Poglavlje 14 — Zatvorena vrata

GSAM 214.1“Dok su one otišle kupovati, dođe zaručnik; i one koje su bile spremne uđoše s njim na svadbu: i vrata se zatvore.”¹

GSAM 214.2Dolazak Ženika predstavljen u ovoj paraboli nije Kristov dolazak na zemlju, nego na vjenčanje. Vjenčanje je događaj koji se odvija prije Gospodnjeg dolaska. To je izraženo u Evanđelju po Luki ovako: “Neka vam bedra budu opasana i svjetiljke upaljene; i vi budite slični ljudima koji čekaju svoga gospodara kad se vrati s vjenčanja; da, kad dođe i pokuca, odmah mu otvore.”²

GSAM 214Primanje kraljevstva nazvano brakom

GSAM 214.3Dolazak Ženika na svadbu predstavljen je u Danielu 7,13. i 14., gdje Krist dolazi k Ocu kako bi primio svoje kraljevstvo. U davna vremena dolazak kralja u njegov glavni grad kako bi preuzeo svoj tron i kraljevstvo nazivao se vjenčanjem. Taj se događaj — preuzimanje glavnog grada kao nevjeste — slavio pompom i sjajem pravog vjenčanja. Stoga, kada Krist od Oca na nebu preuzme svoje kraljevstvo, kaže se da se vjenčao sa svojom nevjestom — Novim Jeruzalemom (Otkrivenje 21,9); a to se u prispodobi naziva “vjenčanje”.

GSAM 214.4Nakon završetka dvije tisuće tristo dana, 22. listopada 1844., ljudi adventnog pokreta, koji su događaje u svom iskustvu uspoređivali sa činjenicama vezanim uz istočnjačko vjenčanje, rekli su: “Krist je ušao u vjenčanje.” Kako su dobivali jasnije svjetlo o prirodi događaja koji se trebao odviti na kraju dvije tisuće tristo dana, njihova je vjera slijedila Krista u djelu koje je započeo; tako su vjerom “ušli s njim na svadbu”.

GSAM 215“Vratit ću se”

GSAM 215.1U viziji koju je gospođica Harmon imala 1845. godine, o Kristu koji prolazi iz prvog u drugi odjel nebeskog svetišta, nalazimo ove riječi: “‘Čekaj ovdje; idem k Ocu svome da primim kraljevstvo; čuvaj haljine svoje neokaljanima i za malo ću se vremena vratiti s vjenčanja i primiti te k sebi.’ Tada se ondje gdje je Isus bio pojavila oblačna kola s kotačima nalik plamtećem ognju, okružena anđelima. Ušao je u kola i bio odveden u najsvetije, gdje je Otac sjedio.”³

GSAM 215Milost nakon što su vrata zatvorena

GSAM 215.2Čini se da zatvorena vrata ove prispodobe upućuju na događaj koji se zbiva prije stvarnog dolaska Sina Čovječjeg na oblacima nebeskim; jer nakon što su vrata zatvorena, ostale djeve dolaze i kucaju, i rečeno im je da “bdiju” jer ne znaju ni dana ni sata njegova dolaska. Opet, ova su vrata zatvorena nakon što mudre djeve uđu sa Ženikom na svadbu.

GSAM 215.3Čini se da iz izraza upotrijebljenog u ovoj paraboli o djevicama proizlazi da nakon ulaska na svadbu još uvijek postoji prilika da čak i “lude” djevice naprave prihvatljivu pripremu za susret sa Ženikom. Zapovijeđeno im je da “bdiju”. Bdjenje i čekanje su značajke povezane s istinskom pripremom za susret s Gospodinom. Stoga se čini da milosrđe nije povučeno kada se vrata u ovoj paraboli zatvore.

GSAM 215To nisu vrata iz Luke 13,25-28

GSAM 215.4U prošlosti su se događale pogreške pri poistovjećivanju vrata iz ove prispodobe s vratima spomenutima u Luki 13,25-28, gdje stoji: “Kad se gospodar kuće digne i zatvori vrata, a vi počnete stajati vani i kucati na vrata govoreći: Gospodine, gospodine, otvori nam! A on će vam odgovoriti i reći: Ne znam odakle ste.... Odlazite od mene, svi vi djelatnici nepravde. Bit će plač i škrgutanje zuba kad vidite Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe izbačene.” Iz navedenog je vrlo jasno da je, kada se ta vrata zatvore, sudbina onih koji su ostali izvan odlučena. Kraljevstvo Božje tada je došlo; jer vidjet će spasene u kraljevstvu. Suprotno tome, u prispodobi o djevicama Gospodin još nije došao u svoje kraljevstvo, nego je otišao k Ocu da primi svoje kraljevstvo.

GSAM 216Zatvorena vrata u predslikovnoj službi

GSAM 216.1Oni koji su vjerom slijedili Krista u njegovu djelu, nakon završetka razdoblja od dvije tisuće tristo dana — 22. listopada 1844. — vidjeli su da je, kada je u predslikovnoj službi došao dan pomirenja, veliki svećenik zatvorio vrata vanjske prostorije i otvorio vrata u Svetinju nad svetinjama, kako bi ondje obavio svoje djelo brisanja grijeha ispovijeđenih u svetištu; i da je tako Krist, naš veliki svećenik, zatvorio vrata vanjske odaje nebeskog hrama i otvorio onu odaju u kojoj se vidio “kovčeg njegova saveza”.⁴

GSAM 216Tko je bio u zabludi?

GSAM 216.2U to su vrijeme među adventističkim vjernicima bili oni koji još nisu primili jasno svjetlo o službi u svetištu Kristovoj, budući da njihova pozornost još nije bila usmjerena na poruku trećeg anđela. Pogriješili su poistovjećujući ta vanjska vrata svetišta sa zatvorenim vratima iz Luke 13,25-28. Međutim, to nisu bili adventisti sedmog dana. No, pokušat ćemo pokazati tko su oni bili, kako je ta doktrina nastala i koje su okolnosti dovele do takvih zaključaka.

GSAM 217.1Narodu koji se odvojio od nominalnih crkava pod objavom adventne poruke, kao i onima od kojih se tako odvojio, obraća se svjedočanstvo upućeno petoj i šestoj od sedam crkava Otkrivenja. Pouka upućena petoj, sardskoj crkvi glasi: “Zapamti dakle kako si primio i čuo, i čvrsto se drži i pokaj se. Ako dakle ne budeš bdio, doći ću na te kao lopov i nećeš znati u koji ću ti čas doći.”⁵ Iz ovih riječi je očito da su osobe kojima se ovdje obraća čule objavu Gospodnjeg dolaska. Izjavljivali su da su je primili, ali su je sada namjeravali odbaciti.

GSAM 217Filadelfijska crkva

GSAM 217.2Filadelfijska crkva, šesto stanje evanđeoske crkve, spominje se sljedeća. Ova crkva predstavlja narod koji je izveden pod objavom prve i druge poruke iz Otkrivenja 14. Ovoj crkvi Gospodin kaže: “Evo, dolazim uskoro: čvrsto drži ono što imaš, da ti nitko ne uzme tvoju krunu.”⁶ Dalje im se obraća sljedećim riječima: “Ovo kaže Onaj koji je svet, Onaj koji je istinit, Onaj koji ima ključ Davidov, Onaj koji otvara i nitko ne može zatvoriti; i zatvara i nitko ne može otvoriti: Znam tvoja djela. Gle, stavio sam pred tebe otvorena vrata koja nitko ne može zatvoriti; jer imaš malo snage, i čuvao si moju riječ i nisi zanijekao moje ime.”⁷

GSAM 217Što su zatvorena vrata ove parabole?

GSAM 217.3Što treba razumjeti pod otvorenim i zatvorenim vratima u upravo citiranom pismu? Smatramo da se zadovoljavajući odgovor na to pitanje može pronaći u priloženom objašnjenju: Dok su među adventistima postojali oni koji su primili naprednije svjetlo i poučavali da je Spasitelj prebacio svoju službu iz prvog u drugi odjel nebeskog svetišta te ispravno iznosili pitanje otvorenih i zatvorenih vrata onima koji su htjeli slušati, druga je skupina opovrgavala tu istinu i nastojala usaditi vjeru u doktrinu da su otvorena vrata zatvorena, a zatvorena vrata otvorena. Time su zapirali put ili ometali djelo Gospodnjih slugu ovdje na zemlji. Vrata nebeskog svetišta otvara i zatvara Kristova moć – “On otvara i nitko ne zatvara.” U obraćanju crkvi u Filadelfiji, oni koji ustraju, čuvaju riječ i ne poriču njegovo ime, ostvaruju pobjedu koja otvara vrata koja nitko ne može zatvoriti. To se nesumnjivo odnosi na vrata pristupa ljudima, koja su ljudi, čini se (kako ćemo vidjeti), učinkovito zatvorili; ali kao priznanje njihove postojanosti, Gospodin postavlja pred vjerne “otvorena vrata” koja nitko ne može zatvoriti.

GSAM 218Vrata izražavanja

GSAM 218.1U Svetom pismu navodi se mnogo primjera u kojima se vrata koriste u tom smislu. Pavao, pišući Korinćanima, kaže: “Otvorena su mi velika i djelotvorna vrata, a protivnika je mnogo.”⁸ Opet, u svojoj drugoj poslanici Korinćanima, kaže: “Kad dođoh u Troadu da propovijedam evanđelje Kristovo i otvorena su mi bila vrata od Gospodina, ne imah mira u duhu, jer ne našavah brata moga Tita.”⁹ On je također uputio molbu Kološanima na ovaj način: “Trajno molite i bdite u molitvi uz zahvalnost; pritom molite i za nas da nam Bog otvori vrata za riječ da iznesemo tajnu Kristovu, zbog koje sam i u okovima.”¹⁰

GSAM 218.2Iz ovih spisa proizlazi da se prilike za propovijedanje istine nazivaju otvorenim vratima; a iz riječi upućenih filadelfijskoj crkvi čini se da su u vrijeme kad je ovaj narod bio pozvan da iziđe, ljudi ulagali žestoke napore da zatvore vrata riječi protiv njih. Dok je filadelfijska crkva prolazila kroz kušnju, čvrsto se držeći njegove “riječi” i “imena”, riječ Gospodnja njima je bila da će im postaviti otvorena vrata koja nitko ne može zatvoriti.

GSAM 219Situacija nakon 22. listopada 1844.

GSAM 219.1Imajući pred sobom slučaj kako je izrečen riječima proročanstva, osvrnimo se unatrag na situaciju kako su se događaji razvijali. Kao što je već izloženo, sve do travnja 1844. crkve su bile otvorene za propovijedanje adventne poruke, a pozivi na radnike bili su brojniji nego što su ih mogli osigurati živi propovjednici. Nakon razočaranja, u proljeće 1844. godine, oni koji nisu iskreno prihvatili tu doktrinu počeli su joj se protiviti. Kada su se u ljeto 1844. godine objavili druga anđeoska poruka iz Otkrivenja 14. i “ponoćni vapaj” (Matej 25), nastalo je najžešće progonstvo onih koji su i dalje ustrajali u potvrđivanju svoje vjere u bliski Gospodinov dolazak. Ti protivnici nastojali su na različite načine potisnuti tu temu i na sve moguće načine ometati rad onih koji su još uvijek proglašavali: “Došlo je vrijeme njegova suda.” William Miller je o tom protivljenju rekao: “To je najneprirodnije i najneobjašnjivije.” Protivljenje je bilo toliko žestoko pri kraju dvije tisuće tristo dana da je Geo. Storrs o tome rekao: “Gotovi smo s nominalnim crkvama i svim nepravednicima, osim u onoj mjeri u kojoj ovaj vapaj može utjecati na njih.”

GSAM 219.2Nakon završetka razdoblja, kako su se protivljenje i podsmijeh zlih dvostruko i trostruko pojačali, William Miller je o situaciji rekao: “Obavili smo svoj posao upozoravanja grešnika i pokušaja buđenja formalne crkve. Bog je u svojoj providnosti zatvorio vrata.”¹¹

GSAM 219Opća tvrdoglavost grešnika

GSAM 219.3Ovaj postupak podsmjehujućeg svijeta ne samo da je otvrdnuo grešnike prema učenju o dolasku, već je svjedočanstvo onih u nominalnim crkvama bilo ovo: “Kada mislimo kako su rijetki slučajevi pravoga obraćenja, a s druge strane vidimo gotovo neusporedivu bezobzirnost i otvrdnulost grešnika, onda skoro nehotice moramo uskliknuti: ‘Zar je Bog zaboravio da bude milostiv, ili su možda vrata milosti zatvorena?’”¹²

GSAM 220.1Od drugog radnika čitamo još više o situaciji nakon završetka proročkog razdoblja: “Tada je bilo gotovo nemoguće doći do nevjernika, razočaranje iz 1844. toliko je zbunilo umove mnogih i nisu htjeli slušati nikakvo objašnjenje te stvari.”¹³

GSAM 220Svi pristupni putevi nevjernicima zatvoreni

GSAM 220.2Činilo se da je takvo stanje, za to vrijeme, zatvorilo vrata pristupa svima osim onima koji su i dalje čvrsto držali svoju vjeru i nadu u Kristov brzi dolazak. Budući da se činilo da su vrata propovijedanja posve zatvorena, a adventistički narod je vidio da se u prispodobi nalaze zatvorena vrata koja se odnose na njihovo iskustvo, lako je razumjeti kako su došli do zaključka da više nema milosti za grešnike: ili, kako su neki izrazili, da su “vrata milosti zatvorena”, osobito ako su smatrali da su zatvorena vrata u ovoj prispodobi i ona u Luki 13 ista. Ako su ljudi sasvim odbili slušati, time otvrdnjavajući srce, kako bi se mogli obratiti?

GSAM 220Tko je prvi propovijedao lažni nauk o zatvorenim vratima?

GSAM 220.3Sada se postavlja pitanje: tko je započeo učenje doktrine “nema milosti za grešnike”? tko je u to vjerovao? i tko ju je odbacio? Kao odgovor na prvo pitanje, usmjerit ćemo pozornost na izvještaj o posjetu koji je J. V. Himes u proljeće 1845. godine obavio u saveznoj državi Maine. On kaže:—

GSAM 220.4“Brat Joseph Turner i drugi zauzeli su stav da smo u velikoj suboti — da je šest tisuća godina završilo — i da stoga nijedan adventist više ne bi smio obavljati nikakav ručni rad. To bi, prema njihovom mišljenju, sigurno dovelo do njihove konačne propasti.

GSAM 220.5“Dok su čekali u tom položaju besposlice što se tiče svjetovnog ručnog rada, novo svjetlo, kako se mislilo, obasjalo je um brata Turnera, naime, da je Zaručnik DOŠAO — da je došao desetog dana sedmog mjeseca prošle židovske godine — da se tada održalo vjenčanje — da su sve djeve tada, u nekom smislu, ušle s njim na vjenčanje, i vrata su se zatvorila!— nijedna od njih nije mogla biti izgubljena, i nijedna od onih vani nije mogla biti spašena. Tako su svi duhovni poslovi ove moćne kugle dovršeni.”¹⁴

GSAM 221Tko se žestoko usprotivio lažnoj teoriji?

GSAM 221.1Pastor Turner počeo je u Parisu u Maineu propovijedati svoju doktrinu “više nema milosti” i neko je vrijeme imao priličan broj sljedbenika u tom dijelu zemlje. Budući da je pristup ljudima izvan redova adventista, bilo da su ispovijedali vjeru ili ne, bio potpuno zatvoren, mnogi su se sasvim prirodno priklonili Turnerovom gledištu o toj temi.

GSAM 221.2Kako se ne bi pojam adventisti mogao pogrešno razumjeti, ubuduće ćemo o tom narodu govoriti kao o adventistima prvog dana; a mnogi iz te skupine prihvaćali su Turnerova gledišta. Još nisu vidjeli niti čuli istinu o suboti, niti su čuli za poruku trećeg anđela. O njima gospođa White ovako govori u jednoj od svojih publikacija:—

GSAM 221.3“Nakon isteka vremena iščekivanja 1844. godine, adventisti su i dalje vjerovali da je dolazak Spasitelja vrlo blizu; smatrali su da su dospjeli do važne krize i da je prestalo Kristovo djelo posrednika čovjeka pred Bogom. Pošto su objavili opomenu o sudu, smatrali su da su učinili svoju dužnost prema svijetu, i tako im je pao sa duše teret u pogledu spasavanja grešnika, a bogohulno ismjehivanje od strane griješnika izgledalo im je kao još jedan dokaz da se Božji Duh povukao od onih koji su odbacili njegovu milost. Sve to učvrstilo ih je u vjeri da je vrijeme milosti završeno, ili, kako su se oni izražavali, da su ‘vrata milosti zatvorena’. Kao što je navedeno, adventisti su se kratko vrijeme ujedinili u uvjerenju da su vrata milosrđa zatvorena.”¹⁵

GSAM 222.1U ovom citatu gospođa White iznosi stav koji su zauzeli Adventisti prvog dana. Ne nagovještava čak ni da je u to vjerovala. Kao što je gore pokazano, tu doktrinu prvi je propovijedao Joseph Turner u Parisu u Maineu. Gospođa White (tada gospođica Harmon) upoznala je Josepha Turnera na gore navedenom mjestu početkom proljeća 1845. i čula ga kako iznosi svoju doktrinu “nema više ručnog rada za adventiste i nema više milosrđa za grešnike”, te mu je jasno rekla da “uči lažnu doktrinu; da još uvijek ima milosrđa za grešnike i za one koji nisu svjesno odbacili istinu.”

GSAM 222Protiv teorije “Nema milosrđa”

GSAM 222.2J. N. Andrews, koji je živio u Parisu u Maineu 1844. i 1845. godine i koji je bio u potpunosti upoznat s ponašanjem ljudi ondje, kao i s ponašanjem Josepha Turnera, koji je učio da više nema milosrđa za grešnike, kaže o stajalištu gospođice Harmon o toj temi u to vrijeme: “Umjesto da ih vizije vode da prihvate ovo gledište, one su ispravile one koji su se još uvijek toga držali.”¹⁶

GSAM 222.3Gospođica Harmon je ljeti 1845. godine po drugi put posjetila Paris u Maineu. O tom posjetu citirat ću gospođu Truesdail, koja je tada živjela u Parisu. Ona kaže:—

GSAM 222.4“Tijekom posjeta gospođice Harmon Parisu u Maineu, ljeti 1845., iznijela sam joj pojedinosti o dragoj prijateljici čiji ju je otac spriječio da prisustvuje našim sastancima, pa stoga nije odbacila svjetlo. Ona je nasmiješeno odgovorila: ‘Bog mi nikada nije pokazao da za takve osobe nema spasenja. To su samo oni kojima je predstavljeno svjetlo istine i koji su ga svjesno odbacili.’”¹⁷

GSAM 222.5Ona također govori o trećem posjetu gospođice Harmon Parisu 1846. godine, na sljedeći način:—

GSAM 222Još jedno opovrgavanje lažne teorije

GSAM 222.6“Još jedna prigoda vrijedna spomena bila je vizija dana 1846. godine u Parisu, Maine. Gospođici Harmon je pokazano da će, kad Sotona ne bude mogao spriječiti iskrene da ispune svoju punu dužnost, upotrijebiti svoju vještinu da ih gura preko granica njihove dužnosti. Jedna dobra sestra govorila je crkvama da ih je Bog odbacio zato što su odbacile poruku poslanu s neba da ih spasi. Sestri Harmon je pokazano da u njezinoj poruci nema istine, jer će mnogi u crkvama još prihvatiti istinu; da će dobri anđeli još započeti rad na dušama u tim crkvama i da će, kada to učine, [anđeli] ostaviti ovu sestru s njezinom porukom [što znači njezinom porukom ‘bez milosti’] pred vratima.”¹⁸

GSAM 223Nema proturječnosti

GSAM 223.1Budući da postoje oni koji su vrlo revni u pokušaju dokazati da je gospođa White nekada propovijedala teoriju “više nema milosrđa za grešnike”, a sada uči suprotno, iznijet ću svjedočanstva onih koji su upoznati s njezinim radom od 1845. godine, u vezi s njezinim radom na obraćenju grešnika. Slijedi izjava Ire Abbeyja iz Brookfielda, okrug Madison, država New York:—

GSAM 223.2“Između 1846. i 1850. godine, brat i sestra White došli su u našu kuću i bili su vrlo revni za djecu i za one koji nisu odbacili istinu. Radili su za neobraćene duše i ne sjećam se da sam ikada čuo sestru White kako kaže da nema nade za otpale od vjere i za one koji nisu odbacili istinu.”¹⁹

GSAM 223Svjedočanstvo prvodnevnih adventista

GSAM 223.3Što se tiče onoga što prvodnevni adventisti Nove Engleske znaju o ekstremnoj doktrini zatvorenih vrata, neka sljedeće pismo posvjedoči:—

GSAM 223.4“Od 5. do 9. kolovoza 1891. vodio sam raspravu s pastorom Milesom Grantom u Brookstonu, gradu s oko 30 000 stanovnika. Rasprava se održala u velikom šatoru, a predsjedao joj je gospodin John Barbour, nekadašnji predsjednik gradskog vijeća. Ovaj grad udaljen je oko dvadeset milja od Bostona. Debata je bila o pitanju subote, ali je gospodin Grant pokušao uvući u raspravu pitanje iskustva sestre White u ovom djelu. Optužio je da joj je ‘još davne 1844. godine pokazano da je vrijeme milosti isteklo i da više nema milosrđa za grešnike.’”

GSAM 224.1“Kao odgovor, rekao sam mu da su prvodnevni adventisti zauzeli taj stav, gotovo svi, u jednom trenutku, prije nego što smo se odvojili od njih, i da gospođa White uopće nije podržavala taj stav, već da je jedna od prvih stvari koje su joj pokazane bila da je taj stav ‘lažan’ i da još uvijek postoji milosrđe za grešnike. Rekao sam: ‘To je tako i pastor Grant zna da je tako.’ Kad sam to rekao, mnogi prvodnevni adventisti ispred mene [ta je skupina činila priličan dio mnoštva koje je ispunjavalo veliki šator] kimnuli su glavama u naglašenom i pozitivnom odobravanju te izjave. Dovoljno je reći da pastor Grant više nije spomenuo tu točku tijekom rasprave.” Potpis: “Geo. E. Fifield, South Lancaster, Mass., 6. prosinca 1895.”

GSAM 224Gospođa White uvijek u potrazi za spasenjem grešnika

GSAM 224.3Da je gospođa White radila na obraćenju grešnika od 1844. do danas, dodatno se dokazuje ovim činjenicama: Ona i pastor White održali su sastanak u kući Alberta Beldena u Rocky Hillu, Connecticut, koji je započeo 20. travnja 1848. Na tom se sastanku radilo za neke ljude iz svijeta. Pastor White i njegova supruga iskazali su poseban interes za takve duše. Na tu temu navest ćemo svjedočanstvo jednog pripadnika te skupine koji je primio krštenje od pastora Whitea. John Y. Wilcox, pišući iz Kensingtona, Conn., 22. veljače 1891., kaže:—

GSAM 224.4“U istinu sam uveden u vrijeme kada su se sastanci održavali u nedovršenoj sobi kuće brata A. Beldena u Rocky Hillu, Connecticut. Svjetlo sadašnje istine primio sam pod djelovanjem brata i sestre White. Uskoro me potom krstio brat White. Da nisam dobio ohrabrenje i snagu od njih, ne znam bih li se ikada usudio pomisliti ili osjetiti da me je Gospodin prihvatio. Duboko su se zanimali za mene i trudili su se pomoći mi.”

GSAM 225.1Pastor White je o tom sastanku u pismu Stockbridgeu Howlandu iz Topshama u Maineu rekao: “Brat Bates je iznio zapovijedi u vrlo jasnom svjetlu, a njihova je važnost naglašena vrlo moćnim svjedočanstvima. Riječ je djelovala tako da je utvrdila one koji su već bili u istini i da je probudila one koji se još nisu bili potpuno odlučili.”

GSAM 225Rad za grešnike u Oswegu, N.Y.

GSAM 225.2Godine 1849. pastor James White i njegova supruga djelovali su u Oswegu, N.Y. Na tim su se sastancima Hiram Patch i gospođica Benson, koji su bili zaručeni, obratili Bogu i sadašnjoj istini.

GSAM 225.3U ožujku 1850. ponovno su se održali sastanci u Oswegu. U časopisu Present Truth za travanj, pastor White, govoreći o tim sastancima, rekao je:

GSAM 225.3“Sada se među djecom ostatka u ovom gradu odvija vrlo zanimljiv rad. Njihovo spasenje bilo je glavna tema na našim sastancima posljednje dvije subote, i Bog nas je čudesno blagoslovio. Istina je imala dobar utjecaj na nas, kao i na našu djecu. Večer nakon posljednjeg prvog dana, održali smo sastanak posebno za njihovu dobrobit i Duh Gospodnji izlio se među nas. Sva su se djeca poklonila Gospodinu i činilo se da osjećaju važnost čuvanja zapovijedi, osobito pete, i traženja spasenja kroz Isusa Krista. To je bio jedan od najzanimljivijih sastanaka kojima sam ikada svjedočio.”

GSAM 225.4U časopisu Present Truth iz studenog 1849. pastor White objavio je izvještaj o brojnima koji su se obratili i bili kršteni; a u posljednjem broju tog časopisa iz 1850. nalazi se izvještaj o sastanku održanom u Waitsfieldu, Vermont, i o prisustvu Hemana Churchilla, koji se upravo bio obratio od svijeta. U članku se o njemu govori kao o “bratu”. Kako bi to bilo moguće ako više nema milosti za grešnike?

GSAM 226Svjedočanstvo dvadeset i jednog svjedoka

GSAM 226.1U toj vezi donosimo svjedočanstvo koje je 1888. potpisao dvadeset i jedan pojedinac, od kojih je svaki bio uključen u adventni pokret 1844. godine i bio upoznat s pojavom poruke trećeg anđela. Svi su bili u poruci prije 1851. godine, a većina njih bila je povezana s adventistima sedmog dana gotovo od samog početka poruke:—

GSAM 226.2“Mi, dolje potpisani, budući da smo dobro upoznati s adventnim pokretom 1844. godine u vrijeme isteka vremena, i budući da smo također prihvatili istinu poruke trećeg anđela već 1850. godine, ovime rado potpisujemo svoja imena na sljedeću izjavu o nauku o zatvorenim vratima kojeg su se pridržavali vjernici poruke trećeg anđela od njezina nastanka do navedenog posljednjeg datuma, i nadalje.

GSAM 226.3“Vjerovali su, u skladu s Otkrivenjem 3,7. i 8. te drugim svetim spisima, da je na kraju dvije tisuće tristo dana iz Daniela 8,14 Krist završio svoje djelo u prvom odjelu nebeskog svetišta, prešao sa svojom službom u Najsvetiji odjel i započeo djelo suda, čime je u tom pogledu promijenio svoj odnos prema planu spasenja. Ovdje su se jedna vrata otvorila, a druga zatvorila.

GSAM 226.4“Vjerovali su da su oni koji su imali jasno svjetlo o poruci prvog anđela, a okrenuli su se protiv nje, žestoko joj se suprotstavljajući, odbačeni od Boga. No nisu vjerovali da će oni koji nisu imali svjetlo ili oni koji prije 1844. nisu dosegli dob odgovornosti, ako budu tražili Boga iskrenim srcima, biti odbačeni.

GSAM 226.5“Iako su, zajedno s Williamom Millerom i velikom masom adventista neposredno nakon isteka vremena, vjerovali da je njihov posao za svijet gotov i da će Gospodin doći vrlo brzo, ipak, nakon što su svjetlo o svetištu i treća poruka objasnili njihovo razočaranje, nisu vjerovali da je milosrđe prošlo, osim za one koji su odbacili svjetlo.”

GSAM 227.1Potpisali: “J. B. Sweet, South Saginaw, Mich.; Samuel Martin, West Rindge, N.H.; Ira Abbey, North Brookfield, N.Y.; gospođa R. B. Abbey, North Brookfield, N.Y.; gospođa Diana Abbey, North Brookfield, N.Y.; gospođa L. B. Abbey, North Brookfield, N.Y.; Heman S. Gurney, Memphis, Mich.; Ann E. Gurney, Memphis, Mich.; William Gifford, Memphis, Mich.; gospođa Mary S. Chase, Battle Creek, Mich.; S. M. Howland, Battle Creek, Mich.; gospođa F. H. Lunt, Battle Creek, Mich.; gospođa Melora A. Ashley, Battle Creek, Mich.; gospođa Caroline A. Dodge, Battle Creek, Mich.; gospođa Sarah B. Whipple, Battle Creek, Mich.; gospođa Uriah Smith, Battle Creek, Mich.; gospođa Paulina R. Heligass, Moline, Kan.; R. G. Lockwood, St. Helena, Cal.; gospođa R. G. Lockwood, St. Helena, Cal.; Reuben Loveland, North Hyde Park, Vt.; gospođa Belinda Loveland, North Hyde Park, Vt.”

GSAM 227Pogrešno shvaćena vizija

GSAM 227.2Napravljen je pokušaj da se vizija dana gospođi White u Topshamu, Maine, 24. ožujka 1849., protumači kao učenje ove pogrešne doktrine — nema više milosrđa za grešnike. Ova je vizija dana upravo kad su se “kucanja u Rochesteru” (spiritizam) počela uvoditi. Gospođa White vidjela je da će se tajanstveni znakovi i čuda te lažne reformacije povećavati i širiti. Te reformacije nisu bile reformacije od pogreške do istine (nije rekla da takvih reformacija nikada neće biti, nego da su one koje su joj pokazane, a u kojima se koristio ljudski utjecaj, takve), nego od lošeg ka gorem; jer su oni koji su ispovijedali promjenu srca samo navukli na sebe vjersku odjeću koja je prekrivala bezakonje zlobnog srca. Neki su se činili istinski obraćenima, čime su mogli zavarati Božji narod; ali da su se njihova srca mogla vidjeti, pojavila bi se crna kao i uvijek.

GSAM 227.3Zatim je rekla: “Anđeo koji me pratio zapovjedio mi je da tražim duševne muke za grešnike kao što je nekad bilo. Tražila sam, ali nisam mogla vidjeti; jer je vrijeme njihova spasenja prošlo.”²⁰

GSAM 228.1Tvrdilo se da je ova vizija učila da više nema milosti za grešnike, ali mi pitamo: kako bi to bilo moguće kad se ona suprotstavljala toj doktrini od samog trenutka kada ju je Joseph Turner prvi put propovijedao u proljeće 1845. i kad je sve vrijeme marljivo radila na obraćenju i spasenju grešnika?

GSAM 228.2U djelu Supplement to Experience and Views, objavljenom 1854. godine, gospođa White kaže: “‘Lažne reformacije’ na koje se misli tek će se u potpunosti vidjeti. Ova vizija odnosi se osobito na one koji su čuli i odbacili svjetlo adventne doktrine. Predani su snažnim obmanama. Takvi neće imati ‘mučnu brigu za grešnike’ kao prije.”²¹

GSAM 228.3Protivnici tvrde da znaju više o tome što je gospođa White vidjela u ovoj viziji nego što je ona sama znala. Istražimo to na trenutak u vezi s njihovom verzijom; naime, da je promatrala stanje grešnika umjesto propovjednika buđenja. Dakle, gledala je grešnike kako bi pronašla “muku duše za grešnike, ali je nije mogla vidjeti.” Tko je ikada pronašao muku duše za grešnike jednostavnim promatranjem grešnika? Ali, pitamo se, što je s osobama spomenutima u gornjem svjedočanstvu koje su jednostavno koristile ljudski utjecaj i mesmerizam kako bi pridobile obraćenike, nazivajući to djelom Duha Božjega? Jesu li ti protivnici, koji su bili tako željni pokazati da je gospođa White učila ekstremnu teoriju “zatvorenih vrata”, spremni priznati da su ti obnovitelji bili sveti ljudi i da su pridobivali istinske obraćenike?

GSAM 228.4Svima poštenima je očito da su osobe o kojima je ovdje riječ bile one koje su tvrdile da imaju tu duhovnu muku, dok su odbacile svjetlo i istinu te koristile mesmerizam kako bi pridobile obraćenike. Takvi nisu mogli imati istinsku duhovnu muku za grešnike kada su sami bili predmet osude; jer je “vrijeme njihova [njihova vlastita] spasenja prošlo.”

GSAM 229.1Iz vizije gospođe White od 24. ožujka 1849. neki su ljudi pokušali izvući zaključak da je ona učila kako više nema milosrđa za grešnike; no već smo pokazali da je 1845. u Parisu u Maineu ona učila da ima milosrđa za sve koji nisu svjesno i s razumijevanjem odbacili svjetlo i istinu. U viziji danoj na istom mjestu 1846. godine pokazano je da Gospodin ima “narod u crkvama koji nije odbacio istinu”. Onima koji su mislili drugačije upućena je opomena, u kojoj se govori da će anđeli Božji još raditi za takve, a kada oni budu djelovali, oni koji su ih osuđivali ostat će izvan.

GSAM 229.2Ponovno, u travnju 1848., pastor White i njegova supruga radili su u Rocky Hillu, Connecticut, na obraćenju grešnika. Sve to dokazuje da se vizija od 24. ožujka 1849. podudara s onom danom u Parisu, Maine, 1846. godine, i s postupanjem ovih Božjih slugu u travnju 1848.

GSAM 229Pobijeđen lažni propovjednik buđenja

GSAM 229.3Ova je vizija prvi put objavljena u Connecticutu, 1849. godine. Tamo je jedan propovjednik vrlo revno djelovao kako bi pridobio obraćenike, čak je tvrdio da ima dar jezika. Trudio se steći utjecaj nad malom skupinom subotara u Rocky Hillu. Jednu od njih nazvao je “draga svetica Gospodnja”. U njegovoj prisutnosti gospođa White imala je viziju koja je pokazala obmanjujuću prirodu njegovog rada i da njegova “draga svetica” slijedi put koji nije u skladu sa sedmom zapovijedi. Ta “svetica” je negirala optužbu, a propovjednik je uporno molio, nastojeći pridobiti suosjećanje za “jadnu Gospodnju sveticu”, kako ju je nazivao. Sljedeće noći ova je mlada žena dobila napad kolere morbus i mislila je da će umrijeti. Pozvala je gospođu White i ispovjedila se da je ono što je pokazano o njoj istina; da je kriva upravo za ono što je gospođa White izjavila. Tako je taj lažni propovjednik propao u pokušaju da prevari tu zajednicu, a priroda njegovog rada je razotkrivena, što je iznenada prekinulo njegove napore na tom mjestu.

GSAM 230Još jedan lažni propovjednik preporoda u Oswegou, N.Y.

GSAM 230.1Kao daljnji primjer načela iznesenog u gornjem svjedočanstvu, i kako bismo pokazali kako su pastor White i njegova supruga još uvijek radili na obraćenju grešnika 1849. – 1850., navodimo sljedeće činjenice, koje su mi ispričali Elias Goodwin i drugi rani članovi crkve u Oswegou, u saveznoj državi New York:—

GSAM 230.2U to vrijeme (1849.) u tom je mjestu živio mladić po imenu Hiram Patch. Bio je zaručen za mladu djevojku kojom se ubrzo potom oženio. Bili su neobraćeni ljudi, ali su prisustvovali sastancima koje su održavali pastor White i njegova supruga te su bili gotovo uvjereni da postanu kršćani. U to je vrijeme u jednoj od crkava u Oswegou započeo pokret preporoda, ne pod vodstvom propovjednika, već pod vodstvom istaknutog laika, rizničara županijskih sredstava. Taj se čovjek činio vrlo revnim i ispovijedao je da mu je velika briga za grešnike. Stiskao bi ruke dok je molio za neobraćene, očito u najvećoj nevolji zbog njihova izgubljenog stanja.

GSAM 230.3Gospodin Patch i njegova zaručnica išli su na te sastanke za oživljenje i bili su u nedoumici kako da odluče. Jednom su bili prisutni kada je gospođa White imala viziju u kojoj je bila upućena na Hošeu 5,6-7, gdje stoji: “Svojim će stadima i svojim krdima ići da traže Gospoda, ali ga neće naći; odmaknuo se od njih. Izvršili su izdaju protiv Gospoda; jer su začeli tuđu djecu: sada će ih mjesec proždrijeti zajedno s njihovim dijelovima.” Prikazano joj je da oni koji su vodili ovo buđenje nisu bili u pravu pred Bogom i da nisu imali istinsku brigu za duše grešnika.

GSAM 231Predviđanje neuspjeha

GSAM 231.1Tada je rekla gospodinu Patchu: “Rečeno mi je da vam kažem da će se u ovom slučaju izreka iz teksta doslovno ispuniti. Pričekajte mjesec dana i sami ćete saznati kakvi su ljudi uključeni u ovo buđenje i koji tvrde da imaju tako veliki teret za grešnike.” Gospodin Patch je rekao: “Pričekat ću.”

GSAM 231.2U roku od dva tjedna od vremena kada je ova vizija dana, navedeni rizničar, koji je tvrdio da ima takvu duševnu muku za grešnike, u svojoj hinjenoj agoniji puknuo je krvnu žilu u trbuhu i morao je biti odveden u krevet zbog gubitka krvi. Posao blagajne morao je preuzeti šerif okruga, koji je zajedno s jednim od policajaca pregledao stanje u knjizi blagajnika, a zatim prebrojao novac u pripremi za preuzimanje posla, kada, gle, nedostajalo je točno 1000 dolara.

GSAM 231.3Šerifu i policajcu činilo se nemogućim da je čovjek toliko predan duhovnoj obnovi mogao biti kriv za uzimanje novca. Mislili su da ga je morao isplatiti i zaboraviti napraviti odgovarajući upis u knjigu; ili ga je možda položio u banku, pa se nije pojavio na računu u sefu. U svakom slučaju, morali su od njega zatražiti zadovoljavajuće objašnjenje, ali to se moralo učiniti oprezno; jer da je imao novac, nesumnjivo bi se potrudio sakriti ga. Stoga je dogovoreno da jedan od njih krene ispred i sakrije se u šupi iza kuće kako bi nadgledao stražnja vrata u slučaju bilo kakvih pokušaja, dok bi šerif ušao kroz ulazna vrata. Kad je šerif prišao kući i ušao kroz ulazna vrata, ugledao je haljinu žene koja je upravo izlazila na stražnja vrata. Čovjek u šupi vidio je kako žena brzo odlazi do snježnog nanosa, kopa rupu u snijegu, tamo polaže nešto, što je potom prekrila snijegom, i vraća se u kuću.

GSAM 232.1Šerif je došao do kreveta rizničara i, nakon što se raspitao o njegovom zdravstvenom stanju, nagovijestio mu je njihove nedoumice u uredu, sugerirajući da bi on vjerojatno mogao objasniti poteškoću. Čovjek, uvelike uzrujan, podigao je ruku prema nebu i, prizivajući Boga za svjedoka, rekao je da ne zna ništa o novcu. Upravo tada ušla je supruga i htjela je znati što se događa i zašto je njezin suprug toliko uzrujan. Čovjek je odgovorio: “Misle da imamo njihov novac.” Žena je tada podigla ruke na isti način i pozvala Boga za svjedoka da nemaju novac te da, osim toga, ne znaju ništa o njemu. Čim je izgovorila tu rečenicu, policajac, koji je požurio iz svog skrovišta do snježne gomile dok je ona ulazila u kuću, umiješao se ovim riječima: “Gospođo, što je ovo? Vidio sam vas kako ste izletjeli iz kuće i položili ovo u snježnu gomilu, i evo je, nestale vreće s novcem, na kojoj piše 1000 dolara.”

GSAM 232.2Kao što se i moglo očekivati, to buđenje je iznenada propalo. Gospodin Patch i njegova zaručnica, nakon što su saznali kakav je karakter imao vođa buđenja, zauzeli su stav za istinu i pridružili se adventistima sedmog dana, u čijoj su crkvi ostali vrijedni članovi do dana svoje smrti.

GSAM 232.3Ova vizija, kao što se jasno vidi, dana je u interesu i za posebnu korist neobraćenih te je rezultirala obraćenjem grešnika, dok je njezin neposredni utjecaj bio na one koji su sami bili grešnici i koje je Gospod odbacio zbog njihove licemjernosti. Oni su “postupili nevjerno prema Gospodu;” ispovijedajući da imaju veliku duševnu muku za grešnike, oni su samo začeli “tuđu djecu.”

GSAM 232Licemjeran djelatnik u Camdenu, N.Y.

GSAM 232.4Među ostalim mjestima koja su pastor i gospođa White posjetili tijekom zime 1849.–1850. bio je i grad Camden u saveznoj državi New York, otprilike četrdeset milja od Oswegoa, gdje su još uvijek živjeli. O tom susretu gospođa White kaže:

GSAM 232.4“Prije odlaska pokazano mi je malo društvo koje je ondje ispovijedalo istinu, i među njima sam vidjela ženu koja je ispovijedala veliku pobožnost, ali koja je bila licemjerka i obmanjivala Božji narod.”²²

GSAM 233.1U siječnju 1884., dok sam radio u saveznoj državi New York, doznao sam sljedeće pojedinosti od gospodina Prestona, koji je živio u Camdenu u vrijeme gore spomenute konferencije i kod kojeg su pastor White i njegova supruga odsjeli tijekom sastanka:—

GSAM 233.2“Ta je žena propovijedala ekstremna stajališta o temi posvećenja, govoreći da postoji stanje savršenstva koje treba doseći, u kojem bi osoba bila potpuno iznad Božjeg zakona; i tvrdila je da je dosegla to savršeno stanje. S tom doktrinom svetosti uznemiravala je umove nekih od naših ljudi u Camdenu. Sestri White je pokazano da je, unatoč svojoj hinjenoj svetosti, toj ženi srce bilo crno od grijeha, a u životu je bila pokvarena.

GSAM 233.3“Dok je bila na ovom mjestu, sestra White je dobila još jednu viziju, u prisustvu te žene, koja je djelovala kao da ima veliki teret u duši za neobraćene; ali sestra White joj je rekla da to nije bila iskrena duhovna patnja za grešnike, jer je njezin vlastiti životni put bio takav da ona sama nije bila u pravednosti pred Bogom. ‘Dakle’, rekao je gospodin Preston, ‘ono što se naziva Camdenskom vizijom definitivno se i osobito odnosilo na slučaj te žene, a ne na stanje grešnika općenito, i mi smo to tako razumjeli u to vrijeme.’”

GSAM 233.4Nakon što je gospođa White ispričala svoju viziju, žena je ustala i rekla: “Bog zna moje srce i kad biste ga mogli vidjeti, vidjeli biste da je čisto i bistro.” Tako je sastanak završio. Međutim, nedugo zatim žena je teško oboljela i mislila je da umire. Rekla je: “Moram vidjeti sestru White; imam joj nešto priznati. Rekla sam joj da sam dobra žena, da sam čista. To nije istina. Ja sam zla žena. Ovaj čovjek s kojim živim nije mi muž. Napustila sam dobrog muža u Engleskoj i jedno malo dijete te pobjegla s ovim čovjekom. Nikada se nismo vjenčali. Prikazivala sam se kao liječnica i prodavala sam lijekove za koje sam se na sudu zaklela da su me koštali 1 dolar po bočici, a koštali su me samo 12 centi po bočici. Također sam se zaklela da je krava koju smo prodali siromašnom čovjeku koštala 30 dolara, a koštala nas je samo 20 dolara.”²³

GSAM 234.1Na takve licemjerne varalice odnose se riječi gospođe White o “muci duše za grešnike”, a ne na grešnike općenito. Uzimajući u obzir gore iznesene činjenice, koje pokazuju da je doktrina “više nema milosti” za grešnike bila u potpunosti osuđena od samog početka njezina propovijedanja u proljeće 1845.; i da je gospođa White od tog datuma marljivo radila na obraćenju grešnika, tko može vjerovati da je 1851. godine, kada je objavila djelo pod naslovom Experience and Views, namjeravala poučavati da “više nema spasenja za grešnike”?

GSAM 234Čovjek bez milosrđa

GSAM 234.2Čak i tako kasno kao 1848. godine, tu i tamo je ostajao pojedinac koji je tvrdio da više nema milosrđa za grešnike. Ti, međutim, nisu bili adventisti sedmog dana. Jedan pripadnik te skupine, po imenu Sweet, živio je u gradu Rochesteru u saveznoj državi New York. Neposredno nakon što sam javno ispovjedio svoju vjeru i bio kršten među adventistima prvog dana, prisustvovao sam skupu u šatoru u Canandaiguai, u saveznoj državi New York, koji su vodili pastori J. C. Bywater i Geo. W. Burnham. Taj čovjek Sweet bio je prisutan i izrazio je vrlo ozbiljne sumnje u iskrenost mog religijskog iskustva, jer je “smatrao da sada nije moguće da se grešnici obraćaju.”