Poglavlje 15. — Sve više svjetla i veća čuda

GSAM 235.1“PRISJETITE se prvih dana, u kojima ste, nakon što ste prosvijetljeni, podnijeli veliku borbu nevolja; djelomično dok ste bili izloženi pogledima, pogrdama i nevoljama, a djelomično dok ste postali suputnici onima s kojima se tako postupalo.”¹

GSAM 235.2Razdoblje od razočaranja 1844. do pojave jasnog svjetla o svetištu i poruci trećeg anđela bilo je razdoblje osobite kušnje. Adventisti koji su i dalje ustrajali u uvjerenju da su bili u pravu u prethodnom pokretu, doista su bili “predmet podsmijeha” onima koji su smatrali da je poruka potpuni neuspjeh; i zbog toga bili su izloženi velikim pogrdama. To su mogli radosno podnositi dok su vjerom ostajali prikovani za Gospoda i dok su dijelili prisutnost njegova Svetoga Duha.

GSAM 235Dvije posebne točke napada

GSAM 235.3Sotona je imao dvije posebne točke napasti za adventistički narod. Prva je bila navesti one koji su čvrsto vjerovali da je proročko vrijeme završilo da povjeruju kako je Kristov drugi dolazak duhovni dolazak te da je on na neki način došao na kraju dvije tisuće tristo dana. Druga je bila potaknuti one koji su posustajali u vezi sa svojim prošlim iskustvom da ga se potpuno odreknu. Tako, dok se istina o svetištu i poruci trećeg anđela postupno otkrivala iz Svetog pisma, poruke Duha Božjega, kroz dar proroštva, potvrđivale su prošli pokret, nazivajući ga “sjajnim svjetlom” koje je Bog postavio na početku staze da svijetli sve do grada, i ukazivale na biblijske dokaze da je Kristov drugi dolazak doslovan i osobni te stoga ne može biti događaj na kraju “dana”.

GSAM 236Divna očitovanja

GSAM 236.1Ako Gospod u ovim posljednjim danima govori svom narodu kroz vizije, zar ne bismo očekivali da u samom očitovanju budu očiti znaci božanskog? Ti su znaci očiti u vizijama gospođe E. G. White. Sam fenomen vizija, kao što je prikazano u 13. poglavlju, jednostavno je čudesan; no postoji mnogo čudesnih značajki povezanih s njezinim ranijim vizijama, koje ćete primijetiti kako budete dalje proučavali ovo djelo; i bismo li mogli očekivati drugačije u daru ovakve naravi, koji je Bog namijenio da privuče pažnju ljudi i navede ih da kažu, poput Mojsija: “Okrenut ću se i pogledati ovaj veliki prizor”? Jednostavna izjava siromašne, bolesne, slabotne djevojke, naizgled na samom rubu groba, da joj je Gospod dao viziju, ne bi bila dovoljna da to postigne. Čudesna očitovanja povezana s vizijama doista su pobudila interes za njih, te je djevojka pozvana da ide s mjesta na mjesto i pripovijeda ono što joj je Gospod zapovjedio da objavi drugima.

GSAM 236Značajne manifestacije u trećoj viziji

GSAM 236.2Ovdje ću iznijeti neke činjenice o njezinoj trećoj viziji, onoj koja joj je dana u očevoj kući, a spomenutoj u 13. poglavlju, kako su mi ih ispričali otac i majka gospođe White, njezina sestra, gospođa Sarah Belden, i drugi.

GSAM 236.3U sobi u kojoj je vizija bila, na ormariću je ležala vrlo velika obiteljska Biblija. Bio je to jedan primjerak izdanja koje je u Bostonu 1822. godine tiskala tiskara Josepha Tealea. Knjiga je dimenzija osamnaest puta jedanaest inča, debljine četiri inča i teška nešto više od osamnaest funti. Dok je bila u viziji, ustala je, uzela ovu tešku Bibliju na lijevu ruku, otvorenu, i držala je okomito na tijelo; a zatim je više od pola sata desnom rukom listala stranice i pokazivala na različite tekstove Svetog pisma, koje je ponavljala dok su joj oči gledale prema gore, u suprotnom smjeru od knjige. Njezina sestra Sarah (kasnije supruga Stephena Beldena), ili ponekad neka druga prisutna osoba, gledala je svaki tekst na koji je prst usmjerila i jasno vidjela da je u svakom slučaju ponavljala stih na kojem je prst počivao. Majka Harmon je rekla da njezina kći Ellen u svom prirodnom stanju “nije mogla, zbog nedostatka snage, podići tu tešku Bibliju s komode; ali u viziji ju je držala jednako lako, naizgled, kao da je to bio samo džepni Novi zavjet.”

GSAM 237.1Ovo je, doista, bilo čudo!—krhka djevojka, teška samo sedamdeset funti, držala je tešku Bibliju više od pola sata u položaju u kojem je snažan muškarac nije mogao držati ni dvije minute; ponovno je okretala stranice prema tekstovima Svetog pisma koji su se u svakom slučaju pokazali onima koje je ona ponavljala, dok su joj oči bile uprte prema gore i u suprotnom smjeru od knjige; i naposljetku, glas koji je dolazio od osobe bez ikakvog pokreta pluća ili daha u tijelu, i točno je ponavljao odabrane tekstove Svetog pisma,—ovo je zasigurno iznad optužbe da je proizvedeno ljudskom intervencijom ili da je posljedica bolesti. Oni koji su to vidjeli smatrali su to najjasnijom manifestacijom Duha Onoga koji je govorio iz gorućeg grma. Takve manifestacije u trećoj viziji gospođice Harmon, gdje su bile poznate, pružale su uvjerljiv dokaz da je u vizijama djelovala sila koja nadilazi konačnost.

GSAM 237Vizija u Topshamu

GSAM 237.2Ubrzo nakon ovog događaja, zajednica adventista u Topshamu, otprilike trideset milja sjeveroistočno od Portlanda u Maineu, čuvši za Gospodnje postupke s gospođicom Ellen G. Harmon, pozvala ju je u to mjesto. Poziv je prihvaćen i tako je njezina prva posjeta bila upravo u Topshamu. Adventistički su se sastanci u to vrijeme održavali u kući gospodina Curtissa. Gospođa Frances Lunt (ranije gospođica Frances Howland) iz Oaklanda u Kaliforniji dala mi je sljedeću izjavu, datiranu 19. siječnja 1890.:—

GSAM 238.1“Ja, zajedno s obitelji mog oca, prisustvovala sam sastancima sestre Harmon u Topshamu 1845. godine i tijekom tih sastanaka ona je imala viziju. Bio je to prvi put da smo je vidjeli u viziji. Jedna od tih starih Biblija [Porodična Biblija u Tealeovu izdanju, teška osamnaest funti] pripadala je bratu Curtissu. Tu veliku Bibliju s ormarića uzela je sestra Harmon dok je bila u viziji i pokazivala je tekstove iz Svetog pisma okrećući stranice, dok su joj oči gledale prema gore i dalje od knjige. Tekstovi koje je ponavljala bili su ili riječi pouke, ohrabrenja ili prijekora. Još jedna neobičnost pojave u to vrijeme bila je položaj knjige. Držala ju je na svojoj otvorenoj ruci pod kutom od četrdeset pet stupnjeva, a nitko drugi nije mogao držati knjigu pod sličnim kutom da mu odmah ne isklizne iz ruku; sestra Harmon je, međutim, držala tu Bibliju pod tim kutom nekoliko minuta, čvrsto kao da je zalijepljena za njezinu ruku, dok je u međuvremenu prolazila od jednog do drugog u prostoriji.”

GSAM 238Svjedočanstvo gospođe Truesdail

GSAM 238.2Još jedno svjedočanstvo o istoj viziji dolazi od gospođe M. C. Truesdail iz Trentona, Missouri, od 27. siječnja 1891. Ona kaže:—

GSAM 238.3“Imala sam petnaest godina 1845. godine i bila sam prisutna prilikom prve posjete sestre Harmon Topshamu, kada je imala viziju u kući brata Curtissa, gdje je uzela veliku obiteljsku Bibliju i držala je na način na koji nitko drugi nije mogao držati knjigu u rukama a da mu odmah ne isklizne.

GSAM 238.4“Sestra Harmon bila je u viziji više od dva sata. To je bilo najčudesnije očitovanje Božje moći kojem sam ikada svjedočila, a vidjela sam je u viziji više od dvanaest puta. To su uvijek bili trenuci duboke svečanosti i samoispitivanja, ali ovaj je nadmašio sve ostale. O! kako smo drhtali dok nas je Veličanstvo Neba poučavalo preko svog slabog posrednika; dok nam je čitala odlomke tako utješne i prikladne za našu tešku situaciju; poput Hebreja 2:2, 3; Jakovljevog 5:7, 8; Hebreja 10:35, 39; 1. Petrova 1,7; Luka 12,32-37, osim mnogih drugih, držeći veliku obiteljsku Bibliju tako visoko da sam bila prisiljena stajati na stolici kako bih čitala ono na što je upirala prstom. Ne mislim da je sestra Harmon bila više od dva inča viša od mene.”

GSAM 239.1Takvi su događaji uvjerili iskrene da neka sila nadljudska upravlja tim poniznim instrumentom, te su iz raznih dijelova Nove Engleske stizali pozivi da dođe i svjedoči.

GSAM 239Fizički rad kao grijeh

GSAM 239.2Ubrzo nakon toga, gospođica Harmon je u viziji dobila uputu da posjeti Paris u Maineu, gdje su živjeli pojedinci koji su smatrali grijehom baviti se ručnim radom. Pastor Stephens iz Woodstocka u Maineu bio je vođa te zablude i imao je snažan utjecaj na druge. Prethodno je bio metodistički propovjednik i smatran je poniznim, vjernim kršćaninom. Stekao je povjerenje mnogih svojim žarom za istinu i naizgled svetim životom, zbog čega su neki vjerovali da ga je Bog posebno uputio. Gospod je dao gospođici Harmon opomenu za njega. Izjavila je da ide protiv riječi Božje time što se uzdržava od rada, što druge nagovara na svoje pogreške i što osuđuje sve koji ih ne prihvaćaju. Odbacio je sve dokaze koje mu je Gospod dao da ga uvjeri u njegovu pogrešku i odbio je priznati svoje krivnje. Slijedio je dojmove i poduzimao naporna putovanja, pješačeći velike udaljenosti, gdje bi primao samo uvrede, a sve je to smatrao patnjom za Kristovo ime. Njegov razum i prosudba bili su ostavljeni po strani.

GSAM 239.3Što se tiče svjedočanstva gospođice Harmon i ishoda slučaja, citirat ću iz pisma primljenog od gospođe M. C. Truesdail, koja je tada živjela u Parisu, Maine. Nakon što je navela neke pojedinosti u skladu s navedenim, ona kaže:—

GSAM 240.1“Priznanja su stigla od svih osim njihovog vođe, Jesseja Stephensa. Sestra Harmon upozorila ga je da će, ako se ne ponizi priznavši svoje pogreške, uskoro završiti svoju karijeru. Svi su to razumjeli kao proročanstvo da će se na neki način ubiti.”

GSAM 240.2Slijedi nastavak u njegovom slučaju:—

GSAM 240.3“Nakon što ga je njegovo malo stado napustilo, postao je melankoličan i ubrzo je izgubio razum, odbijajući jesti bilo što pripremljeno od zlih. Nije čuo za moj povratak iz Massachusettsa kad sam mu donijela ručak. Upitao je, pružajući svoju kosturastu ruku kroz mali otvor u prozoru: ‘Je li te Bog poslao s ovim, sestro Marian?’ Primijetivši moje oklijevajuće odgovaranje, odbio je probati. Njegovo jadno stanje, dok je bio zatočen u maloj sobi kod brata (nevjernika), podsjetilo me na upozorenje koje mu je tako ljubazno poslano s neba, a koje je tako tvrdoglavno odbacio. Dva dana nakon ove tužne posjete odveden je svojoj obitelji, gdje je ubrzo okončao svoj život samoubojstvom, napravivši uže od svoje posteljine.”²

GSAM 240Ispunjeno proročanstvo

GSAM 240.4Ljeti 1845. godine, na poziv Otisa Nicholsa, gospođica Harmon posjetila je Massachusetts, a pratila ju je sestra Sarah. Smjestile su se kod obitelji gospodina Nicholsa. On i njegova supruga odvozili bi ih svojom kočijom na različita mjesta kako bi održale sastanke, gdje je gospođica Harmon iznosila svoja svjedočanstva. Tako je posjetila Boston, Roxbury i Carver. Za vrijeme njihove druge posjete Bostonu u Massachusettsu dogodio se vrlo zanimljiv incident.

GSAM 240.5U Bostonu i okolici postojala je skupina fanatičnih osoba koje su također tvrdile da je grijeh raditi, a njihova glavna poruka bila je: “Prodajte što imate i dajte milostinju.” Govorili su da su u jubileju, da se zemlja mora odmoriti i da se siromašne mora uzdržavati bez rada. Sargent, Robbins i još neki bili su vođe. Osuđivali su vizije kao đavolske, jer su u njima bile pokazane njihove vlastite pogreške. Bili su oštri prema svima koji nisu vjerovali kao oni.

GSAM 241.1Dok su gospođica Harmon i njezina sestra bile u posjetu kod gospodina Nicholsa, Sargent i Robbins došli su iz Bostona da od njega zatraže uslugu i rekli su da su došli u posjet te da će prenoćiti kod njega. Gospodin Nichols je odgovorio da mu je drago što su došli jer su gospođice Sarah i Ellen Harmon u kući te je želio da se s njima upoznaju. Odmah su se predomislili i nije ih bilo moguće nagovoriti da uđu u kuću. Gospodin Nichols upitao je može li Ellen ispričati svoju poruku u Bostonu, te da li će oni poslušati, a zatim prosuditi. “Da”, rekli su, “dođite u Boston sljedeće subote [što je značilo nedjelju, budući da još nisu prihvatili subotu]; željeli bismo imati priliku poslušati je.”

GSAM 241.2Gospodin Nichols ispričao mi je ovo u svojoj kući u Dorchesteru 1858. godine. Rekao je da je sve isplanirao kako bi subotnjeg jutra otišao u Boston svojom kočijom i odvezao gospođicu Harmon na predloženi sastanak. Te večeri, tijekom obiteljskih molitvi, ona je uznesena u viziji. Nakon što je došla k sebi, rekla je: “Brate Nichols, sutra ne idem u Boston; Gospod mi je pokazao da moram ići u Randolph. On ondje ima posao koji trebam obaviti.” Gospodin Nichols mnogo je cijenio svoju riječ. Obećao ju je odvesti u Boston sljedeći dan i zabrinuto upitao: “Što ću učiniti sa svojom riječju danom Sargentu i Robbinsu?” “Ne brinite se zbog toga”, rekla je gospođica Harmon, “Gospod mi je zapovjedio da krenem drugim putem.” “Dobro”, reče gospodin Nichols, “ne razumijem to.” “Gospod mi je pokazao da ćemo to razumjeti kad stignemo tamo”, reče gospođica Harmon. “Dobro”, reče gospodin Nichols, “ne postoji način da stignete tamo osim ako ne odemo i ne odvedemo vas, ali ne znam kako ću objasniti stvari braći u Bostonu.”

GSAM 241.2Gospodin Nichols mi je nadalje izjavio da je “sestra Harmon vidjela njihovu licemjernost u viziji, da se u Bostonu u subotu neće održati sastanak, da će se Sargent, Robbins i drugi protivnici sastati s velikom skupinom u Randolphu (trinaest milja od Bostona) u subotu; i da se moramo sastati s protivnicima u Randolphu, na njihovom sastanku u subotu, te da će joj ondje biti dana poruka za njih, koja će uvjeriti iskrene i nepristrane, jesu li njezine vizije od Gospoda ili od Sotone.” Umjesto da idu u Boston, a zatim u Randolph, prelazeći udaljenost od dvadeset i dvije milje, otišli su izravno u Randolph, stižući tamo otprilike u vrijeme sastanka. Tamo su pronašli upravo one koji su se složili sastati se s njima u Bostonu. Gospodin Nichols je tada rekao: “Sada razumijem.”

GSAM 242.1Ovaj pokušaj Sargenta i Robbinsa da izbjegnu svjedočanstvo gospođice Harmon i način na koji je ona bila usmjerena da ih susretne, imali su velik utjecaj na umove nekih od prisutnih. O samom sastanku citirat ću izvještaj koji je dao gospodin Nichols:—

GSAM 242Značajne manifestacije

GSAM 242.2“Sestra Ellen je odvedena u viziju s izvanrednim očitovanjima i nastavila je govoriti u viziji jasnim glasom, koji su svi prisutni mogli razaznati, sve do zalaska sunca. Sargent, Robbins i French bili su vrlo razdraženi, kao i uzbuđeni, čuvši sestru Ellen kako govori u viziji, što su proglasili djelom đavola; iskoristili su sav svoj utjecaj i tjelesnu snagu da unište učinak vizije. Ujedinjivali su se u pjevanju vrlo glasno, a zatim su naizmjence govorili i čitali iz Biblije naglas kako se Ellen ne bi čula, sve dok im snaga nije ponestala, a ruke su im se toliko tresle da nisu mogli čitati iz Biblije, no usred sve te zbrke i buke jasan i prodoran Ellenin glas dok je govorila u viziji jasno se čuo svima prisutnima. Protivljenje tih ljudi trajalo je dok god su mogli govoriti i pjevati, unatoč tome što su ih neki od njihovih vlastitih prijatelja grdili i tražili da prestanu. Ali Robbins je rekao: ‘Klanjate se idolu: obožavate zlatno tele.’

GSAM 243.1“Gospodin Thayer, vlasnik kuće, nije bio u potpunosti uvjeren da je njezina vizija bila od đavla, kako je Robbins tvrdio. Htio je to na neki način isprobati. Čuo je da se vizije satanske moći zaustavljaju otvaranjem Biblije i stavljanjem na osobu koja je u viziji, te je pitao Sargenta hoće li to isprobati na taj način, što je on odbio učiniti. Tada je gospodin Thayer uzeo tešku, veliku obiteljsku Bibliju formata quarto koja je stajala na stolu i rijetko se koristila, otvorio je i položio otvorenu na prsa Ellen dok je bila u viziji, dok je ona tada bila naslonjena unatrag na zid u kutu sobe. Odmah nakon što joj je Biblija položena, ustala je i prošla do sredine sobe, s otvorenom Biblijom u jednoj ruci podignutom što je više mogla, i s pogledom uprtim prema gore, svečano izjavila: ‘Nadahnuto svjedočanstvo od Boga’, ili riječi iste sadržine. I tada, dok je Biblija bila ispružena u jednoj ruci, a njezine su oči gledale prema gore, a ne u Bibliju, dugo je vremena drugom rukom prelistavala stranice, stavljala prst na određene odlomke i svečanim glasom točno izgovarala njihove riječi. Mnogi prisutni gledali su u odlomke prema kojima je pokazivala prstom, da vide govori li ih točno, jer su joj u isto vrijeme oči gledale prema gore. Neki od spomenutih odlomaka odnosili su se na sudove protiv bezbožnika i bogohulnika, a drugi su bili opomene i upute u vezi s našim sadašnjim stanjem.

GSAM 243Njezina najduža vizija, više od šest sati

GSAM 243.2“U tom je stanju ostala cijelo poslijepodne sve do pred zalazak sunca, kada je izišla iz vizije. Kad je Ellen u viziji ustala na noge, s teškom otvorenom Biblijom u ruci, prošetala po sobi i izgovarala odlomke iz Svetog pisma, Sargent, Robbins i French su ušutjeli. Do kraja su vremena bili uznemireni, kao i mnogi drugi; ali su zatvorili oči i izdržali to, ne pokazujući nikakvo priznanje svojih osjećaja.”³

GSAM 244Vjenčanje gospođice Harmon

GSAM 244.130. kolovoza 1846. godine, gospođica E. G. Harmon i pastor James White vjenčali su se i zajedno su radili na širenju poruke. Tijekom godine 1847. njihov je rad uglavnom bio ograničen na Maine i Massachusetts.

GSAM 244.2Prve subote u travnju gospođa White dobila je vrlo zanimljiv prikaz, u domu Stockbridgea Howlanda u Topshamu, gdje su se tada obično održavali sastanci. Ovo je ona vizija spomenuta u djelu Early Writings, u kojoj je imala prikaz svetišta i njegovog namještaja, vremena nevolje, svetaca koji bježe iz gradova, zlih koji ih okružuju, njihovog oslobođenja glasom Božjim, jubileja, dolaska Gospodnjeg u oblačnim kolima, itd. Vrijedi primijetiti neke od njenih pokreta dok je bila u ovoj viziji.

GSAM 244Mnoge Biblije korištene u viziji

GSAM 244.3Gospođa Frances Lunt (kći S. Howlanda), 19. siječnja 1890., rekla mi je:

GSAM 244.3“Uz zid prostorije u kojoj su se održavala okupljanja nalazio se stol na kojem je bilo nekoliko knjiga raznih vrsta, među kojima je bilo i nekoliko Biblija uobičajene veličine. Dok je bila u viziji, gospođa White ustala je, otišla do stola, uzela Bibliju ne dodirujući nijednu drugu knjigu, i držeći je otvorenu iznad glave lijevom rukom, kažiprstom desne ruke pokazivala je na tekst Svetog pisma koji je ponavljala dok je stajala pred osobom kojoj je taj tekst bio namijenjen, a zatim je otvorenu knjigu položila na prsa osobe pred kojom je ponavljala Pismo. Vraćajući se za stol, uzela je drugu Bibliju i na isti način ponovila drugi tekst iz Svetog pisma te položila otvorenu Bibliju na prsa osobe kojoj se obraćala. Taj je čin ponovila kod otprilike pola tuceta ljudi; nakon čega je na graciozan način sjela na stolicu, dok su joj oči sve vrijeme gledale prema gore i dalje od knjige.”

GSAM 245.1O tome gospođa Truesdail kaže:

GSAM 245.1“Bila sam prisutna [travanj, 1847.] kada je sestra White prišla stolu i uzimala jednu Bibliju za drugom među knjigama koje su bile na stolu, polažući Bibliju na prsa onoga za koga je imala stih iz Svetog pisma. To je činila dok su joj oči bile uzdignute prema nebu. Prilikom te prilike držala je Bibliju iznad glave dok mi je govorila; a zatim ju je položila na moja prsa. Odlomak koji mi je dala bio je 2. Korinćanima 6,17.”⁴

GSAM 245.2U pismu gospođe Frances Lunt ona navodi imena triju osoba koje su bile prisutne u toj prigodi i na kojima su položene Biblije dok im je gospođa White govorila o tekstu za svakoga, a među imenima je bilo i ime gospođe Truesdail.

GSAM 245Prvi rad bio je među vjernicima u Kristov nadolazeći dolazak

GSAM 245.3Djelo gospođice Harmon, pod vodstvom proročkog dara, od siječnja 1845. do proljeća 1846., gotovo osamnaest mjeseci, bilo je s “vjernicima” u Kristov skori dolazak, s kojima se prethodno družila. Nakon završetka dvije tisuće tristo dana (22. listopada 1844.), dok se ne shvate uzrok njihovog razočaranja i priroda događaja koji se tada zbio, postojala bi opasnost da vjernici skrenu u pogrešna shvaćanja ili da u potpunosti odustanu od svog dosadašnjeg iskustva. Njezina je poruka takvima glasila: “Prošli je pokret bio od Boga. Držite se čvrsto svoje vjere. Gospod još uvijek ima djelo za svoj narod. Studirajte Bibliju. Pretražite Riječ i naći ćete svjetlo.”

GSAM 245.4Ova uputa je u skladu s Gospodnjim planom. Njegova je namjera oduvijek bila da se njegove posebne poruke za njegov narod, u svoje vrijeme, izvuku iz njegove riječi, a zatim dar proroštva dolazi “sekundarno”, kako bi potvrdio i izgradio vjernike.

GSAM 246.1Upečatljiv primjer te činjenice nalazi se u slučaju Kornelija, kako je zabilježeno u Djelima apostolskim. Anđeo Božji mu se ukaza i dao mu je viziju u njegovoj vlastitoj kući. Taj anđeo dobro je poznavao istine evanđelja i mogao je tim istinama poučiti Kornelija, ali poslan je da služi onome tko je bio nasljednik spasenja, dajući Korneliju viziju. Uvjerio ga je da su njegova pobožnost i posvećenost prihvaćene od Gospoda. Nije mu propovijedao evanđelje, već mu je jednostavno rekao da pozove Petra, koji je boravio kod Simona kožara u Jopi. Petar je došao i iz Svetog pisma proglasio Korneliju evanđelje Kristovo.

GSAM 246Pozicija dara proroštva

GSAM 246.2U ovom trenutku može biti korisno primijetiti redoslijed razvoja darova, kako ga je Gospod naznačio u svojoj riječi. Pavao se na to poziva u svojem pismu Korinćanima, gdje kaže: “A Bog je u crkvi postavio najprije apostole, zatim proroke.”⁵

GSAM 246.3Kada promatramo apostolovu izjavu o odnosu ovih darova u evanđeoskom djelu, odmah vidimo zašto se ovaj redoslijed poštuje. Uspoređujući ove darove, Pavao kaže: “Jezici su dakle znak nevjernicima, a ne vjernicima; proroštvo pak nije nevjernicima, nego vjernicima.”⁶ Gospodnji je red da se njegove posebne poruke svijetu donose iz njegove riječi; i u skladu s tim on potiče ljude da istražuju Sveto pismo i da izađu kao apostoli, opterećeni Gospodnjim porukama, objavljujući ih iz Biblije, koja je izdržala kušnju stoljeća. Kako ljudi postaju vjernici, dar proroštva dolazi “sekundarno”, ispunjavajući svoju ulogu “za usavršavanje svetih, za djelo službe, za izgradnju tijela Kristova.”⁷