Poglavlje 16 — Poruka trećeg anđela

GSAM 247.1“Treći anđeo išao je za njima, govoreći glasnim glasom: Ako tko obožava zvijer i njezin lik i primi njezin žig na čelo ili na ruku, taj će piti vino gnjeva Božjega, koje je nerazrijeđeno izliveno u čašu njegove gnjevnosti; i bit će mučen ognjem i sumporom pred svetim anđelima i pred Jaganjcem; i dim njihove muke uzlazi na vječne vjekove: i nemaju mira danju ni noću, oni koji štuju zvijer i njezin lik, i svatko tko prima žig njezina imena. Ovdje je ustrajnost svetaca: ovdje su oni koji čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.”¹

GSAM 247Najozbiljnije upozorenje u Bibliji

GSAM 247.2Ovo je najsvečanije upozorenje koje Biblija sadrži i sigurno je da zapis o povijesti našeg svijeta ne pruža nikakvo svjedočanstvo da je ova poruka u prošlosti čuta. Činjenica da se dokazalo kako prvi i drugi anđeo iz ovog niza pripadaju sadašnjem naraštaju najjasnije potvrđuje da ova poruka ne pripada prošlim dobima.

GSAM 247.3Rekao je pastor J. V. Himes 1847. godine:—

GSAM 247.4“Četrnaesto poglavlje [Otkrovenja] predstavlja zapanjujući vapaj koji tek treba odjeknuti kao upozorenje čovječanstvu u onom času snažne kušnje. Stihovi 9-11. Osim ovoga, u Božjoj knjizi ne može se naći prijetnja gnjevom tako strašna. Zar to ne implicira snažnu kušnju, kad je potrebna tako strašna opomena?”²

GSAM 248Otvoren hram—vidi se Kovčeg

GSAM 248.1J. N. Andrews je o ovoj poruci rekao: “Otvaranje najsvetijeg od svih prostora u nebeskom hramu, kojim se vidi Kovčeg, događaj je koji se zbiva pod zvukom sedmog anđela. I kako se služba našeg velikog Velikosvećenika na kraju dvije tisuće tristo dana premješta u taj odjeljak, razumijemo da je otvaranje hrama označeno završetkom tog razdoblja, kako je predstavljeno objavom prvog anđela. Ulazak našeg Velikog svećenika u najsvetije mjesto da služi pred Božjim kovčegom usmjerava pažnju crkve na Božje zapovijedi koje se nalaze u tom kovčegu. Božje zapovijedi od tada sjaje iz nebeskog svetišta.

GSAM 248Promjena subote

GSAM 248.2“Činjenica je neosporna da je četvrta zapovijed prije nekoliko stoljeća promijenjena iz Gospodnjeg dana odmora u poganski blagdan nedjelje. Ta je promjena učinjena izričito u suprotnosti sa Svetim pismom, koje svugdje priznaje sedmi dan kao jedinu tjednu Gospodnju subotu. Izvršio ju je veliki otpadnik, za kojega je Daniel predvidio da će ‘namisliti promijeniti vremena i zakone.’ Ta je sila u suštini ista kao zvijer kojoj će se sav svijet klanjati. I činjenica je od dubokog interesa da se ova zapovijed, dugo vremena gažena, sada opravdava i da Božji narod počinje je čuvati zajedno s devet drugih. Hvala Bogu što priprema ostatak za njihov konačni sukob sa zmajem i za ulazak kroz vrata u sveti grad. Otkrivenje 12,17; 22,14. Potvrda četvrte zapovijedi, u suprotnosti sa subotom apostazije, i propovijedanje svih Božjih zapovijedi upečatljiv je dokaz da je sada razdoblje strpljenja svetaca i upozorenja trećeg anđela.”³

GSAM 249.1U prethodnim je poglavljima pozornost usmjerena na prvu i drugu od tih poruka, kako su se ispunile u velikoj objavi drugog dolaska sve do 22. listopada 1844. Sveto pismo na početku ovog poglavlja glasi: “Treći anđeo je išao za njima”, to jest, išao je za prvim i drugim anđelom. Možda će biti zanimljivo, u tom kontekstu, usmjeriti pozornost na nastanak treće poruke.

GSAM 249Prvi adventistički subotari

GSAM 249.2Tijekom “ponoćnog vapaja”, 1844. godine, Gospod je počeo usmjeravati umove svoga naroda na održavanje subote sedmog dana. Ova je doktrina među adventistima nastala na sljedeći način: Rachel Preston, baptistkinja sedmog dana, preselila se u Washington, N.H., gdje je postojala adventistička crkva.⁴ Prihvatila je adventno učenje, a ta je crkva, sastavljena od oko četrdeset članova, kroz njezine misionarske napore prihvatila subotu četvrte zapovijedi. To je dovelo do ispitivanja o toj temi. U izdanju Cry od 5. rujna 1844. čitamo: “Mnoge osobe duboko su zaokupljene pitanjem navodne obveze poštivanja sedmog dana.” Ova je izjava bila sadržana u uvodniku, u kojem je učinjen slab pokušaj da se utvrde tvrdnje o poštovanju nedjelje. Tema je nastavljena u broju od 12. rujna, gdje nalazimo sljedeću značajnu izjavu, koja je dovela do ozbiljnog i temeljitog proučavanja od strane mnogih:—

GSAM 249Sedmi dan jedini dan određen zakonom

GSAM 249.3“Prošlog tjedna došli smo do ovog zaključka: ne postoji određeni dio vremena koji kršćani po zakonu moraju odvojiti kao sveto vrijeme. Ako je ovaj zaključak netočan, onda smatramo da je sedmi dan jedini dan čije je obilježavanje propisano zakonom.”

GSAM 250Esej T. M. Preblea

GSAM 250.1Pažnja adventista kao cjeline bila je usmjerena na pitanje subote esejem o toj temi T. M. Preblea, datiranim 13. veljače 1845., a objavljenim u časopisu Hope of Israel, Portland, Maine, 28. veljače 1845. Nakon što je izložio tvrdnje o biblijskoj suboti i činjenicu da je ona velikom apostazijom promijenjena u nedjelju, on primjećuje: “Tako vidimo ispunjenje Daniela 7,25, malog roga koji mijenja ‘vrijeme i zakone’. Stoga mi se čini da su svi koji drže prvi dan za subotu papini čuvari nedjelje i Božji kršitelji subote.”⁵

GSAM 250J. B. Cook o pitanju subote

GSAM 250.2Ubrzo nakon toga u tisku se pojavio članak J. B. Cooka u kojem je pokazao da ne postoji biblijski dokaz za držanje nedjelje kao subote te je upotrijebio ovaj sažet izraz: “Tako se lako oduzima sav vjetar iz jedara onima koji plove, možda i nesvjesno, pod papinskom subotnjom zastavom.”

GSAM 250.3Iako je poštivanje subote kod ova dva čovjeka bilo kratkog vijeka, pokrenuli su lavinu koja se nije mogla lako zaustaviti. Krilati izrazi “papini čuvari nedjelje”, “Božji kršitelji zapovijedi” i “plovidba pod papinskom subotnjom zastavom” bili su na usnama stotina ljudi koji su žudjeli saznati istinu o toj temi. To je privuklo pozornost pastora Josepha Batesa iz Fairhavena u Massachusettsu, koji je prihvatio subotu 1845. godine.

GSAM 250Joseph Bates prihvaća subotu

GSAM 250.4Njegovo je iskustvo bilo sljedeće: čuvši za zajednicu u Washingtonu, N.H., koja je održavala subotu, odlučio je posjetiti tu crkvu i vidjeti o čemu se radi. Tako je i učinio te je, proučivši temu s njima, uvidio da su u pravu i odmah prihvatio svjetlo o pitanju subote. Po povratku u New Bedford, Mass., na mostu između New Bedforda i Fairhavena susreo je istaknutog brata koji mu je prišao i upitao: “Kapetane Bates, kakve su vijesti?” Pastor Bates je odgovorio: “Vijest je da je sedmi dan subota Gospoda, Boga našega.” “Dobro”, rekao je čovjek, “otići ću kući, pročitati svoju Bibliju i provjeriti to.” Tako je i učinio, i kad su se sljedeći put sreli, taj je brat prihvatio istinu o suboti i pridržavao se te istine.

GSAM 251Prva knjiga o suboti

GSAM 251.2Pastor Bates odmah je počeo propovijedati tu istinu od države do države. Uskoro je uvidio da bi mu knjiga, ili čak letak, o pitanju subote bila velika pomoć u njegovu radu te ga je potaknuo Duh Božji da napiše i objavi nešto o toj temi. Ali kako to učiniti bez novca, bilo je pitanje, jer sve što je imao bio je njujorški šiling (dvanaest i pol centi). Možda će čitatelju biti zanimljivo čuti njegovo iskustvo u toj stvari baš onako kako mi ga je ispričao 1855. godine.

GSAM 251Četiri funte brašna

GSAM 251.3Rekao je da je, dok je bio u molitvi pred Bogom, odlučio napisati knjigu i osjećao se uvjerenim da će se otvoriti put za njezino objavljivanje. Stoga je sjeo za svoj stol, s Biblijom i konkordancijom, da započne svoj rad. Otprilike sat vremena kasnije, gospođa Bates ušla je u sobu i rekla: “Joseph, nemam dovoljno brašna da dovršim pečenje”, i u isto je vrijeme spomenula neke druge sitne potrepštine koje su joj bile potrebne. “Koliko vam još treba brašna?” upitao je kapetan Bates. “Otprilike četiri funte”, bio je njezin odgovor. “Dobro”, rekao je on. Nakon što je ona napustila sobu, otišao je u obližnju trgovinu, kupio četiri funte brašna i ostale potrepštine, donio ih kući i ponovno sjeo za svoj pisaći stol. Ubrzo je ušla gospođa Bates, vidjela stvari na stolu i uzviknula: “Odakle ovo brašno?” “Pa”, rekao je kapetan, “zar nema dovoljno? Rekli ste da želite četiri funte.” “Da”, rekla je ona, “ali odakle ste ih nabavili?” “Kupio sam ih”, rekao je; “zar to nije količina koja vam je trebala za pečenje?” “Da”, nastavila je gospođa Bates, “ali jeste li vi, kapetane Bates, čovjek koji je plovio brodovima iz New Bedforda po cijelom svijetu, otišli i kupili četiri funte brašna?” “Da, zar to nije količina koja vam je trebala da dovršite pečenje?” “Da”, rekla je gospođa Bates, “ali jeste li kupili četiri funte(!) brašna?”

GSAM 252Jedanaest tisuća dolara potrošeno za istinu

GSAM 252.1Ubrzo je uslijedio još jedan ispit. Kad je kapetan Bates napustio more, prodao je svoj udio u brodu za 11.000 dolara, ali sada je potrošio sve što je imao kako bi unaprijedio stvar istine. Do tada gospođa Bates nije znala za njegov stvarni financijski položaj, ali osjećao je da je sada mora o tome obavijestiti, pa je mirno rekao: “Ženo, za te sam stvari potrošio posljednji novac koji imam na svijetu.” S gorkim jecajima gospođa Bates upitala je: “Što ćemo sada raditi?” Kapetan se digao i, sa svim dostojanstvom kapetana koji upravlja svojim brodom, rekao: “Napisat ću knjigu; distribuirat ću je i širiti ovu istinu o Suboti pred svijetom.” “Pa dobro”, reče gospođa Bates kroz suze koje su je zasljepljivale, “od čega ćemo živjeti?” “Gospod će otvoriti put”, bio je nasmijani odgovor kapetana Batesa. “Da”, reče gospođa Bates, “Gospod će otvoriti put! To ti uvijek govoriš”, i, prasnuvši u plač, izašla je iz sobe.

GSAM 252Neočekivana opskrba

GSAM 252.2Nakon što je kapetan Bates nastavio s radom pola sata, dođe mu na pamet da ode na poštu, jer je tamo za njega bilo pismo. Otiđe i doista, tamo je bilo pismo. U to je vrijeme poštarina za pisma iznosila pet centi, a uplata poštarine unaprijed je bila neobavezna. Autor ovog pisma iz nekog razloga nije platio poštarinu. I opet se kapetan Bates osjećao poniženo jer je morao reći poštanskom upravitelju, gospodinu Drewu, kojega je dobro poznavao, da ne može platiti poštarinu jer nema novca; ali je rekao: “Smijem li vidjeti odakle je?” “Ponesi ga”, rekao je poštanski upravitelj, “i plati neki drugi put.” “Ne”, reče kapetan, “neću iznositi pismo iz ureda dok se ne plati poštarina.” Dok je držao pismo u ruci, reče: “Mislim da u ovom pismu ima novca”, i okrećući se poštanskom upravitelju, upita: “Možete li ga, molim vas, otvoriti? Ako u njemu ima novca, možete uzeti poštarinu; ako ne, neću ga čitati.” Poštanski upravitelj je udovoljio njegovom zahtjevu i gle čuda! U pismu se nalazila novčanica od deset dolara. Čitajući, otkrio je da je pismo bilo od osobe koja je napisala da ju je Gospod toliko snažno uvjerio da je pastoru Batesu potreban novac da mu ga je žurno poslala, a u žurbi je vjerojatno zaboravila platiti poštarinu.

GSAM 253.1Nakon što je platio poštarinu, otišao je u trgovinu mješovitom robom, kupio bačvu brašna za 4 dolara, uz krumpir, šećer i druge nužne potrepštine. Dok je davao upute gdje da se roba isporuči, rekao je: “Vjerojatno će žena reći da to nije za ovdje, ali ne obraćajte pažnju na to što govori; istovarite robu na prednji trijem.”

GSAM 253.2Zatim je otišao u tiskaru i dogovorio tisak tisuću primjeraka brošure od oko sto stranica, uz dogovor da, kako se tekst bude dostavljao, tiskari trebaju složiti tekst za tisak što je brže moguće i slati mu probne otiske. Trebalo je platiti rad onoliko brzo koliko se dobije novac, a knjige se ne smiju iznositi iz tiskare dok se svi računi ne podmire.

GSAM 253.3Kapetan Bates je dobro znao da mu nitko nije dužan novac, ali smatrao je svojom dužnošću napisati ovu knjigu, vjerujući da će Gospod potaknuti srca ljudi da pošalju novac kada bude potreban. Nakon što je kupio papir, pera itd., čime je dao vremena da kućne potrepštine stignu prije njega, otišao je na kraj ulice koja vodi do njegove kuće. Kad je vidio da su stvari ondje, ušao je u kuću kroz stražnji ulaz i ponovno sjeo za svoj stol. Gospođa Bates je ušla i uzbuđeno rekla: “Josipe, samo pogledaj na prednji trijem! Odakle je to došlo? Došao je tovarac i htio to istovariti. Rekla sam mu da to ne pripada ovamo, ali on je to svejedno istovario.” “Pa,” reče kapetan Bates, “valjda je u redu.” “Ali,” reče gospođa Bates, “odakle je to došlo?” “Pa,” reče kapetan, “Gospod je poslao.” “Da”, rekla je gospođa Bates, “Gospod je to poslao; to ti uvijek kažeš.” Tada je predao pismo svojoj ženi, govoreći: “Pročitaj ovo i znat ćeš odakle je.” Ona ga je pročitala, ponovno se povukla u drugu sobu da zaplače, ali ovaj put je plakala drugačije nego prvi put; a kad se vratila, ponizno je od njega zatražila oprost zbog svoje nevjere.

GSAM 254Novac za knjigu

GSAM 254.1Kako je napredovao posao pisanja i tiska, kapetan Bates je s vremena na vrijeme primao novac poštom i na druge načine, ponekad od osoba koje nikada nije upoznao. Kako je novac stizao, prosljeđivao se tiskarima i uračunavao se na račun za knjige. Napokon je došao dan kada su sve knjige bile otisnute, a iz izvora od kojeg brat Bates nije očekivao, preostali iznos na računu je podmiren; tako da se distribucija knjiga nije odgodila ni za jedan dan.

GSAM 254Posljednji račun plaćen

GSAM 254.2H. S. Gurney iz Memphisa u Michiganu rekao mi je u ožujku 1884. da je on, u jutro kad je dovršena knjiga pastora Batesa, primio 100 dolara po zastarjeloj zadužnici od čovjeka koji je izjavio da mu nikada neće platiti. Primivši taj novac, smatrao je zadovoljstvom potrošiti dio njega na plaćanje posljednjeg računa za traktat o suboti pastora Batesa. “Ali”, rekao je gospodin Gurney, “Brat Bates do dana svoje smrti nije znao tko je platio preostali dio računa za knjigu.” Činilo se da ovo iskustvo pastora Batesa u tiskanju istine o suboti našem narodu od samog početka objavljivanja istine o pitanju subote poručuje: “Idite naprijed u ovom poslu i očekujte da će Božja providnost otvoriti put kako budete napredovali.”

GSAM 255Pastor Bates skeptičan prema vizijama

GSAM 255.1Sljedeća izjava, skraćena iz djela Life Sketches, pokazat će kako su dar proroštva i reforma subote bili sjedinjeni:—

GSAM 255.2Dok je 1846. godine bila u posjetu New Bedfordu u Massachusettsu, gospođica Harmon upoznala je pastora Josepha Batesa. On je rano prihvatio adventnu vjeru i bio je aktivan radnik u djelu. Bio je istinski kršćanski gospodin, uljudan i ljubazan. Gospođicu Harmon tretirao je nježno kao da mu je vlastito dijete. Prvi put kad ju je čuo kako govori, pokazao je dubok interes, a nakon što je prestala, ustao je i rekao: “Ja sam sumnjičavi Toma. Ne vjerujem u vizije. Ali kad bih mogao povjerovati da je svjedočanstvo koje je sestra večeras iznijela doista Božji glas za nas, bio bih najsretniji čovjek na svijetu. Moje je srce duboko dirnuto. Vjerujem da je govornica iskrena, ali ne mogu objasniti kako joj je pokazano ono čudesno što nam je ispričala.”

GSAM 255Gospođica Harmon prihvaća subotu

GSAM 255.3Pastor Bates je držao subotu i naglašavao njezinu važnost. Gospođica Harmon tada nije osjećala njezinu važnost i mislila je da pastor Bates griješi što se više zadržava na četvrtoj zapovijedi nego na ostalih devet. Ali Gospod joj je dao pogled na nebesko svetište. Hram Božji otvorio se na nebu i pokazan joj je Kovčeg Božji s pokrovom milosrđa na njemu. Dva su anđela stajala, jedan na svakom kraju Kovčega, s raširenim krilima nad Poklopcem milosrđa i okrenuta licem prema njemu. Njezin anđeo pratitelj joj je objasnio da to predstavlja svu nebesku vojsku koja s pobožnim strahopoštovanjem gleda prema Božjem zakonu napisanom Božjim prstom. Isus je podigao poklopac Kovčega i ona je ugledala kamene ploče na kojima je bilo napisano Deset zapovijedi. Bila je zadivljena kad je vidjela četvrtu zapovijed u samom središtu deset zapovijedi, okruženu nježnim vijencem svjetlosti. Anđeo je rekao: “To je jedina od deset zapovijedi koja definira živoga Boga koji je stvorio nebo i zemlju i sve što je na njima. Kad su položeni temelji zemlje, tada je položen i temelj subote.” Prikazano joj je da da se prava subota poštovala, nikada ne bi bilo nevjernika ni ateista. Poštivanje subote spasilo bi svijet od idolopoklonstva.

GSAM 256.1Četvrta zapovijed je zgažena, stoga smo pozvani popraviti pukotinu u zakonu i zauzeti se za potlačenu subotu. Čovjek bezakonja, koji se uzdigao iznad Boga i mislio promijeniti vremena i zakone, doveo je do promjene subote sa sedmog na prvi dan u tjednu. Time je napravio pukotinu u Božjem zakonu.

GSAM 256.2Neposredno prije velikog dana Božjega šalje se poruka da se upozori narod da se vrati svojoj odanosti Božjem zakonu koji je Antikrist srušio. Na kršenje zakona mora se skrenuti pozornost poučavanjem i primjerom. Također joj je pokazano da treći anđeo iz Otkrivenja 14., koji propovijeda Božje zapovijedi i Isusovu vjeru, predstavlja narod koji prima tu poruku i podiže glas upozorenja svijetu da čuva Božje zapovijedi i njegov zakon kao zjenicu oka, te da će kao odgovor na to upozorenje mnogi prihvatiti Gospodnju subotu.⁶

GSAM 256.3Ovo iskustvo gospođice Harmon i pastora Batesa bilo je u skladu s Gospodnjim načinom djelovanja. Pastor Bates skrenuo je pozornost i gospođice Harmon i pastora Whitea na pitanje subote, predstavivši im iz Svetog pisma zahtjeve nepromjenjivog Božjeg zakona. Iako je gospođica Harmon bila blagoslovljena posebnim očitovanjima od Gospoda oko osamnaest mjeseci, ništa o ovoj temi joj prije nije bilo pokazano. Sada je došlo Gospodnje vrijeme, jer su se vjernici podizali da čuvaju njegov zakon, da im se prenese svjetlo kroz dar proroštva i tako je, po njegovom vlastitom načinu djelovanja, poruka trećeg anđela, “zapovijedi Božje i svjedočanstvo Isusa Krista”, objedinjena.

GSAM 257Početak poruke trećeg anđela

GSAM 257.1Od tog vremena poruka trećeg anđela, povezana s drugim dvjema porukama, počela se propovijedati. Istina o suboti, povezana s Božjom arkom i svjetlom koje se razvijalo u vezi sa svetištem, potvrdila je ono što je prethodno bilo pokazano — da je prijašnji adventni pokret bio ispravan i po Gospodnjem poretku. Sada su mogli puno bolje nego prije razumjeti značenje “tri stube koje vode na stazu prema gradu Božjem”.

GSAM 257Pastor Bates prihvaća vizije kao od Boga

GSAM 257.2U mjesecu studenom 1846. godine održana je konferencija u Topshamu, Maine, na kojoj je bio i pastor Bates. Na tom je sastanku gospođa White (ranije je spomenuto vjenčanje gospođice Harmon s pastorom Jamesom Whiteom) imala viziju koja je bila razlog što je pastor Bates u potpunosti postao uvjeren u njihovo božansko podrijetlo. Bio je čovjek koji je pedeset godina plovio morem, obnašajući sve dužnosti, od kabinskog dječaka do kapetana i vlasnika brodova. Njegovo razumijevanje astronomije bilo je takvo da je, kako mi je rekao, mogao vrlo točno odrediti svoju poziciju na moru, što se tiče geografske širine i dužine, promatranjem nebeskih tijela. Takav bi se čovjek prirodno zanimao za razgovor o astronomiji.

GSAM 257.3U razgovoru s njim ispričao mi je kako je postao uvjeren u božansko podrijetlo vizija. Rekao je da je jednog dana pokušao razgovarati s gospođom White o zvijezdama, ali je ubrzo otkrio da ona ne zna ništa o astronomiji; zapravo, kako mu je rekla, nije ni znala je li ikada gledala u knjigu o toj temi. Nije imala sklonosti razgovarati o toj temi i preusmjerila je razgovor na novu zemlju i ono što joj je o njoj bilo pokazano u viziji.

GSAM 258“Otvaranje neba”

GSAM 258.1Prethodne godine, 19. travnja 1845., Illustrated London News objavio je nešto od velikog interesa za astronome od Lorda Rossea, u vezi s čudesnim otkrićima koja je učinio svojim monstruoznim teleskopom, osobito pogled na ono što astronomi nazivaju “jazom na nebu”. Jedne večeri, na gore spomenutoj konferenciji, u kući gospodina Curtissa i u prisustvu pastora Batesa, koji još nije bio odlučan u vezi s tim pojavama, gospođa White, dok je bila u viziji, počela je govoriti o zvijezdama, dajući veličanstven opis ružičastih pojaseva koje je vidjela preko površine nekog planeta, i dodala: “Vidim četiri mjeseca.” “Oh,” rekao je pastor Bates, “gleda Jupiter!” Zatim, nakon što je napravila pokrete kao da putuje kroz svemir, počela je opisivati pojaseve i prstenove u njihovoj neprestano mijenjajućoj se ljepoti i rekla: “Vidim sedam mjeseci.”⁷ Pastor Bates je uzviknuo: “Opisuje Saturn.” Zatim je rekla: “Vidim šest mjeseci”, i odmah je započela opis “otvorenog neba”, s njegovom slavom, nazivajući ga otvorom u svjetlije područje. Pastor Bates je rekao da njezin opis daleko nadmašuje bilo koji prikaz otvorenog neba koji je ikada pročitao od bilo kojeg autora.

GSAM 258.2Dok je ona govorila i još uvijek bila u viziji, ustao je i uzviknuo: “O, kako bih volio da je Lord John Rosse večeras ovdje!” Pastor White upitao je: “Tko je Lord John Rosse?” “Oh,” rekao je pastor Bates, “on je veliki engleski astronom. Volio bih da je ovdje da čuje tu ženu kako govori o astronomiji i da čuje taj opis ‘otvaranja neba’. To nadmašuje sve što sam ikada pročitao na tu temu.” Od te večeri pastor Bates je postao potpuno uvjeren da su vizije gospođe White izvan njezina znanja i kontrole. To, kao i priroda opomene i danog poučavanja, uvjerilo ga je da su od Boga.

GSAM 259.1Ovaj fenomen na nebu, ovako opisan od strane gospođe White u toj viziji, rijetko se spominje u astronomskim spisima. Huygens, njegov prvi otkrivač, daje sljedeći opis:—

GSAM 259Slavna svjetlost u Orionovom maču

GSAM 259.2“Astronomi smještaju tri zvijezde blizu jedna druge u Orionovu maču; kad sam godine 1656. gledao onu srednju teleskopom, na njezinu mjestu pojavilo se dvanaest drugih zvijezda; među kojima se tri gotovo dodiruju, i još četiri su se pojavile, treperave kao kroz oblak, tako da je prostor oko njih izgledao mnogo svjetliji od ostatka neba, koje je, pojavljujući se posve crnkasto zbog lijepog vremena, bilo viđeno kao kroz otvor na zastoru, kroz koji se pružao slobodan pogled u drugu, svjetliju regiju.”

GSAM 259.3William Herschel o ovom otvoru na nebu kaže:—

GSAM 259.4“Ako se njezin promjer na toj udaljenosti vidi pod kutom od 10°, što je gotovo slučaj, njegova veličina mora biti posve nezamisliva. Izračunato je da mora biti dva bilijuna puta veća od Sunca.”

GSAM 259Svjetlija od Sunca

GSAM 259.5Filozof Thomas Dick ovako govori o ovoj svjetlećoj maglici:—

GSAM 259.6“Da smo smješteni tako blizu nje kao na pola udaljenosti od najbliže zvijezde, koliko god ta udaljenost bila velika, s takve bi točke prikazala sjaj približan sunčevom; a bićima na mnogo bližoj udaljenosti ispunila bi veliki dio neba i pojavila se s neizrecivim sjajem. Ali konačna svrha takvog objekta, u svim njegovim aspektima i odnosima, možda će se tek otkriti tijekom budućih doba beskonačnog postojanja; i, poput mnogih drugih objekata u dalekim prostranstvima stvaranja, u umu budi čeznutljivu želju da se vide veličanstvene i tajanstvene scene svemira malo više razotkrivene.”⁸

GSAM 260.1Pastor Bates, zaključujući članak o toj temi, rekao je:—

GSAM 260.2“Tako iz svega iznesenog svjedočanstva (a mogli bismo navesti još mnogo toga, da je potrebno) vidimo da je ovo najčudesniji i neobjašnjiv fenomen na nebu; otvor u nebu opsega više od jedanaest milijardi i tristo četrnaest [11.000.000.314] milja. Kaže slavni Huygens: ‘Nikada nisam vidio ništa slično među ostalim fiksnim zvijezdama – slobodan pogled u drugu, svjetliju regiju.’”

GSAM 260Još jedno svjedočanstvo o viziji planeta

GSAM 260.3Opet citiramo gospođu Truesdail, koja je bila prisutna prilikom davanja spomenute vizije. Ona kaže:—

GSAM 260.4“Sestra White bila je vrlo slaba zdravlja i dok su se za nju uzdizale molitve, Duh Božji sišao je na nas. Uskoro smo primijetili da nije bila svjesna zemaljskih stvari. To je bio njezin prvi pogled na planetarni svijet. Nakon što je naglas izbrojala mjesece Jupitera, a ubrzo zatim i Saturna, dala je prekrasan opis Saturnovih prstenova. Zatim je rekla: ‘Stanovnici su visok, veličanstven narod, tako različit od stanovnika zemlje. Grijeh ovdje nikada nije ušao.’ Iz nasmiješenog lica brata Batesa bilo je očito da ga brzo napuštaju njegove prethodne sumnje u pogledu izvora njezinih vizija. Svi smo znali da je kapetan Bates bio veliki ljubitelj astronomije, jer bi često locirao mnoga nebeska tijela radi našeg poučavanja. Kad je sestra White odgovorila na njegova pitanja nakon vizije, rekavši da nikada nije proučavala niti na drugi način stjecala znanje u tom području, on je bio ispunjen radošću i srećom. Hvalio je Boga i izrazio svoje uvjerenje da je ova vizija o planetima dana kako nikada više ne bi sumnjao.”⁹

GSAM 261Divlji konj iznenada ukroćen

GSAM 261.1Ubrzo nakon tog sastanka u Topshamu dogodio se još jedan upečatljiv incident u vezi s vizijama, koji ću ispričati onako kako mi ga je prenio pastor Bates:—

GSAM 261.2Pastor White je imao na raspolaganju djelomično ukroćeno ždrijebe i tržna kola s dva sjedala, koja nisu imala prednju zaštitnu dasku, već su imala stubu preko prednjeg dijela kola i željeznu stubu na rudama. Bilo je potrebno iznimno oprezno voziti ždrijebe, jer bi, ako bi uzde ili bilo što drugo dotaknulo njegove bokove, odmah bijesno udarilo kopitom, te ga je trebalo neprestano držati na zategnutim uzdama kako ne bi pobjeglo. Taj je ždrijebac pripadao osobi u čiji su dom željeli otići, a budući da je pastor White bio naviknut na rukovanje neukroćenim ždrebcima, mislio je da neće imati ozbiljnih problema s ovim. Da su, međutim, znali da je tijekom svojih divljih ispada već ubio dva čovjeka, jednoga smrskavši o stijene uz cestu, možda bi bio manje samouvjeren.

GSAM 261.3Ovoga puta u kočiji je bilo četvero ljudi: pastor White i njegova supruga na prednjem sjedalu te pastor Bates i Israel Damon na stražnjem. Dok je pastor White davao sve od sebe da drži konja pod kontrolom, gospođa White je razgovarala o istini, kada je sila Božja sišla na društvo i ona je odvedena u viziju, sjedeći u kočiji. U trenutku kad je uzviknula “Slava!” dok je ulazila u viziju, ždrijebac se odjednom potpuno zaustavio i spustio glavu. U istom je trenutku gospođa White ustala, dok je bila u tom stanju, i s pogledom uprtim prema gore, prešla preko prednjeg dijela kola, na grede, s rukama na stražnjici ždrijebeta. Pastor Bates je povikao pastoru Whiteu: “Ždrijebe će tu ženu udariti do smrti.” Pastor White je odgovorio: “Gospodin sada upravlja ždrijebetom; ne želim se miješati.” Ždrijebac je stajao mirno kao stari konj. Uz cestu se uzdizao nasip visok oko šest stopa, a uz ogradu je bilo travnato mjesto. Gospođa White, s pogledom još uvijek uprtim prema gore, ne pogledavši ni jednom dolje, popela se na nasip na travnato mjesto, zatim je nekoliko minuta hodala naprijed-natrag, govoreći i opisujući ljepote nove zemlje. Zatim je, s glavom u istom položaju, sišla niz nasip, prišla kolima, popela se na stepenice, stavila ruku na stražnji dio ždrijebeta i tako se popela na rude te ponovno sjela u kola. U trenutku kad je sjela na sjedalo, vizija joj je završila i u istom je trenutku konj, bez ikakvog znaka od kočijaša, krenuo i nastavio put.

GSAM 262.2Dok je gospođa White bila izvan kola, pastor White pomislio je iskušati konja i vidjeti je li doista poslušan ili ne. U početku ga je samo dotaknuo bičem; u drugo bi vrijeme konj odgovorio udarcem, ali sada nije bilo nikakvog pokreta. Zatim ga je udario prilično snažno, potom jače, i sve jače. Ždrijebe uopće nije obraćalo pažnju na udarce, već je djelovalo bezopasno poput lavova čija su usta anđeli zatvorili one noći koju je Daniel proveo u njihovoj jami. “Bilo je to svečano mjesto”, rekao je pastor Bates, “i bilo je očito da je ista Moć koja je proizvela vizije u tom trenutku ukrotila divlju narav ždrijebeta.”

GSAM 262.3Ako je ova vizija bila samo rezultat nekih njezinih tjelesnih slabosti, prirodno se nameće pitanje: je li i konj bio pogođen na isti način?

GSAM 262Svjedočanstvo Israela Damona

GSAM 262.4Ovdje ću, kao potvrdu iskaza koji mi je dao pastor Bates, navesti sljedeću izjavu:—

GSAM 262.5“Prije otprilike dvadeset godina, neposredno nakon što sam počeo poštovati subotu, Israel Damon ispričao mi je okolnosti u kojima je sestra White imala viziju dok su se on, pastor Bates i pastor White sa suprugom vozili u laganim kolima iza neposlušnog ždrijebeta. Danas sam pročitao gore navedeni opis događaja, kako ga je zapisao pastor Loughborough, i on se u potpunosti podudara s onim što mi je ispričao pastor Damon.” Potpis: “R. S. Webber, Battle Creek, Mich., 9. veljače 1891.”

GSAM 263Svjedočanstvo pastora Batesa o vizijama

GSAM 263.1Pastor Bates svoje iskustvo navodi ovako:—

GSAM 263.2“Iako u njima nisam mogao vidjeti ništa što bi bilo protivno riječi, ipak sam bio uznemiren i na velikoj kušnji, i dugo nisam htio vjerovati da je to išta više od onoga što je proizvelo produljeno oslabljeno stanje njezina tijela.

GSAM 263.3“Stoga sam tražio prilike u prisustvu drugih, kad je njezin um bio, izvan sastanaka, oslobođen uzbuđenja, da je ispitujem i unakrsno ispitujem, kao i njezine pratitelje, osobito stariju sestru, kako bih, ako je moguće, došao do istine. Tijekom njezinih brojnih posjeta New Bedfordu i Fairhavenu od tada, dok je bila na našim sastancima, viđao sam je u viziji nekoliko puta, kao i u Topshamu u Maineu; a oni koji su bili prisutni tijekom nekih od tih uzbudljivih prizora dobro znaju s kakvim sam interesom i intenzitetom slušao svaku riječ i pratio svaki pokret, kako bih otkrio prijevaru ili mesmeristički utjecaj. I zahvaljujem Bogu na prilici koju sam imao, zajedno s drugima, da svjedočim tim stvarima. Sada mogu pouzdano govoriti u svoje ime. Vjerujem da je djelo od Boga, i da je dano da utješi i ojača njegov ‘raspršeni’, ‘razderani’ i ‘oguljeni narod’, od završetka našeg djela ... u listopadu 1844. Rastreseno stanje ‘Evo, ovdje!’ i ‘Evo, ondje!’ od tog vremena iznimno je zbunilo Božji iskreni, voljni narod i iznimno otežalo onima koji nisu bili u stanju objasniti mnoge proturječne tekstove koji su im bili predstavljeni. Priznajem da sam primio svjetlo i pouku o mnogim odlomcima koje prije nisam mogao jasno razumjeti. Vjerujem da je ona samopožrtveno, iskreno i voljno Božje čedo.”¹⁰

GSAM 263.4“Autorica ne ‘crpi sadržaj’ svojih vizija ‘iz prethodnih učenja ili proučavanja.’ Kad je u prosincu 1844. primila svoju prvu viziju, ona i cijela skupina u Portlandu, Maine (gdje su tada živjeli njezini roditelji), odustali su od ‘ponoćnog vapaja’ smatrajući da je on iza njih. Tada joj je Gospodin u viziji pokazao pogrešku u koju su ona i skupina u Portlandu pali. Ona je potom ispričala svoju viziju skupini, a oni su priznali da je njihovo iskustvo iz sedmog mjeseca bilo djelo Božje.”¹¹

GSAM 264Kako se gledalo na tri poruke 1847. godine

GSAM 264.1Sljedeći navod pastora Jamesa Whitea, napisan u travnju 1847., pokazat će kako se tada gledalo na tri poruke:—

GSAM 264.2“Sve klase vjernika u drugi dolazak slažu se da anđeo prikazan u šestom i sedmom stihu ove glave (Otkrivenje 14.) predstavlja poruku dolaska crkvi i svijetu.... Djelo drugog anđela bilo je pokazati skupštini adventista da je Babilon pao. A budući da velik dio njih nije saznao tu činjenicu dok ih snaga ‘ponoćnog vapaja’ nije probudila taman na vrijeme da pobjegnu iz crkava prije nego što je došao deseti dan, proizlazi da je od sedmog mjeseca 1844. godine poruka trećeg anđela bila, i još uvijek jest, upozorenje svetima da ‘drže čvrsto,’ i da se ne vrate unatrag i ‘ne prime’ žigove kojih se djevojačka družina oslobodila tijekom vapaja drugog anđela.

GSAM 264.3“Zar prava poruka za Božji narod od sedmog mjeseca 1844. nije upravo takvo upozorenje?—Svakako jest.... Dvanaesti stih glasi: ‘Ovdje je ustrajnost svetaca: ovdje su oni koji čuvaju Božje zapovijedi i Isusovu vjeru.’ Gdje si ih vidio, Ivane?—Pa, ‘ovdje’, tijekom poruke trećeg anđela. Budući da je strpljivo vrijeme čekanja od sedmog mjeseca 1844. godine, i budući da se klasa koja čuva subotu itd. pojavila od tog vremena, jasno je da živimo u vremenu poruke trećeg anđela.”¹²