Poglavlje 6 — Poruka i glasnici

GSAM 108.1“Zapiši viziju i učini je jasnom na pločama, da može trčati tko god je čita. Jer je vizija još za određeno vrijeme, ali na kraju će govoriti i neće lagati: ako i zakasni, čekaj je; jer će sigurno doći, neće zakasniti.”¹

GSAM 108.2“I vidjeh drugoga anđela kako leti usred neba i ima vječno evanđelje da ga navijesti onima koji žive na zemlji i svakome narodu, plemenu, jeziku i puku, govoreći glasnim glasom: Bojte se Boga i dajte mu slavu, jer dođe čas njegova suda! I obožavajte Onoga koji je stvorio nebo i zemlju i more i izvore vodene.”²

GSAM 108.3Oni koji su dali adventnu objavu tvrdili su da ova “vizija” sa svojim “određenim” vremenom, spomenutim kod proroka Habakuka, uključuje vizije proročanstava Daniela i Otkrivenja. Te su vizije učinili toliko jasnima u svojim prikazima na svojim proročkim kartama da je onaj tko je čitao tumačenje doista mogao “otrčati” i prenijeti te informacije drugima.

GSAM 108Određena poruka

GSAM 108.4Proglas adventističkog naroda nije bio jednostavno objava koju je Pavao uputio Feliksu: “pravednost, uzdržanost i nadolazeći sud”; niti je bio izjava Martina Luthera, nakon dovršetka prijevoda Biblije, kada je, nedugo prije svoje smrti, navodno rekao: “Uvjeren sam da sud nije daleko; dapače, da sam Gospodin neće biti odsutan dulje od tristo godina.” Niti je to bila izjava Johna Wesleyja, kada je rekao da “misli kako bi tisućljetno razdoblje moglo započeti za otprilike sto godina.” Adventisti su tvrdili da donose poruku simboliziranu u Otkrivenju 14,6.7, “Došlo je vrijeme njegova suda,” i uzvik iz Otkrivenja 10,6, “Vremena više neće biti.” Takvo proročanstvo ne bi se moglo ispuniti objavom događaja koji je “trebao doći” za “tristo godina” ili “sto godina”, već u određenom vremenu – “stiglo je”. Upravo takvu poruku, s takvom određenošću kakvu su zahtijevala gornja proročanstva, adventistički je narod objavio cijelom svijetu.

GSAM 109Sud pri Kristovom dolasku

GSAM 109.1U vrijeme kada je ta poruka prvi put objavljena, svaka kršćanska vjeroispovijest smatrala je da će se sud dogoditi pri Kristovom drugom dolasku. Stoga je narod u takvim okolnostima, objavljujući poruku da je došlo vrijeme suda, a pritom držeći to gledište, nužno morao proglašavati Kristov drugi dolazak. Zapravo, ono što je dalo snagu poruci i najsnažnije potaknulo narod bilo je proglašenje određenog vremena. Prvo su tvrdili da će doći kraj svijeta negdje tijekom “židovske godine” 1843., te da je to obuhvaćalo razdoblje između 21. ožujka 1843. i 21. ožujka 1844. Nakon što je to vrijeme prošlo, u Midnight Cryu iz 1844. godine saznajemo da je određen točan dan za završetak proročanskih vremena. To je bio deseti dan sedmog židovskog mjeseca, što odgovara 22. listopada 1844.

GSAM 109Računanje 2300 dana

GSAM 109.2Osnovu vremena—1843.—činilo je dvije tisuće tristo dana iz Daniela 8. Tvrdilo se da, budući da su ti “dani” povezani s proroštvima u kojima su zvijeri odabrane da predstavljaju kraljevstva, “dani” moraju biti simbolički upotrijebljeni da predstavljaju godine, u skladu s Gospodnjim tumačenjem simboličkog vremena, kako je navedeno u Brojevima 14:34 i Ezekielu 4:5, 6; da sedamdeset tjedana—490 dana—iz Daniela 9 trebaju biti prvi dio dvije tisuće tristo dana, i da su ta dva razdoblja započela zajedno. Događaj naveden u Danielu 9, koji je označio početak sedamdeset tjedana, bilo je “izdavanje zapovijedi da se obnovi i izgradi Jeruzalem”. Ta je zapovijed izdana u sedmoj godini Artakserksa Longimanusa, 457. g. pr. Kr., kako je zabilježeno u Ezri 7.

GSAM 110.1Da je to bio pravi datum za početak sedamdeset tjedana, dokazano je činjenicom da je točno za šezdeset i devet tjedana — 483 godine — od 457. pr. Kr., odnosno 27. g., Krist bio kršten od Ivana i započeo svoje djelovanje, govoreći: “Ispunilo se vrijeme,”³ itd. Početak Kristova poslanja 27. godine, njegovo raspeće tri i pol godine od tog datuma, “usred [u sredini] [sedamdesete] sedmice”, završetak posebnog djela među Židovima, 34. g., i brzo obraćenje Saula, apostola naroda, dokazali su da je sedamdeset tjedana završilo u tom roku i stoga da je započelo 457. g. pr. Kr. Tako su izračunali: Od 2300 oduzmite 457, i ostaje 1843. A budući da je 457 godina bilo prije Krista, dolazimo do kraja 2300 dana na kraju 1843. godine.

GSAM 110Priznanja protivnika

GSAM 110.2Istinito je rečeno da “priznanja u korist istine iz redova njezinih protivnika pružaju najvišu vrstu dokaza.” Nijedan od protivnika adventne poruke nikada nije naznačio da istražni sud Gospodnjeg naroda treba biti događaj koji će se odviti prije Kristovog dolaska; već su o toj točki rasuđivali u skladu s adventistima. Kao dokaz ove tvrdnje citiramo dva istaknuta protivnika.

GSAM 110.3Gospodin N. Colver, propovijedajući 1842. godine u kapeli Marlboro Street u Bostonu, u protivljenju adventistima, rekao je:—

GSAM 111.1“Ako su ovi dani godine, svijet će završiti 1843.; to može vidjeti svaki školarac; jer ako je 490 završilo Kristovom smrću, 2300 dana završilo bi 1843.; i svijet mora završiti, osim ako se ne može dokazati da će se dogoditi neki drugi događaj, a ja ne vidim kako bi se to moglo učiniti.”

GSAM 111.2Profesor Stuart, otprilike u isto vrijeme, rekao je:

GSAM 111.2“Zanimljiva je činjenica da je velika većina tumača u engleskom i američkom svijetu godinama naviknuta razumjeti dane označene u Danielu i Otkrivenju kao prikaz, odnosno simbole, godina. Teško mi je bilo pratiti porijeklo ovog općeg, a mogao bih reći gotovo univerzalnog, običaja.”

GSAM 111Svjedočanstvo profesora Busha

GSAM 111.3Profesor Bush je rekao: “Tko god napada gospodina Millera po pitanju vremena, napada ga na njegovoj najjačoj točki. Njegovo je vrijeme točno, ali griješi u događaju koji će se zbiti.” Bush je vjerovao u obraćenje cijelog svijeta prije Kristova dolaska. Njegova je teorija bila da će tisućljetno razdoblje započeti 1844. godine.

GSAM 111.4Propovjednici adventne vjere u svojim javnim propovijedima poučavali su da povijest svijeta pokazuje da su različiti narodi u upravo onom stanju koje simbolizira lik iz Daniela 2, kada je kamen trebao udariti u lik na nogama i kada je Bog nebeski trebao uspostaviti svoje kraljevstvo; i u poglavlju 7, kada će “kraljevstvo i vlast i veličina kraljevstva pod cijelim nebom biti dana svecima Svevišnjega.” Također su skrenuli pozornost na činjenicu da su znakovi – fizički, politički i moralni – bili upravo ono što su Sveti spisi predvidjeli da će se vidjeti kada se Gospod sprema pojaviti.

GSAM 111Čuda na nebu

GSAM 111.5Gospod preko proroka Joela kaže: “Pokazat ću čudesa na nebu i na zemlji, krv i oganj i stupove od dima. Sunce će se pretvoriti u tamu, a mjesec u krv prije nego što dođe veliki i strašni dan Gospodnji.”⁴ Adventisti su vjerovali i učili da je aurora borealis posljednjih stoljeća (općenito nazvana sjevernim svjetlima) “vatra i stupovi dima” koji odgovaraju proročkim specifikacijama; a prema najboljim informacijama koje se mogu dobiti iz povijesti (pozivamo se na Edinburg Encyclopedia kao svjedočanstvo), ona se rijetko viđala prije ovog razdoblja.

GSAM 112.1Dakle, dok je poruka o brzom dolasku Gospodnjem stizala do najudaljenijih krajeva zemlje, na nebu su se pojavljivali znakovi koji su naglašavali istinu i privlačili pažnju ljudi.

GSAM 112.2Dana 25. siječnja 1837. dogodio se veličanstveni prikaz vatrene aurore borealis, koji se činio kao da je vodio umove mnogih izravno do proročanstva proroka Joela o onome što će prethoditi velikom danu Gospodnjem. Sljedeći opis prizora potječe iz novina New York Commercial Advertiser od 22. listopada 1839. Potpuno se podudara s prizorom kakvom je svjedočio pisac u Victoru, u okrugu Ontario, u saveznoj državi New York.

GSAM 112Vatrena aurora iz 1837.

GSAM 112.3“U večernjim satima 25. siječnja 1837. godine zabilježen je izvanredan prikaz istih pojava [tj. aurore borealis] u raznim dijelovima zemlje, što će naši čitatelji nesumnjivo pamtiti. Na mjestima gdje je tlo bilo prekriveno snijegom prizor je bio veličanstven i ‘strašan’ na posve neviđen način. Na jednom mjestu, smještenom blizu planine, ljudi koji su svjedočili prizoru izvijestili su nas da je to nalikovalo ‘valovima vatre koji se kotrljaju niz planinu’, a općenito, koliko je poznato, snijeg koji je prekrivao tlo izgledao je poput vatre pomiješane s krvlju, dok je gore (kako kaže apostol), ‘nebo u plamenu’ toliko nalikovalo proročkom opisu posljednjeg dana da su mnogi bili zadivljeni; djeca koja su to gledala bila su prestravljena i pitala su je li to dolazak suda; čak su i životinje drhtale od očitog straha.”

GSAM 113.1Ovaj znak proroka Joela nije se pokazao samo u Americi, već dok je učenje o dolasku Gospodnjem postajalo sve poznatije u Velikoj Britaniji, isti je znak bio istaknut na nebu u toj zemlji. New York Commercial Advertiser od 22. listopada 1839. prenosi sljedeće iz londonskih novina o izvanrednom fenomenu svjedočenom u toj zemlji u noći 3. rujna:—

GSAM 113Aurora iz 1839.

GSAM 113.2“LONDON, 5. RUJNA [1839].—Između deset sati u četvrtak navečer i tri sata jučer ujutro, na nebu je promatran jedan od najveličanstvenijih primjera ovih izvanrednih pojava, zvijezda padalica i sjevernih svjetala, viđenih posljednjih mnogo godina. Prvi znak ovog neobičnog fenomena pojavio se deset minuta prije deset sati, kada je iz sjevernog dijela hemisfere uzdignuta blijeda grimizna svjetlost, koja je izgledala poput pare, i postupno se proširila do središta neba, a do deset sati ili petnaest nakon, cijelo nebo od istoka do zapada bilo je jedno golemo platno svjetlosti. Izgledalo je vrlo zastrašujuće i bilo je posve slično onome što uzrokuje strašan požar. Svjetlost se znatno mijenjala; u jednom se trenutku činilo da pada, a odmah potom uzdignula se s intenzivnim sjajem. U njoj su se vidjele pomiješane mase dima koje su se previjale, i svaki je promatrač bio uvjeren da je riječ o ‘ogromnom požaru’.

GSAM 113.3“Zbunjenost metropole bila je vrlo velika; tisuće ljudi trčalo je u smjeru pretpostavljene strašne katastrofe. Vatrogasna vozila iz postaja na Baker Streetu, Farringdon Streetu, Watling Streetu, Waterloo Roadu, kao i ona iz postaja na zapadu Londona — zapravo, svako vatrogasno vozilo u Londonu — bila su zapregnuta i jurnula za navodnom ‘scenom razaranja’ s više nego uobičajenom žestinom, a za njima su se kretali kočije, konjanici i goleme gomile. Neki su se vatrogasni strojevi zaputili sve do High Gatea i Hallowaya [otprilike četiri milje] prije nego što je pogreška otkrivena. Te su se pojave održavale više od dva sata, a pred zoru je prizor postao veličanstven.

GSAM 114.1“U dva sata ujutro fenomen je pružio prizor iznimne raskoši, koji je bilo vrlo teško opisati. Cijeli je London bio osvijetljen kao da je podne, a atmosfera je bila iznimno bistra. Južna polutka, u spomenuto vrijeme, iako vedra, bila je vrlo mračna; ali zvijezde, kojih je bilo bezbroj, blistale su prekrasno. Suprotna strana neba prikazivala je neobičan, ali veličanstven kontrast; bila je izuzetno vedra, a svjetlost vrlo živa; postojala je neprekidna pojava meteora, koji su varirali u sjaju — činilo se da nastaju u središtu neba i šire se sve dok se ne rasprsnu. Učinak je bio električan. Bezbroj sitnih zvijezda izletjelo je iznad horizonta i jurnulo prema Zemlji tako brzo da je oko jedva moglo pratiti njihov trag; činilo se da i one pucaju te bacaju tamnocrvenu paru preko cijele polutke. Boje su bile najveličanstvenije.

GSAM 114.2“U pola tri sata prizor se pretvorio u tamu koja je, kada se razišla, otkrila svjetleću dugu na vrhuncu neba i oko grebena tame koji se nadvijao nad južnim dijelom zemlje. Ubrzo potom iz njega su se širili stupovi srebrnaste svjetlosti. Nevjerojatno su se povećavali, miješajući se sa crvenkastom parom koja se istovremeno stvarala, i kada su dosegli punu visinu, prizor je bio iznad svake mašte. Zvijezde su letjele u svim smjerovima, a to je trajalo do četiri sata, kada je sve utihnulo.”

GSAM 114Čudne pojave na suncu

GSAM 114.3Dok su živi propovjednici iznosili istinu o dolasku Gospodnjem, u različitim dijelovima svijeta viđena su mnoga i raznolika čuda na nebu. Od njih, naš prostor dopušta samo prikaz pojave sunca u Norwichu, u Engleskoj, u prosincu 1843. godine. Sličan događaj dogodio se u New Havenu, Connecticut, 9. rujna 1844., dva sata prije i poslije podne, a svjedočile su mu tisuće ljudi.

GSAM 115Čudan izgled Sunca

GSAM 115.1Mali unutarnji krug predstavlja sunce. Bio je svijetle narančaste boje. Vanjski dio dva kruga, na neujednačenim udaljenostima od sunca i oko njega, izgledao je iste boje; ali unutarnji dio tih krugova bio je tamnožut, a nebo unutar tih krugova izgledalo je tamnosmeđe boje, a tri velika kruga koja su prolazila kroz sunce i ispod njega izgledala su kao zasebna svijetla svjetlost.

GSAM 115.2O događaju u Engleskoj čitamo u pismu E. Lloyda iz Londona, od 3. siječnja 1844., na sljedeći način:—

GSAM 115.3“Dogodio se izvanredan ‘znak na suncu’, koji su vidjeli ugledni građani Norwicha i okolice, kakav se nikada prije nije vidio u Engleskoj. Viđen je prošlog prosinca, oko 12 sati na podne, i trajao je dva sata. Jako je uplašio stanovnike. Dogodio se neposredno prije nego što su braća Winter, Burgess i Routon otvorili svoju misiju u tom gradu. Činilo se da priprema put za istinu, tako da su ondje postigli dobar uspjeh.”

GSAM 116.1Opis fenomena kako se dogodio u New Havenu, Conn., naveden je u časopisu Midnight Cry od 10. listopada 1844. i preuzet je iz časopisa New Haven Palladium od 10. rujna 1844. U opisu u časopisu Cry urednik kaže: “Nijedan filozof nije uspio dati objašnjenje uzroka ovog fenomena koje bi zadovoljilo njega samoga.”

GSAM 116.2Opis tog prizora koji se pojavio u vezi sa suncem u New Havenu, Conn., 9. rujna 1844., objavljen je i u Hartford Courantu od 12. rujna 1844. te glasi kako slijedi:—

GSAM 116.3“Čini se da su prstenovi oko Sunca u ponedjeljak, 9. rujna 1844., dva sata prije i poslije podne, općenito promatrani od strane naših građana s velikim zanimanjem i probudili su razboritu znatiželju da se sazna više o pojavama iste vrste i njihovom uzroku.

GSAM 116.4“Trenutačni vijenac bio je izvanredan po svojoj trajnosti i pružio je povoljne prilike za opažanje. Oko podneva sastojao se uglavnom od dva potpuna prstena, od kojih je jedan bio širok oko četrdeset pet stupnjeva i okruživao je Sunce u njegovom središtu, a drugi je bio širok oko sedamdeset dva stupnja, s centrom u zenitu, dok je njegova obodnica prolazila kroz Sunce. Manji krug bio je popraćen elipsom velike osi i male ekscentričnosti. Izravno nasuprot Suncu, trideset i šest stupnjeva sjeverno od zenita, veliki je krug presijecao još dva kruga gotovo ili posve istog promjera, stvarajući na mjestu presjeka svijetlu mrlju, kakva bi se prirodno pojavila od kombinirane svjetlosti triju svjetlećih prstenova. Prsten koji je okruživao Sunce prikazivao je boje duge, često vrlo živo i lijepo. Ostali prstenovi bili su bijeli i slabiji jer su bili udaljeniji od Sunca. Mali dijelovi krugova, međutim, s prizmatičnim [duginim] bojama, pojavljivali su se u različito vrijeme, kako na istoku tako i na zapadu.... Takva ujednačenost strukture mora ovisiti o nekom zakonu koji regulira stvaranje halova; no priroda tog zakona nije u potpunosti razvijena.... Nije bilo mnogo poteškoća u objašnjenju pojave prstena koji okružuje sunce, budući da je uzrok donekle sličan onome koji stvara dugu, ali se pokazalo težim objasniti podrijetlo prstena čija je obodnica u središtu sunca.”

GSAM 117Čuda koja ispunjavaju proročanstva Svetog pisma

GSAM 117.1O tome kako su upotrijebljena, kako u Engleskoj tako i u Americi, ta čudesa viđena na nebu, možemo saznati čitajući knjigu Exposition of the Twenty-fourth of Matthew Sylvestera Blissa, objavljenu u Bostonu 1843. godine. Nakon što navodi neke od navedenih iskaza, on kaže:—

GSAM 117.2“Tako se čini da su svi ‘veliki znakovi’ i ‘strašni prizori’ koji su predviđeni u Svetom pismu, kao i oni koje je Spasitelj objavio da će prethoditi njegovu dolasku, ispunjeni.

GSAM 117.3“Kao što je listanje stabala znak ljeta, tako je sigurno, po ispunjenju ovih znakova, da kršćani trebaju znati da je Kristov dolazak blizu, pred vratima. To nije tek dopuštenje da to znaju, nego im naš Spasitelj zapovijeda da to znaju.”⁵

GSAM 117GLASNICI

GSAM 117.4Nakon što smo skrenuli pozornost na neke od vodećih značajki poruke o drugom dolasku, kako je prvotno objavljena, može biti zanimljivo spomenuti nekoliko onih koji su odigrali istaknutu ulogu u velikoj objavi. Već smo naveli imena mnogih koji su bili među najtalentiranijim propovjednicima tog vremena u stranim zemljama, a koji su dali taj poziv. Dok skrećemo pozornost na neke od onih koji su predvodili u Americi, na koje je Gospod stavio teret djela, to će poslužiti kao daljnja ilustracija da je Gospodnja ruka doista bila u tom pokretu.

GSAM 118William Miller

GSAM 118.1Prvo ćemo spomenuti slučaj Williama Millera, koji je bio toliko istaknut u adventnom pokretu u Sjedinjenim Državama da je pokret kod mnogih poznat samo kao “millerizam”.

GSAM 118.2William Miller rođen je u Pittsfieldu, Massachusetts, u veljači 1782. U ranoj djetinjosti pokazivao je znakove iznadprosječne intelektualne snage i aktivnosti. Nekoliko je godina učinilo te osobine sve vidljivijima svima koji su bili u njegovom društvu. Posjedovao je snažnu tjelesnu konstituciju, aktivan i prirodno dobro razvijen intelekt te besprijekoran moralni karakter. Samo je nekoliko godina koristio ograničene mogućnosti koje je pružala okružna škola prije nego što je postalo općepriznato da njegova postignuća nadmašuju ona učitelja koji su obično bili zaposleni.

GSAM 118.3Gospodin Miller oženio se 1802. godine i nastanio se u Poultneyju, Vermont. Ljudi s kojima se družio od dolaska u Poultney, a kojima je bio znatno zahvalan za svoje svjetovne povlastice, bili su duboko pod utjecajem skeptičnih načela i deističkih teorija. Nisu bili nemoralni ljudi, ali kao skupina bili su dobri građani, općenito ozbiljnog držanja, humano i dobrotvorno nastrojeni. Međutim, odbacili su Bibliju kao mjerilo vjerske istine i nastojali učiniti njezino odbacivanje vjerodostojnim uz pomoć koju su mogli dobiti iz djela Voltaira, Humea, Volneyja, Painea, Ethana Allena i drugih. Gospodin Miller pomno je proučavao ta djela i naposljetku se izjasnio kao deist. Sam je izjavio da je njegov deistički život obuhvaćao razdoblje od dvanaest godina, počevši oko 1804. godine.

GSAM 118.4Nakon što je dobio čin kapetana, pridružio se vojsci 1810. Po povratku iz vojske preselio je svoju obitelj u Low Hampton, N.Y., gdje se 1812. počeo baviti poljoprivredom. Kao poljoprivrednik imao je više slobodnog vremena za čitanje. Otkrio je da mu deistički pogledi ne jamče sreću nakon ovog života. Iza groba sve je bilo mračno i sumorno. Da upotrijebimo njegove vlastite riječi:

GSAM 118.4“Pomisao o uništenju bila je ledena, grozna; smatrao sam da će budući sud donijeti svima sigurnu propast. Nebo nad mojom glavom bilo je bakar, a zemlja pod mojim nogama kao gvožđe. Pitao sam se šta je vječnost. Zašto se smrt pojavila? Što sam više pokušavao da to razumijem, sve sam manje shvatao. Što sam više razmišljao, to su mi zaključci bili rasprskavaniji. Pokušao sam da ne mislim na to, ali nisam mogao savladati svoje misli. Osjećao sam se duboko žalostan, ali nisam razumio uzrok tog osjećanja.... Ubrzo nakon toga, odjednom je lik Spasitelja živo utisnut u moj um. Činilo se da postoji biće toliko dobro i suosjećajno da bi samo ono isplatilo kaznu za naše prijestupe i time nas spasilo od trpljenja kazne za grijeh. Odmah sam osjetio koliko mora biti divno takvo biće; i zamislio sam da bih se mogao baciti u naručje i pouzdati u milosrđe takvoga bića.”

GSAM 119Obraćenje Williama Millera

GSAM 119.1Dalje je rekao:

GSAM 119.1“Vidio sam da Biblija govori baš o takvom Spasitelju kakav je meni potreban; čudio sam se kako može jedna knjiga koja nije nadahnuta od Boga da iznosi načela koja tako potpuno odgovaraju potrebama jednog palog svijeta. Bio sam primoran da priznam da je Sveto pismo Božje otkrivenje. U njemu sam našao radost, i Isus je postao moj prijatelj.... Sada sam počeo ozbiljno proučavati Bibliju, i mogu reći da sam je proučavao s velikom radošću. Uvjerio sam se da mi ni polovina njenog sadržaja nije do sada bila poznata. Čudio sam se zašto ranije nisam vidio njenu ljepotu i slavu, i nisam shvaćao kako sam je mogao odbaciti.”

GSAM 119.2Način na koji je William Miller proučavao Bibliju sam je opisao ovako:

GSAM 119.2“Odlučio sam ostaviti po strani sve svoje predrasude, temeljito usporediti Pismo s Pismom i proučavati ga na redovit i sustavan način.... Kad god bih naišao na nešto nejasno, moja je praksa bila uspoređivati to sa svim povezanim odlomcima; a uz pomoć Crudena pregledao sam sve tekstove Svetog pisma u kojima su se nalazile bilo koje od istaknutih riječi iz nejasnog dijela.... Na taj način sam proučavao Bibliju tijekom svog prvog čitanja oko dvije godine i bio sam u potpunosti uvjeren da je ona vlastiti tumač.

GSAM 120.1“Dok sam tako proučavao, uvjerio sam se da, ako su proročanstva koja su se ispunila u prošlosti ikakav kriterij za prosuđivanje načina ispunjenja onih koja su još buduća, popularna gledišta o Kristovoj duhovnoj vladavini — vremenitom tisućljetju prije kraja svijeta i povratku Židova — nisu potkrijepljena Božjom riječju.... U Svetom pismu sam jasno pronašao da će Isus Krist ponovno sići na ovu zemlju, dolazeći u oblacima nebeskim, u svoj očevoj slavi.

GSAM 120.2“Proučavajući Sveto pismo osjećao sam takvo ushićenje kakvo nikad nisam vjerovao da ću osjetiti ako ga budem proučavao. Započeo sam proučavanje bez očekivanja da ću pronaći vrijeme dolaska Spasitelja i u početku jedva da sam mogao vjerovati u rezultat do kojeg sam došao; ali dokazi su me pogodili s takvom snagom da se nisam mogao oduprijeti svojim uvjerenjima. Postao sam gotovo siguran u svojim zaključcima i počeo sam čekati, bdjeti i moliti se za dolazak Spasitelja.”

GSAM 120.3Opet kaže:

GSAM 120.3“Vjerovao sam; i odmah mi je utisnuta u um dužnost da objavim ovu doktrinu, kako bi svijet povjerovao i pripremio se za susret sa Sucem i Ženihom pri njegovu dolasku. Ne moram ovdje ulaziti u detaljan prikaz svojih dugih i teških kušnji. Dosta je reći da sam nakon nekoliko godina bio prisiljen od Duha Božjega, sile istine i ljubavi prema dušama, uzeti svoj križ i objavljivati ove stvari umirućem i propadajućem svijetu.”

GSAM 120.4Gospodin Miller, poput onih koje je ova poruka potaknula u drugim zemljama, najprije je mislio ispuniti svoj zadatak pisanjem i objavljivanjem u javnim časopisima i brošurama. Svoja je stajališta prvi put objavio u novinama Vermont Telegraph, baptističkom listu koji se tiskao u Brandonu, Vermont. To je bilo 1831. godine. Prvi put je javno govorio o toj temi 1832. godine. O tom je sastanku rekao: “Gospod je izlio svoju milost na zajednicu, i mnogi su povjerovali za spasenje svojih duša.”

GSAM 121.1Godine 1836. njegova su predavanja tiskana u nekim tadašnjim javnim časopisima. Zimi 1837./38. njegova su predavanja objavljena u brošuri. Godine 1838. tiskana je druga brošura od 204 stranice, a u njoj je gospodin Miller izjavio da bi se Osmansko Carstvo moglo srušiti 1839. ili 1840. godine. Njegova prva predavanja u nekom od većih gradova održana su 1836. godine. Tada je govorio u gradovima Randolph, Lowell, Groton i Lynn u Massachusettsu.

GSAM 121.2Do 1840. godine gospodin Miller je stajao gotovo sam kao javni govornik na temu skorog Kristovog dolaska. Te su mu se godine, iznenada, stotine ljudi pridružile u objavljivanju poruke. Ono što je uzrokovalo tu veliku promjenu bit će navedeno u sljedećem poglavlju. Zimi 1839./40. gospodin Miller održao je niz predavanja u Exeteru, u New Hampshireu. Ondje je prvi put upoznao pastora J. V. Himesa, koji je tada prihvatio vjeru i od tog je datuma stajao rame uz rame s pastorom Millerom kao izdavač i gorljivi propovjednik velike poruke o drugom dolasku.

GSAM 121Joshua V. Himes

GSAM 121.3O ovom predanom radniku u ovom velikom pokretu ne možemo učiniti ništa bolje nego citirati njegovog biografa, koji kaže:—

GSAM 121.4“Joshua V. Himes rođen je u Wickfordu, R.I., 19. svibnja 1805. Njegov otac bio je dobro poznat kao trgovac s zapadnoindijskim otocima i istaknut član episkopalne crkve sv. Pavla u Wickfordu. Njegova majka imala je blag karakter i ljubav prema Spasitelju, koju je ulijevala u voljno uho svoga sina.

GSAM 121.5“Namjera oca bila je obrazovati svoga sina Joshuu za propovjednika u crkvi kojoj je i sam pripadao, no okolnosti su to spriječile. Bog je za tog sina imao drugi posao i on je uređivao događaje na način koji je trebao dovesti do željenog ishoda. Godine 1817. otac je poslao vrijednu pošiljku pod zapovjedništvom kapetana Cartera, s Alexanderom Stewartom kao nadzornikom tereta. Ti su se ljudi pokazali nevjernima te su, po dolasku u zapadnoindijsku luku, prodali i brod i teret te pobjegli. Taj je događaj promijenio sve planove koji su bili isplanirani za budućnost mladog Joshue, koji je trebao biti poslan na Sveučilište Brown u Providenceu, R.I. Umjesto toga, u travnju 1821. odveden je u New Bedford, Mass., i predan Williamu Knightsu da nauči stolarski zanat.

GSAM 122.1“Kad je stigao u svoj novi dom, marljivo se dao na zadatak koji mu je bio povjeren, odlučan postati majstor u svom zanatu. Ubrzo je, međutim, shvatio da mu vjersko okruženje nije u potpunosti odgovaralo. Kaže: ‘Moj gospodar bio je unitarijanac i vodio me u svoju crkvu. Pastor je bio velečasni Orville Dewey. Bio je nedavni preobraćenik iz pravovjerja. Moja obuka pod biskupom Griswoldom i velečasnim Williamom Burgeom, rektorom crkve sv. Pavla u Wickfordu, te često slušanje elokventnog dr. Crockera iz crkve sv. Ivana u Providenceu, R.I., sasvim su me osposobili da ne prihvatim elokventna negiranja gospodina Deweyja učenja Krista i njegovih apostola.’

GSAM 122.2“Budući da u to vrijeme u New Bedfordu nije bilo episkopalne crkve, odlučio je pohađati Prvu kršćansku crkvu [ne Disciples] i naknadno se pridružio toj zajednici. ‘Ovdje,’ kaže on, ‘pronašao sam otvorenu Bibliju i slobodu mišljenja te sam oboje dobro iskoristio.’ Ova je crkva bila pod pastoralnom skrbi velečasnog Mosesa Howea. Velečasni gospodin Clough krstio je Joshuu V. Himesa 2. veljače 1823. Sa srcem koje je gorjelo od žara za njegova Učitelja, odmah je, u dobi od osamnaest godina, počeo pripovijedati priču o križu i poticati ljude na pokajanje. O sebi kaže:—

GSAM 122.3“‘Uskoro sam postao ohrabrivač i dobio sam dozvolu da usavršim svoj dar... S uspjehom sam završio svoje pripravništvo i dobio pohvalu. Ali pet ili šest godina navikao sam se na prekovremeni rad i tako sam dobivao jedan ili dva dana u tjednu za učenje i misionarski rad u siromašnim četvrtima, čije sam plodove davao svom pastoru.’

GSAM 123.1“Godine 1825. imenovan je misionarom konferencije kršćanskih crkava u južnom Massachusettsu. ‘Nije postojao nikakav plan ni način za uzdržavanje misionara,’ kaže pastor Himes, ‘i odlučio sam se baviti poslovanjem kako bih se uzdržavao, a propovijedati koliko sam mogao.’

GSAM 123.2“Godine 1828. napustio je New Bedford, ne zbog sumnji ili nedostatka energije, nego s odlučnošću koja je morala pobijediti, odlazeći u Plymouth, gdje je propovijedao Božju riječ u školama, u improviziranim prostorijama i gdje god je mogao naći slušatelje. Godine 1829. nastavio je istu vrstu rada u Fall Riveru sve do 1830., kada se preselio u Boston kao pastor Prve i Druge kršćanske crkve; i ondje je ostao trideset i tri godine. Godine 1839. postao je pristaša adventnog pokreta, kako ga je tumačio slavni pastor William Miller. U taj je novi pokret ušao sa svim entuzijazmom koji je posjedovao, a njegova su propovijedanja bila puna vatre i moći. Godine 1840. započeo je objavljivati Signs of the Times, zagovarajući pokret u koji je uložio svoje srce. Sav svoj novac, sav svoj trud, svu svoju energiju uložio je u taj pokret i pridobio je tisuće obraćenika.”

GSAM 123Ujedinjeni radovi Millera i Himesa

GSAM 123.3Od 1840. do jeseni 1844. godine služba pastora Millera i Himesa bila je uvelike ujedinjena dok su putovali od grada do grada, ljeti sa svojim golemim šatorom, a zimi u crkvama i javnim dvoranama. Velika fizička snaga pastora Himesa održala ga je sve do ulaska u devedeset i drugu godinu života. Njegove su umne sposobnosti bile snažne do samog kraja. Godine 1894., 28. rujna, održao je vrlo uzbudljivo predavanje skupštini od preko tri tisuće adventista sedmog dana na kampu u Lansingu, Michigan. Činilo se da govori s velikom ozbiljnošću i živošću iz starih vremena. To je bilo doista čudesno za čovjeka koji je prije tri mjeseca ušao u devedeset i prvu godinu života i koji je patio od neizlječive bolesti od koje je umro sljedeće godine.

GSAM 124.1Pastori Miller i Himes stajali su, takoreći, u “prvom redu bitke” u pokretu drugog dolaska u Americi i bili su samo dvojica među mnogima koji su s njima radili na objavljivanju nauka o Kristovom dolasku, čije su glavne odlike bile čvrstina u namjeri i neokaljana čestitost. Ti su ljudi uvelike pripadali onoj klasi koju svijet naziva “samostalno uspjelim ljudima” – ljudima koji su se razvili kroz susret s surovim stvarima života i naučili donositi odluke o zaslugama neke ideje na temelju načela, a ne politike. Bili su od onih za koje je pastor Miller rekao da obično prihvaćaju poruku iz crkava: “najpobožniji, najposvećeniji i najživlji članovi”. Tu činjenicu potvrdili su i propovjednici raznih crkava, koji su nakon konačnog odvajanja adventista od njih rekli: “Ona [nauka] je uzela vrhnje našeg stada.”

GSAM 124Ostali istaknuti adventistički propovjednici

GSAM 124.2Možda je zanimljivo spomenuti po imenu neke od ljudi koji su igrali istaknutu ulogu s pastorima Millerom i Himesom u pokretu iz tih ranih vremena. Na čelu popisa je Charles Fitch iz Clevelanda, Ohio, koji je 1842. predložio ideju izrade grafikona za ilustriranje vizija iz Knjige proroka Daniela i Otkrivenja. Izvor te misli temeljio se na Habakuku 2,2–3. Charles Fitch umro je 10. listopada 1844.

GSAM 124.3Dr. Josiah Litch iz Philadelphije, koji je, kao što ćemo vidjeti u sljedećem poglavlju, bio potaknut od Gospoda da objavi istinu čije je ispunjenje uzrokovalo iznenadan i brz porast interesa za adventnu poruku.

GSAM 124.4Elon Galusha iz Lockporta u New Yorku, istaknuti baptistički propovjednik, čiji su spisi i propovijedi o bliskom Gospodnjem dolasku izazvali veliku uzbuđenost u toj denominaciji.

GSAM 125.1E. R. Pinney, iz Seneca Fallsa, N.Y., još jedan predani propovjednik baptističke crkve čija su služba i čiji spisi bili sila u tom djelu. Mogao bi se s pravom nazvati “Sol zemlje”.

GSAM 125.2Geo. Storrs iz New Yorka, koji je prije svojeg obraćenja na adventno učenje bio istaknuti propovjednik buđenja. Njegovi su spisi imali snažan utjecaj u poticanju ljudi na veću posvećenost sebe i svoje imovine djelu; osobito je to bio slučaj u posljednjim tjednima dvije tisuće tristo dana. Bio je to onaj koji je, nakon razočaranja, Adventistima i svijetu predstavio svojih šest propovijedi o prirodi čovjeka, stanju mrtvih i budućoj kazni.

GSAM 125.3Pastor Stockman iz Portlanda u Maineu bio je još jedan revni radnik u duhovnim buđenjima Williama Millera u tom gradu. Umro je nekoliko tjedana prije završetka židovske godine 1843., dok su se adventistički vjernici nadali i očekivali da će Gospod doći u to vrijeme.⁶

GSAM 125.4Bilo je i drugih istaknutih ljudi koje ćemo zbog nedostatka prostora samo spomenuti, kao što su N. N. Whiting, koji je napravio prijevod Novog zavjeta na engleski jezik, poznat kao Whiting’s Translation; S. S. Snow, F. G. Brown, Apollos Hale, L. D. Mansfield, Geo. Needham, O. R. Fassett; George, Wesley i Edwin Burnham (tri brata), svi učinkoviti radnici u poruci.