Poglavlje 28. — Vrata koja nitko ne može zatvoriti

GSAM 462.1“Otvorio sam ti vrata koja nitko ne može zatvoriti; jer imaš malo snage, čuvao si moju riječ i nisi zanijekao moje ime.”¹

GSAM 462.2Takav je jezik upućen onima u filadelfijskom stanju evanđeoske crkve. Ova je crkva bila ona koja se razvila proglašavanjem Kristova skorog dolaska, ili oni koji su se čvrsto držali onoga što su čuli o toj temi; jer on kaže za crkvu sardsku (onu neposredno prije filadelfijske): “Sjeti se dakle kako si primio i čuo, i drži čvrsto i pokaj se. Ako dakle ne budeš bdio, doći ću na te kao lopov i ne ćeš znati u koji ću ti čas doći.”²

GSAM 462.3Crkva sardska, dakle, čula je nauk o skorom dolasku Gospodnjem. Oni koji su se čvrsto držali onoga što su čuli, napredovali su u istini kako je “svijećnjak” bio uklonjen i činili su crkvu filadelfijsku, kojoj je rekao: “Pošto si sačuvala riječ mojega strpljenja, i ja ću te sačuvati od časa kušnje koja će doći na sav svijet da iskuša stanovnike zemlje. Eto, dolazim brzo: čvrsto drži ono što imaš, da ti nitko ne uzme tvoju krunu.”³ Dakle, upravo toj filadelfijskoj crkvi on kaže: “Pred tebe sam stavio otvorena vrata, i nitko ih ne može zatvoriti.”

GSAM 462.4Evo, dakle, naglašene izjave Svetog Pisma da oni koji su, po Božjoj providnosti, poslani da upozore svijet na Gospodinov dolazak i da mole narod da se pripremi na susret s Bogom, imaju Božju posebnu naklonost u svom djelu. Ljudi mogu pokušati ometati, osujetiti njihove pokrete, zatvoriti “vrata riječi”, ali ipak glas Božji odzvanja iznad svake buke: “Ja sam pred tebe postavio otvorena vrata.”

GSAM 463Napredak od sedamdeset i četiri godine

GSAM 463.1Na prethodnim stranicama ove knjige ukratko smo pregledali razdoblje od sedamdeset i četiri godine, od 1831. do 1905., prateći uspon i napredak adventnih poruka, a osobito poruke trećeg anđela. Pokazali smo kako je ova poruka, iz nepoznatosti i siromaštva, napredovala s ubrzanom snagom i moći iz godine u godinu, sve dok nije stekla misije koje obuhvaćaju cijelu zemlju. Sigurno nije zato što je poruka ugodna tjelesnim srcima da je tako napredovala; jer u prvom planu nosi Gospodnju subotu, čije svetkovanje donosi težak križ, zahtijevajući odvajanje od poslovanja sa svijetom na najprometniji svjetovni dan u tjednu. Nije napredovala ni zbog nedostatka protivljenja; jer je ono susretala od samog početka, i to najžešće vrste izvana, kao i u vidu poteškoća uzrokovanih neposvećenim osobama koje su se na neko vrijeme našle u njezinim redovima. Što se tiče situacije uzrokovane spletkama i naporima vanjskih neprijatelja, možemo reći riječima Davida, psalmista, “Da nije bio Gospodin s nama, sada neka kaže Izrael: da nije bio Gospodin s nama, kad su se ljudi digli na nas: progutali bi nas žive, kad se rasplamsala njihova ljutnja na nas: vode bi nas preplavile, potok bi prešao preko duše naše: ponosne vode bi prešle preko duše naše. Blagoslovljen Gospodin, što nas nije dao plijenom njihovim zubima. Duša naša izbjegla je kao ptičica iz mreže lovaca; mreža se probila i mi smo se spasili. Naša pomoć je u imenu Gospodina, koji stvori nebo i zemlju.”⁴

GSAM 464Pomoć u Gospodinu

GSAM 464.1Gospodin objavljuje da je svome narodu postavio “otvorena vrata, koja nitko ne može zatvoriti.” Stoga ne čudi što je poruka postojano napredovala. To je Božja poruka narodu i mora uspjeti. U Otkrivenju 7,2 djelo pripremanja naroda da ustraje kada dođe veliki dan Božjeg gnjeva simbolizirano je anđelom koji “uzlazi s istoka”, ili, kako neki prevode, “kao izlazak sunca”. Gle, zora dana — najprije se pojavljuju zrake svjetlosti na istoku; one se stapaju u veću jasnoću dok se ne ugleda široki, jasni disk sunca. Kako “Kralj dana” uzlazi prema vrhuncu, njegova svjetlost, toplina i moć postaju sve življe.

GSAM 464.2Takav je, doista, bio napredak poruke trećeg anđela od 1848. godine, kada su njezine sastavne istine iznesene u jasnom obliku, i od te točke pokazali smo izražen i stalan rast koji je divan. To možemo objasniti samo na temelju toga da Gospodin potvrđuje svoju riječ onima koji u ovo vrijeme, kada se njegovo spasenje približava, “čuvaju subotu da je ne oskvrnu”⁵ i odvraćaju svoj korak od činjenja svoje volje na Božji sveti dan te tako, kroz “vjeru Isusovu”, kako je objavljeno u poruci trećeg anđela u Otkrivenju 14., čuvaju sve “Božje zapovijedi”. O takvima je Gospodin rekao preko proroka Izaije: “Tada će tvoje svjetlo zasjati kao zora, i tvoje će zdravlje brzo niknuti; i tvoja će pravednost [‘Gospodin je pravednost naša.’ Jeremija 23,6] ići pred tobom; a slava Gospodnja bit će ti straža s leđa.”⁶ Uz takva jamstva, kako bismo mogli očekivati išta drugo nego da će djelo biti uspješno? “Ako je Bog s nama, tko je protiv nas?”

GSAM 464Kako ovi mogu napredovati?

GSAM 464.3Gledajući situaciju kad je 1846. godine pastor Joseph Bates počeo pisati tu prvu knjigu, prvu ikad objavljenu o pitanju subote od strane adventista sedmog dana, sa dvanaest i pol centi kao jedinim raspoloživim sredstvom koje je imao na svijetu, i kad je bio pozvan da ih potroši prije nego što je istekao njegov prvi dan pisanja; i ponovno gledajući pastora Jamesa Whitea kako tiska svoj prvi mali list, Present Truth, za novac zarađen košnjom na livadi, i šaljući časopis besplatno svima koji bi ga htjeli čitati, i govoreći o tome kao o poruci koja je trebala stići do kraja svijeta,—gledajući te male početke, čovjek bi, riječima naroda iz Amosovih dana, mogao upitati: “Kroz koga će se Jakov dići? Jer je malen.”⁷ Uspoređujući to sa situacijom iz 1905. godine, kada se objavljivanje istina poruke ostvaruje u dvadeset izdavačkih kuća smještenih u raznim dijelovima svijeta, često dovedenih do punog kapaciteta da zadovolje potražnju za štivom, doista možemo reći: Gle, “otvorena vrata” koja nijedan čovjek još nije zatvorio.

GSAM 465.1O onima iz ranijih vremena koji su smatrali da djelo nikada ne može uspjeti, možemo reći, riječima kojima je prorok Zaharija ukorio one koji su nastojali omesti Božje djelo u obnovi Jeruzalema: “Tko je prezirao dan sitnica?”⁸ O stvarima koje su se činile poput planina teškoća na njihovom putu, Gospod je rekao po proroku,—

GSAM 465Planina pretvorena u ravnicu

GSAM 465.2“Tko si ti, velika goro? Pred Zerubabelom postat ćeš ravnica; i on će iznijeti kamen završni uz povike: Milost, milost njemu!”⁹ Tako je bilo u djelu poruke trećeg anđela, i tako će biti sve dok se ne donese “kamen završni”, ili, drugim riječima, dok se djelo ne dovrši.

GSAM 465.3Pogledajte nekolicinu iz 1846. godine, siromašnu sredstvima, siromašnu u svakom pogledu osim u vjeri u Boga i u riznici istine, i vidite do kojih je razmjera njihov rad narastao. Razmislite o sredstvima koja sada imamo na raspolaganju: knjige su sve pripremljene, prevedene i tiskane na različitim jezicima svijeta, a stotine prodavača knjiga stavljaju te knjige u domove ljudi u vrijednosti od 400.000 dolara godišnje. Uz neprekidni Božji blagoslov na djelu, možemo očekivati uspjeh. Uz ove mogućnosti i agencije koje se povećavaju iz mjeseca u mjesec, s pouzdanjem u Krista, ne trebamo očekivati ništa drugo doli ono što je Salomon pjevao o Božjoj crkvi kad je izašla iz svog pustinjačkog stanja, “oslanjajući se na ruku svoga Voljenog”, kada je predstavlja kako gleda naprijed, “lijepa kao mjesec, bistra kao sunce i strašna kao vojska s barjakom”.¹⁰

GSAM 466Uz pomoć Dara proroštva

GSAM 466.1Ne samo da smo vidjeli kako je Gospodnja providnost otvorila put za širenje istine i kako je njegovo izvanredno blagoslovljenje pratilo napore uložene da se krene putem njegove providnosti, nego je i u usponu i napretku poruke trećeg anđela komunicirao sa svojim narodom kroz dar proroštva. To nije bilo u obliku novog objavljenja koje bi zauzelo mjesto Biblije, niti na način da iskrivi učenja Svetog pisma, nego da pokaže gdje, u ovom dobu, postoji opasnost od odstupanja od jednostavnosti evanđelja Kristova, gdje je narod u opasnosti da podlegne duhu vremena, zadovoljen prividom pobožnosti bez moći.

GSAM 466.2Gledajući ovu temu kroz primjer¹¹ starozavjetnih proroka, koji nam je Gospodin dao kao jedno od načela prema kojima se takva očitovanja trebaju ispitivati, nalazimo iste razloge zašto su takva očitovanja potrebna sada kao i tada; naime, sklonost u svakom dobu da se odstupi od istine pod utjecajem prevladavajućih i specifičnih doktrina i praksi tog doba. Apostol Pavao, govoreći o darovima koje je Gospodin postavio u crkvi, kaže da su oni “za usavršavanje svetih, za djelo službe, za izgradnju tijela Kristova; dok svi ne dostignemo jedinstvo vjere i spoznaje Sina Božjega, do savršena čovjeka, do mjere stasa punine Kristove; da odsad ne budemo više djeca, koja se nose naokolo i nanose svakim vjetrom nauke, po lukavstvu ljudi i vještom lukavstvu, kojima vrebaju da varaju; nego, govoreći istinu u ljubavi, da odrastemo u njega u svemu, koji je glava, Krist, iz kojega cijelo tijelo, dobro sastavljeno i povezano onim što svaki zglob pruža, prema djelotvornom djelovanju svakoga pojedinog dijela u njegovoj mjeri, raste i izgrađuje samo sebe u ljubavi.”¹²

GSAM 467.1Iste prigovore koji se danas iznose protiv očitovanja dara proroštva moglo se iznijeti s jednakom žestinom i u davna vremena; tj. imamo Sveto pismo i stoga nam takvi darovi nisu potrebni. Međutim, ta ista Pisma nam govore da je Krist postavio te darove u crkvi da obavljaju svoje djelo dok “ne dođe savršeno [savršeno stanje]”, i da crkva “ne smije zaostajati ni u jednom daru, čekajući dolazak našega Gospodina Isusa Krista.”¹³

GSAM 467Čemu nam trebaju proroci?

GSAM 467.2Narod je u davna vremena mogao zaključiti da ima Božji moralni zakon napisan njegovim vlastitim prstom na kamenim pločama; da ima odredbe, sudove i upute koje su izrečene Mojsiju iz Božjih usta i koje su pažljivo zapisane; pa što je još trebalo? No unatoč svim tim izvrsnim istinama koje je posjedovao, Bog je htio govoriti njima “u različito vrijeme i na različite načine po svojim svetim prorocima.”

GSAM 467.3Vidimo da su svjedočanstva raznih proroka, kao što su Izaija, Jeremija, Ezekiel, Daniel, Hošea i drugi, u svakom slučaju učila isti veliki princip o poslušnosti Bogu; ipak je svaki prorok imao svoje posebne prijekore za narod svoga vremena, zbog njihove sklonosti da ih prevladavajući običaji doba u kojem je prorokovao odvedu od svetih načela ispravnosti.

GSAM 468Potreba darova

GSAM 468.1Iako se može tvrditi da imamo ne samo izvrsnu pouku Starozavjetnih spisa, nego i riječi samoga našega Spasitelja i apostola, čemu nam je još svjetla potrebno? Činjenica je da su ti isti sveti apostoli ukazali na posljednje dane, kada će “doći opasna vremena”, i kada će ljudi “imati izgled pobožnosti, ali će poricati njezinu snagu”, govoreći nam također da će “neki odstupiti od vjere, pridajući pozornost zavodljivim duhovima i đavoljim naukama”.

GSAM 468.2S obzirom na sve to, taj narod o kojem Pavao govori u pismu Tesaloničanima, koji neće biti u tami da ga dan Kristov zatekne kao lopov, već će biti djeca svjetlosti, potiče se da “sve iskušava” u pogledu “prorokovanja” i da se “drži onoga što je dobro”.¹⁴ To je jednako kao da im se govori da će ljudi koji iščekuju dolazak Gospodina Isusa Krista i koji će se naposljetku naći spremni za taj dan imati “dobre”, istinite pojave dara proroštva među sobom.

GSAM 468Znakovi kraja

GSAM 468.3Živimo u vremenu kada su znakovi sa svih strana obilni da je Dan Gospodnji blizu. Nalazimo se upravo u razdoblju kada je trebao ustati narod koji će čuvati sve zapovijedi i koji će također “imati svjedočanstvo Isusa”¹⁵ — “duh proročanstva.”¹⁶ Što nalazimo? Da su se tijekom posljednjih šezdeset godina pojavili upravo takvi ljudi, noseći upravo takvu poruku, među kojima se očitovao dar proroštva. Ispitujući dar očitovan kroz gospođu E. G. White prema biblijskim pravilima, vidjeli smo da on izdrži test u svakom pojedinačnom slučaju. U svim spisima gospođe White, od početka do kraja, nije se našla ni jedna jedina rečenica koja bi dala i najmanje dopuštenje za grijeh ili koja bi u najmanjoj mjeri tolerirala bilo kakvo odstupanje od Božje riječi. Ti spisi nikada se nisu stavljali iznad Biblije, nego neprestano potiču na najpažljivije proučavanje Božje riječi, ukazujući na nju kao na veliko mjerilo prema kojem će naši slučajevi biti ispitani na posljednjem sudu. U njezinim spisima Krist je pred nama uzvišen kao jedini uzor koji trebamo slijediti. On je na najživopisniji način objavljen kao naša jedina nada za pobjedu ovdje, naše jedino utočište od nadolazećeg gnjeva, jedino ime i sredstvo po kojem možemo biti spašeni.

GSAM 469Osobni omaž

GSAM 469.1Što se tiče gospođe White i prirode njezina rada, donosi se sljedeće, napisano 1877. godine od strane nekoga tko ju je poznavao i tko je mnogo godina proučavao njezino djelo; i nakon otprilike pedeset i tri godine ispitivanja, godina pažljivog promatranja, dajem svoju bezuvjetnu podršku svakoj misli izrečenoj u njemu:—

GSAM 469.2“Što se tiče kršćanskog karaktera sestre White, dopustite mi da kažem da mislim da nešto znam o njemu. Poznajem je osamnaest godina — više od polovice povijesti našeg naroda. Više puta sam boravio u njihovoj obitelji, ponekad i po tjednima. Oni su bili u našoj kući i obitelji mnogo puta. Putovao sam s njima gotovo svugdje; bio sam s njima u privatnim i javnim prilikama, na sastancima i izvan njih, i imao sam najbolje prilike da upoznam nešto o životu, karakteru i duhu brata i sestre White. Kao propovjednik morao sam se baviti svim vrstama ljudi i svim vrstama karaktera, pa mislim da mogu donekle prosuditi kakva je osoba, barem nakon godina intimnog poznanstva.

GSAM 470.1“Znam da je sestra White nenametljiva, skromna, dobrodušna i plemenita žena. Te osobine njezina karaktera nisu jednostavno namještene i njegovane, nego graciozno i lako proizlaze iz njezine prirodne naravi. Ona nije umišljena, samopravedna i samodopadna, kao što su fanatici uvijek. Često sam dolazio u doticaj s fanatičnim osobama i uvijek sam ih nalazio punima pretencioznosti, punima ponosa, spremnima iznijeti svoje mišljenje, hvalisavima svojom svetosti itd., ali sam sestru White uvijek nalazio suprotnom svemu tome.

GSAM 470Prijateljica siromaha

GSAM 470.2“Bilo tko, najsiromašniji i najskromniji, može joj slobodno pristupiti za savjet i utjehu, a da ne bude odbijen. Uvijek se brine za potrebite, sirotinju i one koji pate, pružajući im pomoć i zalagajući se za njih.

GSAM 470.3“Nikada nisam upoznao osobu koja tako neprestano ima strah Božji pred sobom. Ništa se ne poduzima bez usrdne molitve Bogu. Pažljivo i neprestano proučava Božju riječ. Čuo sam sestru White kako govori stotinama puta, pročitao sam sva njezina svjedočanstva od korice do korice, većinu njih mnogo puta, i nikada nisam uspio pronaći ni jednu nemoralnu rečenicu u svima njima, niti išta što nije strogo čisto i kršćansko; ništa što odvodi od Biblije i od Krista; nego ondje nalazim najgorljivije pozive da se Bogu pokoravamo, da Isusa volimo, da Svetom pismu vjerujemo i da ga neprestano proučavamo. Neizmjernu sam duhovnu korist, bezbroj puta, dobio iz tih svjedočanstava. Doista, nikada ih nisam čitao, a da se nisam osjećao ukoren zbog svog nedostatka vjere u Boga, nedostatka pobožnosti i nedostatka revnosti u spašavanju duša. Ako imam ikakvog prosuđivanja, ikakve duhovne razboritosti, proglašavam ta svjedočanstva istog duha i istog smisla kao i Sveto pismo.

GSAM 470.4“Tri desetljeća [a sada možemo reći i šezdeset godina] naš je narod vjerovao ovim svjedočanstvima i čitao ih. Kako je to na njih utjecalo? Jesu li ih odvela od Božjeg zakona? Jesu li ih navela da se odreknu vjere u Krista? Jesu li ih navela da odbace Bibliju? Jesu li ih navela da postanu pokvareni, nemoralni narod? Znam da će se povoljno usporediti s bilo kojom drugom kršćanskom denominacijom.

GSAM 471.1“Jedno sam primijetio, a to je da i najžešći protivnici vizija sestre White priznaju da je ona kršćanka. Kako to mogu priznati, nije mi jasno. Pokušavaju to popraviti govoreći da je ona prevarena. Ne mogu pronaći ni jednu mrlju u cijelom njezinom životu, niti jednu nemoralnu rečenicu u svim njezinim spisima. Moraju priznati da je velik dio njezinih spisa izvrstan i da bi tko god živi po svemu što ona kaže bio dobar kršćanin, siguran u nebo. To je posve čudno, ako je ona oruđe đavla, nadahnuta od Sotone, ili ako su njezini spisi nemoralni ili besmislice njezina uma.”

GSAM 471Svjedočanstva stranaca o spisima

GSAM 471.2Kako se naši časopisi s napisima gospođe White distribuiraju, traže ih najskromniji, bogobojazni i predani. Izvještavajući o onome što čitaju, kažu: “Posebno nas zanimaju napisi gospođe White. Tako su praktični, puni pouka osmišljenih da čovjeka približe Gospodinu i učine ga skromnijim, bogobojaznijim i predanijim. Ti su spisi toliko u skladu sa Svetim pismom da nam se, dok čitamo, čini kako je gospođa White morala biti nadahnuta da piše na način na koji piše.” Takvo je svjedočanstvo u brojnim slučajevima onih koji su u dopisivanju s našim misionarima, pa čak i onih koji nemaju pojma da su ideje gospođe White primljene u svetoj viziji.

GSAM 471Izvor protivljenja

GSAM 471.3S obzirom na dojam koji je ovaj dar ostavio, nameće se pitanje: odakle i zašto se pojavilo protivljenje očitovanju ovog dara? i kakav je bio ishod onih koji su se protivili? Budući da sam ovo pitanje pomno promatrao od 1852. godine, otkrio sam da je protivljenje očitovanju ovog dara većinom potjecalo od onih koji su bili ukoreni zbog nedostataka u karakteru, zbog pogrešnih navika ili zbog nekog pogrešnog postupka u svom načinu života. Mnogi od onih koji su bili opomenuti protestirali bi da nisu tako loši kako ih je svjedočanstvo prikazivalo i pokazivali bi da se mogu držati istine čak i ako bi postupali suprotno opomeni koja im je dana. Vrijeme je pokazalo da je velika većina takvih napustila svoju vjeru i u potpunosti napustila redove. Neki su uvidjeli svoju pogrešku i čvršće se prihvatili istine. Postavlja se pitanje: ako su oni koji se protive ovom daru vođeni od Gospodina, zašto gube svoju duhovnost i otpadaju od Boga? Pravilo našega Spasitelja jest da se stablo spozna po svom plodu. On najodlučnije tvrdi da “pokvareno stablo ne može donijeti dobar plod.”

GSAM 472Neuspjeh oporbe

GSAM 472.1Sjećamo se slučajeva kada je organizirano podizana oporba svjedočanstvima gospođe White, uz izjavu da će njihov rad pratiti veliki uspjeh čim se riješe tih svjedočanstava. Međutim, potpuno su podbacili u ostvarenju svojih nada. Nakon godina borbe, nisu dali više dokaza o širenju istine o suboti pred svijetom nego što su to činili njihovi prethodnici prije četrdeset i devet godina. Ako je njihov bio poseban Gospodinov posao, zašto njihovoj poruci nije bilo više prosperiteta?

GSAM 472Gdje je uspjeh?

GSAM 472.2S druge strane, kada promatramo tu poruku kojom se zapovijedi Božje i vjera Isusova objavljuju svijetu — poruku s kojom je povezana ova manifestacija dara proroštva, sa svojim savjetima, uputama i prijekorima — vidimo da je ostvarila siguran i postojan napredak od samog svog početka pa sve do danas. Slijedeći Gospodnje savjete kroz taj dar, krećući se naprijed u Gospodnjoj snazi, poruka je, kao što smo pokazali, obuhvatila zemlju i brzo se probija do “svakog plemena, jezika, naroda i puka”.

GSAM 473.1O njezinom napretku u prošlosti možemo reći da je Božja riječ potvrđena u onome što je rekao: “Ni jedno oružje napravljeno protiv tebe neće uspjeti.” Doista, Božja je ruka bila vidljiva u uspjehu koji je pratio uspon i napredak ovog velikog adventnog pokreta dosad, a za budućnost se oslanjamo na sigurno ispunjenje njegove riječi: “Pred tebe sam postavio otvorena vrata i nitko ih ne može zatvoriti.” U tom pouzdanju možemo pjevati sa svom sigurnošću:—