Poglavlje 21. — Vodeća ruka u djelu

GSAM 322.1“Uputit ću te i poučiti te putu kojim ćeš ići.”¹

GSAM 322.2Onome tko Gospoda čini svojim pouzdanjem, njegova je briga neprestano vidljiva. Ipak, postoje trenuci kada se ta briga osobito očituje, kao što su posebna oslobođenja od zala i opasnosti, vidljivih i nevidljivih, te izravna providonosna otvaranja za širenje njegove istine. O tim temama govori ovo poglavlje.

GSAM 322Prva vizija u Michiganu

GSAM 322.3U mjesecu svibnju 1853. godine pastor White i njegova supruga posjetili su Michigan. Bio je to prvi put da su bili zapadno od Buffala u saveznoj državi New York. Posljednjeg subotnjeg dana u svibnju bili su u Tyroneu i na tom je mjestu gospođa White u viziji vidjela različite skupine subotara u saveznoj državi, uz upozorenja o utjecajima koji su mogli djelovati protiv njih. Dana 2. lipnja u Jacksonu napisala je osam stranica formata foolscap, navodeći neke od stvari koje su joj bile pokazane. Predala mi je kopiju vizije napisanu olovkom pod uvjetom da joj ja dostavim čitku kopiju napisanu perom i tintom.

GSAM 322Žena koja je ispovijedala svetost

GSAM 322.4Među ostalim prikazanim stvarima opisan je slučaj žene koja je pokušavala nametnuti se među naš narod. Rekla je da je ta žena ispovijedala veliku svetost. Gospođa White nikada je nije upoznala i nije imala nikakvih saznanja o njoj osim onih koja su joj prenesena u ovoj viziji. Ne samo da je opisala način postupanja te žene, već i to da će, kada bude ukorena, poprimiti prividno pobožan izraz lica i reći: “Gospod—zna—moje—srce.” Rekla je da ta žena putuje po zemlji s mladićem, dok je njezin suprug, starac, kod kuće radio kako bi ih uzdržavao u njihovom zlu ponašanju. Gospođa White je rekla da joj je Gospod pokazao da “unatoč ženinim pretenzijama na svetost, ona i mladić su krivi za kršenje sedme zapovijedi”. S pisanim opisom ovog slučaja u džepu, čekao sam s određenom tjeskobom da vidim kako će se stvari odvijati.

GSAM 323Sastanak u Vergennesu, Mich.

GSAM 323.1Imali smo sastanke u Jacksonu, Battle Creeku, Bedfordu i Hastingsu, a zatim smo došli u Vergennes, u okrug Kent, koji se pokazao kao mjesto gdje je ta žena živjela. Stigli smo na mjesto gdje smo trebali prenoćiti 11. lipnja, malo prije subote. Naše odredište bio je dom jednog pastora Whitea, koji je ranije bio propovjednik denominacije Christian. Budući da je to bila novonaseljena zemlja, pripreme za naše sastanke bile su napravljene u velikoj, novoizgrađenoj štali, tri milje dalje, a žena viđena u viziji, kako se ispostavilo, još je živjela dvije milje dalje od mjesta sastanka.

GSAM 323Svjedočanstvo fanatkinji

GSAM 323.212. lipnja, u 10:30 ujutro, okupili smo se u štali na sastanak. Gospođa White sjedila je na lijevom kraju govornice, ja sam sjedio do nje, pastor Cornell do mene, a pastor White je s desne strane govornice držao govor. Nakon što je govorio oko petnaest minuta, ušli su zajedno jedan starac i jedan mladić te su sjeli na prednje klupe pored govornice. Pratila ih je visoka, vitka žena tamne puti, koja je zauzela mjesto blizu vrata. Nakon kratkog govora pastora Whitea, gospođa White ustala je i započela svoje izlaganje govoreći o oprezu koji propovjednici moraju imati da ne oštete djelo povjereno njima, koristeći tekst: “Budite čisti vi koji nosite posuđe Gospodnje.” Rekla je da nije Božji red da pozove ženu da putuje po zemlji s bilo kojim drugim muškarcem osim svoga muža. Naposljetku je jasno rekla,

GSAM 323.2“Ta žena koja je prije kratkog vremena sjela kraj vrata tvrdi da ju je Bog pozvao da propovijeda. Putuje s ovim mladićem koji je upravo sjeo ispred stola, dok ovaj starac, njezin muž — Bog mu se smilovao! — naporno radi kod kuće kako bi zaradio sredstva koja oni koriste za vođenje svoje nepravednosti. Ona tvrdi da je vrlo sveta — da je posvećena — ali, unatoč svojoj hinjenoj svetosti, Bog mi je pokazao da su ona i ovaj mladić krivi za kršenje sedme zapovijedi.”

GSAM 324.1Svi prisutni znali su da gospođa White nikada nije vidjela te osobe dok nisu ušli u štalu. To što ih je izdvojila i opisala njihov karakter na način na koji je to učinila, utjecalo je na umove prisutnih, povećalo njihovo povjerenje i potvrdilo njihovu vjeru u vizije.

GSAM 324Izgovorene riječi, kako je bilo predviđeno

GSAM 324.2Dok je gospođa White svjedočila, svi su nestrpljivo gledali gospođu Alcott, ženu kojoj je upućen prijekor, kako bi vidjeli kako će primiti rečeno i što će učiniti i reći. Da je bila nevina u optužbi iznesenoj protiv nje, prirodno bi se očekivalo da ustane i sve poriče. Ako je bila kriva i izrazito pokvarena, možda ne bi prezala od toga da sve porekne, čak i da je znala da je istina. Umjesto toga, učinila je upravo ono što je svjedočanstvo reklo da će učiniti kad bude ukorena. Polako je ustala, dok su svi pogledi bili uprti u nju, i s prividno pobožnim izrazom lica polako rekla: “Gospod—zna—moje—srce”, te je sjela ne izgovorivši ni riječi više. Rekla je upravo ono što je svjedočanstvo reklo da će reći i to na isti način.

GSAM 325Priznanje krivnje

GSAM 325.1Istina, Bog je znao njihova srca, i oni su znali da su krivi za ono za što su optuženi; jer je mladić kasnije rekao gospodinu Gardneru, stanovniku istog mjesta, koji ga je pomno ispitivao o tom pitanju: “Gospodine Gardner, ono što je gospođa White rekla o nama bilo je itekako istinito;” a žena je, nakon što je 1862. u Greenvilleu rekla gospođi Wilson da “se ne bi usudila reći ni riječi protiv sestre White, da se ne bi našla u borbi protiv Boga”, priznala da je ono što je pokazano o njoj i mladiću bilo istinito.

GSAM 325Messengerova stranka

GSAM 325.2Tijekom jeseni 1853. godine nekoliko nezadovoljnih osoba u Michiganu udružilo se i započelo s izdavanjem lista pod nazivom Messenger of Truth. Činilo se da je zadaća tog lista i njegovih voditelja rušiti i klevetati, umjesto da grade. Na njegovim su stranicama objavljene mnoge neistine koje su nas ometale u našem radu na poruci; i budući da je to bilo naše prvo iskustvo s tako otvorenim napadom, smatrali smo svojom dužnošću opovrgnuti njihove klevetničke izjave. To je oduzimalo vrijeme koje je trebalo posvetiti napredovanju istine povjerene našoj skrbi, a dobro je služilo svrhama Sotone, koji je nesumnjivo bio poticatelj tog protivljenja. I tako je stanje stvari trajalo sve do večeri 20. lipnja 1855., kada smo pastor White i njegova supruga, pastor Cottrell i ja upravo završili sastanak u Oswegu, N.Y. Na našem sastanku ometao nas je jedan Lillis, koji je došao i među narod podijelio te klevetničke dokumente. Ponovno se postavilo pitanje naše dužnosti u vezi s tim. Svi prethodni pokušaji da se odgovori na njihove laži samo su doveli do toga da ih oni stvaraju još više.

GSAM 325Savjet i proročanstvo

GSAM 325.3Na molitvenom sastanku održanom te večeri u kući Johna Placea u gradu Oswego, gospođa White dobila je viziju u kojoj joj je pokazano da će, ako nastavimo sa svojim radom, propovijedajući istinu, bez obzira na takve ljude kao što je “Messengerova stranka”, oni otići u rat jedni s drugima i njihov će časopis propasti, a kada se to dogodi, otkrit ćemo da su se naši redovi udvostručili. Vjerujući da ovo svjedočanstvo dolazi od Gospodina, odmah smo počeli djelovati u skladu s njim.

GSAM 326Propast Messengerove stranke i časopisa

GSAM 326.1Djelo istine brzo je napredovalo, dok je “Messengerova stranka” upala u probleme među sobom. U kratkom roku stranka se raspršila, a mnogi njihovi vođe su odustali od subote. Njihov je list ubrzo prestao izlaziti zbog nedostatka podrške, a onaj koji je neko vrijeme bio urednik usmjerio je pažnju na podučavanje u školi; ali budući da nije najprije naučio upravljati sobom, potpuno je podbacio u upravljanju svojim učenicima. Pokušavajući ispraviti jednog dječaka u svojoj školi, izvukao je revolver, koji je škljocnuo, ali nije opalio. Kako bi izbjegao linč, bio je prisiljen noću pobjeći u Kanadu.

GSAM 326Utjecaj na adventni pokret

GSAM 326.2U to je vrijeme među našim narodom postojalo veće stanje sloge i jedinstva nego ikad prije; i kako su se ulagali napori da se poruka proširi, put se otvarao u svakom smjeru.

GSAM 326.3U br. 10, svesku 11 časopisa Review, od 14. siječnja 1858., urednik je, govoreći o rezultatu Messengerova rada, rekao: “U vrijeme nezadovoljstva, kada je učinjen napor da se sruši Review, crkvena imovina u uredu procijenjena je na samo 700 dolara. Od tada je porasla na 5.000 dolara. Tada je bilo oko tisuću plaćajućih pretplatnika, sada ih je dvije tisuće, osim priličnog broja na ‘besplatnoj’ listi.”

GSAM 326.4Kako smo sada došli do vremena (1858.) kada se “Messengerova stranka” podijelila i raspršila, a Messenger prestao postojati, gore navedene brojke su značajne. Kako se broj plaćajućih pretplatnika na Review točno udvostručio, tako se i broj vjernika više nego udvostručio. Tako se ispunilo proročanstvo koje je gospođa White izrekla u lipnju 1855.

GSAM 327Prvi prijedlog za sastanke u šatorima

GSAM 327.1U ranim danima poruke bio je naš običaj održavati sastanke u školama kad se nije moglo naći bolje mjesto. U jednoj takvoj zgradi, jednom se prilikom, okupila tolika gomila ljudi da ih ne bi mogle primiti ni dvije školske zgrade te veličine. Kako bi ga svi čuli, govornik je stajao na otvorenom prozoru i govorio onima u zgradi i većoj publici koja je sjedila u svojim kočijama i na travi. Upravo je prizor ove velike skupine doveo do razmišljanja o održavanju sabranja u šatorima.

GSAM 327Prvo sastajanje pod šatorom u Battle Creeku, Mich.

GSAM 327.2Stoga su 22. svibnja 1854. godine pastor James White i ostali u vijeću odlučili da bi upotreba šatora za sastanke bila izvediv plan. U to su vrijeme veliki šatori vrlo rijetko služili u druge svrhe osim za cirkuse, menažerije i razne predstave. Michigan je bila prva savezna država u kojoj su adventisti sedmog dana pokušali s tim načinom rada. Prvo sastajanje pod šatorom otvoreno je u Battle Creeku 10. lipnja 1854. Danas je ovaj način održavanja sastanaka tijekom ljeta prerastao u velike razmjere.

GSAM 327Predloženi kamp-sastanci

GSAM 327.3Godine 1868. poduzet je još jedan odvažan korak. Prikladnost održavanja kamp-sastanaka bila je temeljito razmotrena i donesena je odluka da bi to bio izvrstan način za smještaj velikih okupljanja našeg naroda na općim sastancima. Uz veliki šator za javne službe i manje obiteljske šatore, ljudi bi bili smješteni na udoban način te bi se tako nekoliko dana moglo iskoristiti za savjetovanje i bogoslužje.

GSAM 328Prvi kamp-sastanak u Wrightu, Mich.

GSAM 328.1Prvi kamp-sastanak održan je u Wrightu, Michigan, od 1. do 7. rujna 1868. Ovi važni opći skupovi našeg naroda toliko su narasli da se svake godine održava više od pedeset kamp-sastanaka u raznim dijelovima polja. Ovi se kamp-sastanci ne održavaju samo u Americi, već i u Europi, Australiji, Novom Zelandu i Južnoj Africi.

GSAM 328.2Najveći skup takve vrste koji su naši ljudi ikada održali bio je 1893. godine u Lansingu, Michigan. Na tom velikom okupljanju bilo je 3.400 ljudi smještenih u više od 500 obiteljskih šatora. Za izgradnju raznih šatora u kampu upotrijebljeno je više od 150.000 jardi platna.

GSAM 328Spas od željezničke nesreće

GSAM 328.3Dan nakon što je donesena odluka o kupnji našeg prvog šatora dugog 60 stopa (23. svibnja 1854.), pastor White i njegova supruga, koji su tada bili u Jacksonu u Michiganu, trebali su započeti svoje putovanje prema Wisconsinu, gdje su neko vrijeme trebali raditi. Popodne smo proveli u kući D. R. Palmera, na samo kratkoj udaljenosti od kolodvora. Nekoliko puta tijekom popodneva pastor White je govorio: “Čudno se osjećam u vezi s polaskom na ovo putovanje; ali, Ellen, imamo dogovor i moramo ići. Da nemam dogovor, ne bih išao večeras.”

GSAM 328.4Kako se noć spuštala, blizu vremena dolaska vlaka, imali smo vrijeme za molitvu. Činilo se da su svi osjetili potrebu moliti za sigurnost pastora Whitea i njegove supruge na ovom putovanju. Kad smo ustali, pastor White je izrazio svoju vjeru da će ih Gospodin čuvati i brinuti se za njih.

GSAM 328.5U osam sati otišao sam s njima na vlak kako bih im pomogao osigurati sjedala i posložiti prtljagu. Ušli smo u jedan vagon s visokim naslonima, koji se u to vrijeme nazivao “spavaći vagon”. Gospođa White je rekla: “James, ne mogu ostati u ovom vagonu, moram izaći.” Pomogao sam im da dobiju sjedalo u sredini sljedećeg vagona. Gospođa White sjela je sa svojim paketima u krilu, ali je rekla: “Ne osjećam se ugodno u ovom vlaku.” Oglasilo se zvono i, rekavši im na brzinu “Zbogom”, ubrzo sam otišao kod Cyreniusa Smitha da prespavam noć.

GSAM 329.1Oko deset sati svi smo bili vrlo iznenađeni kad smo čuli pastora Whitea, za kojeg smo mislili da je već na putu prema Chicagu, kako kuca na vrata. Rekao je da je vlak iskočio iz tračnica tri milje zapadno od Jacksona; da je većina vlaka, zajedno s lokomotivom, potpuno uništena; ali iako je nekoliko ljudi poginulo, on i gospođa White su prošli bez ozljeda. Ubrzo je nabavio konja i kočiju te je u društvu Abrama Dodgea otišao po gospođu White, koju je pastor nosio u naručju dio puta preko mokrog, močvarnog terena i preko malog potoka, do sigurnog mjesta, daleko od mjesta katastrofe.

GSAM 329.2Rano sljedećeg jutra otišao sam s gospodinom Dodgeom pogledati olupinu. Na mjestu gdje cesta prelazi prugu pod kutom, vol je legao odmoriti se točno na tračnicama. Lokomotiva nije imala spravu za odbijanje goveda, pa je pri udaru u životinju odbačena s tračnica na lijevu stranu. Pri prvom udarcu lokomotive u tlo, prtljažni vagon, u kojem se nalazila škrinja s knjigama pastora Whitea, potpuno je odskočio s tračnica i ostao neoštećen; istovremeno se putnički vagon na stražnjem dijelu vlaka odvojio od ostatka vlaka bez ljudske pomoći i mirno zaustavio na tračnicama. Lokomotiva i tender odvezli su se s tračnica oko šest do osam rodova, kada je lokomotiva udarila u hrastov panj promjera oko tri stope. Snaga vlaka bila je takva da se lokomotiva prevrnula naopako, a stražnji dio tendera okrenuo se preko tračnica. Glavni dio vlaka, krećući se punom brzinom, udario je u tu olupinu lokomotive, čime je nastao drugi udarac. Prvi vagon koji je udario u lokomotivu bio je ekspresni vagon, koji je smrskan u iverje. On, zajedno sa svojim sadržajem, postao je hrpa smeća naslagana na tenderu i oko njega. Slijedio je vagon druge klase s osamnaest putnika, od kojih je jedan poginuo, a svi ostali su više-manje ozlijeđeni. Taj je vagon prepolovio spavaći vagon koji je projurio kroz njega. Prednji dio spavaćeg vagona razbijen je na komade, a sjedalo u kojem gospođa White nije osjećala da može ostati potpuno je zdrobljeno.

GSAM 330Svjedočanstvo božanskog izbavljenja

GSAM 330.1Dok smo promatrali olupinu, a zatim i vagon u kojem su pastor White i njegova supruga putovali u trenutku nesreće, kako mirno stoji sam za sebe, otprilike petnaest rodova dalje od olupine, osjetili smo u srcima da je Bog čuo molitvu, i tko zna, možda je poslao svog anđela da odspoji taj vagon, kako bi njegovi sluge mogli neozlijeđeni pobjeći? Ta nam je misao osobito ostala u sjećanju kada je kočničar rekao da on nije odspojio vagon i da, osim toga, nitko nije bio na platformi vagona kada se to dogodilo te da je i za njega i za sve željezničare bila zagonetka kako se to dogodilo; a što im je bilo još zagonetnije, i spojka i vijak bili su netaknuti, a vijak sa svojim lancem ležao je na platformi uništenog vagona kao da ga je tamo smjestila pažljiva ruka.

GSAM 330.2Do večeri 24. pruga je bila toliko očišćena od ruševina da su vlakovi prometovali kao i obično, a pastor i gospođa White ponovno su se ukrcali u vagone i sigurno stigli na svoj sastanak u Wisconsinu.

GSAM 330Prigovarači ukoreni

GSAM 330.3Nije sve bilo “jednostavno” s drevnim Izraelom. Imali su neprijatelje izvana koji su nastojali ometati njihov napredak na svakom koraku. “Pomiješana gomila” i neposvećeni unutar tabora bili su spremni alati, preko kojih je Sotona nastojao potaknuti nezadovoljstvo, svađu, gunđanje i pobunu. Činjenica da je Božja blagotvorna ruka bila s onima koji su se uzdali u njega i da je pobjeda pratila njihove napore, bila je dokaz da je ovaj narod našao milost u njegovim očima – da ih je ruka Gospodnja vodila.

GSAM 331.1Tako je i u usponu i napretku poruke trećeg anđela; njezin napredak nije bio zato što su istine koje se u njoj iznose bile nešto što odgovara prirodnom srcu čovjeka. Naprotiv, sama središnja istina te poruke – Gospodnja subota – sukobljava se sa sebičnim, svjetovnim interesima, odvajajući one koji joj se pokoravaju od poslova svijeta dva dana u tjednu. Djelo sadašnje istine imalo je svoje vanjske neprijatelje, odlučne i ustrajne u svojim nastojanjima da sruše djelo. Za njih se može reći, riječima psalmista: “Da nije bio Gospodin s nama, neka sada kaže Izrael; da nije bio Gospodin s nama, kad su se ljudi digli na nas, progutali bi nas žive kad se rasplamsala njihova ljutnja protiv nas.”²

GSAM 331.2Sebični i nezadovoljni ljudi u našim redovima pojavljivali su se s vremena na vrijeme, govoreći o velikim stvarima koje bi se učinile kad bi njihovi ciljevi bili ostvareni; ali poput bludne svjetlosti svjetla su im odavno ugasla. U međuvremenu je djelo sadašnje istine sigurno i postojano putovalo svijetom, dobivajući stabilnost i snagu sa svakim naprednim pokretom.

GSAM 331Pastori Stephenson i Hall

GSAM 331.3Tijekom ljeta 1855. godine pastori Stephenson i Hall nastojali su izazvati pobunu u saveznoj državi Wisconsin. Vođe su dobro znale da su oni željeli iskušati sve ostale točke naše vjere svojom doktrinom “Doba koje dolazi” i bili su prilično nestrpljivi da se adventisti sedmog dana pouče doktrini vremena milosti nakon Kristova drugog dolaska.

GSAM 331Proroštvo o njima

GSAM 331.420. studenog 1855. gospođi White bio je dan uvid u njihov postupak, s proročanstvom o njegovom konačnom ishodu u ovim riječima: “Zar misliš, slabi čovječe, da možeš zaustaviti djelo Božje? Slabi čovječe, jedan dodir njegovog prsta može te srušiti na zemlju. Dozvolit će ti samo još malo vremena.”

GSAM 332.1Naši protivnici rekli su da je ovo bila vizija koja je proglasila da će ti ljudi uskoro umrijeti, i budući da su živjeli nekoliko godina, vizija se nije ispunila. U viziji nema ničega o njihovoj smrti. Prikazani su kao ljudi koji nastoje zaustaviti djelo poruke trećeg anđela. Iako su bili obaviješteni kako bi bilo lako Bogu da ih zaustavi, dodaje se: “Još će te malo vremena podnositi.” Što su učinili?—Umjesto da uspiju u svom ratovanju, kao što su očekivali, činilo se da su ostavljeni da se probijaju u tami. Za nekoliko tjedana potpuno su odustali od subote i počeli joj se protiviti. Nadali su se da će osnovati stranku “Doba koje dolazi”, sa sobom kao vođama. Umjesto da u tome uspiju, odustajanjem od subote potpuno su izgubili utjecaj na naš narod. Tako su svojim postupkom potpuno porazili ono što su prvotno namjeravali učiniti. Naš narod je rekao: “Doista, Bog ih je ‘trpio samo kratko vrijeme’.”

GSAM 332Tužan završetak života

GSAM 332.2Što se tiče ishoda ovih dvaju ljudi, dobro je navesti neke izjave o njihovoj tužnoj sudbini koje su dala njihova vlastita braća, vjernici “Doba koje dolazi”, s kojima su bili povezani nakon napuštanja subote. Prije trideset i sedam godina gospodin Hall je postao donekle dementan (zbog omekšavanja mozga), a uzrok tog stanja bio je gubitak znatne imovine uslijed prijevare od strane drugih. Bio je pod zabludom da će se, ako izađe van, spljoštiti ili srušiti na zemlju. Bezopasan je, ali je, naravno, tijekom tih dugih godina bio potpuno nesposoban za propovjednički rad u bilo kojem svojstvu.³

GSAM 332.3Pastor Stephenson je mrtav otprilike šesnaest godina. Nekoliko godina prije smrti bio je neuračunljiv, iako nije bio opasan drugima. Prije nego što je postao takav, koristeći se slobodom za koju je smatrao da mu pripada prema teoriji o neobvezatnosti zakona koju je zagovarao, napustio je svoju ženu, ženu protiv koje se nije tvrdilo da je imala mrlju na časti (razvod je mogao dobiti samo angažiranjem nepoštenog odvjetnika), i oženio se drugom ženom, mnogo mlađom od svoje prve supruge. Taj je čin bio tako grubo kršenje morala da su njegova vlastita braća iz “Doba koje dolazi” osudila njegov postupak i više mu nisu dopustila da propovijeda za njih.

GSAM 333.1Izjave njihove vlastite braće o posljednjim danima ovih ljudi izražavaju najdublje sažaljenje; ipak, to su neukrašene činjenice, iznesene bez zlobe ili predrasuda. Ovime ostavljamo svojim čitateljima da sami izvuku zaključak u vezi s fizičkom primjenom svjedočanstva.

GSAM 333Pastor J. H. Waggoner prihvaća poruku

GSAM 333.2Godine 1852. pastor J. H. Waggoner, koji je vodio županijski list u Wisconsinu, prihvatio je sadašnju istinu, a sljedeće se godine u potpunosti posvetio službi. Godine 1857. napisao je dvije vrlo važne brošure od po otprilike dvjesto stranica. Prva od njih nosila je naslov The Nature and Tendency of Modern Spiritualism, a druga A Refutation of the Age-to-Come. Prva nije bila samo sredstvo da se mnogi spase od upadanja u tu Sotoninu zamku, već je, uz Božji blagoslov, otvorila oči mnogima koji nisu znali što misliti o tim modernim manifestacijama.

GSAM 333.3Njegovo djelo Refutation of the Age-to-Come najpotpunije je razotkrivanje lažnih teorija o vremenu milosti za grešnike nakon drugog dolaska našega Gospoda. To je tako potpuna pobijanka te doktrine da na nju ne samo da nije odgovoreno, već nam nikada nije stigao ni jedan pokušaj odgovora. Knjiga iznosi, na najjasniji i najsažetiji način, Kristov položaj kao svećenika na Očevu prijestolju (njegovo svećeništvo po redu Melkisedekovu) tijekom sadašnjeg razdoblja, i položaj koji će zauzeti na vlastitom prijestolju, u svom budućem vječnom kraljevstvu — prijestolju s kojim se neće povezivati nijedno posredničko svećeništvo.

GSAM 334.1Kasnije je pastor Waggoner napisao treću brošuru otprilike iste veličine pod naslovom The Atonement in the Light of Reason and Revelation. Oko 1884. godine revidirana je i proširena u svesak od oko 400 stranica. To je jasan i sažet traktat o temi naznačenoj naslovom.

GSAM 334.2Od tog je vremena bio usko povezan s izdavačkim radom, i kao pisac i kao urednik. Također je nastavio svoju pastirsku službu, a posljednje je godine proveo u Europi.

GSAM 334.317. travnja 1889. iznenada je preminuo u Baselu u Švicarskoj, neposredno nakon što je dovršio svoju posljednju knjigu, From Eden to Eden. 16. je bio naporno pisao cijeli dan i upisao je u svoj dnevnik: “Naporno sam radio cijeli dan.” Iz izvješća o njegovom slučaju koje su sastavila europska braća, dobivaju se sljedeći podaci:—

GSAM 334.4“Ujutro 17. travnja, oko pola šest, pao je mrtav u svojoj kuhinji, bez imalo upozorenja, od srčanog zastoja. Jako je naporno radio kako bi dovršio englesko izdanje svoje nove knjige i planirao je otputovati u London sljedeće nedjelje kako bi sudjelovao u tamošnjem radu prije povratka u Ameriku sljedećeg ljeta.”

GSAM 334.5Od 1854. godine pastor Waggoner bio je neprestano i istaknuto pred javnošću u obrani istine, kako s propovjedaonice, tako i u tisku. U vrijeme smrti imao je gotovo šezdeset i devet godina. Pokopan je u Baselu 20. travnja. Tako je na svom radnom mjestu pao još jedan od prvih radnika u tom djelu.

GSAM 334Iscjeljivanje vjerom

GSAM 334.6U rano proljeće 1858. godine gospođa White bila je nekoliko dana teško oboljela i bila je prikovana za krevet u gotovo bespomoćnom stanju. Jedne večeri, pred ponoć, onesvijestila se; obitelj je isprobala sve načine koje je znala kako bi je vratila svijesti, ali bez uspjeha. Ostala je u tom stanju više od pola sata, kada su pastor Andrews i ja bili hitno pozvani od pastora Whitea da se pridružimo molitvi. Kao odgovor na usrdne molitve izrečene uz njezinu postelju, Gospod ju je milosrdno vratio svijesti i oporavio do uobičajenog zdravlja. Dok je slavila Boga, odvedena je u viziju, i dalje ležeći u postelji. Neke od stvari koje su joj pokazane u toj viziji mogu se pročitati u djelu “Testimony for the Church”, br. 5.

GSAM 335Značajna fizička manifestacija

GSAM 335.1Uz ovu viziju bila je povezana neobična fizička manifestacija na koju posebno skrećemo pozornost. Pastor White i ja sjedili smo s jedne strane kreveta, a pastor Andrews s druge strane. Njezine su ruke naizmjence bile sklopljene preko prsa ili je pomicala rukama na uobičajen, slobodan i graciozan način prema različitim prizorima koje je gledala. Gornji dio njezina tijela bio je podignut s kreveta, tako da je između njezinih ramena i jastuka bilo razmaka od otprilike osam do devet inča. Drugim riječima, tijelo od kukova prema gore bilo je savijeno pod kutom od otprilike trideset stupnjeva. I u tom je položaju ostala tijekom trajanja vizije, koja je trajala trideset minuta. Nitko ne bi mogao prirodno zauzeti takav položaj bez oslonca ruku, a kamoli ostati u njemu toliko dugo. Ovo je opet bio dokaz da je neka sila nad kojom ona nije imala kontrolu bila povezana s vizijom.

GSAM 335Još jedno proročanstvo

GSAM 335.2Prvog listopada 1858. godine, pastor i gospođa White te autor održali su opći sastanak u Rochesteru, N.Y. Nakon tog sastanka, autor ih je pratio na putovanju kroz državu New York i države Nove Engleske. Jedne subote gospođa White dobila je viziju u kojoj joj je, između ostalog, pokazano da će je na nekom mjestu na našem planiranom putovanju Sotona napasti s velikom snagom te da pastor White i ja moramo vjerom ustrajati za nju, a Gospod će je izbaviti.

GSAM 336Patnja gospođe White

GSAM 336.1Ovdje je opet bilo proročanstvo o onome što će se dogoditi. Sljedeći nastavak pokazat će koliko je točno ispunjeno. Prvu subotu nakon sastanka u Rochesteru bili smo u Rooseveltu, a sljedeću subotu u Brookfieldu, u okrugu Madison. Tjedan kasnije održali smo sastanke u prostranoj kuhinji gospodina Balloua u Mannsvilleu, u okrugu Jefferson. Dok je putovala vlakom iz Brookfielda za Mannsville, gospođa White je dobila upalu lica neposredno ispod očiju. Bilo je to toliko bolno da je, kad smo stigli u Mannsville, morala otići u krevet. Upala se pojačavala dva dana, uskraćujući joj san i sprječavajući je da sudjeluje na sastancima. Glava joj je bila natečena tako da su joj oba oka bila zatvorena, a lice toliko izobličeno da više nije nalikovalo ljudskom licu. Usred svih tih neizdrživih bolova i krajnje nervoze uzrokovane gubitkom sna, neprijatelj se silno trudio navesti je da mrmlja protiv Boga. Tako je stanje trajalo do kraja zakazanih sastanaka.

GSAM 336.2Nakon završetka sastanaka pastor White mi je rekao,

GSAM 336.2“Brate Johne, ovo je upravo napad Sotone na moju ženu o kojem smo bili upozoreni u Rochesteru. Sjećaš se da je ondje obećano da ćemo, ako se zajedno uhvatimo i podignemo je vjerom, ne puštajući je ni na trenutak kad dođe borba, slomiti moć neprijatelja i ona će biti oslobođena. Hajdemo odmah unutra i imajmo vrijeme za molitvu.”

GSAM 336Oslobođenje kao što je predviđeno

GSAM 336.3Odmah smo otišli u sobu gdje je gospođa White bila prikovana za krevet i gorljivo se molili za nju, dok su braća u sobi u kojoj smo održavali sastanke ostala u tihoj molitvi. Otprilike deset minuta nakon što smo počeli moliti, sila Gospodnja sišla je i ispunila prostoriju. Gospođa White odmah se oslobodila svake boli i odmah je zatražila hranu. Bilo je to oko pet sati poslijepodne. Do sedam sati natečenost na njezinom licu potpuno je nestala i prisustvovala je večernjem sastanku, naizgled potpuno dobro kao i uvijek.

GSAM 337.1Na zahtjev građana, navečer je održano predavanje o “Nasljeđu svetaca”, na kraju kojeg je gospođa White uputila poticaj. Dok je pastor White bio vani sa svojim malim sinom W. C.-jem, ona je pred tim velikim okupljenjem uznesena u viziju. Neke od stvari koje su joj tada pokazane mogu se pročitati u završnom članku sveska Testimony Number 5, s datumom Mannsville, N.Y., 21. listopada 1858.

GSAM 337.2Olakšanje koje je gospođa White doživjela u prethodno spomenutoj prigodi bilo je jednako djelotvorno kao što je bilo predviđeno u viziji danoj u Rochesteru. Na tom putovanju više se nije pojavila nikakva takva teškoća i na svakom smo mjestu ostvarili slavnu pobjedu za istinu.

GSAM 337Predviđanje američkog građanskog rata

GSAM 337.3U subotu, 12. siječnja 1861., točno tri mjeseca prije nego što je ispaljen prvi hitac na Fort Sumter (što je zapravo bio početak rata koji je rezultirao oslobođenjem 4.000.000 afričkih robova u Americi), posvećena je sabornica adventista sedmog dana u Parkvilleu, Mich. Službi su prisustvovali pastor White i njegova supruga, pastori Waggoner, Smith i autor. Na kraju propovijedi pastora Whitea, gospođa White je dala uzbudljivo ohrabrenje, nakon čega je sjela na stolicu. U tom položaju odvedena je u viziju. Dvorana je bila prepuna ljudi i doista je bilo svečano mjesto. Nakon što je izašla iz vizije, ustala je i, pogledavši po dvorani, rekla:—

GSAM 338.1“Nema nijedne osobe u ovoj kući koja je i sanjala o nevolji koja dolazi na ovu zemlju. Ljudi se rugaju odluci o secesiji Južne Karoline, ali upravo mi je pokazano da će se velik broj saveznih država pridružiti toj državi i da će biti najstrašniji rat. U ovoj viziji vidjela sam velike vojske s obje strane okupljene na bojištu. Čula sam tutnjavu topova i vidjela mrtve i umiruće na sve strane. Zatim sam ih vidjela kako navaljuju jedan na drugoga, boreći se prsa u prsa [bodući se bajunetama]. Zatim sam vidjela bojište nakon bitke, sve prekriveno mrtvima i umirućima. Zatim su me odveli u zatvore i vidjela sam patnje onih u oskudici, koji su kopnjeli. Zatim sam odvedena u domove onih koji su u ratu izgubili muževe, sinove ili braću. Vidjela sam njihovu nevolju i tjeskobu.”

GSAM 338.2Zatim je polako pogledala po kući i rekla: “U ovoj kući ima onih koji će u tom ratu izgubiti sinove.”

GSAM 338Svjedočanstvo gospođe Ensign o vizijama

GSAM 338.3Kao potvrdu navedene činjenice, i kao dokaz da je proročanstvo izrečeno na navedeni dan, te kao ilustraciju načina na koji ga je zajednica razumjela i širila, iznosi se sljedeće svjedočanstvo:—

GSAM 338.4“Ovim se potvrđuje da sam živjela u okrugu St. Joseph, Michigan, u siječnju 1861., otprilike šest milja od Parkvillea. Nisam bila adventistica. 12. dana tog mjeseca nekoliko mojih susjeda otišlo je u Parkville na sastanke. Kad su se vratili kući, ispričali su mi da je na sastanku bila jedna žena u transu, koja je rekla da se nad Sjedinjenim Državama sprema strašan rat; da će se s obje strane, i na Jugu i na Sjeveru, formirati velike vojske te da će mnogi patiti u zatvorima; i da će se u mnogim obiteljima osjećati oskudica zbog gubitka muževa, sinova i braće u ratu; i da su u kući bili muškarci koji će u tom ratu izgubiti sinove.” Potpisano: “Martha V. Ensign, Wild Flower, okrug Fresno, Kalifornija, 30. siječnja 1891.”

GSAM 339.1U vezi s proročanstvom o tom strašnom ratu, gospođa White je nadalje izjavila da će se adventisti sedmog dana “naći u tjeskobnim položajima zbog rata i da je dužnost svih da usrdno mole kako bi im bila dana mudrost da znaju što činiti u teškim vremenima koja su pred njima.”

GSAM 339Razmjeri građanskog rata

GSAM 339.2U vrijeme kada je vizija dana, ljudi na Sjeveru općenito nisu imali gotovo nikakve predodžbe o nadolazećem ratu. Čak je i predsjednik Lincoln, tri mjeseca kasnije (12. travnja 1861.), kada se nekoliko saveznih država pridružilo Južnoj Karolini u njezinoj odluci o odcjepljenju, a prvi je hitac ispaljen na Fort Sumter, zatražio samo 75 000 ljudi, i to na kratki rok od tri mjeseca.

GSAM 339.3Ukupni broj vojnika upisanih na strani Unije tijekom rata iznosio je 2.859.132. Encyclopedia Britannica navodi da je “konfederacijska vojska na početku 1863. brojala oko 700.000 ljudi”, ali da je teško utvrditi točan ukupan broj upisanih. Procjenjuje da je njihov broj poginulih iznosio “oko 300.000 ljudi”. Neke od novijih enciklopedija navode gubitke na strani Unije (onih koji su poginuli u bitci ili umrli od rana ili bolesti stečenih na bojištu ili u zatvorima) na 359.528. O dugovanju na strani Unije Britannica kaže:—

GSAM 339.4“Dug je dosegao svoj maksimum 31. kolovoza 1865., iznoseći 2.845.907.626,56 USD. Također je potrošeno oko 800.000.000 dolara prihoda, uglavnom na rat; savezne države, gradovi, okruzi i općine potrošile su vlastite porezne prihode i nagomilale vlastite dugove za ratne svrhe; isplate mirovina na kraju će vjerojatno iznositi 1.500.000.000 dolara. Troškovi Konfederacije nikada se neće moći znati, a imovina uništena od strane saveznih i konfederacijskih vojska jedva da se može procijeniti; novčana vrijednost (2.000.000.000 dolara) robova na Jugu bila je uništena ratom. Sveukupno, iako se troškovi rata ne mogu točno izračunati, 8.000.000.000 dolara je umjerena procjena.”⁴

GSAM 340Još jedno potvrđivanje vizije

GSAM 340.1Što se tiče proročanstva da će ljudi iz zgrade za sastanke u Parkvilleu izgubiti sinove u ratu, jednostavno ću navesti da sam se u jesen 1883. sastao sa starješinom crkve u Parkvilleu, koji je također bio starješina u siječnju 1861., kada je vizija dana; i pitao sam ga da li se sjeća izraza koji je gospođa White upotrijebila pripovijedajući viziju o ratu. “Da”, rekao je, “sjećam se.” “Možete li mi reći koliko ljudi znate koji su tog dana bili u kući i izgubili sinove u ratu?” Odmah se sjetio imena petero njih i rekao: “Znam da su oni bili ondje i da su izgubili sinove u ratu; a da sam kod kuće, gdje bih mogao razgovarati sa svojim ljudima, mogao bih vam navesti još imena. Mislim”, nastavio je, “da je bilo još petero, osim ovih koje sam spomenuo.”

GSAM 340.2Više od četiri godine neprestanih borbi s južnjačke strane, sve dok gotovo polovica svih mobiliziranih snaga nije izgubljena smrću u bitkama ili od bolesti, pokazuje zapanjujuće ispunjenje gore navedenog predviđanja.

GSAM 340Robovlasništvo i rat

GSAM 340.3Pripovijedajući o viziji koja joj je dana 4. siječnja 1862., gospođa White je rekla:—

GSAM 340.4“Tisuće su navedene da se prijave s razumijevanjem da je ovaj rat trebao iskorijeniti ropstvo; ali sada, kad su se prijavile, otkrivaju da su prevarene, da svrha ovog rata nije ukinuti ropstvo, nego ga sačuvati onakvim kakvo jest.”

GSAM 341.1Gornji je navod iznesen u vrijeme kada su vojnici morali pomagati u vraćanju svih robova koji su pobjegli u redove Unije njihovim gospodarima, a vojnici kažu: “Ako uspijemo ugušiti ovaj ustanak, što smo time dobili?” Odgovaraju obeshrabrujuće: “Ništa. Ono što je uzrokovalo ustanak nije uklonjeno. Sustav ropstva, koji je uništio naš narod, ostaje na životu i poticat će još jedan ustanak.” Ove riječi, preuzete iz sveska Testimony No. 7, gdje se u cijelosti nalazi uzbudljiv prikaz rata pod naslovom “Robovlasništvo i rat”, ne tvrde da robovlasništvo nikada neće biti ukinuto, već prikazuju situaciju onako kako su je tada vidjeli vojnici. Malo dalje u istom svjedočanstvu nalazi se sljedeće predviđanje:—

GSAM 341Proročanstvo o uspjehu Sjevera

GSAM 341.2“A ipak je proglašen nacionalni post! Veli Gospod: ‘A nije li ovo post što izabrah: da razvežeš sveze bezbožnosti, da razdriješiš remenje od bremena, da otpustiš potlačene, i da izlomite svaki jaram?’ Kada naš narod bude držao post koji je Bog izabrao, tada će prihvatiti njihove molitve što se tiče rata; ali sada ne dopiru do njegovih ušiju.”

GSAM 341.3Oni koji su upoznati s poviješću rata svjesni su poraza, katastrofa, kašnjenja itd. povezanih s naporima Sjevera da porazi južne snage sve do donošenja Proglasa o oslobođenju robova – 1. siječnja 1863. Koliko su samo brze bile pobjede od tog trenutka do kraja rata! Kako je bilo očito onima koji su pratili napredak djela ispunjenje tog proročanstva od 4. siječnja 1862. Nakon što su tereti skinuti, okovi ropstva su raskinuti, a jaram je slomljen s roba! Kako je bilo očito da je Bog čuo molitve svoga naroda i blagoslovio napore da se rat završi kada su odabrali post koji mu je bio ugodan!

GSAM 342Svjedočanstvo bivšeg guvernera St. Johna

GSAM 342.1U govoru bivšeg guvernera Johna P. St. Johna iz Kansasa, u Ottawi u Illinoisu, kojem sam prisustvovao poslijepodne 29. lipnja 1891., iznio je sljedeću izjavu:—

GSAM 342.2“Nikada nisam bio toliko razočaran kao tada kada su nas [Konfederati] pobijedili kod Bull Runa. Ali sve je to bio dio Božjeg plana. Da smo mi pobijedili [Konfederate], političari bi sklopili mir, a Unija bi se nastavila s ropstvom, i mi bismo ga imali i danas. Dvije su godine [Konfederati] imali prednost; ali nakon što je Lincoln izdao čuvenu proklamaciju o oslobođenju robova, prešli smo na Božju stranu i nismo mogli izgubiti.”