Poglavlje 2 — Otkriven plan spasenja

GSAM 38.1“Nada odgođena srce čini bolesnim, a ispunjena nada je kao stablo života.”¹ “Jer ovako veli Gospodin nad vojskama: Još jednom, za malo vremena, ja ću uzdrmati nebesa i zemlju, i more i suhozemlje; i uzdrmat ću sve narode, i Priželjkivani svih naroda doći će, i ispunit ću ovaj dom slavom, govori Gospodin nad vojskama.”²

GSAM 38.2Od vremena kad je Adam izbačen iz Edenskog vrta i udaljen od drveta života, riječi upućene Sotoni o sjemenu žene — “On će ti zdrobiti glavu” — dale su nadu u konačni poraz đavla, rušenje njegovih lukavih zamki i povratak k drvetu života. Onaj Očekivani — obećano Sjeme — tako je postao “Želja svih naroda”.

GSAM 38.3U gornjem citatu iz Hagaja čini se da je dolazak ovog Priželjkivanog povezan s vremenom kada će Gospodin uzdrmati i nebo i zemlju. Pavao, pišući Hebrejima, smjestio je to uzdrmavanje u budućnost, govoreći: “Još jednom ne samo zemlju, nego i nebo uzdrmat ću. A ta riječ: Još jednom, označava uklanjanje onoga što se trese, kao onoga što je stvoreno, da ostane ono što se ne može tresti. Stoga, budući da primamo kraljevstvo koje se ne može pomaknuti, imajmo milost da Bogu ugodno služimo s pobožnošću i pobožnim strahom.”³ Ovaj jezik o jednom, još budućem drmanju, čini se da ga stavlja u blisku vezu s konačnim uspostavljanjem Božjeg kraljevstva pod Kristom, obećanim Sjemenom, “Željom svih naroda”.

GSAM 39.1Obnova koja će se ostvariti po Kristu može se jasno vidjeti u ovim posljednjim danima od svih koji imaju cijelu Bibliju otvorenu pred sobom. Nije bilo tako kod drevnih. Riječ Gospodnja dolazila im je: “zapovijed na zapovijed, zapovijed na zapovijed; pravilo na pravilo, pravilo na pravilo; ovdje malo, ondje malo.”⁴ Tako je u objavi plana spasenja njima to bilo poput staze pravednika, “kao sjajno svjetlo koje sve više svijetli sve do savršenog dana.”⁵ Stoga postaje vrlo zanimljivo ukratko pratiti postupno otkrivanje tog plana njegovom drevnom narodu.

GSAM 39Odgoda nije odmah otkrivena

GSAM 39.2Gospodin im nije odmah odgodio nadu niti im slomio srce otkrivanjem činjenice da će proći stotine godina prije nego što dosegnu ispunjenje svojih nada u obećano Sjeme. Iz zabilježenih činjenica zaključujemo da im je bilo dopušteno misliti da će prvo rođeno dijete biti to Sjeme i da će vrlo brzo, na neki način, Eden biti obnovljen te da će ponovno imati pristup drvetu života. Kad se rodio Kajin, Eva je uzviknula: “Dobila sam čovjeka od Gospodina.”⁶ Neki hebrejski učenjaci svjedoče da doslovno i u potpunosti preveden tekst glasi: “Dobila sam čovjeka, Gospodina.” To jest, evo Sjemena koje će obaviti ovo gospodsko djelo poraza Sotone. Nema zapisa o bilo kakvoj takvoj izjavi Eve kada se rodio Abel. Mogla je pretpostaviti, i prirodno bi pretpostavila, da je prvorođenac taj koji će ispuniti obećanje. Kako su joj se nade morale srušiti, pa čak i umrijeti, kako se razvijalo Kajinovo ponašanje i dok je svjedočila njegovom zlu putu koji je na kraju doveo do ubojstva njegovog brata. Prije nego što je Abel bio ubijen, morali su primiti neku svjetlost i znanje o budućoj žrtvi koja će biti prinesena za njih; jer je Abel, božanski upućen, donio svoje janje za prinos, dok je Kajin, koji je bio poučen isto kao i njegov brat, donio žrtvu od plodova zemlje, i to čak pomiješanu s duhom gnjeva i ljubomore. Abelova je žrtva bila ugodnija od Kajinove jer je prinesena “po vjeri”, a o njoj Pavao piše: “Iako je umro, još govori.”⁷

GSAM 40Je li Set Sjeme?

GSAM 40.1Nakon smrti Abela rodio se Set, kada je nada oživjela; “jer mi je Bog,” reče Eva, “odredio drugo sjeme umjesto Abela, kojega je ubio Kain.”⁸ Potom je Set uvršten u rodoslov od Adama. (Vidi Postanak 5,3.) Kain, pravi prvorođenac, nije uvršten u rodoslov. Vjerojatno je Eva smatrala da je Set sada obećano sjeme. Iz zapisa se čini da su nakon Setova rođenja ljudi počeli nazivati sebe imenom Gospodnjim. (Vidi marginu Postanka 4,26.) Možda su to činili pod pretpostavkom da je Set onaj koji će biti konačni vladar, Gospodin, i svrgnuti Sotoninu nezakonito prisvojenu vlast.

GSAM 40Nada usmjerena na Nou

GSAM 40.2U kratkom zapisu događaja od vremena Adama do rođenja Noe navedeno je tek nešto više od rodoslovlja ljudske vrste. Rođenjem Noe (“pravednika”, na margini) nada se ponovno probudila i narod je rekao: “Ovaj će nas utješiti u našem radu i trudu naših ruku zbog zemlje koju je Gospodin prokleo.”⁹ Božja riječ šuti o tome kako ili kojim su putem očekivali utjehu; ali se nadalo da će prokletstvo nad zemljom na neki način biti ublaženo. Znanje o zloći koja je postojala u Noinim danima, kada su ljudi trebali toliko ispuniti svijet grijehom i nasiljem da će rasa biti istrijebljena potopom, a samo će Noa i njegova obitelj izbjeći propast; te činjenica da je on sto dvadeset godina trebao upozoravati svijet na nadolazeću propast, sve im je to bilo uskraćeno.

GSAM 41Izgradnja Babela

GSAM 41.1Nakon potopa, ljudi su, po Noinom posredovanju, dobili uputu da nasele zemlju; ali kako su se počeli množiti, odbacili su Gospodinov plan da on vlada njima. Nimrod je uspostavio kraljevstvo Babel (kasnije nazvano Babilon, prvo od zemaljskih vladavina).¹⁰ Neko su vrijeme kasnije ljudi započeli gradnju kule babilonske kako bi si stekli ime i spriječili raspršivanje, što je bilo posve suprotno onome čemu ih je Gospodin, preko Noe, poučio. Umjesto da strpljivo čekaju da Gospodin ostvari svoje svrhe, uzeli su stvar u svoje ruke, kada je Bog zbunio njihov jezik i tako su se raspršili.

GSAM 41Abraham nasljednik svijeta

GSAM 41.2Slijedeći ovaj kratki zapis do desetog naraštaja od Noe, dolazimo do poziva Abrahama, kojem je Gospodin rekao: “svu zemlju što je možeš vidjeti dat ću tebi i tvome potomstvu zauvijek. Potomstvo ću tvoje učiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje će potomstvo moći prebrojiti. Ustani, prođi zemljom od kraja do kraja i od ruba do ruba; jer ću ti je dati.”¹¹ Unatoč ovom obećanju Abrahamu da će posjedovati zemlju, Gospodin ga je uvjerio da će umrijeti. Pavao kaže da je izašao u “mjesto koje će kasnije primiti u nasljedstvo.”¹² Ovo pitanje ispunjenja obećanja nesumnjivo je postalo jasno Abrahamu u viziji od Boga, jer je “tražio grad koji ima temelje, čiji je graditelj i tvorac Bog.”¹³ U Poslanici Rimljanima 4,13 stoji da je obećanje bilo “da bude nasljednik svijeta;” ne u njegovu sadašnjem stanju, nego prije ili kasnije, nakon što ponovno oživi.

GSAM 42.1S ljudskog gledišta Abraham nije uspio uvidjeti kako bi obećano sjeme moglo biti njegovo vlastito potomstvo. Stoga je predložio da za sjeme bude pozvan Eliezer, njegov upravitelj. Gospodin je rekao: “Ne, nego će to biti onaj koji će izaći iz tvojih utroba.” Sada Gospodin počinje otkrivati Abrahamu da konačno djelo njegova potomstva neće biti ostvareno odmah. Rekao je Abrahamu: “Potomstvo tvoje bit će stranac u zemlji koja nije njihova i služit će im; i oni će ih tlačiti četiristo godina... A ti ćeš ići k ocima svojim u miru; bit ćeš pokopan u dobroj starosti.”¹⁴

GSAM 42.2Abrahamova žena predložila je nepromišljen plan za ubrzanje ispunjenja obećanja; ali nakon što se rodio Izak, pravi sin Abrahama i Sare, njegove zakonite žene, Gospodin je rekao za Izmaela i njegovu majku Hagar: “Izgonite ovu sluškinju i njezina sina.”

GSAM 42.3U kušnji Abrahamove vjere prilikom prinošenja Izaka na žrtvu na oltaru, on je naučio lekciju o uskrsnuću mrtvih. O njemu je rečeno: “Smatrajući da je Bog mogao uskrsnuti [Izaka], čak i od mrtvih; odatle ga je i primio u prenesenom smislu.”¹⁵

GSAM 42Pravi potomak

GSAM 42.4Abrahamu je jednom bilo objavljeno da će pravo Sjeme, po kojemu će svi narodi biti blagoslovljeni, iako iz njegova potomstva po tijelu, uistinu biti Krist Božji; jer mu Gospodin nije rekao: “Sjemena, kao od mnogih; nego kao od jednoga, i sjemenu tvome, koje je Krist.”¹⁶ Apostol Pavao o tome je rekao: “Sveto pismo, predvidjevši da će Bog opravdati pogane po vjeri, unaprijed je navijestilo evanđelje Abrahamu: U tebi će se blagosloviti svi narodi.”¹⁷ Obećanje Abrahamu obnovljeno je Izaku i njegovu sjemenu,¹⁸ kao i Jakovu.¹⁹

GSAM 42.5Budući da je Jakov imao dvanaest sinova, sada se prirodno postavlja pitanje: kroz kojega se potomka prati rod istinskog Sjemena? U nadahnutom svjedočanstvu koje je Jakov dao o svojim sinovima, slučaj je riješen: “Žezlo neće odstupiti od Jude, niti zakonodavac od njegovih nogu, dok ne dođe Šiloh; i k njemu će se narodi okupljati.”²⁰ U ispunjenju toga valja ovdje napomenuti da su Izraelci, iako podložni raznim narodima, smjeli imati svoj Sanhedrin. Tako je Juda — pleme Židova nazvano po Judi — imalo određeni utjecaj u svojoj upravi sve dok Šilo (Krist) zapravo nije došao.

GSAM 43Skriveno vrijeme

GSAM 43.1Patrijarsi su posjedovali određeno znanje o obnovi i obećanom Sjemenu; ali kada će on doći ili koliko će vremena proći do njegova dolaska, još im je bilo skriveno. Kako se potomstvo Jakova umnožilo u Egiptu, a Asirac — faraon (Izaija 52,4) — koji “nije poznavao Josipa”,²¹ tlačio ih je, njihove su se misli prirodno vratile na 400 (zapravo 430) godina spomenutih Abrahamu kao razdoblje koje obuhvaća njihove nevolje i boravak kao stranaca, nadajući se da će ih izbavljenje od toga uvesti u obećano nasljeđe.

GSAM 43.2Kad se Mojsije rodio, njegovi su roditelji vidjeli da je “bio lijepo dijete”.²² Svjetlo im je sigurno bilo dano da će on, pod Bogom, biti Izraelov osloboditelj od njihova okrutnog ropstva. Bez sumnje, to je znanje bilo preneseno Mojsiju; jer kad je, u dobi od četrdeset godina, odlučio u potpunosti poći s potlačenim Izraelcima i trpjeti s njima nevolje radije nego da bude nazivan sinom faraonove kćeri i nasljednikom egipatskog prijestolja,²³ i kad je počeo zastupati svoj narod te u obrani njih ubio Egipćanina, vrlo se začudio što nisu prepoznali njegovo djelo; “jer je pretpostavljao da će njegova braća razumjeti da će ih Bog po njegovoj ruci izbaviti.”²⁴

GSAM 44.1Kad dođe vrijeme Gospodnje da Izraelci odu iz Egipta, oni su otišli, i to točno u predviđeno vrijeme. Izlazak 12,40.41. Ne bi mogli smatrati Mojsija svojim konačnim vladarom i sjemenom kojemu je obećanje dano, jer on je bio iz plemena Levijeva, a zar Jakov u svojoj nadahnutoj proročkoj riječi nije objavio da će Juda biti njihov vladar dok ne dođe Šilo?

GSAM 44“Vidjet ću ga, ali ne sada.”

GSAM 44.2Dok su Izraelci bili na putu za Kanaan, Balak, kralj Moaba (potomak Lota), pozvao je Balaama da prokune Izrael. Gospod je pretvorio njegovo prokletstvo u blagoslov, kroz koji su oni primili dodatno svjetlo, osmišljeno da otkloni pomisao da će konačno oslobođenje od Sotonine uzurpacije biti neposredno po njihovom ulasku u Kanaan. U Pismu stoji: Balaam je u viziji od Boga rekao: “Vidjet ću ga, ali ne sada; gledat ću ga, ali ne blizu: izaći će zvijezda iz Jakova i podići će se žezlo iz Izraela, i udarit će po kutovima Moaba i razorit će sve sinove Seta.”²⁵

GSAM 44.3O ovom mnoštvu potomaka koje je proizašlo iz Abrahama Pavao ovako govori: “Stoga je od jednoga, i to od onoga koji je bio kao mrtvac, proizašlo mnoštvo kao zvijezde na nebu i kao pijesak na obali morskoj, koji se ne može izbrojiti. U vjeri umriješe svi ovi ne primivši što je obećano, već to izdaleka vidješe i pozdraviše te priznadoše da su tuđinci i putnici na zemlji.”²⁶

GSAM 44.4Srce Izraela nije trebalo klonuti niti se obeshrabriti zbog Balaamove proročanske riječi da ispunjenje njihove nade nije “sada” niti “blizu”; jer je Gospod, nedugo prije ovog proročanstva, zajamčio vlastitim životom da će slavno stanje naposljetku doći. Kroz Mojsija je rekao: “Ali tako mi života, sav će se svijet ispuniti slavom Gospodnjom.”²⁷ U danima proroka Habakuka, 863 godine kasnije, ista je istina ponovljena, ali izrečena kao događaj koji tek treba doći: “jer će zemlja biti ispunjena spoznajom slave Gospodnje, kao što vode pokrivaju more.”²⁸

GSAM 45Služba u svetištu kao predslika istinske službe

GSAM 45.1Kad je Gospod izveo Izrael iz Egipta, proglasio je pred svim taborom svoj zakon moralnih zapovijedi i dao im njegovu kopiju na kamenu, urezanu vlastitim prstom, da bi bili neprestano upućeni na Spasitelja koji će se naposljetku žrtvovati za njih; i da bi po zaslugama njegove dragocjene krvi njihovi grijesi bili očišćeni, dao je podići svetište u pustinji. Šator sastanka, odnosno svetište, u svim pojedinostima njegove izgradnje, Mojsije je bio upozoren da izgradi točno prema uzoru koji mu je Gospod pokazao na gori.²⁹ Služba u ovom svetištu bila je sjena stvarne Kristove službe u nebeskom svetištu.³⁰ Dok je svrha Božja u prinosima i žrtvama svetišta bila da ljudima pred očima drži sjenu “dobrih stvari koje dolaze”,³¹ Sotona je nastojao navesti narod da gleda na sam prinos, umjesto na Krista i njegovu stvarnu službu, čiji je to bio samo primjer. Tako ih je nastojao navesti da se pouzdaju u svoja djela za spasenje.

GSAM 45.2Bila je Gospodnja namjera biti vladar svoga naroda — Izraelaca —, voditi njihove bitke i pokoriti narode. On je imao svoj način vladanja, što pokazuje sljedeći tekst: “Kad je uništio sedam naroda u zemlji Kanaan, podijelio im je njihovu zemlju žrijebom. A nakon toga dao im je suce otprilike četiristo pedeset godina, sve do proroka Samuela.”³²

GSAM 45Izrael traži kralja

GSAM 45.3Izraelcima se očito nije svidio Gospodnji način vladanja nad njima. Međutim, njegova je namjera i volja bila da oni budu poseban narod, različit od svih drugih oko sebe. Da su strogo slijedili njegove upute, narodi bi čak rekli za njih: “Zaista je ovaj veliki narod mudar i razuman narod. Jer koja je velika nacija koja ima Boga tako blizu sebi, kao što je Gospod, naš Bog, u svemu za što ga zazivamo?”³³

GSAM 46.1U svojoj nezadovoljnosti zatražili su od Samuela da im postavi kralja, a Gospod reče Samuelu: “Oni su odbacili mene da ne kraljujem nad njima.”³⁴ Ponovno rekoše Samuelu, i to nešto zapovjednije: “Sada nam postavi kralja da nas sudi kao i sve narode.”³⁵ Samuel im je pomno izložio ugnjetavanje koje bi ih zadesilo ako bi imali kralja, ali “narod je ipak odbio poslušati glas Samuelov; i rekoše: Ne; nego ćemo imati kralja nad sobom; da i mi budemo kao svi narodi; i da nas naš kralj sudi, i izađe pred nama, i vodi naše bitke.”³⁶

GSAM 46.2Tako su imali kraljeve koji su njima vladali oko petsto godina, prvo kao jedno kraljevstvo pod Saulom, Davidom i Salomonom, a zatim podijeljeno na dva kraljevstva, Izrael i Juda. Vrlo je malo njihovih kraljeva bilo dobrih i pravednih, dok je većina bila zla, vodeći narod u idolopoklonstvo i teške nepravde. Tako narod nije bio samo poput okolnih naroda po tome što je imao kralja, nego i po zlu, napuštanju Boga svojih otaca i štovanju idola i nebeskih vojska.

GSAM 46.3Gospod je o tom kraljevskom vladanju rekao ustima proroka Hošee: “O Izraele, sam si se uništio; ali u meni je tvoja pomoć. Ja ću ti biti kralj; gdje je drugi koji te može spasiti u svim tvojim gradovima? I tvoji suci za koje si rekao: Dajte mi kralja i knezove? Dao sam ti kralja u svojem gnjevu i uzeo ga u svojem bijesu.”³⁷

GSAM 47Srušeno kraljevstvo

GSAM 47.1Ovo kraljevsko vladanje trajalo je sve dok Kaldejci nisu spalili Jeruzalem, odnijeli posuđe iz hrama i odveli Judu u zatočeništvo u Babilon, gdje su ostali sedamdeset godina, kako je bilo predskazano protiv njih. Po prestanku ove monarhijske vlasti, Gospod je rekao preko proroka Ezekiela Zedekiji, njihovom posljednjem kralju, “Ti, oh, bezbožni i zli kneže Izraelov, došao ti je dan, kada će nepravda prestati, ovako veli Gospod Bog: Skini diademu i skini krunu: ovo više neće biti isto: uzvisi onoga tko je nizak [vladara Babilonskog], i ponizi onoga tko je visok [ovog izrazito samouzvišenog vladara plemena Judina]. Preokrenut ću, preokrenut ću, preokrenut ću to: i više neće biti, dok ne dođe onaj kojem pripada; i njemu ću to dati.”³⁸

GSAM 47.2Ovaj zakoniti vladar, istinsko Sjeme, jest Krist. O njemu je prorok Mihej napisao: “Ti, kulo stada, tvrđavo kćeri sionske, k tebi će doći, doista, prvo gospodstvo [gospodstvo nad zemljom, obnovljeno u Kristu]: kraljevstvo će doći kćeri jeruzalemskoj.”³⁹

GSAM 47.3Kada je Izrael izgubio žezlo, ono je prešlo u ruke babilonskog kralja. Kako su bili sukcesivno pod vlašću Medo-Perzije, Grčke i Rima, kraljevstvo je tri puta bilo svrgnuto. Za vrijeme vladavine cara Augusta, rimskog cara, Krist, zakoniti nasljednik Davidova prijestolja,—istinito Sjeme žene, Abrahama i Davida,—rođen je, i to na prorečeni način.

GSAM 47.4Da bi narod znao da je zakoniti Vladar, istinsko Sjeme, bio više od običnog smrtnika s kratkotrajnim kraljevstvom, Gospod je potaknuo psalmistu da napiše: “Učinit ću ga svojim prvorođencem, višim od kraljeva zemaljskih. Svoje ću mu milosrđe čuvati zauvijek, i moj će savez s njim biti čvrst. Njegovo ću potomstvo učiniti da traje dovijeka, i prijestolje njegovo kao dani nebeski.” “Njegovo će potomstvo trajati dovijeka, i prijestolje njegovo kao sunce pred licem mojim. Bit će utvrđeno zauvijek kao mjesec, i kao vjeran svjedok na nebesima.”⁴⁰

GSAM 48.1U proročanstvu Izaije dalje čitamo o ovom Vladaru na sljedeći način: “Dijete nam se rodilo, sin nam je dan: i vlast će biti na njegovu pleću; i ime će mu biti: Čudesni, Savjetnik, Silni Bog, Vječni Otac, Knez mira. Množenju njegove vlasti i mira neće biti kraja, na Davidovu prijestolju i u njegovu kraljevstvu, da ga uredi i utvrdi sudom i pravednošću odsad pa zauvijek. Revnost Gospoda nad vojskama to će izvršiti.”⁴¹

GSAM 48Uzimanje Henoka i Ilije

GSAM 48.2Zabilježeni su slučajevi osoba iz davnina koje su prenesene na nebo ne okusivši smrt. O Henoku, sedmom od Adama, kaže se: “Hodao je s Bogom i nestade ga, jer ga je Bog uzeo.”⁴² “Po vjeri je Henok bio prenesen da ne bi okusio smrt i nije se našao, jer ga je Bog prenio; a prije njegova prenošenja dobio je svjedočanstvo da je ugodio Bogu.”⁴³

GSAM 48.3Opet, dok su Ilija i Elizej hodali zajedno, “dogodi se, dok su još išli i razgovarali, da gle, pojave se vatrena kola i vatreni konji te ih obojicu razdvoje; i Ilija odleti u nebo u vihoru. Elizej to vidje i povika: Oče moj, oče moj, kola Izraelova i konjanici njegovi! I više ga ne vidje.”⁴⁴

GSAM 48.4Henok je prorekao Kristov dolazak kao suca cijele zemlje, ovim riječima: “Eto, Gospod dolazi s desecima tisuća svojih svetaca, da izvrši sud nad svima i da dokaže krivnju svih bezbožnika među njima za sva njihova bezbožna djela koja su počinili i za sve teške riječi koje su bezbožni grešnici izrekli protiv njega.”⁴⁵

GSAM 49Job je poučavao o dolasku Gospodnjem

GSAM 49.1Job, za kojeg se pretpostavlja da je živio u Mojsijevo vrijeme, imao je neko znanje o Kristovom dolasku i uskrsnuću; jer je rekao: “O da su sada moje riječi zapisane! O, da su bile utisnute u knjigu! Da su bile urezane željeznim perom i olovom u stijeni zauvijek! Jer znam da moj Otkupitelj živi i da će on posljednjega dana stajati na zemlji; i kad bi crvi nakon moje kože uništili ovo tijelo, ipak ću u tijelu svome vidjeti Boga: kojega ću vidjeti svojim očima, i moje će ga oči gledati, a ne tuđe.”⁴⁶

GSAM 49Davidov tron, Gospodnji tron

GSAM 49.2Davidov tron nazivan je Gospodnjim tronom. “Salomon je sjedio na Gospodnjem prijestolju kao kralj umjesto Davida, oca svojega.”⁴⁷ Gospodin se “zakleo zakletvom njemu [Davidu], da će od ploda njegovih bedara, po tijelu, podići Krista da sjedi na njegovu prijestolju: on, videći ovo unaprijed, govorio je o Kristovu uskrsnuću, da njegova duša nije ostala u paklu, niti je njegovo tijelo vidjelo trulež.”⁴⁸ I nadalje se kaže o Kristovoj budućoj vladavini: On će sjediti na Davidovu prijestolju. (Vidi Izaija 9,7.) Opet: “Kraljevi zemaljski stanu, i vladari se savjetuju zajedno protiv Gospoda i protiv njegova Pomazanika.... Ipak, postavio sam kralja svoga na svetoj gori Sionskoj. Objavit ću odluku: Gospod mi reče: Ti si moj Sin; danas sam te rodio.”⁴⁹ Opet: “Gospod reče Gospodu mojemu: Sjedni meni zdesna, dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.”⁵⁰

GSAM 49Židovi zbunjeni

GSAM 49.3Ovi su tekstovi zbunili Židove. Ovdje je bio problem koji nisu mogli riješiti: ako ga je David nazvao Gospodom, kako je on onda njegov sin? Kako je mogao biti dijete rođeno od Davidova sjemena, a ipak biti Emanuel — Bog s nama? Ipak, Izaija, njihov vlastiti prorok, objavio je: “Djevica će začeti i roditi sina i nazvat će ga imenom Emanuel.”⁵¹

GSAM 50.1Krist je dobro znao pitanje koje će ušutkati prepiruće se farizeje, stoga ih upita: “Što mislite o Kristu? Čiji je sin? Oni mu rekoše: Sin Davidov. On im reče: Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodom, govoreći: Gospod reče Gospodu mojemu: Sjedni meni zdesna, dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim? Ako ga David dakle naziva Gospodom, kako je on njegov sin?”⁵²

GSAM 50.2Ova se tema ponovno spominje u Psalmu 45, stihovima 6. i 7.: “Prijestolje tvoje, o Bože, je zauvijek i zauvijek; žezlo je kraljevstva tvoga pravedno žezlo. Ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje; zato te je Bog, Bog tvoj, pomazao uljem radosti više nego tvoje drugove.”⁵³ S ovim svetopisamskim tekstovima pred umom, židovski narod morao je imati uzvišene predodžbe o liku budućeg Vladara i Obnovitelja. Ne bi moglo biti drugačije.

GSAM 50Sjeme božanskog podrijetla

GSAM 50.3Dane su detaljne upute o Kristu i njegovu rođenju, jer je Gospod preko proroka Miheja označio njegovo božansko podrijetlo, pa čak i malo selo u kojem je trebao biti rođen: “A ti, Betleheme Efrato, premda si malen među tisućama Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će biti vladar u Izraelu; čiji je iskon od davnina, od vječnosti” (u margini, hebr., od “dana vječnosti”).⁵⁴

GSAM 50Božja prisutnost očitovana u Šekini i oblaku

GSAM 50.4Kasnije u povijesti Izraelaca, kada je Salomon dovršio izgradnju hrama, za koji je rekao da mora biti iznimno “veličanstven”, šekina Božje slave zauzela je svoje mjesto između kerubina iznad pokrova milosrđa. Prema zapisima, pri posvećenju hrama, dok su svećenici izlazili iz svetog mjesta, “oblak je ispunio Gospodnji hram, tako da svećenici nisu mogli služiti zbog oblaka: jer je slava Gospodnja ispunila Gospodnji hram.”⁵⁵ Prisutnost Gospodnja u ovom hramu bila je očita očima naroda u oblaku slave. Gospod je tada uslišio molitvu Salomona i rekao mu: “Uslišio sam tvoju molitvu i izabrao ovo mjesto za sebe kao dom žrtvovanja.”⁵⁶

GSAM 51.1Narod je sagriješio — zapadnuo u idolopoklonstvo — i posljedično njihov grad i svetište bili su u ruševinama sedamdeset godina. Nakon ropstva hram je ponovno izgrađen pod vodstvom Zerubabela. Iako je u sjaju bio inferioran onome koji je sagradio Salomon, Gospod je o njemu rekao po svome proroku: “Slava ovoga zadnjega hrama bit će veća od slave onoga prvoga.”⁵⁷ Ovu je kuću uljepšao Herod, a u njezinim je dvorištima Spasitelj poučavao. Prva je kuća imala oblak slave koji je predstavljao Gospoda, ali u drugu je došao sam Spasitelj, Stvoritelj svega.

GSAM 51Slava vladavine Jesejeva izdanka

GSAM 51.2Očekujućima i onima koji su čekali u Izaijino vrijeme, prikazi slavnih stvari vezanih uz konačno otkupljenje kroz njegovu proročansku riječ morali su biti izvor snage i ohrabrenja. Ta proročanstva ponovno najjasnije iscrtavaju liniju odakle bi ovaj očekivani Spasitelj trebao doći, kako slijedi: “I iznići će mladica iz panja Jesejeva, i iz korijena njegova izrast će grana: i duh Gospodnji počivat će na njemu, duh mudrosti i razuma, duh savjeta i snage, duh znanja i straha Gospodnjega; i učinit će ga brzim u razumijevanju u strahu Gospodnjem; i neće suditi prema onome što vidi svojim očima, niti će opominjati prema onome što čuje svojim ušima: nego će pravedno suditi siromašnima i pravedno će presuđivati u korist blagih na zemlji: i udarit će zemlju prutom svojih usta i dahom svojih usana ubit će zlikovce.”⁵⁸

GSAM 52Uskrsnuće koje su naučavali proroci

GSAM 52.1Prorok Izaija također je učio doktrinu uskrsnuća mrtvih, ovim utješnim riječima: “Na ovoj gori Gospod nad vojskama priredit će svim narodima gozbu od masnih jela, gozbu od vina odležalog na talogu, od masnih jela punih moždine, od dobro pročišćenog vina odležalog na talogu. I na ovoj će gori uništiti lice pokrova koji je prekrivao sve narode i veo koji je bio razapet nad svim narodima. Smrt će progutati u pobjedi; Gospod Bog obrisat će suze sa svih lica i uklonit će s cijele zemlje sram svojega naroda; jer je Gospod to rekao. I toga će dana biti rečeno: Gle, ovo je naš Bog! Čekali smo ga i on će nas spasiti. Ovo je Gospod! Čekali smo ga, veselit ćemo se i radovati se njegovu spasenju.”⁵⁹

GSAM 52Kraljevstvo obnovljene zemlje

GSAM 52.2Isti prorok kaže da će to biti obnovljena zemlja u kojoj će biti uspostavljeno konačno kraljevstvo: “Jer, gle, stvorit ću nova nebesa [atmosferska nebesa] i novu zemlju; i prijašnje se neće spominjati, niti će na um doći [u margini, hebr., ‘doći na srce’, to jest, da se ponovno želi]. Ali vi se radujte i veselite zauvijek onome što stvaram: jer, gle, stvorit ću Jeruzalem kao radost i narod njegov kao veselje. I ja ću se veseliti u Jeruzalemu i radovati se u svom narodu: i glas plača više se neće čuti u njemu, niti glas jecanja. Od tada [od vremena stvaranja nove zemlje] neće više biti djeteta od nekoliko dana [kratkog vijeka], niti starca koji nije ispunio svoje dane [prerana starost]: jer će dijete umrijeti stogodišnje [u danima kada su ljudi dosezali život od devetsto godina, djeca su mogla biti stogodišnja]; nego će grješnik, kad navrši sto godina [u kasnijim godinama stogodišnjeg životnog vijeka], biti proklet. [Oni koji umiru u vrijeme uspostave nove zemlje su oni koji propadaju u ‘propasti bezbožnih ljudi.’ 2. Petrova 3,7.] I sagradit će kuće i nastanjivati ih; i posaditi vinograde i jesti njihov plod. Neće graditi, a drugi nastanjivati; neće saditi, a drugi jesti: jer koliko traju dani drveta [drvo života, Septuaginta], toliko traju dani moga naroda, i moji izabranici dugo će uživati u djelu svojih ruku.”⁶⁰

GSAM 53.1Ezekiel gleda daleko u budućnost do uskrsnuća mrtvih. Kroz njega Gospod kaže: “Gle, o narode moj, otvorit ću grobove vaše i izvest ću vas iz grobova vaših i vratiti vas u zemlju Izraelovu.”⁶¹

GSAM 53“On je podnio naše boli”

GSAM 53.2Izaiji, evanđeoskom proroku, potpunije je otkriveno kušanje, patnje i smrt Spasitelja za ljude. “Tko je”, kaže prorok, “povjerovao našem izvješću? I kome je otkrivena ruka Gospodnja? Jer on će izrasti pred njim kao nježno bilje, i kao korijen iz suhe zemlje: nema ni lik ni ljepotu; i kad bismo ga gledali, nema ljepote da bismo ga poželjeli. Prezren je i odbačen od ljudi; čovjek boli, vičan patnjama: i mi smo, takoreći, zaklanjali svoja lica od njega; prezren je i mi ga nismo cijenili. Doista, on je podnio naše boli i nosio naše žalosti; a mi smo ga smatrali kažnjenim, kažnjenim od Boga i potlačenim. Ali on je bio ranjen zbog naših prijestupa, smrskavan zbog naših nepravdi; kazna koja donosi naš mir bila je na njemu, i njegovim ranama mi smo iscijeljeni.”⁶²

GSAM 53.3Hoće li se ti tako čudesni događaji zbiti u moje vrijeme? mogli su pitati i narod i prorok. Odgovor bi bio: Neće se sada dogoditi; još nije došlo vrijeme za dolazak ovog velikog Osloboditelja; ali prorok kaže: “Tvoje će oči vidjeti Kralja u njegovoj ljepoti; ugledat će zemlju koja je vrlo daleko.”⁶³

GSAM 54Danielova proročanstva otkrivaju budućnost

GSAM 54.1Međutim, upravo je preko proroka Daniela Gospod počeo poučavati svoj narod o uzastopnim kraljevstvima koja će se uzdići i vladati sve do uspostave njegova vječnog kraljevstva; te otkrivati posebno vremensko razdoblje, od događaja koji se tada tek trebao zbiti, do stvarnog pojavljivanja i pogubljenja Mesije. Tumačenje Nabukodonozorova sna otkrilo je da će četiri kraljevstva koja će vladati svijetom gubiti na moći i veličanstvenosti u omjeru sve manje vrijednosti zlata, srebra, mjedi i željeza; te da će se na kraju slomljeno, nespojeno stanje kraljevstava moći usporediti s krhkosti željeza pomiješanog s blatom. Zatim je trebalo doći kraljevstvo nebesko koje bi uslijedilo nakon smanjenja onih kraljevstava koja bi postala poput pljeve s ljetnog gumna, tako da se za njih ne bi našlo mjesta, dok bi Božje kraljevstvo ispunilo cijelu zemlju.

GSAM 54.2Zatim, u viziji sedmog poglavlja, pod simbolima četiriju velikih zvijeri, ista se tema ponovno obrađuje i prikazuju se druge značajke tih kraljevstava. U ovom se poglavlju prati djelovanje i rad moći “malog roga” koja se trebala uzdići nakon podjele četvrtog kraljevstva na deset dijelova, svrgnuvši ili podvrgnuvši tri od njih kako bi se uspostavila kao duhovni vladar nad svima njima. Ova papinska vlast trebala bi se nastaviti u podijeljenom i krhkom stanju četvrtog kraljevstva, čak 1260 godina. Tako su otkriveni događaji koji sežu do vremena kada Krist primi kraljevstvo od svoga Oca i da ga svetima Svevišnjega; kraljevstvo koje će naposljetku vladati cijelom zemljom i koje će zauvijek stajati.

GSAM 55Dvije tisuće tristo dana

GSAM 55.1U osmom poglavlju Knjige proroka Daniela, u viziji ovna, jarca i “malog roga koji je izrastao i postao iznimno velik”, prorok je ponovno odveden do kraja vremena. U stihovima 13. i 14. njegova je pozornost usmjerena na vremensko razdoblje – 2300 dana – koje se proteže sve do suda. To je bio dug vremenski razmak, i prorok je to tako i shvatio; jer ga je anđeo obavijestio da se proročanstvo još odnosi na mnoge dane. Još nije bio dan datum početka tih dana, i stoga završava poglavlje riječima: “Zadivio sam se proročanstvom; ali ga nitko nije razumio.”

GSAM 55Sedamdeset tjedana do Mesije

GSAM 55.2Deveto poglavlje govori o anđelu koji je došao Danielu, kao odgovor na njegovu molbu, da mu podari vještinu i razumijevanje. Obavijestio ga je o razdoblju od sedamdeset tjedana. Šezdeset i devet od tih sedmica godina [što, kako se navodi, znači riječ shevooim, prevedena kao “sedmice”] protezalo bi se do Mesije. Točka od koje je razdoblje trebalo započeti, “zapovijed za obnovu i izgradnju Jeruzalema”, još nije bila dana. Postoji pitanje, kako je Daniel mogao znati gdje će se završiti šezdeset devet tjedana? U dvanaestom poglavlju pitanje vremena ponovno se razmatra i na njegovo pitanje: “Koji će biti kraj ovih stvari?”, rečeno mu je da ide svojim putem, jer su riječi “zatvorene i zapečaćene do vremena kraja”, kada će “mudraci razumjeti”.

GSAM 55.3Bez sumnje, ovo pitanje vremena jedan je od slučajeva na koje apostol Petar aludira kada kaže: “O kojem spasenju su proroci marljivo istraživali i pretraživali, prorokujući o milosti koja će doći k vama, istražujući na koje je vrijeme ili na kakvo doba Duh Kristov, koji je bio u njima, ukazivao, predznamenjujući Kristove patnje i slavu koja će uslijediti.”⁶⁴

GSAM 56Sudbina bezbožnika

GSAM 56.1Malachija, posljednji prorok Starog zavjeta, ostavlja uzbudljiv opis konačnog uništenja bezbožnika: “Evo, dolazi dan, koji će gorjeti kao peć; i svi oholjci, da, i svi koji čine bezakonje, bit će kao slama; i dan koji dolazi spalit će ih, kaže Gospod nad vojskama, tako da im neće ostaviti ni korijena ni grančice. Ali vama koji se bojite imena mojega izaći će Sunce pravednosti sa zdravljem u svojim krilima, i izići ćete i rasti kao telad iz torova. I zgazit ćete zlikovce; jer bit će pepeo pod tabanima nogu vaših onog dana kad to učinim, kaže Gospod nad vojskama.”⁶⁵

GSAM 56.2Uz sve te činjenice zabilježene u Starom zavjetu u posjedu Izraelaca, koje su im otkrivale toliko značajki plana spasenja, kakav je tek morao biti interes marljivih učenika Riječi dok su vidjeli i shvaćali da se približava vrijeme kada će doći ovo obećano Sjeme. Dok mase, pa čak i oni koji su čitali Sveto pismo u sinagogama svake subote, nisu razumjeli riječ (Djela apostolska 13,27), pobožni i marljivi, koji su vjerno pretraživali Sveto pismo pod vodstvom Duha, bez sumnje su gorljivo molili, kao što je apostol Ivan molio u ovom razdoblju: “Dođi, Gospode Isuse, dođi brzo.”