Poglavlje 13 — Znakovi božanskog vodstva

GSAM 198.1“Je li se Bog trudio otići i uzeti sebi narod iz sredine drugog naroda, kušnjama, znamenjima i čudima, ratom, moćnom rukom i ispruženom rukom te velikim užasima, kao što je Gospod, Bog tvoj, učinio za vas u Egiptu pred vašim očima? Vama je to pokazano da biste znali da je Gospod Bog, i da nema drugog osim njega.”¹

GSAM 198.2Tako je Gospod djelovao kad je uzeo narod iz sredine poganskog naroda, da bi ih izveo na mjesto gdje im je mogao objaviti svoj zakon i gdje im ga je mogao predati urezanog na kamenim pločama. Ta čudesa nisu učinjena da bi im se udovoljilo znatiželji, nego da bi sa sigurnošću spoznali da onaj koji je “učinio velike stvari u Egiptu, čudesna djela u zemlji Ham i strašne stvari kod Crvenog mora”,² i koji je govorio s njima iz sredine vatre i dima gorućeg vrha Sinaja, nije bio nitko drugi doli živ i istiniti Bog, Stvoritelj svega.

GSAM 198Mojsijev poziv iz gorućeg grma

GSAM 198.3Sam Mojsije ne bi mogao potaknuti Izraelce da napuste Egipat jednostavnim rečenjem: “Dok sam čuvao stada u pustinji, osjećao sam suosjećanje prema vama u vašem ropstvu i sada sam sišao da vas izvedem iz Egipta, kao što sam pokušao učiniti kad sam ubio Egipćanina neposredno prije nego što sam pobjegao u zemlju Midjan.”

GSAM 199.1Bili su potrebni gorući grm koji nije sagorijevao i čujan glas iz sredine plamena da uvjere čak i Mojsija da je on taj koji “treba ići i izvesti narod iz Egipta”. Na taj je divan način primio svoj mandat, svoje uzvišeno i sveto zvanje, objavu koja bi odmah privukla pažnju njegove braće i pripremila im umove za ono što slijedi te ih tako navela da prihvate Mojsija, pod Božjim vodstvom, kao svoga vođu.

GSAM 199.2Ako je ikada postojao trenutak od Uskrsnuća Spasitelja kada su njegovi ožalošćeni i razočarani sljedbenici trebali utjehu njegove prisutnosti i ohrabrujućih riječi, bilo je to u ono vrijeme kada su se neki od tužnih i progonjenih vjernika držali čvrste vjere nakon “ponoćnog vapaja” iz 1844.; i ako je Bog ikada u milosrđu izravno komunicirao s ožalošćenim dušama, činilo bi se da bi to zasigurno bilo u takvo vrijeme i takvom narodu.

GSAM 199Obećano prisustvo Gospodnje

GSAM 199.3Onaj koji nije ograničen načinima ili sredstvima djelovanja, i koji je dao darove Duha svojoj crkvi “kad je uzašao na visine”,³ obećao je biti sa svojim sljedbenicima u propovijedanju evanđelja, “do svršetka svijeta”.

GSAM 199.4Sve do sada Gospod je bio spreman pokazati svoju moć i svoje darove onima koji su ga u potpunosti tražili. Zar nije rekao, dajući evanđeoski zadatak: “Ovi znakovi će pratiti one koji vjeruju: U moje ime izgonit će đavle; govorit će novim jezicima; podizat će zmije; i ako piju smrtonosno što, neće im naškoditi; na bolesne će polagati ruke, i oni će ozdravjeti”?⁴

GSAM 199Darovi Duha tijekom Reformacije

GSAM 199.5Bilo je divnih prikaza Gospodnje moći i očitovanja dara proroštva tijekom reformacije šesnaestog stoljeća i u vremenima koja su uslijedila. D'Aubigné govori o proročanstvima Jana Husa. Charles Buck, u svojoj knjizi Religious Anecdotes, pripovijeda o proroštvu Georgea Wisharta 1546. godine. John Wesley, u svojim djelima, pripovijeda o proročanstvima Jonathana Pyraha i njihovom ispunjenju. Pastor J. B. Finley, u svojoj autobiografiji, pripovijeda o izvanrednoj viziji i iscjeljenju na vlastitoj osobi tijekom ljeta 1842. godine. Christian Advocate (metodistički časopis) objavio je zanimljiv prikaz izvanredne vizije i njenih posljedica, koju je doživio doktor Bond iz te crkve tijekom svog služenja. To su bili znakovi onima koji su ponizno tražili Gospoda, da se on nije promijenio i da će i dalje govoriti svom narodu kroz dar proroštva.

GSAM 200Crkva ostatka imat će duh proroštva

GSAM 200.1U Svetom pismu postoje jasne i konkretne izjave da će Gospod posebno očitovati darove svojega Duha, a osobito dar proroštva, među ljudima koji budu čekali njegov dolazak. Prvi tekst na koji skrećemo pozornost nalazi se u poslanici Korinćanima i glasi: “Uvijek zahvaljujem Bogu svojemu za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Isusu Kristu; da ste u svemu obogaćeni njime, u svakoj riječi i u svakom znanju; kao što je svjedočanstvo Kristovo potvrđeno u vama, tako da ne zaostajete ni u jednom daru, dok čekate dolazak Gospoda našega Isusa Krista, koji će vas i utvrditi do kraja, da budete bez mane na dan Gospoda našega Isusa Krista.”⁵

GSAM 200.2U Otkrivenju čitamo o “ostatku” – posljednjoj evanđeoskoj crkvi: “Zmaj se razjario na ženu [crkvu] i otputova da se obruši na ostatak njezina potomstva, koji čuvaju Božje zapovijedi i imaju svjedočanstvo Isusa Krista.”⁶ Što je “svjedočanstvo Isusovo”, pitamo se, koje posljednja crkva treba imati i koje u svojoj potvrdi priprema put za očitovanje svih darova Duha? Na to pitanje nalazimo odgovor u svjedočanstvu anđela Ivanu na otoku Patmosu: “Pao sam mu k nogama da mu se poklonim. I reče mi: Pazi da to ne činiš! Ja sam tvoj suslužitelj i suslužitelj tvoje braće koja imaju svjedočanstvo Isusa. Bogu se klanjaj! Jer svjedočanstvo Isusa jest duh proroštva.”⁷

GSAM 201.1Ova definicija koju je dao anđeo pokazuje da je to “duh proroštva” koji se očituje u crkvi koja čeka Krista i koji priprema put za sve darove, te da se rat vodi protiv crkve “ostatka” zato što ima taj dar među sobom.

GSAM 201Pavlovo svjedočanstvo o darovima

GSAM 201.2Pavlova poslanica Tesaloničanima pokazuje da će dan Gospodnji — posljednji dan izvršnog suda — doći na mase “kao lopov u noći;” ali da neće tako zateći Gospodnju vjernu djecu jer su oni “djeca svjetla i djeca dana.” Među svojim opomenama tom bdjelnom narodu kaže: “Ne gasite Duha. Ne prezirite proroštva. Iskušavajte sve; držite se onoga što je dobro.”⁸

GSAM 201.3O grčkoj riječi propheteias, ovdje prevedenoj kao proricanja, Greenfield u svom djelu Greek Lexicon kaže: “Uporaba dara proroštva, u ovom smislu, 1. Solunjanima 5,20.” S time se slažu i rječnici Parkhursta, Robinsona i Liddella i Scotta. To je, dakle, jasan dokaz da će istinski dar proroštva biti s crkvom koja čeka Kristov drugi dolazak. Opomena nije da se prezire dar, već da se kuša; pronašavši dobru manifestaciju, treba se “čvrsto držati” nje.⁹

GSAM 201Ispunjenje obećanja

GSAM 201.4Već smo ranije primijetili kako je Gospod počeo očitovati dar proroštva tijekom objavljivanja poruka prvog i drugog anđela. Taj je dar bio potpunije razvijen od završetka dvije tisuće tristo dana. Gospod je za tu svrhu izabrao vlastito oruđe, odabravši za svoju poslanicu onu koja mu nije samo sve predala, nego joj je i život visio o niti, “najslabiju od slabih”.¹⁰ U roku od dva mjeseca nakon isteka vremena, gospođica Ellen G. Harmon iz Portlanda u Maineu, tada stara tek oko sedamnaest godina, počela je primati objave od Gospoda.

GSAM 202.1Budući da sam imao priliku razgovarati s onima koji su živjeli u Portlandu u vrijeme prve vizije, a bio sam i upoznat s gospođom Haines, u čijoj je kući gospođica Harmon imala svoju prvu viziju, iznijet ću činjenice onako kako su mi ih te osobe prenijele.

GSAM 202.2Gospođica Harmon u to je vrijeme bila u vrlo kritičnom zdravstvenom stanju. Tijekom nekoliko tjedana jedva je mogla govoriti više od šapata. Jedan je liječnik dijagnosticirao da boluje od vodene bolesti i tuberkuloze. Rekao je da joj je desno pluće propalo, a lijevo znatno oboljelo, te da je i srce zahvaćeno. Rekao je da misli kako najviše može živjeti vrlo kratko i da u svakom trenutku može umrijeti. S velikom je teškoćom disala u ležećem položaju. Noću je odmarala samo ako bi bila poduprta u krevetu u gotovo sjedećem položaju. Česti napadi kašlja i krvarenja iz pluća znatno su joj oslabjeli tjelesne snage.

GSAM 202Prva vizija gospođice Harmon

GSAM 202.3U vrijeme kada je doživjela svoju prvu viziju, boravila je u domu gospođe Haines. Bilo je jutro i molile su se u obitelji. Bilo je prisutno pet osoba, sve sestre u vjeri. Druge su se molile, a gospođica Harmon se molila šaptom, kada je sila Božja sišla na nju na najčudesniji način, očitno utječući na sve prisutne, i u trenu je bila odsutna od svega što se događalo oko nje — bila je u viziji.

GSAM 202.4Na sljedećem sastanku ispričala je vjernicima u Portlandu ono što joj je bilo pokazano. Imali su potpuno povjerenje da je to od Gospoda. U to je vrijeme u Portlandu bilo oko šezdeset ljudi koji su to podržavali kao Gospodnje djelo. Viziju, kao i pripovijedanje o njoj, pratila je sila koja je mogla potjecati samo od Božanskog. Svečani osjećaj vječnih interesa neprestano ju je obuzimao i činilo se da je ispunjena neizrecivim strahopoštovanjem što je netko tako mlad i slab poput nje izabran kao instrument kroz koji će Gospod prenijeti svjetlo svome narodu. Izjavila je da joj se, dok je bila u viziji, činilo da je okružena blistavim anđelima u slavnim dvorištima neba, gdje je sve radost i mir, te da je bilo tužno probuditi se u nezadovoljavajuće stvarnosti ovog smrtnog života.

GSAM 203Sažetak Prve vizije

GSAM 203.1Sljedeći kratki sažetak njezine prve vizije, kako ga je prenijela vjernicima u Portlandu, dat će neku predodžbu o karakteru svih njih:—

GSAM 203.2“Dok sam se molila, sila Božja došla je na mene kao nikada prije. Bila sam okružena svjetlošću i uzdizala sam se sve više i više od zemlje. Osvrnula sam se tražeći u svijetu adventni narod, ali ga nisam mogla naći dok mi jedan glas nije rekao: ‘Pogledaj ponovno i malo više.’ Nato sam podigla oči i ugledala ravnu, usku stazu koja se dizala visoko iznad svijeta. Po toj stazi išao je adventni narod prema gradu koji se nalazio daleko na kraju puta. Na samom početku puta iza njih je svijetlilo jako svjetlo za koje mi je jedan anđeo rekao da je ponoćni poklič. Ovo svjetlo je obasjavalo čitavu stazu i osvjetljavalo im noge da se ne bi spoticali. Dokle god su pogled upirali u Isusa koji je išao pred njima vodeći ih u grad, bili su sigurni. Ali neki su se ubrzo umorili i rekli da je grad odviše daleko i da su očekivali kako će prije stići do njega. Isus ih je hrabrio podignuvši svoju slavnu desnicu i iz Njegove je ruke poteklo svjetlo koje je preplavilo adventnu skupinu pa su povikali: „Aleluja!” Drugi su se nepromišljeno odrekli svjetla iza sebe i rekli da to nije Bog koji ih vodi tako daleko. Svjetlo iza njih odmah je iščeznulo; noge su im ostale u potpunom mraku pa su se spoticali i iz vida izgubili cilj i Isusa te su pali s puta u mračan i zao svijet. Uskoro smo čuli Božji glas poput šuma mnogih voda, koji nam je objavio dan i čas Isusova dolaska. Sveci koji su živjeli poznali su i razumjeli taj glas, dok su zli mislili da je to grmljavina i potres. Kada je Bog rekao vrijeme, izlio je na nas Duha Svetoga i naša su lica počela odsjajivati Božju slavu, kao što je svijetlilo Mojsijevo lice kad je sišao sa Sinaja.”¹¹

GSAM 204Opis stanja gospođe White tijekom vizije

GSAM 204.1Prije nego što nastavimo uzbudljivo izvješće o ovom divnom očitovanju Duha Božjega, iznijet ću neke činjenice u vezi s vizijama. Prvi put sam vidio gospođu E. G. White (ranije gospođicu Harmon) u listopadu 1852. Toga dana vidio sam je u viziji koja je trajala više od sat vremena. Od tada sam imao privilegij vidjeti je u viziji otprilike pedeset puta. Bio sam prisutan kada su je liječnici pregledavali dok je bila u tom stanju i smatram zadovoljstvom svjedočiti onome što sam vidio i znam. Nadam se da pripovijest o činjenicama u ovom slučaju neće biti olako zanemarena zbog nasumičnih pretpostavki onih koji je nikada nisu vidjeli u tom stanju.

GSAM 204.2Pri ulasku u viziju ona izgovara tri očaravajuća uzvika “Slava!”, koji odzvanjaju i odzvanjaju, pri čemu je drugi, a osobito treći uzvik slabiji, ali uzbudljiviji od prvog; glas nalikuje glasu nekoga tko je prilično daleko od vas i tek izlazi iz dosega sluha. Otprilike četiri ili pet sekundi čini se da pada kao osoba u nesvijesti ili netko tko je izgubio snagu; zatim se čini da je trenutačno ispunjena nadljudskom snagom, ponekad odmah ustajući na noge i hodajući po sobi. Česti su pokreti šaka i ruku, koje pokazuju udesno ili ulijevo kako se glava okreće. Svi se ti pokreti izvode na vrlo graciozan način. U kojoj god se poziciji šaka ili ruka našla, nitko je ne može pomaknuti. Oči su joj uvijek otvorene, ali ne trepće; glava joj je podignuta i gleda prema gore, ne praznim pogledom, već s ugodnim izrazom, jedino se razlikujući od normalnog u tome što se čini da zuri u neki daleki predmet. Ne diše, a ipak joj puls redovito kuca. Izraz lica joj je ugodan, a boja lica jednako rumena kao i u prirodnom stanju.

GSAM 205U usporedbi s onim kod Daniela

GSAM 205.1Njezino stanje u pogledu disanja, gubitka snage i jačanja kad je dotakne anđeo Božji, savršeno se podudara s opisom koji je prorok Daniel dao o vlastitom iskustvu u viziji kada kaže: “Zato ostah sam, i vidjeh ovu veliku viziju, i ne ostade u meni snage; jer mi se lik pretvori u trulež, i ne zadržah snage.” “Jer kako će sluga ovoga gospodara moga govoriti s ovim gospodarem mojim? Što se mene tiče, odmah mi je nestalo svake snage, niti mi je daha ostalo u meni. Tada mi je opet pristupio netko nalik čovjeku i dotaknuo me. Ojačao me i rekao: O čovječe, iznimno drag, ne boj se! Mir tebi! Bud' snažan, da, bud' snažan. I kad mi je progovorio, ojačao sam i rekao: Neka moj Gospod govori, jer si me ojačao.”¹²

GSAM 205SVJEDOČENJA OČEVIDACA

GSAM 205M. G. Kellogg, dr. med.

GSAM 205.2Što se tiče stanja gospođe White tijekom vizije, prikladno je navesti nekoliko izjava očevidaca. Prva je od dr. M. G. Kellogga, koji govori o prvoj viziji danoj u Michiganu 29. svibnja 1853., na sastanku održanom u Tyroneu, u okrugu Livingston. On kaže:—

GSAM 206.1“Sestra White bila je u viziji otprilike dvadeset minuta ili pola sata. Kad je ušla u viziju, činilo se da svatko prisutan osjeća silu i prisutnost Božju, a neki od nas doista su osjetili kako Duh Božji silno počiva na nama. Bili smo na molitvi i društvenom sastanku subotnjeg jutra oko devet sati. Brat White, moj otac i sestra White molili su se, a ja sam se molio u to vrijeme. Nije bilo uzbuđenja, ni demonstracija. Međutim, gorljivo smo molili Boga da blagoslovi sastanak svojom prisutnošću i da blagoslovi djelo u Michiganu. Kad je sestra White uzviknula onaj pobjednički povik ‘Slava! s-l-a-v-a! s-l-a-v-a!’ koji ste je tako često čuli izgovarati dok ulazi u viziju, brat White ustao je i obavijestio prisutne da je njegova supruga u viziji. Nakon što je opisao način njenih vizija i rekao da ona ne diše dok je u viziji, pozvao je svakoga tko je to želio da pristupi i pregleda je. Dr. Drummond, liječnik koji je ujedno bio i propovjednik adventista prvog dana, a koji je (prije nego što ju je vidio u viziji) izjavio da su njezine vizije mesmeričkog podrijetla i da joj on sam može izazvati viziju, istupio je naprijed i, nakon temeljitog pregleda, pobijelio u licu i primijetio: ‘Ne diše!’

GSAM 206.2“Potpuno sam siguran da nije disala u to vrijeme dok je bila u viziji, niti u bilo kojoj od nekoliko drugih koje je imala dok sam bio prisutan. Izlazak iz vizije bio je jednako izražen kao i ulazak u nju. Prvi znak da je vizija završila bio je to što je ponovno počela disati. Udahnula je prvi put duboko, dugo i punim udahom, na način koji je pokazivao da su joj pluća bila potpuno prazna od zraka. Nakon prvog udaha, prošlo je nekoliko minuta prije nego što je udahnula drugi, koji je ispunio pluća točno kao i prvi; zatim je uslijedila pauza od dvije minute i treći udah, nakon čega je disanje postalo prirodno.” Potpis: “M. G. Kellogg, dr. med., Battle Creek, Mich., 28. prosinca 1890.”

GSAM 207F. C. Castle

GSAM 207.1Donosimo sljedeću izjavu pojedinca koji je svjedočio medicinskom pregledu gospođe White dok je bila u viziji u Stoweu, Vermont, tijekom ljeta 1853. On kaže:—

GSAM 207.2“Prisutan je bio liječnik i obavio je pregled kakav su njegova mudrost i znanje nalagali, kako bi utvrdio uzrok pojave. Upaljena svijeća držala se blizu njenih očiju, koje su bile širom otvorene; nije se pomaknuo ni jedan mišić oka. Zatim ju je pregledao u pogledu pulsa, kao i disanja, i nije bilo disanja. Rezultat je bio da je bio uvjeren da se to ne može objasniti prirodnim ili znanstvenim načelima.” Potpis: “F. C. Castle.”

GSAM 207D. H. Lamson

GSAM 207.3Sljedeća svjedočanstva odnose se na pregled obavljen dok je gospođa White bila u viziji, na sastanku održanom u domu pastora Jamesa Whitea, u ulici Monroe u Rochesteru, N.Y., 26. lipnja 1854.:—

GSAM 207.4“Tada sam imao sedamnaest godina. Čini mi se da gotovo mogu čuti one uzbudljive povike ‘S-l-a-v-a!’ koje je ona izgovorila. Zatim se spustila na pod, ne padajući, već nježno tonući, i pridržana je u naručju jedne pratiteljice. Ušla su dva liječnika, jedan starac i jedan mladić. Brat White je želio da pomno pregledaju sestru White, što su i učinili. Donijeto je ogledalo, i jedan od njih ga je držao iznad njezinih usta dok je govorila; ali vrlo brzo su od toga odustali i rekli: ‘Ona ne diše.’ Zatim su joj pomno pregledavali strane dok je govorila, tražeći neki znak dubokog disanja, ali ga nisu našli. Kada su završili taj dio pregleda, ona je ustala na noge, još uvijek u viziji, držeći Bibliju visoko, okrećući stranice s odlomka na odlomak, točno citirajući, iako su joj oči gledale prema gore i dalje od knjige.

GSAM 208.1“Imala je viziju sedam posljednjih kuga. Zatim je vidjela trijumf svetaca, i čini mi se da i sada mogu čuti njezine pobjedničke povike. O tim činjenicama slobodno svjedočim.” Potpis: “Pastor D. H. Lamson, Hillsdale, Mich., 8. veljače 1893.”

GSAM 208Gospođa Drusilla Lamson

GSAM 208.2Drugo svjedočanstvo o istom medicinskom pregledu daje gospođa Drusilla Lamson, udovica rođaka pastora Lamsona i glavna njegovateljica u sanatoriju Clifton Springs u New Yorku. Govoreći o sastanku održanom 26. lipnja 1854., ona kaže:—

GSAM 208.3“Sjećam se sastanka kada je provjera provedena, naime da se ispita ono što je brat White često govorio, da sestra White ne diše dok je u viziji, ali ne mogu se sjetiti imena liječnika koji je bio prisutan.... Morao je to biti doktor Fleming, jer je on bio liječnik kojeg su ponekad zvali za savjet. On je, međutim, sada mrtav. Mogu reći samo ovo: test je proveden i na zrcalu nije bilo vidljivog znaka daha.” Potpis: “Drusilla Lamson, Clifton Springs, N.Y., 9. ožujka 1893.”

GSAM 208.4Još jedno svjedočanstvo od osobe koja je bila prisutna na gore spomenutoj prigodi:—

GSAM 208David Seeley

GSAM 208.5“Ovim potvrđujem da sam pročitao gore navedena svjedočanstva Davida Lamsona i gospođe Drusille Lamson, u vezi s izjavom liječnika prilikom pregleda gospođe E. G. White dok je bila u viziji, 26. lipnja 1854. Bio sam prisutan na tom sastanku i svjedočio sam pregledu. Slažem se s onim što su izjavili brat i sestra Lamson i dodao bih da su pregled proveli doktor Fleming i još jedan mlađi liječnik. Nakon što se gospođa White podigla na noge, kako su oni naveli, citirajući tekstove iz Svetog pisma, doktor Fleming zatražio je upaljenu svijeću. Držao je tu svijeću što je moguće bliže njezinim usnama, ne opalivši ih, i u ravnoj liniji s njezinim dahom u slučaju da je disala. Nije bilo ni najmanjeg treptaja plamena. Liječnik je zatim rekao s naglaskom: ‘Time je zauvijek riješeno, nema daha u njezinom tijelu.’” Potpis: “David Seeley, Fayette, Iowa, 20. kolovoza 1897.”

GSAM 209Gospodin i gospođa A. F. Fowler

GSAM 209.1Sljedeće izjave odnose se na pregled proveden dok je gospođa White bila u viziji u Waldron's Hallu, u Hillsdaleu, Michigan, u mjesecu veljači 1857. godine. Doktor Lord, liječnik iz Hillsdalea s pedeset godina prakse, proveo je najpažljiviji pregled, o kojem iznosim sljedeća svjedočanstva:—

GSAM 209.2“Bili smo prisutni kada je (u veljači 1857.) sestra E. G. White imala viziju u Waldron's Hallu u Hillsdaleu. Dr. Lord je obavio pregled i rekao: ‘Njezino srce kuca, ali nema daha. Postoji život, ali nema rada pluća; ne mogu objasniti ovo stanje.’” Potpisano: “A. F. Fowler, gospođa A. F. Fowler, Hillsdale, Mich., 1. siječnja 1891.”

GSAM 209C. S. Glover

GSAM 209.3Ovdje je dan još jedan iskaz o istoj viziji:—

GSAM 209.4“Bio sam prisutan kada je sestra White imala gore navedenu viziju u Waldronovoj dvorani u Hillsdaleu. Osim gore navedene izjave, čuo sam liječnika kako kaže da je sestrino stanje tijekom vizije bilo ‘izvan njegova znanja’. Također je rekao: ‘Nešto je natprirodno u vezi s tim.’” Potpisano: “C. S. Glover, Battle Creek, Mich., 19. siječnja 1891.”

GSAM 209Gospodin i gospođa Carpenter

GSAM 209.5Evo treće izjave o istom slučaju:—

GSAM 209.6“Ovim potvrđujemo da smo bili prisutni u Waldronovoj dvorani u Hillsdaleu, Michigan, u veljači 1857. godine, kada je gospođa E. G. White imala viziju te je, dok je bila u tom stanju, pregledao dr. Lord, i da smo čuli njegovu javnu izjavu o tom slučaju, kako su je gore dali brat i sestra Fowler.” Potpisali: “W. R. Carpenter, Eliza Carpenter, Noblesville, Ind., 30. kolovoza 1891.”

GSAM 210D. T. Bourdeau

GSAM 210.1Vašu pozornost zatim skrećemo na ispit koji je proveden dok je gospođa White bila u viziji u Buck's Bridgeu, okrug St. Lawrence, N.Y.:—

GSAM 210.2“28. lipnja 1857. vidio sam sestru Ellen G. White u viziji prvi put. Nisam vjerovao u vizije; ali jedna okolnost, među ostalima koje bih mogao spomenuti, uvjerila me da su njezine vizije od Boga. Kako bih se uvjerio diše li ili ne, prvo sam joj stavio ruku na prsa dovoljno dugo da utvrdim da nema nikakvog kretanja pluća više nego što bi bilo da je bila mrtvac. Zatim sam podigao ruku i stavio je preko njezinih usta, stišćući joj nosnice između palca i kažiprsta, tako da nije mogla izdisati niti udisati zrak, čak ni da je to željela. Držao sam je tako rukom oko deset minuta, dovoljno dugo da se u uobičajenim okolnostima uguši; ova kušnja na nju uopće nije utjecala. Otkako sam svjedočio ovom čudesnom fenomenu, ni jednom mi nije palo na pamet sumnjati u božansko podrijetlo njezinih vizija.” Potpis: “D. T. Bourdeau, Battle Creek, Mich., 4. veljače 1891.”

GSAM 210Doktor-medij duhova testira viziju

GSAM 210.3Spomenut ću još jedno medicinsko ispitivanje kojem sam prisustvovao u Parkvilleu, okrug St. Joseph, Mich., 12. siječnja 1861.

GSAM 210.4Na kraju poticaja koji je gospođa White uputila velikom mnoštvu okupljenom u adventističkoj dvorani, Božji je blagoslov u izvanrednoj mjeri počivao na njoj i ona je uznesena u viziju dok je sjedila na svojoj stolici. Prisutan je bio i doktor Brown, tjelesno zdrav i snažan čovjek, duhovni medij. Rekao je da su njezine vizije isto što i duhovno posredništvo te da bi je, ako ona doživi jednu dok je on ondje, mogao izvući iz nje za jednu minutu. Pozvani su svi koji su to željeli da pristupe i pregledom se uvjere u njezino stanje dok je bila u viziji. Liječnik je prišao, ali prije nego što je napola završio pregled, smrtno je problijedio i počeo drhtati kao jasikov list. Pastor White upitao je: “Hoće li liječnik izvijestiti o njezinom stanju?” On je odgovorio: “Ne diše,” i brzo se uputio prema vratima. Oni kod vrata koji su znali za njegovo hvalisanje rekli su: “Vratite se i učinite što ste obećali; izvedite tu ženu iz vizije.” U velikoj uznemirenosti zgrabio je kvaku na vratima, ali mu nije bilo dopušteno otvoriti ih dok ga oni kod vrata nisu upitali: “Doktore, što je?” Odgovorio je: “Samo Bog zna; pustite me da izađem iz ove kuće,” i izašao je.

GSAM 211.1Bilo je očito da duh koji je na njega djelovao kao na medija nije bio mirniji u prisutnosti moći koja je upravljala gospođom White u viziji nego što su to bili opsjednuti u dane Spasitelja, koji su upitali: “Jesi li došao ovamo da nas mučiš prije vremena?”¹³

GSAM 211.2U ovoj se okolnosti vidi sličnost s onom zabilježenom u iskustvu proroka Daniela. Dok je ulazio u viziju po Duhu Gospodnjem, Kaldeji koji su bili prisutni — pogani koji nisu poznavali taj Duh — bili su izrazito prestravljeni i “pobjegli su da se sakriju”.¹⁴

GSAM 211Gospođica Harmon pozvana da ispriča svoje vizije

GSAM 211.3Otprilike tjedan dana nakon svoje prve vizije, na sastanku održanom u očevoj kući, gospođica Harmon imala je drugu viziju u kojoj joj je bilo zapovijeđeno da drugima prenese ono što joj je bilo objavljeno. Bila je u velikoj zbrci kako izvršiti Gospodinovu zapovijed. Njezino je zdravlje bilo tako loše da je bila u stvarnim tjelesnim mukama i, prema svemu sudeći, imala je samo kratko vrijeme za život. Imala je samo sedamnaest godina, bila je sitna i krhka, neiskusna u druženju i po prirodi toliko sramežljiva i povučena da joj je bilo bolno susretati strance. Nekoliko je dana i dugo u noć gorljivo molila da joj se taj teret ukloni i položi na nekoga drugoga tko je sposobniji nositi ga. No svjetlo dužnosti nikada se nije promijenilo, a riječi anđela neprestano su odzvanjale: “Objavi drugima ono što sam ti objavio.”

GSAM 212.1Dok je bila u tom zbunjenom stanju uma, gospođica Harmon prisustvovala je još jednom sastanku održanom u očevoj kući. Na tom su se sastanku svi prisutni jednoglasno pomolili za nju i ona se još jednom posvetila Gospodinu, osjećajući se spremnom da bude upotrijebljena za njegovu slavu. Dok se molila, gusta tama koja ju je obavijala razišla se; i, kako je kasnije rekla, jarko svjetlo, poput vatrene kugle, kretalo se prema njoj i, kad ju je obasjalo, oduzeta joj je snaga te se činilo da je u prisutnosti Isusa i anđela. Ponovno je ponovljeno: “Objavi drugima ono što sam ti objavio.” Rekla je da je iskreno molila da, ako mora otići i ispričati što joj je Gospodin pokazao, bude sačuvana od oholosti. Tada joj je anđeo rekao da je molitva uslišena i da će, ako bude u opasnosti od oholosti, biti obuzeta bolešću. Anđeo joj je rekao: “Ako vjerno prenesete poruku i ustrajete do kraja, jest ćete plod drveta života i pit ćete iz rijeke vode života.”

GSAM 212Posjet gospođice Harmon Polandu u Maineu

GSAM 212.2Gospođici Harmon bilo je pokazano da mora otići u Poland, Maine, i ispričati svoju viziju. Dan nakon te treće vizije, na iznenađenje svih, njezin se šogor dovezao do vrata očeve kuće i ponudio joj da je odveze u Poland. Tamo je održala sastanak na kojem je ispričala viziju. Hazen Foss,¹⁵ u očaju nije htio prisustvovati službi, ali s uhom prislonjenim uz vanjska vrata čuo ju je kako pripovijeda svoju viziju i rekao: “Vizija koju je ispričala toliko je slična onome što je meni pokazano koliko mogu biti slični opisi iste stvari dviju osoba.” Sljedećeg jutra neočekivano je susreo gospođicu Harmon i rekao joj da bude “vjerna u nošenju tereta i u prepričavanju svjedočanstava koja joj Gospodin da, i neće je Bog napustiti”. Drugima je rekao: “Ona je posuda na koju je Gospodin položio ovaj teret”. On je to zasigurno trebao znati, budući da je vidio tu osobu u viziji u kojoj mu je rečeno da mu je teret “uzet”.

GSAM 213.1Od tog je vremena rad gospođice Harmon bio u tome da putuje od mjesta do mjesta po državama Nove Engleske i pripovijeda ono što joj je bilo pokazano. U nekim je slučajevima u viziji bilo rečeno kamo da ide, kao i s kojim će se poteškoćama susresti. Njezine su poruke bile, osobito, prijekori za one koji su klizili u doktrinu o duhovnom Kristovom dolasku i poticaj svima da se drže proživljenog iskustva.

GSAM 213.2O svom iskustvu ona kaže: “Neki su se u potpunosti suzdržavali od rada i isključili su iz zajednice sve koji ne bi prihvatili njihova gledišta o toj temi.... Bog mi je te pogreške otkrio u viziji i poslao me svojoj zalutaloj djeci da ih objavim; ali mnogi su od njih u potpunosti odbacili poruku i optužili me da se prilagođavam svijetu. S druge strane, nominalni adventisti optuživali su me za fanatizam, i lažno, a neki zlonamjerno, predstavljali su me kao vođu fanatizma kojeg sam zapravo nastojala iskorijeniti.”¹⁶ O tome ćemo saznati više u sljedećem poglavlju.