjere, nego odbace svoje pouzdanje u djelu u kojem su činili Božju volju i povuku se, krenut će izravnim putem u propast.”⁸

GSAM 189Od N. Southarda, urednika Midnight Crya

GSAM 189.4U Midnight Cryu od 31. listopada 1844., otprilike deset dana nakon završetka dvije tisuće tristo dana, objavljeno je sljedeće iz pera urednika:—

GSAM 189.5“U svjetlu svih okolnosti koje prate ovaj pokret, blagotvornih učinaka koje je proizveo na umove Božje djece i mržnje i zlobe koje su pokazali Njegovi neprijatelji, moramo ga smatrati istinskim ‘ponoćnim vapajem’. A ako imamo nekoliko dana u kojima ćemo iskušati svoju vjeru, to je još uvijek u skladu s prispodobom o deset djevica; jer kad su se sve digle i namjestile svoje svjetiljke, još je uvijek trebao biti trenutak kada će se svjetiljke ludih djevica ugasiti. To se nije moglo dogoditi prije isteka desetog dana; jer do tog vremena njihove bi svjetiljke gorjele. Stoga mora doći do prolaska tog dana, kako bi se lude odrekle svoje vjere, kao što je to morao biti slučaj 1843. godine za vrijeme odgađanja. Malo kašnjenje stoga nije razlog za razočaranje, već pokazuje koliko je Bog točan u ispunjenju svoje riječi. Stoga čvrsto držimo ispovijedanje svoje vjere bez posrtanja; jer je vjeran onaj koji je obećao.”

GSAM 189Od Josepha Marsha, urednika časopisa Voice of Truth

GSAM 189.6U časopisu Voice of Truth od 7. studenog 1844. čitamo:—

GSAM 189.7“Rado priznajemo da smo se prevarili u prirodi događaja za koji smo očekivali da će se dogoditi desetog dana sedmog mjeseca; ali još ne možemo prihvatiti da naš veliki svećenik toga dana nije ispunio sve što bi nas tip opravdao u očekivanju. Sada vjerujemo da jest.”

GSAM 190.1Adventisti su očekivali da će se dvije tisuće tristo dana završiti desetog dana sedmog mjeseca 1844. godine i da će toga dana Krist dovršiti svoje svećeničko djelo i doći na zemlju da blagoslovi svoj narod. Kasnije je istraživanje pokazalo da je toga dana započelo njegovo djelo čišćenja nebeskog svetišta, a ne dovršetak njegova svećeničkog djela.⁹ Umjesto da se posao čišćenja svetišta smatra bilo kojim dijelom Kristova svećeničkog djela, tvrdilo se da će čišćenje svetišta biti pročišćenje zemlje vatrom pri Kristovom dolasku. Ako ne cijela zemlja, barem će zemlja Kanaan biti očišćena u to vrijeme.

GSAM 190Svetište za koje se vjerovalo da je Zemlja

GSAM 190.2Ova se ideja iznosi u članku Geo. Storrsa u časopisu Midnight Cry od 25. travnja 1844. On pita: “Što je svetište koje treba očistiti? Moja su prethodna gledišta bila da je to cijela zemlja. Da je to dio zemlje, i dalje vjerujem. Ali koji dio? To je pitanje na koje ću se potruditi odgovoriti.”

GSAM 190.3On citira obećanje Abrahamu, njegovo potvrđivanje Izaku i obnovu Jakovu, a zatim citira pjesmu Mojsija, koju je sastavila Mirjam nakon prelaska Crvenog mora, u kojoj su pjevali: “Uvest ćeš ih i posaditi na gori svoga nasljedstva, na mjestu, o Gospode, koje si sebi pripremio da u njemu prebivaš, u svetištu, o Gospode, koje su tvoje ruke utvrdile.”¹⁰

GSAM 190.4Ako čitatelj pažljivo usporedi navedeni tekst sa zapisom o njegovom ispunjenju koji je dao psalmist, vidjet će da se ne navodi da je i sama zemlja Palestina svetište. David kaže, govoreći o vođenju djece Izraelove od strane Gospoda: “Doveo ih je do granice svoga svetišta, do ove gore koju je njegova desnica kupila.”¹¹ U pjesmi kod Crvenog mora kaže se za zemlju Kanaan da je to bilo mjesto koje je on učinio da “u njemu prebiva, u svetištu.” Dakle, u ovom citatu iz psalama, gora Moriah, gdje je svetište izgrađeno, naziva se samo “granica njegova svetišta”. No u istom psalmu stoji: “Izabrao je pleme Judino, goru Sion, koju je ljubio. I sagradio je svoje svetište poput visokih palača, poput zemlje koju je utvrdio zauvijek.”¹²

GSAM 191Čišćenje svetišta smatralo se pročišćenjem zemlje

GSAM 191.1U gore navedenom članku, nakon navođenja navodnog dokaza da je zemlja, ili barem zemlja Palestine, bila svetište, pastor zatim nastavlja i pita: “Kako će biti očišćeno svetište?” Riječima proroka Miheja odgovara: “Jer, gle, Gospod izlazi iz svoga prebivališta, i sići će, i stati na vrhove zemlje. I planine će se otopiti pod njim, a doline će se razdvojiti, kao vosak pred vatrom i kao vode koje se izlijevaju niz strmu padinu.”¹³

GSAM 191.2S obzirom na tada općeprihvaćenu ideju da je zemlja svetište, čitatelj će lako uvidjeti zašto su bez ikakve sumnje pretpostavljali da će na kraju dvije tisuće tristo dana Gospod doći i očistiti zemlju na način opisan u knjizi Miheja. U svemu protivljenju podignutom protiv Adventista, nijedan protivnik nije ni naznačio da čišćenje zemlje vatrom nije događaj koji se treba odvijati kao čišćenje svetišta, na kraju dvije tisuće tristo dana.

GSAM 191Apostoli razočarani, a ipak su ispunili Pismo

GSAM 191.3Ovo nije jedini slučaj u kojem su ljudi činili volju Gospodnju, ispunili Pismo, a ipak su bili razočarani svojim očekivanjima jednostavno zato što nisu razumjeli prirodu događaja koji se trebao odviti. Tako je bilo i s Kristovim apostolima. Kad je sjedio na ždrijebetu i ulazio u Jeruzalem, vikali su, prisjećajući se riječi proroka:¹⁴ “Vikaj, kćeri jeruzalemska: gle, tvoj kralj dolazi k tebi; pravedan je i donosi spasenje; ponizan je i jaše na magarcu, na ždrijebetu, magarećem mladuncu.”¹⁵ Bilo je toliko nužno da se tada povikuje da bi, da su šutjeli, i same stijene povikale.¹⁶ Učenici su mislili da će Krist tada i ondje sjediti na Davidovu prijestolju kao zemaljski kralj (“nadali smo se da je onaj koji je trebao otkupiti Izrael”¹⁷), pa su povikali: “Blagoslovljeno kraljevstvo našega oca Davida, koje dolazi u ime Gospodnje.”¹⁸ Koliko bi povika bilo na toj prigodi da su razumjeli da će Krist unutar tjedan dana biti mrtav u Josipovom grobu, okružen rimskom stražom? Koliko bi davanja “slave” Bogu i posvećenja bilo kod adventista 1844. da su razumjeli da će čišćenje svetišta na kraju svih proročanskih vremena potrajati niz godina prije dolaska Gospodnjeg?

GSAM 192Nema pogreške u izračunu 2300 dana

GSAM 192.1Dok je ovaj narod pomno preispitivao svoje računanje razdoblja, nije našao nikakvu pogrešku; ali Gospod nije došao, niti je zemlja očišćena vatrom. Što je to značilo? Svakako su znali da je Gospod bio s njima u velikom pokretu; ali sada su bili u neizvjesnosti. Njihovo pouzdanje u Gospoda bilo je nepokolebljivo. Znali su da ih neće napustiti. Svjetlo je trebalo doći iz nekog izvora. Teško pitanje pred njima izrečeno je riječima Jeremije na koje se već pozivalo: “Hoćeš li mi u potpunosti biti kao lažljivac i kao vode što presuše?” Vjera nije gajila tu sumnju, jer su im na pamet došle Gospodnje riječi preko proroka Habakuka o viziji: “Na kraju će govoriti i neće lagati.”¹⁹ Izraz koji je već citiran od urednika časopisa Voice of Truth dobro prikazuje njihov položaj: “Još ne možemo prihvatiti da naš veliki svećenik nije toga dana ispunio sve što bi nas tip opravdao da očekujemo.”

GSAM 193Svjetlo o Svetištu otkriveno

GSAM 193.1Hiram Edson iz Port Gibsona, N.Y., ispričao mi je da je dan nakon isteka vremena 1844. godine, dok je molio iza snopova kukuruza na polju, Duh Božji sišao na njega na tako moćan način da je gotovo pao na zemlju, a uz to je došao dojam: “Svetište koje treba očistiti je na nebu.” Tu je misao prenio O. R. L. Crosieru i zajedno su pažljivo istražili tu temu. Početkom 1846. godine u časopisu Day Star, koji se tada izdavao u Cincinnatiju u saveznoj državi Ohio, tiskano je iscrpno izlaganje pitanja o svetištu iz biblijske perspektive, koje je napisao gospodin Crosier. U tom opsežnom eseju prikazano je da je djelo čišćenja svetišta završno djelo Krista kao našeg velikog svećenika, koje je započelo 1844. i završava neposredno prije njegova stvarnog ponovnog dolaska na oblacima nebeskim kao Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.

GSAM 193Crkve u potrazi za izgubljenim članovima

GSAM 193.2Prošao je deseti dan sedmog mjeseca, a crkve su mislile da će im biti lako ponovno pridobiti izgubljene članove, koji su se od njih odvojili pod utjecajem “ponoćnog vapaja” i poruke drugog anđela; no u tome su bile uvelike razočarane, što će pokazati sljedeći odgovor na upornu molbu da se vrate svojim bivšim organizacijama, kako je objavljeno u listu Midnight Cry od 26. prosinca 1844.:—

GSAM 193.3“Ali koji su činjenični podaci? Oni dobro znaju da su u velikoj masi tih crkava istaknute teme: ‘obraćenje svijeta’, ‘tisućljetni milenij’ i ‘povratak Židova u Palestinu’, prije osobnog dolaska Spasitelja. Oni koji se vraćaju da sjede pod uspavankama takvih nebiblijskih, nerazumnih doktrina, čine to otvorenih očiju; i takav će njihov postupak doista biti ‘vraćanje unatrag’.

GSAM 194.1“Pošto su postali ‘slobodni’ u biblijskom smislu, mnogo je sigurnije ‘ići naprijed’ nego ili ‘ići natrag’ ili ‘povući se’, osobito u ovo vrijeme, kada će kruna slave tako brzo biti dana vjernicima u Kristu Isusu.”

GSAM 194.2Postupak crkava da odgađaju dolazak Gospoda zagovarajući navedene nebiblijske doktrine potaknuo je adventiste na ove riječi proroka Ezekiela: “Sine čovječji, gle, oni iz doma Izraelova govore: Vizija koju on vidi odnosi se na mnoge dane koji dolaze, i proriče o vremenima dalekim.” U istom je kontekstu pronađen odgovor koji su koristili adventisti: “Zato im reci: Ovako veli Gospod Bog: Nema više odgađanja mojih riječi, nego će se riječ koju sam rekao izvršiti, veli Gospod Bog.”²⁰

GSAM 194“Ponovno moraš prorokovati”

GSAM 194.3Oni koji su “pojeli” knjigu i objavili “vremenski” proglas smatrali su da je njihov posao za svijet dovršen; stoga je uslijedila izjava da moraju ponovno poučavati narode, jezike i kraljeve. Drugi dio djela, dosad neviđen, sada mora biti dovršen — predstaviti narodu pravi karakter Božjeg hrama na nebu i službu na njegovu oltaru. Zapovijed da se izmjeri hram²¹ nužna je kako bi se steklo razumijevanje prirode događaja koji će se zbiti na kraju proročanskog vremena i time objasnile riječi: “Tada će se svetište očistiti.”

GSAM 194.4Primijetite da je anđeo ove objave o vremenu došao s neba i da, prije nego što njegov posao bude dovršen, daje zadatak da ponovno pouči narod. Poruka koja, dakle, treba objasniti pitanje svetišta, uliti pouzdanje razočaranima i istovremeno im pružiti “trsku”, odnosno “štap” ili mjerilo, pomoću kojeg Božji narod može iskušati svoj moralni položaj pred Njim, mora nositi očite oznake da je nebeskog, a ne ljudskog podrijetla.

GSAM 195Predrasude su spriječile pristup narodu

GSAM 195.1Postojeća predrasuda protiv adventne doktrine bila je gotovo nepremostiva prepreka za narod; a pokušaj da ih se ponovno pouči bez jasnog i pozitivnog svjetla o uzroku razočaranja bio bi besplodan. Samim adventističkim vjernicima bilo je potrebno da im duše budu ponovno nadahnute nebeskim poslanjem prije nego što bi narod mogao biti ispravno poučen; a kako se to moglo postići? Može li se to postići samo ljudskom mudrošću? Ili bi se oni koji su iskusili duboko djelo Duha Božjega tijekom nedavnog pokreta zadovoljili samo ljudskim rasuđivanjem? Ništa osim djela poput “poruke trećeg anđela”²² nije ih moglo izvući iz njihove zbunjenosti; i to je, korak po korak, kako su ga mogli primiti, svečano započelo, noseći najuvjerljivije dokaze da je nebeskog podrijetla.

GSAM 195Poput ovaca bez pastira

GSAM 195.2Evo velikog adventnog tijela, u jednom smislu, kao ovaca bez pastira, od kojih su se tisuće samo nekoliko tjedana ranije odvojile od svih crkava i vjeroispovijesti, a nijedna ljudska organizacija nije bila odgovorna za njihovu duhovnu dobrobit. Nisu imali zemaljskih savjetnika u koje su se mogli pouzdati; njihovo je povjerenje bilo u Bogu jedinom.

GSAM 195.3Međutim, bili su uvjereni u jednu stvar, i to im je bilo poput sidra — vremenska je objava bila ispravna.²³ Ali kao narod bili su u takvom položaju da su, osim ako ih Bog ne bi vodio i čuvao, mogli prihvatiti lažna objašnjenja ili izgubiti “strpljenje” i odustati od vjere u svoja prošla iskustva. Neki su to učinili; dok su drugi, s okom vjere uprtim u Onoga koga su njihove duše ljubile, gorljivo upitali: “Čuvaru, što je s noći? Čuvaru, što je s noći? Čuvar je rekao: Dolazi jutro, i noć također; ako hoćete pitati, pitajte; vratite se, dođite.”²⁴

GSAM 196J. N. Andrews o razočaranju

GSAM 196.1Pastor J. N. Andrews, jedan od onih koji su prošli kroz ovo iskustvo 1844. godine, ovako govori o razočaranju:—

GSAM 196.2“Razočarani su oni koji su očekivali Gospoda 1843. i 1844. godine. Ta je činjenica za mnoge dovoljan razlog da odbace sve svjedočanstvo u ovom slučaju. Priznajemo razočaranje, ali ne možemo priznati da ono pruža opravdan razlog za poricanje Božje ruke u ovom djelu. Židovska je crkva bila razočarana kada se, na kraju djela Ivana Krstitelja, Isus predstavio kao obećani Mesija. I učenici puni pouzdanja bili su najtužnije razočarani kada je onaj za koga su očekivali da će osloboditi Izrael bio uhvaćen i ubijen rukama zlikovaca. I nakon njegova uskrsnuća, kada su očekivali da će ponovno uspostaviti kraljevstvo Izraelu, nisu mogli ne biti razočarani kada su shvatili da odlazi k Ocu i da će oni biti ostavljeni na dugo razdoblje kušnji i nevolje. No razočaranje ne dokazuje da Bog nema udjela u vođenju svoga naroda. Trebalo bi ih navesti da isprave svoje pogreške, ali ne bi ih trebalo navesti da odbace svoje pouzdanje u Boga. Upravo zato što su se djeca Izraelova razočarala u pustinji, tako su često poricala božansko vodstvo. Oni su nam prikazani kao opomena da ne bismo pali po istom primjeru nevjere.”²⁵

GSAM 196Istina ima krštenje nepopularnosti

GSAM 196.3Čini se da je Gospodnji plan smjestiti važne istine u nepopularan kanal gdje će biti križ²⁶ prihvatiti ih i poslušati. To je osobito istinito u ovim posljednjim danima. Petar, govoreći o onom vremenu kada će kraj svega biti “blizu”, i kada će “sud” “početi od kuće Božje”, kaže, “Dragi, nemojte smatrati čudnom vatrenu kušnju koja vas kuša, kao da vam se događa nešto neobično, nego se radujte, jer ste sudionici Kristovih patnji, da biste i vi, kad se njegova slava objavi, bili radosni s neizmjernom radošću. Ako budete pogrđeni zbog imena Kristova, blagoslovljeni ste; jer duh slave i Božji počiva na vama: s njihove strane on je klevetan, a s vaše strane slavljen.”²⁷

GSAM 197.1Kad istina primi svoje krštenje nepopularnosti, prihvatiti je zahtijeva više milosti nego jednostavno slijediti vjeru masa. Licemjerni prijetvornici ne vide veliki poticaj da prihvate istinu koja zahtijeva djelovanje, poput veslanja uzvodno “protiv vjetra i struje”. Tako istina postaje kušnja za odane, iskrene i savjesne.

GSAM 197.2Već smo ranije pokazali da proročanstvo adventnog pokreta predviđa razočaranje. Ono je došlo; i tako je, u Božjoj providnosti, prihvaćanje te poruke imalo svoj križ.