Poglavlje 7 — Brzi napredak poruke

GSAM 126.1“I vidjeh drugog silnog anđela kako silazi s neba, odjeven u oblak, a nad glavom mu bijaše duga, lice mu kao sunce, a noge mu kao stupovi od ognja; i držao je u ruci malu otvorenu knjigu; i desnu nogu postavi na more, a lijevu na zemlju, i povika glasom silnim, kao kad lav riče: i kad je zavikao, sedam gromova odasla svoje glasove.... I anđeo kojega sam vidio kako stoji na moru i na zemlji podiže ruku svoju prema nebu i zaklinje se onim koji živi zauvijek, koji stvori nebo i što je u njemu, i zemlju i što je u njoj, i more i što je u njemu, da vremena više neće biti: nego u danima glasa sedmog anđela, kada on započne trubiti, tajna Božja bit će dovršena, kao što ju je objavio svojim slugama, prorocima.”¹

GSAM 126Anđeo, simbol ljudskih glasnika

GSAM 126.2Kao što je već pokazano, djelo propovijedanja evanđelja povjereno je čovjeku, a Gospod je obećao svoj blagoslov na to sredstvo sve do “kraja svijeta”.² Dakle, anđeo koji donosi ovu poruku mora biti simbol poruke o vremenu koja će se propovijedati stanovnicima zemlje. Poruka se objavljuje iz knjige koja je “otvorena”, što jasno implicira da je nekada bila zatvorena. Ti su glasnici cijenjeni od Boga; jer “duga”, znak Božjeg saveza, nad njima je, i oni stoje odjeveni u svjetlost Božje slave te objavljuju poruku autoritetom Stvoritelja svega. Ono što se ovdje objavljuje jest poruka o vremenu, nekada “zapečaćena”, a sada objavljena iz “otvorene” knjige.

GSAM 127.1U prethodnim je poglavljima dokazano da je Gospod označio vrijeme kada bi svjetlo trebalo biti dano u vezi sa završetkom velikog proročanskog razdoblja — dvije tisuće tristo dana — koje vodi do istražnog suda; da je proročanstvo da će se znanje povećati točno ispunjeno uspostavljanjem mnogih kojima je on otkrio to svjetlo; i da je također odredio vrijeme kada se treba naučiti “prispodoba o smokvi”, podižući tada i ondje svoje učitelje da krenu i objave tu prispodobu svijetu. Podjednako je točno odredio trenutak kada poruka o vremenu treba dosegnuti svoj silni vapaj, i jednako je točno to i ispunjeno.

GSAM 127Snažni vapaj prve poruke

GSAM 127.2Vrijeme kada je trebao odjeknuti snažni vapaj ove objave pitanje je od interesa. Ovdje je postavljeno između zvuka šeste i sedme trube, što se može vidjeti ne samo po njegovom položaju u biblijskom zapisu, nego i po samoj objavi, koja kaže: “U danima glasa sedmog anđela, kada on počne trubiti, tajna Božja bit će dovršena, kao što je objavio svojim slugama, prorocima.” To je konačan dokaz da se vrijeme objavljeno u ovoj poruci proteže do zvuka sedme trube.

GSAM 127Vrijeme glasnog poziva

GSAM 127.3Kad sedmi anđeo zatrubi, čitamo da je “otvoren hram Božji na nebu i u njegovu se hramu vidio Kovčeg saveza.”³ U službi zemaljskog svetišta, prostorija koja je sadržavala Kovčeg — najsvetije mjesto — otvarala se samo jednom godišnje; to je bilo na Dan pomirenja i u svrhu brisanja grijeha — čišćenja svetišta. Vrijeme o kojem su proroci govorili, kada bi Krist trebao izvršiti ovo djelo čišćenja, jest na kraju dvije tisuće tristo dana.⁴ Također je navedeno da kada sedmi anđeo zatrubi, glasovi na nebu kažu da je došlo vrijeme da se mrtvi sude.⁵

GSAM 128.1Ovaj proročki simbol iz Otkrivenja 10 prikazuje vrijeme kada će ova poruka odjeknuti “glasnim glasom”, a naposljetku “kao kad lav riče”. Vrijeme kada je, prema ovom proročanstvu, poruka trebala dosegnuti svoj “glasni vapaj” proteže se od kraja šeste trube do kraja tog proročkog razdoblja koje vodi do čišćenja svetišta, drugim riječima, do kraja dvije tisuće tristo dana. Prve četiri trube ispunile su se u ratovima Gota, Vandala, Huna itd., koji su podijelili Zapadni Rim na deset dijelova ili kraljevstava.

GSAM 128Peta truba

GSAM 128.2Peta truba prikazuje uspon muhamedanizma sa svojim oblakom zabluda, ali osobito razdoblje od “pet mjeseci”, odnosno stotinu i pedeset doslovnih godina od vremena kada su “imali kralja nad sobom”. 27. srpnja 1299. Osman, osnivač Osmanskog Carstva, napao je područje Nikomedije. Od tog vremena Osmanlije su uznemiravali i “mučili” Istočno Rimsko Carstvo sve do 27. srpnja 1449., sto pedeset godina od zvučenja pete trube. U to su vrijeme Turci došli sa svojim silama protiv samog grada Konstantinopola, koristeći barut u ratovanju; i iz teškog topa, za čije je povlačenje, kako kaže povjesničar Gibbon, bilo potrebno šezdeset volova, ispaljivali su velike stijene na zidine Konstantinopola.

GSAM 128Završetak šeste trube

GSAM 128.3Otprilike u to vrijeme umro je Ivan Paleolog, kojega povjesničari smatraju posljednjim grčkim carem. Constantine Decozes bio je zakoniti nasljednik prijestolja, ali kaže se da su ga strahovi od Murata, turskog sultana koji je vodio rat protiv njega, naveli da zatraži dopuštenje od Murata da se popne na prijestolje. Takav čin gotovo bi se mogao smatrati odricanjem od prijestolja u korist Turaka. Zapravo, vrlo brzo Osmanlije su došle u posjed grada Konstantinopola i Istočnog Rimskog Carstva. Tako su (politički) “ubili” to carstvo koje su prije “mučili”. Trebali su ga “ubiti” na “sat vremena, i dan, i mjesec, i godinu”.

GSAM 129.1Ako ovo uzmemo kao proročansko vrijeme, dan za godinu, koliko bi to bilo vremena? Problem je jednostavan: godina – 360 dana ili godina; mjesec – 30 dana ili godina; i jedan dan, jedna godina – ukupno 391 dan ili, doslovno, 391 godina. Budući da je sat simbol dvadeset četvrtog dijela dana, to bi bilo pola mjeseca, odnosno petnaest dana. Cijelo razdoblje muslimanske neovisne vlasti nad teritorijem Istočnog Rimskog Carstva stoga bi trajalo 391 godinu i 15 dana. To, zbrojeno s 27. srpnja 1449., dovodi nas do 11. kolovoza 1840. kao datuma završetka razdoblja turske neovisnosti, kako je navedeno pod šestim zvukom trube.

GSAM 129Dr. Josiah Litch predviđa pad Osmanskog Carstva

GSAM 129.2Godine 1838. dr. Josiah Litch iz Philadelphije, Pennsylvanija, nakon što je prihvatio istinu koju je iznio William Miller, pridružio se radu na širenju poruke. Pripremio je članke za javni tisak o temi sedam truba Otkrivenja. Zauzeo je čvrst stav da će šesta truba prestati trubiti i da će Otomansko carstvo pasti 11. kolovoza 1840. te da će to svijetu dokazati da jedan dan u simboličkom proročanstvu predstavlja jednu godinu stvarnog vremena.

GSAM 129.3Neka su se braća, čak i ona koja su s njim vjerovala u to, tresla od straha zbog ishoda “ako se to ne bi ostvarilo”, kako je on rekao. To ga, međutim, nije obeshrabrilo, već je nastavio dalje čineći sve što je mogao kako bi proširio svoje stavove o turskom pitanju. Javni časopisi proširili su njegovu tvrdnju o toj temi. Društva nevjernika raspravljala su o tom pitanju na svojim sastancima i govorila: “Evo čovjeka koji se na nešto odvažuje, i ako se ova stvar ostvari onako kako on kaže, to će bez sumnje potvrditi njegovu tvrdnju da jedan dan u proročanstvu simbolizira godinu, da dvije tisuće tristo dana predstavlja toliko godina te da će one završiti 1844. godine.”

GSAM 130.1Objavljivanje Litchova predavanja izazvalo je opće uzbuđenje te su tisuće ljudi tako pozvane da prate razrješenje poteškoća koje su nastale između Mehmeda Alije, paše egipatskog, i turskog sultana. Stotine su govorile: “Ako se ova stvar razriješi onako kako je doktor ustvrdio, to će potvrditi načelo ‘dan-godina’ u tumačenju simboličkog vremena i mi ćemo postati adventisti.”

GSAM 130Turski sultan u ratu s egipatskim pašom

GSAM 130.2Nekoliko godina prije 1840. sultan je bio upleten u rat s Mehemetom Alijem, pašom egipatskim. Godine 1838. sukob između sultana i njegovog egipatskog vazala na neko je vrijeme bio obuzdan utjecajem stranih veleposlanika. Međutim, 1839. godine neprijateljstva su ponovno započela i trajala su sve dok u općoj bitci između sultanskih i Mehemedovih vojska sultanova vojska nije bila potpuno razbijena i uništena, a njegovu flotu Mehemed nije zauzeo i odveo u Egipat. Sultan je bio toliko slomljen da je, kada je rat ponovno započeo u kolovozu, imao samo dva ratna broda prve klase i tri fregate kao tužne ostatke nekada moćne turske flote. Mehemet je odlučno odbio predati tu flotu i vratiti je sultanu, te je izjavio da će je spaliti ako mu sile pokušaju oduzeti. U takvom su stanju stvari bile kada su se 1840. godine Engleska, Rusija, Austrija i Pruska umiješale i odlučile riješiti problem; jer je bilo očito da bi, da se ostavi po strani, Mehmed uskoro postao gospodar sultanova prijestolja.

GSAM 131Intervencija savezničkih sila

GSAM 131.1“Sultan je prihvatio ovu intervenciju savezničkih sila i time dobrovoljno prepustio rješavanje pitanja u njihove ruke. Konferencija tih sila održana je u Londonu, a šejk Effendi Bey Likgis bio je nazočan kao osmanski punomoćnik. Sastavljen je ultimatum koji je trebao biti predočen paši egipatskom, prema kojem mu je sultan trebao ponuditi nasljednu upravu nad Egiptom i cijelim onim dijelom Sirije koji se proteže od zaljeva Sues do jezera Tiberijskog, zajedno s pokrajinom Akre, doživotno; a on je, sa svoje strane, trebao evakuirati sve ostale dijelove sultanovih posjeda koje je tada okupirao i vratiti osmansku flotu. U slučaju da odbije ovu ponudu sultana, četiri sile trebale su preuzeti stvar u svoje ruke i upotrijebiti druga sredstva kako bi ga natjerale na poslušnost, prema vlastitom nahođenju.

GSAM 131.2“Bilo je očito da će, čim ovaj ultimatum dospije u ruke Mehemetu Aliju, stvar zauvijek izmaknuti kontroli prvog [sultana], a rješavanje njegovih poslova od tog će trenutka biti u rukama stranih sila.

GSAM 131Proročanstvo se ispunilo — kraj turske neovisnosti

GSAM 131.3“Sultan je poslao Rifata Beja državnim parobrodom u Aleksandriju da paši uruči ultimatum. Ultimatum mu je uručen, a on ga je preuzeo u svoje ruke 11. kolovoza 1840.! Istoga dana sultan je uputio bilješku veleposlanicima četiriju sila, pitajući koji plan treba usvojiti u slučaju da paša odbije udovoljiti uvjetima ultimatuma; na što su mu odgovorili da je sve predviđeno i da nema potrebe da se uznemiruje zbog bilo kakve nepredviđene situacije koja bi se mogla pojaviti. Toga dana završilo je razdoblje od tristo devedeset i jedne godine i petnaest dana predviđeno za trajanje osmanske moći; a gdje je bila sultanova neovisnost?—Nestala!”⁶

GSAM 132.1Od tog dana do danas sultan je morao djelovati pod diktatom sila i gledati raspad svoga kraljevstva, dok je ono, komad po komad, pripadalo njima.

GSAM 132Razbuđeno javno zanimanje za proročanstvo

GSAM 132.2Ovo zapanjujuće ispunjenje proročanstva imalo je ogroman utjecaj na javno mnijenje. Pojačalo je interes naroda za slušanje o ispunjenim proročanstvima i onima koja se ispunjavaju. Dr. Litch je rekao da je u roku od nekoliko mjeseci nakon 11. kolovoza 1840. primio pisma od više od tisuću istaknutih nevjernika, od kojih su neki bili vođe klubova nevjernika, u kojima su naveli da su odustali od borbe protiv Biblije i prihvatili je kao Božje objavljivanje čovjeku. Neki od njih su se u potpunosti obratili Bogu, a brojni su od njih postali sposobni govornici u velikom pokretu za drugi dolazak. Neki su se Dr. Litchu ovako izrazili: “Tvrdili smo da tumači proročanstva citiraju iz ustajalih stranica povijesti kako bi potkrijepili svoje tvrdnje o ispunjenju proroštava; ali u ovom slučaju imamo žive činjenice pred svojim očima.”

GSAM 132.3Da bih ilustrirao kako je upravo pri kraju šeste trube poruka o dolasku počela ići “glasnim glasom”, navest ću jedan slučaj koji mi je ispričao jedan od sudionika u toj poruci.

GSAM 132.4Godine 1840. E. C. Williams, veliki proizvođač šatora i jedara iz Rochestera u saveznoj državi New York, prihvatio je poruku i pozvao pastore Millera i Himesa da dođu u Rochester i govore tisućama ljudi iz tog grada. Odgovorili su da nemaju novca potrebnog za najam dvorane dovoljne veličine da primi sve ljude. On je odgovorio: “Imam kružni šator promjera 120 stopa. Postavit ću ga, namjestiti i brinuti se za njega, besplatno. Dođite i objavite poruku.” “Došli su,” rekao mi je, “i šator nije mogao primiti ni pola onih koji su došli slušati, pa sam dodao spojnicu dugu četrdeset stopa, čime je šator postao veličine 160 x 120 stopa. Taj je šator svakodnevno bio ispunjen ljudima, a stotine su se gužvale izvana, svi željni čuti riječ.”

GSAM 133Stotine propovijedaju poruku

GSAM 133.1Kako bi se udovoljilo rastućem interesu, ljeti su se koristili veliki šatori, a u šumarcima su se održavala okupljanja. Zimi su se koristile neke od najvećih crkvenih zgrada i javnih dvorana, a sve su bile krcate zainteresiranim slušateljima. Pastoru Milleru, koji je do 1840. godine stajao “gotovo sam” u objavljivanju poruke, sada se pridružilo oko tristo ljudi u javnom proglašenju završetka razdoblja od dvije tisuće tristo dana i u uzviku: “Više neće biti vremena” i “Došlo je vrijeme njegova suda.” Tako vidimo kako je, kada je došlo Gospodnje vrijeme da poruka krene u svoj svjetski napredak, njegova riječ ispunjena i milijuni su bili potaknuti željom da čuju taj poziv.

GSAM 133.2Ono što je vrijedilo za pokret u Americi vrijedilo je i u drugim zemljama. Od godine 1840., umjesto da samo nekoliko pojedinaca širi svoje publikacije, desetine su, takoreći, iskočile u prvi plan kako bi proglasile taj vapaj. U Engleskoj je sedamsto propovjednika samo iz Crkve Engleske propovijedalo tu poruku, da ne spominjemo desetke drugih koji su bili uključeni u isti posao. U više od dvadeset različitih vodećih naroda svijeta poruka se širila s takvim žarom da je promatrač mogao reći: “Ovaj je narod strašno ozbiljan.”