Poglavlje 10 — Ponoćni vapaj

GSAM 160.1“U ponoć začuo se povik: Gle, mladoženja dolazi! Iziđite mu ususret. Tada su se sve te djevice digle i namjestile svoje svjetiljke.”¹

GSAM 160.2Već smo govorili o vremenu odgađanja prikazanom u ovoj paraboli o “deset djevica”, a sada ćemo posvetiti posebnu pozornost onom dijelu koji je uveden u gornjem tekstu, a koji su adventisti nazvali “ponoćnim vapajem”. Istaknuti pisac o ovoj temi, u časopisu pod nazivom Midnight Cry, 3. listopada 1844., kaže:—

GSAM 160.3“Ali kako smo došli u ovu noć čekanja? Zato što smo započeli viziju [viziju dvije tisuće tristo dana] u proljeće, umjesto u jesen, 457. g. pr. Kr. Do određenog pristaništa nedostajalo nam je šest mjeseci i nekoliko dana. To nas je bacilo u noć čekanja na šest mjeseci.”

GSAM 160.4Drugi pisac, S. S. Snow, u časopisu Cry od 22. kolovoza 1844., govoreći o dvije tisuće tristo dana, rekao je:—

GSAM 160.5“To je razdoblje započelo izdavanjem ukaza o obnovi i gradnji Jeruzalema. Ukaz je prvi put izdao Kiros, obnovio Darije i dovršio Artakserkso Longimanus sedme godine svoje vladavine. Proglašen je i stupio na snagu u jesen godine 457. pr. Kr., kada je Ezra, stigavši u Jeruzalem Božjom rukom, obnovio židovsku zajednicu, imenovao magistrate i sudce te započeo gradnju zida.”²

GSAM 160.6Budući da je vrijeme vizije bilo dvije tisuće tristo punih godina, bile su potrebne cijela 457. i cijela 1843. godina da bi se ispunile dvije tisuće tristo, i ako proglas nije izdan sve do sedmog mjeseca 457. g. pr. Kr., učilo se da razdoblje neće završiti prije sedmog mjeseca 1844. godine. Kako se činilo da je obilježavanje desetog dana sedmog mjeseca događaj koji je označavao početak razdoblja, tako je nepobitno dokazano da će se dvije tisuće tristo dana završiti desetog dana sedmog mjeseca (po židovskom računanju), 22. listopada 1844., te da će doći vrijeme za čišćenje svetišta. Svi dokazi korišteni za zaključak o kraju razdoblja 1843. godine jednako su se snažno odnosili na izračun za 1844., dajući im uvjerenje da su otkrili ono što se činilo sigurnim rješenjem uzroka njihova razočaranja. Način na koji su adventisti objavljivali “istiniti ponoćni vapaj”, kako se tada nazivao, ne može se bolje ilustrirati nego citiranjem spisa onih koji su u to vrijeme bili istaknuti u tom radu.

GSAM 161“Iziđite mu ususret”

GSAM 161.1U časopisu Cry od 3. listopada 1844. objavljen je članak Georgea Storrsa pod naslovom “Iziđite Mu u susret”, u kojem je rekao:—

GSAM 161.2“Uzimam pero s osjećajima kakve nikada prije nisam doživio. Bez sumnje, po mom mišljenju, deseti dan sedmog mjeseca bit će svjedok objave našega Gospoda Isusa Krista na oblacima nebeskim. Na samo nekoliko dana smo od tog događaja — strašan trenutak za one nepripremljene, ali veličanstven za one koji su spremni.

GSAM 161.3“‘Eto, mladoženja dolazi’ ove godine; ‘izidite mu u susret.’ Gotovi smo s nominalnim crkvama i svim nepravednicima, osim u onoj mjeri u kojoj ih ovaj vapaj može dotaknuti. Naš je sada posao probuditi ‘djevice koje su uzele svoje svjetiljke i izašle u susret mladoženji.’ Gdje smo sada? ‘Ako se proročanstvo odgađa, čekaj ga.’ Nije li to naš odgovor od prošlog ožujka ili travnja?—Da. Što se dogodilo dok je Zaručnik odgađao svoj dolazak?—Sve su djevice drijemale i spavale, zar ne? Kristove riječi nisu iznevjerile; i ‘Pismo se ne može razvrgnuti.’ Nema smisla pretvarati se da smo bili budni; drijemali smo, ne u pogledu činjenice Kristova dolaska, nego u pogledu vremena. Ušli smo u vrijeme odgađanja; nismo znali ‘koliko dugo’ će se odgađati, i na toj smo točki drijemali. Neki od nas su u snu rekli: ‘Ne odredite još jedno vrijeme!’ pa smo zaspali. Sada je problem probuditi nas. Gospode, pomozi, jer je ljudska pomoć uzaludna. Govori sam, Gospode. O, da ‘Otac’ sada ‘obznani’ vrijeme.

GSAM 162Ponoć poruke

GSAM 162.1“Kako dugo traje vrijeme odgađanja?—Pola godine. Kako znate?—Zato što naš Gospod kaže: ‘u ponoć’, dok je mladoženja odgađao svoj dolazak. Vizija je bila za ‘dvije tisuće tristo večeri i jutara’, odnosno dana. ‘Večer’, ili noć, je polovica jednog od tih proročkih dana i stoga traje šest mjeseci. To je ukupna duljina vremena odgađanja. Sadašnji snažni vapaj vremena započeo je otprilike sredinom srpnja, proširio se velikom brzinom i moći te je popraćen objavljivanjem Duha, kakvo nikada nisam svjedočio kad je vapaj glasio ‘1843.’. Sada je doslovno: ‘Iziđite mu u susret.’ Dogodilo se napuštanje svega što nisam ni sanjao da se može vidjeti. Kad ovaj vapaj dopre do srca, poljoprivrednici napuštaju svoje farme sa svojom žetvom. Postoji snažan vapaj uz suze i posvećivanje svega Bogu, kakvo nikad nisam svjedočio. Postoji povjerenje u ovu istinu kakvo se nikada nije osjećalo u prethodnom vapaju, u istoj mjeri, i slava u njoj koja rasplakuje i otapa, a koja nadilazi svako razumijevanje, osim za one koji su je osjetili.

GSAM 162.2“Na ovoj sadašnjoj istini, ja, po milosti, usuđujem se riskirati sve i osjećam da bi udubljivanje u sumnju o njoj bilo uvrijeđivanje Boga i prizivanje ‘brze propasti’ na sebe. Uvjeren sam da će sada ‘tko god bude tražio spasiti svoj život’, gdje je ovaj vapaj iskreno izrečen, udovoljavajući si s ‘ako se to ne ostvari’ ili iz straha da se ne upusti u ovu istinu, ‘izgubiti svoj život’. Zahtijeva istu vjeru koja je navela Abrahama da prinese Izaka, Nou da sagradi barku, Lota da napusti Sodomu, djecu Izraelovu da stoje cijelu noć čekajući odlazak iz Egipta, Daniela da uđe u lavlju jamu ili tri Hebreja u vatrenu peć. Zamišljali smo da ćemo ući u kraljevstvo bez takvog ispitivanja vjere, ali uvjeren sam da nećemo. Ova posljednja istina donosi takvo iskušenje, i nitko se neće usuditi na njega osim onih koji se usuđuju da ih smatraju budalama, luđacima ili bilo čime drugim što su skloni nabaciti na njih predpotopni sodomiti, mlaka crkva ili uspavane djevice. Još jednom bih povikao: ‘Pobjegnite za svoj život!’ ‘Ne osvrćite se!’ ‘Sjetite se Lotove žene.’”

GSAM 163Storrsova ravna stijena

GSAM 163.1U Midnight Cryu od 10. listopada 1844. pojavilo se, iz pera Georgea Storrsa, sljedeće, pod naslovom “Finale”, ali što su ga adventisti nazvali “Storrsova ravna stijena”:—

GSAM 163.2“Kako ćemo biti spremni za taj dan?—Vjerujte Božjoj istini i usudite se krenuti na nju, snažnom vjerom koja slavi Boga. Moramo imati isto stanje uma kakvo bismo imali da znamo da ćemo umrijeti toga dana, istu potpunu posvećenost Bogu i mrtvost za svijet.

GSAM 163.3“Ne mogu bolje ilustrirati što mislim nego da zamislim veliku ravnu stijenu usred oceana. Slavni i moćni knez dao je obećanje da će u određeno vrijeme poslati raskošan parobrod koji će odvesti sve osobe koje ondje zatekne s dokazom da su u potpunosti vjerovale njegovoj riječi, u slavnu zemlju. Mnogi se odvaže prema stijeni. Neki, kad su sigurni na stijeni, prerežu uže, i njihovo plovilo kojim su došli otpluta od njih, i više ga ne gledaju, nego iščekuju dolazak parobroda. Nemaju nikakve sumnje u istinitost obećanja i sve riskiraju zbog njega. Drugi koji dolaze misle da je dovoljno što su na stijeni. Ali oni žele biti ‘pametni’ i ne riskirati previše.

GSAM 164.1“‘Prema vjeri tvojoj neka ti bude’ odjeknulo je prije vremena kad se očekivao parobrod. Dan je stigao. Pronicljivi namjeravaju, možda, odvezati svoje brodove i pustiti ih da otplove ako ugledaju parobrod. On se pojavljuje na vidiku; ali sada je prekasno da puste brodove, a da ih ne otkriju; i osim toga, ista bi im pronicljivost sada nalagala da ne puste brodove da otplove dok ne budu sigurni da se ne varaju u pogledu broda koji se približava. Sada se približava toliko da ih ne mogu odvezati, a da ih ne otkriju.

GSAM 164.2“Parobrod stiže do stijene. ‘Koji je dokaz da ste imali bezuvjetno povjerenje u obećanje o dolasku parobroda?’ – ‘Naši su čamci odvezani i otplovili od nas, tako da se nismo mogli nikako dočepati obale i morali bismo propasti da parobrod nije stigao, jer ovo je stijena pokraj koje nikad ne prolazi nijedno drugo plovilo.’ ‘Dosta je’, viče zapovjednik parobroda; ‘popnite se na brod; takvo povjerenje ne smije biti iznevjereno.’

GSAM 164.3“Oni koji su svoje čamce privezali za stijenu sada se gužvaju i nastoje se ukrcati na parobrod. Zapovjednik pita: ‘Što znače oni čamci koje vidim privezane za stijene ondje, ili čija su užad tek sada prerezana otkad sam se pojavio na vidiku?’ Oni odgovaraju: ‘Mislili smo biti oprezni, da ako parobrod ne stigne, imamo čime se vratiti na kopno.’ ‘Dakle, pripremili ste se za tijelo’, viče zapovjednik, ‘zar ne, i tako posumnjali u moje riječi? Neka vam bude po vašoj vjeri. Dokazi su protiv vas. Pripremili ste se za povratak i sada morate požnjeti plod svoje nevjere.’ ‘I tako ne mogoše ući zbog nevjere.’ O, strašno stanje očaja!

GSAM 164.4“Sada prerežite svoju užad, braćo; pustite svoje brodove da otplove iz vidokruga; da, požurite prije nego što se ‘znak Sina Čovječjeg pojavi’. Tada će biti prekasno. Usudite se sada, i usudite se na sve. O, srce mi pati za vama; ne oklijevajte; odgurnite to plovilo, inače ste izgubljeni; jer ‘tko god traži da spasi svoj život, izgubit će ga’, tako kaže Isus Krist, naš Gospod i Sudac. Požurite dakle, još jednom vas molim, o, požurite! Pustite svako plovilo pomoću kojeg sada računate da ćete se spasiti na kopno ‘ako se to ne dogodi.’ To ‘ako’ će vas uništiti. To je sada posljednji ispit i iskušenje. Učinite kao što je naš Gospod učinio s posljednjim đavoljim iskušenjem — ‘Odlazi, Sotono,’ reče mu. Tada ga đavao napusti i ‘gle, anđeli su došli i služili mu.’ Tako će biti i s vama kada ostvarite ovaj trijumf.”

GSAM 165Brzi rad ponoćnog vapaja

GSAM 165.1Što se tiče brzine, moći i učinka poruke “ponoćnog vapaja”, dobivamo točnu sliku iz riječi N. Southarda, urednika lista iz kojeg smo prethodno citirali — Midnight Cry. U broju od 31. listopada 1844., on kaže:—

GSAM 165.2“U početku se općenito protivilo određeno vrijeme; ali činilo se da uz objavu ide nezaustavljiva sila koja je sve oborila pred sobom. Prošla je zemljom brzinom tornada i dosegnula je srca na različitim i udaljenim mjestima gotovo istovremeno i na način koji se može objasniti samo pod pretpostavkom da je Bog bio u tome. Ovaj pokret je svuda izazivao temeljito ispitivanje srca i skrušeno kajanje pred uzvišenim nebeskim Bogom. To je imalo za posljedicu da su ljudi prezreli stvari ovoga svijeta, sporovi su bili izglađeni, greške priznate, a slomljeno i pokajničko srce vapilo je Bogu za milost i praštanje. To je dovelo do ličnog poniženja pred Bogom i kajanja kakvo nikada ranije nismo vidjeli. Kao što je Bog zapovjedio preko proroka Joela za čas kada će se približiti dan Gospodnji, razderali su svoja srca, a ne haljine, i približili su se Gospodu postom, plačem i tugovanjem. Kao što je Bog rekao preko Zaharije, duh milosti i molitava izliven je na njegovu djecu; pogledali su na Onoga koga su proboli; tada je bila velika žalost u zemlji, svaka obitelj za sebe, i njihove žene za sebe; a oni koji su čekali na Gospoda mučili su pred njim duše svoje.”

GSAM 166Narod pokrenut nadnaravnom silom

GSAM 166.1Opet, o ovoj uzbudljivoj objavi on kaže:—

GSAM 166.2“Činilo nam se da je to bilo tako neovisno o ljudskom djelovanju da smo to mogli smatrati jedino ispunjenjem ‘ponoćnog vapaja’, nakon odgađanja Zaručnika i drijemanja i spavanja djevica, kada su sve trebale ustati i namjestiti svoje svjetiljke. Čini se da je posljednji posao dovršen; jer nikada prije nije bilo vremena kada su pojedine adventne skupine bile u tako dobrom stanju pripreme za Gospodnji dolazak.”

GSAM 166Raspolaganje svjetovnim posjedima

GSAM 166.3Pod poticajnom objavom adventnog učenja mnogi su se odrekli svoje zemaljske imovine, koristeći svoju imovinu za uzdržavanje javnih govornika u njihovom radu, ili za širenje tiskanih listova i traktata, ili za zadovoljavanje potreba potrebitih, dajući tako svijetu najbolji dokaz svoje iskrenosti i ozbiljnosti; dok su oni koji su se držali svoje zemaljske imovine i nisu prinosili nikakvu posebnu žrtvu za djelo, bili označeni od strane svijeta kao oni koji zapravo ne vjeruju u ono što ispovijedaju. Kao ilustraciju navest ću dva primjera, po jedan s obje strane pitanja.

GSAM 166Krumpirova njiva

GSAM 166.4Prvi je primjer jednog vjernika iz New Ipswicha u New Hampshireu, po imenu Hastings, koji je imao veliko polje izvrsnih krumpira koje nije iskopao. Njegovi susjedi bili su zabrinuti zbog njih i došli su mu ponuditi da ih iskopaju i besplatno smjeste u podrum, ako im dopusti, “jer”, rekli su, “možda će vam zatrebati.” “Ne!” reče gospodin Hastings, “namjeravam pustiti da to polje krumpira propovijeda moju vjeru u Gospodnji skori dolazak.”

GSAM 167.1Te jeseni, kako se može pročitati u novinama Claremont (N.H.) Eagle, New York True Sun i raznim drugim javnim časopisima, usjev krumpira gotovo je u potpunosti uništen zbog “truleži krumpira”. Kako je izraženo u Sunu: “Kako je bolno saznati da su čitave žetve ove vrijedne gomoljaste kulture uništene truleži. Dopisnik jednih filadelfijskih novina kaže da je usjev krumpira u toj saveznoj državi uništen. Jedini je kraj iz kojeg se čuje malo pritužbi Maine, ali i tamo usjev nije izbjegao bolest.”

GSAM 167.2Budući da je jesen bila blaga, a krumpir gospodina Hastingsa ostao je u zemlji do studenog, nijedan nije istrunuo. Posljedično, imao je obilnu zalihu za sebe i svoje nesretne susjede koji su bili tako zabrinuti za njegovu dobrobit prethodnog listopada, a koji su na proljeće morali od njega kupovati sjemenski krumpir i bili su sretni što su ga mogli dobro platiti. Ono što su oni smatrali velikom katastrofom za gospodina Hastingsa, Bog je pretvorio u zemaljski blagoslov, i to ne samo za njega, nego i za njegove susjede.

GSAM 167Odrekao se svoje vjere

GSAM 167.3Drugi slučaj dogodio se u mjestu u kojem živim. Bio je to slučaj člana crkve koji je mnogo govorio na sastancima o dolasku Gospodnjem u jesen 1844. godine. Bio je čovjek s priličnom imovinom i, između ostalog, imao je mnogo svinja u pravoj dobi za čuvanje do proljetne tržnice. Moj ujak, koji nije tvrdio da je pobožan, a čiji je posao bio kupnja i prodaja stoke, otišao je ovom deklariranom adventistu kupiti njegove svinje, ali je od njega doznao da ih ne želi prodati jer ih namjerava držati do sljedećeg proljeća kao “svinje za tov”. Ujak je došao mom djedu, koji je bio adventistički vjernik, i rekao: “Taj čovjek ne vjeruje u ono što ispovijeda.” “Zašto?” upita djed. “Zato,” reče ujak, “on kaže da će Gospod doći i da će svijet ove jeseni doći do kraja, a on želi zadržati svoje svinje do sljedećeg proljeća. Neka mi ne priča; ne vjeruje ni riječi od toga.”

GSAM 168Sredstva ponuđena prekasno

GSAM 168.1Bilo je ljudi koji su se držali svojih sredstava, boreći se sve vrijeme pod uvjerenjem da bi ih trebali upotrijebiti za napredak djela, sve dok nije bilo prekasno za njihovu investiciju. Takvi su dolazili onima koji su tiskali poruku, moleći ih suzama da prihvate njihov novac, ali odgovor je bio: “Prekasno ste! Platili smo za sav tiskani materijal koji možemo ikako distribuirati prije kraja. Unajmili smo nekoliko mehanički pogonjenih tiskarskih strojeva koji rade danonoćno; ne želimo više novca.” Jedan svjedok mi je posvjedočio da je vidio kako su ljudi stavljali tisuće dolara na stol pred izdavača časopisa Voice of Truth i u duševnoj boli ga molili da ih prihvati i upotrijebi. Odgovor je bio: “Prekasno ste! Sada ne želimo vaš novac! Ne možemo ga upotrijebiti!” Tada su upitali: “Zar se ne može dati siromašnima?” Odgovor je bio isti: “Pobrinuli smo se za trenutne potrebe svih onih do kojih možemo doći.” U duševnoj nevolji muškarci su uzeli svoj novac, izjavivši da je Bog nezadovoljan njima zbog njihove nevjere i zbog pohlepe koja ih je navela da zadrže sredstva od Božjeg djela kada su bila potrebna i rado bi se iskoristila.

GSAM 168Imenovani skrbnici

GSAM 168.2Karakteri i načela onih koji su ostavili svoje usjeve nepožnjevene i svoje radnje puste, kako bi širili tiskani materijal ili razgovarali i molili se s ljudima od kuće do kuće, bili su iznad svake kritike. Narod nije dovodio u pitanje da takvi muškarci i žene vjeruju svakoj riječi koju govore te da ih je pratila takva sila da iskreni ljudi nisu mogli opovrgnuti njihove riječi niti im se usprotiviti. Tisuće su na taj način dovedene do vjere u istinu te su tražile i našle Božje milosrđe.

GSAM 169.1Međutim, podrugljivi grešnik i svjetovni ispovjednik odlučili su da se ovo djelo širenja adventnih publikacija mora zaustaviti. Ti ljudi koji su obilazili općinu ili čitavu županiju i išli od kuće do kuće s ovom adventnom naukom, zanemarujući svoje poslove i obitelji, morali su, kako su rekli, biti izvan sebe i stoga im se moraju postaviti skrbnici. Navodni dokazi o neispravnom umu koje su vjernici pokazivali (a koji su se sastojali jednostavno od rada za spasenje njihovih bližnjih, bez dokaza da su obitelji patile zbog napuštanja poslova) bili su nedovoljan dokaz ludila; stoga je samo malo ljudi stavljeno pod skrbništvo. Sudeći po lakoći s kojom suvremeni protivnici govore o toj činjenici, čovjek bi pomislio da je bilo mnogo takvih slučajeva; no u svom radu kao adventistički propovjednik, koji je trajao više od pedeset i šest godina, susreo sam se samo s dva slučaja “millerovaca” koji su stavljeni pod skrbništvo. Kratak osvrt na njih možda neće biti na odmet.

GSAM 169Njegov vlastiti skrbnik

GSAM 169.2Prvi se slučaj dogodio u saveznoj državi New York, manje od trideset milja od mjesta gdje sam živio. Jedan je čovjek prihvatio adventno učenje, a bio je vrijedan oko 100.000 dolara. Otprilike je polovicu tog iznosa dao svojoj supruzi i djeci, koji nisu dijelili njegovu vjeru. Ostatak je smatrao svojim i koristio ga kako je htio; a budući da je dio toga išao za adventnu stvar, njegova su djeca uložila prigovor i savjetovala se sa sucem, moleći da se nad njihovim ocem imenuje skrbnik. Nakon što im je sudac objasnio dužnosti i ovlasti skrbnika u upravljanju imovinom, upitao ih je koga žele da imenuje. Nakon što su se neko vrijeme posavjetovali, odlučili su da ne poznaju nijednog čovjeka kojem bi smjeli povjeriti imovinu te su suca izvijestili da su odabrali svoga oca za skrbnika nad vlastitom imovinom. Sudac se okrenuo čovjeku i rekao: “Gospodine _____, vaša su vas djeca odabrala za pravu osobu za upravljanje vašom imovinom. Vaši su poslovi u potpunosti isti kao i prije nego što ste dovedeni pred sud.”³

GSAM 170Smiješna situacija

GSAM 170.1Drugi slučaj bio je slučaj Stockbridgea Howlanda iz Topshama, Maine. Bio je jedan od najboljih obrtnika u cijelom tom dijelu zemlje, majstor u izgradnji mlinova i mostova. U tom pokretu “ponoćnog vapaja” gospodin Howland je na konju obilazio nekoliko općina, raznoseći adventne novine i letke od kuće do kuće, na veliku iritaciju protivnika i podsmjehivača, koji su se žalili da je u toj distribuciji letaka zanemario svoj posao. Stoga su odmah osigurali imenovanje skrbnika, koji je imao više posla nego što je očekivao, jer mu je gospodin Howland poslao sve porezne službenike i, zapravo, svakoga tko je dolazio s računima na naplatu; “jer”, rekao je, “ne smatraju me sposobnim voditi bilo kakve poslove.” Ubrzo nakon toga okrug je želio izgraditi most preko rijeke Kennebec – most koji bi izdržao bujicu razbješnjelih voda i plutajućeg leda u vrijeme proljetnih poplava. Okružni povjerenici i općinski odabranici odlučili su da je Stockbridge Howland pravi čovjek za taj posao. Kad su mu donijeli tehničke specifikacije i ugovor da izgradi most, on je ironično rekao: “Gospodo, morat ćete ići mom skrbniku. Znate da me ne smatraju sposobnim da vodim vlastite poslove, a vi dolazite k meni da gradim most!” Situacija je bila pomalo preglupa za razborite ljude, pa je skrbništvo iznenada prekinuto. Dovoljno je reći da su njegovi progonitelji kasnije dali najponiznije isprike zbog nepravednog i neopravdanog postupka koji su poduzeli.