Poglavlje 1 — Uvod

GSAM 21.1KADA govorimo o drugom Kristovom dolasku, dotičemo se teme koja je uistinu bila nada Božjeg naroda od izbacivanja naših prvih roditelja iz Edenskog vrta. U riječima upućenima zmiji, da će sjeme žene satrti njezinu glavu, bilo je jamstvo da će naposljetku doći obnovitelj koji će osujetiti Sotonina prisvajanja i ispuniti Božju svrhu na zemlji. Pretpostavlja se da su Adam i Eva mislili da će to djelo biti vrlo brzo izvršeno i da će pobjednik biti njihov neposredni potomak. Ipak, u Božjem planu obećanje Spasitelja od naizgledne propasti obuhvaćalo je sve što se od tada razvilo u ostvarenju njegove “vlastite svrhe i milosti, koja nam je dana u Kristu Isusu prije nego što je svijet počeo”.¹

GSAM 21.2Da su Adam i Eva odmah ugledali bijedu i jad koji će ispuniti svijet tijekom dugih doba između njegova propadanja i obnove, njihova bi tuga bila nepodnošljiva. Bog nebeski, u svojoj nježnoj milosti i suosjećanju, sakrio im je taj pogled, ostavljajući ih da njeguju dragu nadu da će uskoro biti oslobođeni u slavnu slobodu Božje djece. Razmišljanje da je otkupljenje blizu prirodno bi ih poticalo na veću revnost u pripremi za taj događaj.

GSAM 22.1Tako je bilo i s Božjim narodom u svim naraštajima od Adama. Bili su sigurni da će se u budućnosti dogoditi veliki i važan događaj – da će Krist napokon doći i uspostaviti svoje kraljevstvo. I oni su, poput Adama i Eve, vjerovali da je događaj blizu i, poput njih, nisu bili svjesni onoga što će se dogoditi između njihova vremena i tog događaja; inače bi možda očajali u nastojanju da dosegnu cilj nagrade.

GSAM 22.2Ovu se misao može ilustrirati događajima koji su se zbili u vezi s velikim otkrićima. Ljudi koji su ih pokrenuli, iako toga nisu bili svjesni, zapravo su ispunjavali Božju svrhu; ipak su bili vođeni idejama koje se u svakom pogledu nisu pokazale u skladu s vlastitim teorijama koje su ih potaknule na djelovanje.

GSAM 22Dalekosežni učinci Kolumbovih otkrića

GSAM 22.3Montgomery, u svojoj knjizi American History,² izdanje iz 1902., stranice 8, 9, govoreći o teoriji koja je potaknula Kolumba da krene na svoje putovanje i o provedbi njegovog plana da dosegne Istočne Indije ploveći prema zapadu, kaže:—

GSAM 22.4“Kolumbo je mislio da može poboljšati projekt portugalskog kralja. Bio je uvjeren da postoji kraći i bolji put do Indije od onog koji je označio Diaz. Plan genovskog pomorca [Kolumba] bio je jednako odvažan koliko i originalan. Umjesto da plovi prema istoku ili prema jugu i istoku, predložio je plovidbu ravno prema zapadu. Imao je, kako je vjerovao, tri dobra i čvrsta razloga za takav pothvat: Prvo, zajedno s najboljim geografskim djelima svoga doba, Kolumbo je bio uvjeren da Zemlja nije ravna, kako je većina ljudi pretpostavljala, nego da je kugla. Drugo, pretpostavljao je da je ta kugla mnogo manja nego što jest te da veći dio čini kopno umjesto vode. Treće, budući da nije ništa znao, niti išta naslućivao o postojanju kontinenta Amerike ili Tihog oceana, zamišljao je da se obala Azije ili Indija nalazi točno nasuprot Španjolskoj i zapadnoj obali Europe. Cijelu udaljenost do Cipanga, odnosno Japana, procijenio je da vjerojatno neće prelaziti oko četiri tisuće milja.

GSAM 23.1“Njegov je plan bio ovaj: krenuo bi iz Europe; usmjerio bi svoj brod prema zapadu prema Japanu i pratio zakrivljenost Zemlje dok ga ne dovede do onoga što je tražio. Po njegovom mišljenju, to se činilo jednako sigurnim i jednostavnim kao da muha obiđe jabuku.

GSAM 23.2“Kad bi uspio u ekspediciji, imao bi ovu ogromnu prednost: ušao bi u Indije ravno kroz glavna vrata, umjesto da ih dosegne zaobilaznim putem i kroz neku vrstu bočnog ulaza, kao što su to morali činiti Portugalci.

GSAM 23.3“Vidimo da je ovaj čovjek, koji je razumio praktičnu matematiku, geografiju i navigaciju jednako dobro kao i bilo tko u svoje vrijeme, bio u pravu po prvom pitanju — obliku Zemlje — ali potpuno u krivu po ostala dva.

GSAM 23Sretna pogreška

GSAM 23.4“Ipak, začudo, njegove su mu pogreške u jednom pogledu pomogle. Pogreška koju je napravio u pogledu udaljenosti bila je iznimno sretna. Da je Kolumbo točno izračunao veličinu Zemlje i stvarnu duljinu takvog putovanja, vjerojatno ne bi isplovio, budući da bi odmah vidio da je predložena portugalska ruta i daleko kraća i jeftinija. Štoviše, da je mogao zamisliti ili na bilo koji način predvidjeti da se američki kontinent nalazi točno na njegovom putu, to samo po sebi možda ga ne bi navelo da krene na putovanje otkrića, jer mu cilj nije bio pronaći novu zemlju, već novi put do stare.”

GSAM 23Velika nada vijekova

GSAM 23.5Tako je narod Božji, kroz stoljeća, imao nadu Kristova dolaska pred sobom “kao sidro duše, sigurno i čvrsto”.³ Iako su često usred tuge i nevolja u agoniji vikali: “Dokle, Gospodine, prije nego što će doći oslobođenje?”, ipak su koračali naprijed i, poput Pavla, govorili i još uvijek govore: “Koja je naša nada, ili radost, ili vijenac radosti? Niste li i vi pred našim Gospodinom Isusom Kristom u dolasku njegovom?”⁴

GSAM 24Pavao ojačan nadom

GSAM 24.1Nekoliko ilustracija o održavajućoj moći ove nade u ovom je kontekstu dovoljno. Kad je Pavao bio priveden pred Feliksa i dobio dopuštenje da govori za sebe, rekao je: “Putem koji oni nazivaju herezom ja štujem Boga svojih otaca, vjerujući u sve što je napisano u Zakonu i u prorocima, i imam nadu u Boga, koju i oni sami priznaju, da će doći uskrsnuće mrtvih, i pravednih i nepravednih.”⁵

GSAM 24.2U svojoj vještoj obrani kad je doveden pred Agripu, Pavao je rekao: “Sada stojim i sudi mi se zbog nade u obećanje koje je Bog dao našim ocima; do kojeg se obećanja naših dvanaest plemena, koja danonoćno revno služe Bogu, nada doći. Zbog te nade, kralju Agripo, Židovi me optužuju. Zašto bi vam se činilo nevjerojatnim da Bog uskrsne mrtve?”⁶ Kad je napokon stigao u Rim da se pojavi pred carem, rekao je Židovima: “Zbog nade Izraela ovim sam lancem vezan.”⁷

GSAM 24.3Pavao je slobodno govorio o toj nadi u svojem pismu Titu: “Jer milost Božja, koja donosi spasenje, objavila se svim ljudima, učeći nas da, odricanjem od bezbožnosti i svjetovnih požuda, živimo trezveno, pravedno i pobožno u ovom sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i slavno pojavljivanje velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista.”⁸

GSAM 24Petar se raduje nadi

GSAM 24.4Petar govori o istoj nadi na sljedeći način: “Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji nas je po obilnom milosrđu svome ponovno rodio za živu nadu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih, za baštinu nepokvarenu, neokaljanu i koja ne vene, spremljenu na nebesima za vas, koji ste Božjom snagom čuvani vjerom za spasenje spremno da se objavi u posljednje vrijeme. U kojem se iznimno radujete, iako sada, ako je potrebno, za neko vrijeme trpite tugu zbog raznih kušnji, da bi se kušnja vaše vjere, koja je mnogo dragocjenija od prolaznog zlata, iako se iskušava vatrom, pokazala dostojnom hvale, časti i slave pri pojavi Isusa Krista.”⁹

GSAM 25Božji cilj u stvaranju

GSAM 25.1Sveto pismo otkriva Božji cilj u stvaranju svijeta; a iz riječi proročanstva također učimo njegov plan o budućnosti: “Ovako kaže Gospodin koji stvori nebesa, Bog koji oblikuje zemlju i stvori je; on ju je utvrdio, nije je stvorio da ostane prazna, oblikovao ju je da bude naseljena.”¹⁰ Kad ju je oblikovao, dao ju je čovjeku. Psalmist kaže: “Nebesa, čak i nebesa, Gospodnja su; ali zemlju je dao sinovima ljudskim.”¹¹ No kad ju je dao čovjeku, čovjek je bio pravedan, kako kaže mudrac: “Samo sam ovo našao: Bog je stvorio čovjeka pravednim; ali oni su smislili mnoge izmišljotine.”¹²

GSAM 25.2Čitamo o Gospodinovom postupku s ljudskom vrstom da “kad je razdijelio sinove Adamove, postavio je granice naroda prema broju sinova Izraelovih”,¹³ to jest prema broju pravog Izraela koji će se naposljetku sabrati na zemlji kao podanici njegova budućeg kraljevstva. To je izrečeno riječima Pavlovim: “Bog ... od jedne krvi učini sve narode ljudske da prebivaju po svoj zemlji, i odredio je unaprijed određena vremena i granice njihovog prebivanja, da traže Gospodina, hoće li ga možda opipati i pronaći, iako nije daleko od svakoga od nas; jer u njemu živimo, i krećemo se, i postojimo.”¹⁴ Kad se ovaj izvorni cilj u vezi sa zemljom ostvari, “i tvoj narod sav će biti pravedan.”¹⁵ Opet se o njima u tom stanju kaže: “Stanovnik neće reći: Bolestan sam; narodu koji u njemu prebiva bit će oproštena njegova nepravda.”¹⁶ To će biti vrijeme kad će “krotki naslijediti zemlju i veseliti se obilju mira.”¹⁷

GSAM 26Kristov drugi dolazak nije bajka

GSAM 26.1U drugom Petrovom pismu stoji: “Nismo slijedili lukavo izmišljene bajke kad smo vam objavili moć i dolazak našega Gospodina Isusa Krista, nego smo bili očevici njegove slave. Jer od Boga Oca primi čast i slavu, kad mu iz uzvišene slave dođe ovakav glas: Ovo je Sin moj, ljubljeni, u kojem mi je sva milina. I taj glas koji je došao s neba čuli smo kad smo bili s njim na svetoj gori. Imamo i riječ proročanstva čvršću, na koju dobro činite da pazite, kao na svjetlo koje sija u mračnom mjestu, dok se ne razdani i danica ne uzađe u vašim srcima.”¹⁸

GSAM 26.2U ovom pismu apostol se poziva na Preobraženje na gori kao na dokaz drugog Kristovog dolaska. Prije ove scene naš je Spasitelj rekao svojim apostolima: “Neki od ovdje prisutnih neće okusiti smrt dok ne vide Sina Čovječjeg kako dolazi u kraljevstvu svome”¹⁹ — kako to bilježi Luka: “Neki od ovdje prisutnih neće okusiti smrt dok ne vide kraljevstvo Božje.”²⁰

GSAM 26.3Obećanje je doslovno ispunjeno u samom Preobraženju. U ovoj “viziji” na gori vidjeli su proslavljenog Isusa, onakvog kakav će se pojaviti kada dođe u svome kraljevstvu. Vidjeli su Iliju, koji je uznesen na nebo ne okušavši smrt, predstavljajući one koji će biti uzneseni — preobraženi iz smrtnih u besmrtne — “u trenu oka”, kada Gospodin dođe.²¹ Bio je tu i Mojsije, koji je umro, predstavljajući one koji će uskrsnuti iz mrtvih da bi dočekali Gospodina. Dakle, u ovoj “viziji” vidjeli su Krista kako dolazi u svome kraljevstvu, kako im je obećao.

GSAM 27Proročanstvo – pouzdanija riječ

GSAM 27.1Iako su apostoli vidjeli ovaj slavni prizor na gori preobrazbe i čuli glas Božjeg odobrenja, apostol Petar potvrđuje: “Imamo riječ proročanstva čvršću.” Ovom izjavom on ne umanjuje ono što su vidjeli i čuli na tom nezaboravnom događaju. Oni su tada čuli glas Božji jednom, ali u velikim crtama proročanstva, koje se protežu sve do Kristova drugog dolaska, imamo glas Božji često ponovljen. Zapravo, svako jasno proročanstvo koje se ispunilo ili je zabilježeno u povijesti jest Božji glas za nas. U tom smislu riječ proročanstva jest “sigurnija”. Revised Version prevodi to kao “potvrđeno”. Proročanstvo je potvrđeno svakim ispunjenim pojedinačnim predviđanjem. Svaki predviđeni događaj, kada se ispuni, jamči da će preostali predviđeni događaji sigurno nastupiti.

GSAM 27Priroda proročanstva

GSAM 27.2Sljedeća svjedočanstva uglednih biblijskih učenjaka o prirodi proročanstva uvjerljiva su:—

GSAM 27.3Thomas Newton tvrdi da je “proročanstvo povijest u najavi i sažeta; povijest je proročanstvo ostvareno i razrađeno. U svijetu su postojala lažna proročanstva; ali sva domišljatost i zloba ljudi i đavola ne mogu stvoriti nikakva takva proročanstva kakva su zabilježena u Svetom pismu.”

GSAM 27.4Sir Isaac Newton svjedoči da je “poslušnost prorocima temeljna odrednica istinske crkve.”

GSAM 27.5Dr. A. Keith kaže da je “proročanstvo jednako bilo kojem čudu i samo je po sebi čudesno.... Samo glas Svemoći mogao je pozvati mrtve iz groba,—samo glas Sveznajućeg mogao je otkriti sve što je bilo skriveno u mračnoj budućnosti, koja je za čovjeka neprovidna kao i odaje mrtvih,—i jedno i drugo jednako je glas Božji.”

GSAM 28.1Matthew Henry je rekao da će se “proročanstvo sigurno ispuniti u Božje vrijeme, koje je najbolje vrijeme, i na Božji način, koji je najbolji način. Svaka je Kristova riječ vrlo čista, a stoga i vrlo sigurna.”

GSAM 28Svrha proročanstva

GSAM 28.2Iz Isusovih riječi upućenih njegovim apostolima možemo naučiti jednu od svrha Gospodnjih u davanju proročanstva. Govoreći proročki o stvarima koje će se dogoditi u životnom putu Judinom, rekao je: “Kažem vam prije nego što se dogodi, da, kad se dogodi, povjerujete da Ja jesam.”²²

GSAM 28.3Gospod također kaže preko proroka Izaije: “Ja sam Bog i nema nikoga kao što sam ja, koji objavljuje kraj od početka i od davnina ono što se još nije dogodilo, govoreći: Moja će se riječ ostvariti i svu ću svoju volju izvršiti.”²³

GSAM 28.4Opet: “Javio sam od pamtivijeka ono što je bilo, izišlo je iz mojih usta i objavio sam vam; odjednom sam to učinio i ono se zbilo... Zapravo sam ti to javio od samog početka; prije nego što se zbilo, pokazah ti; da ne bi rekao: Moj je idol to učinio, moj klesani kip i moj lijevani kip su to zapovjedili. Čuo si, vidi sve ovo; zar to nećete objaviti? Pokazao sam ti nove stvari od ovog vremena, čak i skrivene, a ti ih nisi znao. Stvorene su sada, a ne od početka; čak i prije dana kad ih nisi čuo, da ne bi rekao: Evo, znao sam ih.”²⁴

GSAM 28.5Iz ovog jezika vidi se snaga proročkih ispunjenja kao dokaz božanskog podrijetla proročanstva, kao i to da je ono demonstracija moći Gospodnje nad svim bogovima pogana. Iz ovih se riječi također uočava da proročanstvo zauzima vrlo važno mjesto u Svetim spisima istine. Budući da su ove činjenice istinite, iznenađujuće je čudno da toliki ljudi posvećuju malo ili nimalo pažnje proučavanju proročkih dijelova Svetog pisma.

GSAM 29Proročanstvo nije zapečaćeno

GSAM 29.1Neupućeni kažu da su neobrazovani i stoga ne mogu razumjeti proročanstva. S druge strane, mnogi obrazovani, a među njima i neki propovjednici, kažu: “Proročanstva su zapečaćena i ne mogu se razumjeti. Svi znamo da je Knjiga Otkrivenja zapečaćena knjiga.”

GSAM 29.2U Otkrivenju, voljenom Ivanu dan je poseban nalog da ne zapečati knjigu.²⁵ Također u ovoj knjizi izriče se blagoslov onima koji “čuju riječi ovog proročanstva i čuvaju ono što je u njemu napisano.”²⁶ Kako bi se mogle čuvati stvari sadržane u zapečaćenoj knjizi ako se ne razumiju i ne mogu razumjeti? Gospod je rekao preko Mojsija: “Tajne stvari pripadaju Gospodu, Bogu našemu; a ono što je objavljeno pripada nama i sinovima našim zauvijek, da bismo izvršili sve riječi ovog zakona.”²⁷

GSAM 29.3Da je Gospod namijenio da se proročanstva Daniela razumiju, očito je iz njegovih riječi upućenih učenicima o njima. Čitamo: “Kad dakle vidite odvratnost pustoši, o kojoj je prorok Daniel govorio, kako stoji na svetom mjestu (tko čita, neka razumije)”,²⁸ što praktički znači: Razumijte Daniela proroka.

GSAM 29.4Gospod razotkriva zabludu tvrdnje da proročanstvo ne može biti shvaćeno, ovim riječima: “Cijela vizija postala vam je kao riječi knjige zapečaćene, koju predaju učenom čovjeku govoreći: Pročitaj mi ovo, molim te. A on kaže: Ne mogu, jer je zapečaćena. I knjigu predaju onome tko nije učen, govoreći: Pročitaj mi ovo, molim te. A on kaže: Nisam učen. Zato je Gospod rekao: Pošto mi se ovaj narod ustima približava i usnama me poštuje, ali mi je srce svoje udaljio i njihov strah preda mnom naučen je po ljudskoj zapovijedi, zato, gle, učinit ću čudesno djelo među ovim narodom, čudesno djelo i čudo: jer će mudrost njihovih mudraca propasti, a razum njihovih razboritih bit će skriven.”²⁹ Da su ljudi na koje prorok ovdje upućuje slijedili sigurne riječi proročanstva, ne bi odlutali od Božjeg zakona i zamijenili njegove zapovijedi zapovijedima ljudskim.

GSAM 30Proročanstvo nije predmet privatne interpretacije

GSAM 30.1Nije da proročanstvo ima neko duboko, skriveno, tajanstveno značenje koje toliki ne uspijevaju razumjeti. Apostol Petar o njemu je rekao: “Prvo znajte da nijedno proročanstvo u Pismu nije predmet privatne interpretacije. Jer proročanstvo nije nekada nastalo po ljudskoj volji; nego su sveti ljudi Božji govorili potaknuti Duhom Svetim.”³⁰ Iz ovih riječi jasno proizlazi da je za razumijevanje proročanstva nužno primiti onaj Duh koji je govorio preko proroka. O tom Duhu, obećanom svima koji ga traže, piše: “On će vas voditi u svu istinu.”³¹

GSAM 30Ispunjena proročanstva

GSAM 30.2U proučavanju proročanstva postoje određene činjenice koje se uvijek trebaju imati na umu: Bog, koji je nepogrešan, autor je proročanstva, i kada dođe vrijeme za ispunjenje proročanstva, dogodit će se upravo predviđeni događaj. Nadalje, budući da Gospod, koji ima moć predvidjeti što će ljudi učiniti, određuje vrijeme kada će se nešto dogoditi, kada to vrijeme dođe, proročanstvo se ispuni na istinit način. Drugim riječima, lažno ispunjenje proročanstva u vrijeme određeno za pravo je nemoguće. U skladu s ovim aksiomom, možemo reći da, kada dođe Gospodnje vrijeme da njegova poruka istine bude dana svijetu, poruka se svaki put pojavi.

GSAM 30.3Jednom, kada je pisac održao govor o ispunjenju proročanstva, jedan nevjernik koji je bio prisutan prišao je i rekao: “Moram čestitati vama, tumačima proročanstva, na velikoj sreći. Čini se da u svom proučavanju povijesti tako lako nalazite ono što se točno podudara s proročanstvom.” “Da”, bio je naš odgovor, “odgovara jer je i napravljeno da odgovara. Kad biste otišli u trgovinu rukavica kupiti par rukavica, ne biste li očekivali pronaći one koje odgovaraju vašoj ruci?” Odgovorio je: “Naravno da bih, jer su napravljene da odgovaraju.” “Dakle”, reče pisac, “Bog koji je znao što će ljudi učiniti, dao je proročanstva o njima, i kada ti ljudi počnu djelovati i učine upravo ono što je predvidio, istinski povjesničar bilježi njihova djela koja, usporedbom s proročanstvom, savršeno odgovaraju.”

GSAM 31Proročanstvo – svjetlo u tami

GSAM 31.1Apostol Petar kaže da bismo trebali obratiti pozornost na proročanstvo kao na svjetlo koje svijetli na tamnom mjestu. Bez svjetiljke proročanstva budućnost bi bila potpuna tama. Svrha svjetla je otjerati tamu — kada putujete na tamnom mjestu, pokazati put i jasno ga pokazati, kako bi putnik mogao, korak po korak, vidjeti i odabrati put. “Riječ Tvoja”, kaže psalmist, “svjetiljka je nogama mojim i svjetlo stazama mojim.”³² Mudri čovjek kaže: “Put pravednika je kao sjajna svjetlost koja sve više i više svijetli sve do savršenog dana.”³³ Tako se vidi, dok prolazimo kroz tok vremena, da će se Riječ Božja, osobito u svojim proročkim ispunjenjima, sve više i više otkrivati, čineći sve jasnijim i jasnijim biblijskom učeniku da se on sigurno nalazi na putu koji vodi do vječne svjetlosti i vječnog dana.

GSAM 31Tri istaknuta događaja od Edena do kraja

GSAM 31.2Kad razmatramo put Božjeg naroda od Edenskog vrta do kraja, u svjetlu Svetog pisma, postoje tri događaja koja se posebno ističu. Prvo je prvi dolazak Krista, utjelovljenje, dolazak Emanuela, Boga očitovanog u tijelu; drugo je velika Reformacija nakon Mračnog doba – 1260 godina ugnjetavanja, tijekom kojih je riječ Gospodnja bila gotovo u potpunosti uskraćena običnom puku – izlazak Crkve iz njezina pustinjskog stanja i postavljanje Svetog pisma na mjesto gdje su ga svi mogli čitati i spoznati njegovu volju; treće, drugi dolazak našega Gospoda da uspostavi vremena povrata svega što je izrečeno ustima svih njegovih svetih proroka od početka svijeta; ovo, kako bi se zaključio “sukob stoljeća”, sukob između grijeha i pravednosti, kako bi se uvelo doba slave, prema kojemu su sva stoljeća težila.

GSAM 32Proročanstvo daje putokaze do kraja

GSAM 32.1Ako obratimo pozornost na sigurnu riječ proročanstva kao na svjetlo koje treba voditi naše korake, otkrivajući nam pravi put kroz tamu, ne može biti drugačije nego da ćemo pronaći put jasno naznačen u proročkoj riječi sve do drugog Kristova dolaska. S obzirom na to, oni koji pomno slijede svjetlo proročanstva ne samo da će prepoznati znakove i znamenja da je veliki dan blizu, već će prepoznati i djelo Gospodnje kako ono postojano napreduje u porukama istine koje trebaju pripremiti narod da ga dočeka u miru pri njegovu dolasku.

GSAM 32.2Iako Sveto pismo objavljuje da će dan Gospodnji doći na mase kao “lopov u noći”,³⁴ ono također kaže za one koji stoje u Gospodnjem savjetu: “Vi, braćo, niste u tami da vas taj dan sustigne kao lopov. Vi ste svi djeca svjetlosti i djeca dana.”³⁵

GSAM 32Sjetite se Gospodnjih vodstava

GSAM 32.3Prisjećajući se Božjih vodstava u adventnom pokretu, dobro je primijetiti da je oduvijek bio Božji naum da se njegov narod sjeti očitovanja njegove providnosti i moći u njihovu korist. Navodeći razloge za odstupanje Izraela od Boga, psalmist kaže, “Zaboravili su Boga, Spasitelja svojega, koji je učinio velika djela u Egiptu, čudesna djela u zemlji Hamovoj i strašna djela kod Crvenog mora.”³⁶ Ako je bilo dobro za Izrael da se prisjeti Gospodnjeg vodstva s njima, zar nije dobro i za nas? U ekstazi psalmist ponovno kaže: “Blagoslovi Gospoda, o dušo moja, i ne zaboravi sva njegova dobra.”³⁷

GSAM 33.1U svim je dobima Gospod imao važne istine, koje je po svojoj milosti odredio da izvuku narod iz ropstva grijeha i pripreme ga za ulazak u nebeski Kanaan; i korisno je razmotriti Gospodnje postupke prema onima koji su te istine objavljivali.

GSAM 33Veliki rezultati iz najmanjih sredstava — D'Aubignéovo svjedočanstvo

GSAM 33.2D'Aubigné, u svojoj knjizi History of the Reformation, kaže: “Bog, koji priprema svoje djelo kroz stoljeća, dovršava ga najslabijim oruđem, kada dođe njegovo vrijeme. Postići velike rezultate najmanjim sredstvima, takav je zakon Božji. Taj zakon, koji prevladava svugdje u prirodi, nalazi se i u povijesti.”³⁸

GSAM 33.3Kad je Bog, u davna vremena, počeo birati poseban narod kako bi ga uspostavio kao svoj izabrani narod, učinio je to pozivom jednoga čovjeka — Abrahama — koji je živio među pogancima, u Uru Kaldejskom. Od njega je poteklo mnoštvo potomaka; ali o njima, kad su uzvišeni u dostojanstvo naroda, Bog nebeski reče: “Gospod nije usmjerio svoju ljubav prema vama niti vas izabrao zato što ste bili brojniji od bilo kojeg naroda; jer vas je bilo najmanje od svih naroda.”³⁹

GSAM 33.4Opet, kada je želio osloboditi svoj narod iz ropstva u Egiptu, za njihovog vođu izabrao je onoga tko je, u svojoj dojenačkoj dobi, bio skriven tri mjeseca u majčinoj kući, a potom položen u jednostavnu, grubu barku od trske, premazanu smolom, i predan na čuvanje rijeci Nil. Ipak, taj isti Mojsije, kada je dosegao godine razuma, odabrao je ponizan put patnje s Božjim narodom radije nego užitak koji se nalazi u “zabavama grijeha na neko vrijeme”.⁴⁰

GSAM 34Gideonova pobjeda

GSAM 34.1Kasnije, kada je Gospod trebao izbaviti Izrael od Midjanaca i Amalečana, koji su navalili na njihovu zemlju “kao skakavci u mnoštvu” i uništili plodove zemlje, ne ostavljajući “ništa za život Izraelu, ni ovaca, ni goveda, ni magaraca”, Gospod je poslao anđela Gideonu. Taj sin Joashev bio je u tako teškom položaju da je morao vršiti malo pšenice i skrivati je od svojih neprijatelja. Kad mu je anđeo objavio da će spasiti Izrael, Gideon je sa čuđenjem upitao: “Čime ću ja spasiti Izrael? Gle, moj je rod siromašan u Manasesu, a ja sam najmanji u kući svoga oca.”⁴¹ Isti taj ponizan, siromašan čovjek izašao je sa svojih tristo ljudi, sa svojim jednostavnim svjetiljkama i vrčovima (potez koji bi se ograničenom prosuđivanju mogao činiti ludim), i uzimajući Boga za svoju snagu, postigli su veliku pobjedu. Prije oslobođenja, Gideon je mogao izreći žalopojku poput one proroka Amosa kada je upitao: “Po kome će se Jakov dići? jer je malen.”⁴²

GSAM 34Dijete u jaslama

GSAM 34.2U Gospodnjem određenom vremenu rodio se Spasitelj čovječanstva, a pastiri su ga našli kako leži u jaslama. Njegovi zemaljski rođaci bavili su se skromnim, iako časnim, životnim poslovima. O svojoj zemaljskoj siromašnosti Spasitelj je rekao: “Lisice imaju jazbine, a ptice nebeske gnijezda; a Sin Čovječji nema gdje bi glavu prislonio.”⁴³ Izabrao je svoje apostole “iz nižeg sloja, koji, iako ne i najniži, ne doseže razinu srednje klase. Sve je to bilo zamišljeno da svijetu pokaže da djelo nije ljudsko, nego Božje.”

GSAM 35Nije pozvano mnogo mudrih

GSAM 35.1Pavao je rekao o djelu u danima prvobitne crkve: “Ludost Božja mudrija je od ljudi; i slabost Božja jača je od ljudi. Jer vidite svoje zvanje, braćo, kako po tijelu nije pozvano mnogo mudrih, mnogo silnih, mnogo plemenitih; nego je Bog izabrao lude stvari svijeta da posrami mudre; i Bog je izabrao slabe stvari svijeta da posrami jake; i neznatne stvari ovoga svijeta, i prezrene, Bog je izabrao, da, i ono što ne postoji, da dovede u ništavilo ono što postoji; da se nijedno tijelo ne bi hvalilo pred njim.”⁴⁴

GSAM 35Skromni ljudi u reformaciji

GSAM 35.2Isto načelo nalazimo primijenjeno u životima velikih reformatora šesnaestog stoljeća. Povjesničar kaže: “Reformator Zwingli izišao je iz alpske pastirske kolibe; Melanchthon, teolog reformacije, iz oružarske radionice; a Luther iz kućice siromašnog rudara.” O sebi je Luther rekao: “Moji su roditelji bili vrlo siromašni. Moj je otac bio siromašan drvosječa (kasnije je postao rudar), a majka je često nosila drva na leđima kako bi osigurala sredstva za uzdržavanje svoje djece. Podnosili su najteži rad zbog nas.”

GSAM 35.3Apostol Jakov, govoreći o pozivu naroda na službu Gospodnju, kaže: “Poslušajte, braćo moja draga, zar Bog nije izabrao siromašne ovoga svijeta, bogate vjerom i nasljednike kraljevstva koje je obećao onima koji ga ljube?”⁴⁵

GSAM 35Rani metodisti

GSAM 35.4Osvrćući se na povijesni slijed reformatora do ranih dana metodizma, kada je doktrina slobodne milosti marljivo propovijedana, vidimo da je bila popraćena Božjom snagom. Kako je vjerno iznošena narodu, s nježnom Kristovom ljubavlju, i kako ju je prihvatila živa vjera, vjernici nisu samo pronašli oproštenje prošlih grijeha, već i posvećujuću snagu koja im je omogućila da vode život svetosti. Metodizam je imao skroman početak i bio je blagoslovljen prema vjeri i jednostavnom pouzdanju propovjednika i laika.

GSAM 36.1Prateći događaje i iskustva povezane s adventnim pokretom, nalazimo da je, kao i u svakom Gospodnjem djelu u čijem je izvršenju čovjek sudionik, njegovo podrijetlo bilo među siromašnima i nepoznatima; ali neka nitko ne donosi presudu protiv njega zbog toga, prije nego što pažljivo ne ispita dokaze na kojima se ovo veliko djelo temelji, da se ne nađe u položaju onih koje je Gospodin upitao: “Tko je prezreo dan sitnica?”⁴⁶

GSAM 36Eckov odgovor Lutheru

GSAM 36.2Za dobrobit onih koji bi mogli biti skloni odlučiti je li neka doktrinalna točka ispravna ili pogrešna prema tome prihvaćaju li je rijetki ili mnogi, djelomično navodimo spor između Luthera i Ecka. Budući da je Luther zauzeo stav na temelju Svetog pisma i usudio se osporiti pravo ljudi da stavljaju svoja mišljenja iznad Božje riječi, Eck je uzvratio ovim ironičnim riječima: “Iznenađuje me poniznost i skromnost s kojom se časni doktor usudi sam suprotstaviti tolikim uglednim ocima i pretvara se da zna više od vrhovnih pontifika, sabora, doktora i sveučilišta! ... Bilo bi iznenađujuće, bez sumnje, da je Bog sakrio istinu od tolikih svetaca i mučenika sve do dolaska časnog oca.”

GSAM 36.3Na ovu repliku mogla bi se dobro nadovezati Zwinglijeva replika Johanu Faberu u Zürichu, kada je ovaj izrazio svoje “čuđenje nad stadijem do kojeg su stvari došle, kada su napušteni drevni običaji koji su trajali dvanaest stoljeća, i jasno je zaključeno da je kršćanstvo četrnaest stoljeća bilo u zabludi.” Zwingli je brzo odgovorio da “pogreška nije manje pogreška zato što je u nju vjerovano tisuću četiristo godina, i da u bogoslužju starina običaja ne znači ništa ako se za nju ne može naći temelj ili opravdanje u svetom Pismu.”⁴⁷

GSAM 37Riječ Gospodnja protiv ljudske mudrosti

GSAM 37.1Opasnost oslanjanja na mišljenja ljudi, umjesto da se pitanje “Što je istina?” riješi riječju Gospodnjom, oštro je definirana kod proroka Hošee kada kaže: “Orali ste nepravdu, poželi ste bezakonje; jedli ste plod laži, jer ste se pouzdali u svoj put, u mnoštvo svojih junačkih ljudi.”⁴⁸ Sklonost ljudskog srca oduvijek je bila vjerovati u čovjeka; ali kako se približavamo vremenu kada će Gospodin “ustati i strašno zatresati zemlju”, prorok Izaija potiče: “Prestanite se oslanjati na čovjeka, čiji je dah u nosnicama; jer koliko on vrijedi?”⁴⁹

GSAM 37.2Budući da smo u Svetom pismu ovako upozoreni na opasnost u tom pogledu, neka nitko ne osuđuje pokret adventista na brzinu, kao da nije vrijedan razmatranja zbog svog skromnog početka ili zato što oni koje svijet smatra velikima nisu podržali tu stvar. Naprotiv, neka svi pažljivo odvagnu njegove tvrdnje. Istina je neprocjenjive vrijednosti, u usporedbi s njom su puka mišljenja ljudi tek beskorisna pljevica.