Poglavlje 11 — Poruka drugog anđela

GSAM 171.1“I za njim je slijedio drugi anđeo govoreći: Pao je, pao je Babilon, grad veliki, jer je napila sve narode vinom gnjeva bludnosti svoje.”¹

GSAM 171.2“Tada gospodar kuće, razgnjevljen, reče slugi svojemu: Iziđi brzo na ulice i uličice gradske i dovedi ovamo siromašne i šepave i onesposobljene i slijepe.”²

GSAM 171.3Gospod je preko svojih propovjednika uzburkao svijet porukom: “Došlo je vrijeme njegova suda” — porukom oko koje su se svi koji su se izjašnjavali kao njegov narod mogli ujediniti da su htjeli. To je bio prvi poziv na “večeru” svadbenu. Objavljeno je “onima koji su bili pozvani”.³ Kako je ovaj poziv odbačen raznim izgovorima, upućen je drugi poziv, u skladu s porukom drugog anđela.⁴ Ovim je pozivom Gospod odvojio narod da krene do kraja vremena s napredujućim svjetlom svoje istine.

GSAM 171Drugi poziv na svadbenu gozbu

GSAM 171.4Druga poruka – ona koja slijedi nakon vapaja sata suda – kaže: “Pao je, pao je Babilon, taj veliki grad, jer je sve narode napojio vinom gnjeva svojega bluda.” A drugi poziv na gozbu glasi: “Izlazite brzo na ulice i uličice grada i dovedite ovamo siromašne, one s invaliditetom, šepave i slijepe.” U svakom od tih spisa narod koji se izjašnjava kao Gospodinov nazvan je “gradom”. Zbog svojih proturječnih, zbunjenih vjerovanja nazvan je “Babilonom”. Prema drugom spisu koji se odnosi na posljednja vremena, vidimo da se neposredno prije Gospodinova dolaska njegov narod poziva iz “Babilona”: “Pao je, pao je veliki Babilon i postao je prebivalište đavola i zatočište svakog nečistog duha i kavez svakoj nečistoj i odvratnoj ptici... Izađite iz nje, narode moj, da ne budete suučesnici u njezinim grijesima i da ne primite od njezinih rana.”⁵

GSAM 172“Sjeti se kako si čuo”

GSAM 172.1U obraćanju crkvi u Sardisu čitamo: “Zato se sjeti kako si primila i čula, i drži čvrsto i pokaj se. Ako dakle ne budeš bdjela, doći ću na te kao lopov i ne ćeš znati u koji ću ti čas doći.”⁶ Čini se da je crkva u Sardisu nastala u vrijeme Reformacije, nakon mračnog razdoblja djela “Jezabele” – apostatske crkve. Crkvi u Sardisu rečeno je da je bila živa crkva; ali kada je čula i odbacila doktrinu o Gospodnjem dolasku, stavila se u položaj u kojem ju je taj događaj mogao zateći poput “lopova u noći”. Stoga, kako apostol Pavao navodi u 1. Solunjanima 5,1-5, takvo će biti stanje onih koji viču: “Mir i sigurnost”, kada je dolazak Gospodnji blizu. Oni koji slijede svjetlo istine nazivaju se “djecom dana” i Gospodin neće doći na njih kao lopov.

GSAM 172.2U ovom proročkom opisu sedam crkava vidimo da neposredno nakon pada crkve u Sardisu slijedi crkva Filadelfijska, ili (kako riječ znači) crkva bratoljubavi. Takvih je, doista, bilo 50.000 vjernika koji su, po poruci drugog anđela, izvedeni iz svih raznolikih crkava i ujedinjeni u jednu vezu bratoljubavi na velikoj temeljnoj istini o neposrednom Kristovom dolasku.

GSAM 173Kako je proglašena druga poruka

GSAM 173.1Midnight Cry od 12. rujna 1844. sadrži izjavu pastora J. V. Himesa o poruci drugog anđela i okolnostima koje su dovele do njezine objave. Njegovo je pismo datirano u McConnelsvilleu, Ohio, 29. kolovoza 1844. i glasi:—

GSAM 173.2“Kad smo 1840. započeli rad s bratom Millerom, on je već devet godina držao predavanja. Tijekom tog vremena stajao je gotovo sam. No njegov je rad bio neprekidan i djelotvoran u buđenju vjernika u istinsku nadu Božjeg naroda i nužnu pripremu za dolazak Gospodinov; kao i u buđenju svih slojeva neobraćenih za spoznaju njihova izgubljenog stanja te dužnosti neposrednog pokajanja i obraćenja Bogu, kao priprema za mirno susretanje sa zaručnikom pri njegovu dolasku. To su bili veliki ciljevi njegovog rada. Nije nastojao obraćati ljude nekoj sekti ili stranci u vjeri.

GSAM 173.3“Kad smo se uvjerili u istinu o nadolazećem dolasku i javno prihvatili tu nauku, imali smo ista gledišta i slijedili isti put među različitim sektaškim zajednicama, gdje smo, Božjom providnošću, bili pozvani na rad. Rekli smo propovjednicima i crkvama da nije naš posao razdvajati ih, dijeliti ih i ometati ih: imali smo jedan jasan cilj, a to je bilo dati ‘poziv’, upozorenje na sud ‘na vratima’, i uvjeriti naše bližnje da se pripreme za taj događaj.... Propovjednici i članovi koji su se poslužili našim radom, ali nisu iskreno prihvatili doktrinu, uvidjeli su da moraju ili ići s doktrinom, propovijedati je i održavati, ili će u krizi koja je bila pred njima imati poteškoća s odlučnim i postojanim vjernicima. Stoga su se odlučili protiv doktrine i odlučili, neki jednim, neki drugim putem, potisnuti tu temu. To je našu braću i sestre među njima dovelo u iznimno tešku situaciju. Većina ih je voljela svoje crkve i nije mogla ni pomisliti na odlazak. No kada su bili ismijavani, tlačeni i na razne načine lišeni svojih dosadašnjih povlastica i užitaka, i kada im je uskraćena ‘hrana u svoje vrijeme’, a zavodljiva pjesma o ‘miru i sigurnosti’ odjekivala im je u ušima od subote do subote, ubrzo su se odviknuli od svojih stranačkih sklonosti, ustali u punoj snazi, otresli jaram i uzviknuli, ‘Izađite iz nje, narode moj.’

GSAM 174U teškoj situaciji

GSAM 174.1“Ovo stanje stvari stavilo nas je u tešku situaciju, (1) jer smo bili na samom kraju našeg proročanskog vremena, u kojem smo očekivali da će Gospodin sabrati sav svoj narod u jedno; i (2) uvijek smo propovijedali drugačiju doktrinu; a sada, kad su se okolnosti promijenile, smatralo bi se nepoštenim s naše strane da se pridružimo zovu na odvajanje i raspad crkava koje su nas primile i našu poruku. Stoga smo oklijevali i nastavili postupati prema našem prvotnom stavu, sve dok crkva i propovjednici nisu doveli stvar do te mjere da smo, u strahu Božjem, bili prisiljeni zauzeti stav obrane istine i potlačene Božje djece.

GSAM 174Apostolski primjer za naš postupak

GSAM 174.2“‘I uđe u sinagogu te tri mjeseca hrabro govoraše, raspravljajući i uvjeravajući o stvarima koje se tiču kraljevstva Božjega. Ali kad su se neki okorjeli i nisu vjerovali, nego su pred mnoštvom govorili zlo o onome putu, on se odijelio od njih i odvojio učenike, raspravljajući svakoga dana u školi jednoga Tiranusa.’⁷ Tek kad su se ‘neki okorjeli’ i ‘govorili zlo o tom putu [Gospodinovom dolasku] pred mnoštvom’, naša su se braća potaknula da izađu i odvoje se od crkava. Nisu mogli podnijeti to ‘zlo govorenje’ ‘zlih slugu’, a crkve koje su mogle nastaviti put ugnjetavanja i ‘zlog govorenja’ prema onima koji su iščekivali ‘blagoslovljenu nadu’ za njih nisu bile ništa drugo nego kćeri mističnog Babilona. Tako su ih proglasili i doživjeli slobodu evanđelja. Iako se možda ne slažemo svi oko toga što čini Babilon, suglasni smo u trenutačnom i konačnom odvajanju od svih koji se protive nauku o skorom dolasku i kraljevstvu Božjem. Vjerujemo da je to pitanje života i smrti. Smrt je ostati povezan s onim tijelima koja olako govore o dolasku Gospodnjem ili mu se protive. Život je izaći iz svih ljudskih predaja, stajati na Riječi Božjoj i svakodnevno iščekivati pojavu Gospodnju. Stoga sada kažemo svima koji su na bilo koji način zapleteni u jaram ropstva: ‘Izađite iz njih i odvojite se, govori Gospodin, i ne dodirujte nečistu stvar; i ja ću vas primiti, i bit ću vam Otac, i vi ćete biti moji sinovi i kćeri, govori Gospodin Svemogući.’”⁸

GSAM 175Neobjašnjiv otpor

GSAM 175.1Wm. Miller ovako govori o sukobu koji je u to vrijeme postojao između crkava i adventista:—

GSAM 175.2“Potpuno je neprirodno i neobjašnjivo da kršćanske crkve isključuju ovu doktrinu i svoje članove zbog ove blagoslovljene nade. Znam da neke baptističke crkve kažu da ih ne isključuju zbog njihove vjere, već zbog njihova sudjelovanja u pričesti s adventnim vjernicima. Pa ako nije zbog njihove vjere u nadolazećeg Spasitelja, zašto sam ja isključen iz njihovih propovjedaonica, a da nikada nisam sudjelovao u pričesti ni s jednom drugom crkvom osim baptističke? To je lažan izgovor. Ali to ne može biti izgovor metodista i presviterijana; jer oni vjeruju u miješanu pričest. Zašto oni isključuju? Čuo sam da su neki isključeni zbog ‘pjevanja’ melodija o drugom dolasku; drugi zbog ludila, a jedino ludilo koje je dokazano protiv njih bilo je to da su budno iščekivali Krista. O Bože, ‘oprosti im, jer ne znaju što čine.’”

GSAM 176Storrs o stavu crkava

GSAM 176.1George Storrs govorio je o stavu crkava prema adventistima na ovaj način:—

GSAM 176.2“Koja od njih trenutno ne govori: ‘Sjedim kao kraljica’? I koja od njih ne uživa u ideji da će jednoga dana osvojiti svijet i podvrgnuti ga svojoj vjeri? Koja će od njih dopustiti da duša ostane među njima u miru, a da otvoreno i neustrašivo ispovijeda svoju vjeru u skori Kristov dolazak? Zar uvjeti za miran ostanak među njima nisu da se ‘potpuno suzdržite’ od javnog izražavanja vjere u dolazak Gospodinov ove godine, bez obzira na vaša uvjerenja o toj temi i koliko god vam bilo važno uzviknuti: ‘Bojte se Boga i dajte mu slavu, jer je došla ura njegova suda’?”

GSAM 176Mansfieldovo svjedočanstvo

GSAM 176.3L. D. Mansfield, pišući iz Oneide, N.Y., 21. ožujka 1844., ovako svjedoči:—

GSAM 176.4“Bog djeluje na umovima svoje drage djece koja iščekuju Gospodina s neba i vodi ih ne samo da poslušaju anđela ‘koji ima vječno evanđelje da propovijeda, govoreći: Došlo je vrijeme njegova suda,’ nego i da poslušaju sljedeću zapovijed: ‘Izađite iz nje, narode moj!’ Više sam nego ikad prije uvjeren da vjerske organizacije današnjice čine ne mali dio onog Babilona koji će nasilno biti srušen i više se nikada neće naći.... Čini mi se, međutim, da je u nekim organizacijama sličnost s malim rogom najupečatljivija. Nekoliko primjera će to ilustrirati.

GSAM 176Očitovanje duha rulje

GSAM 176.5“Jedan brat koji je vrlo uspješno djelovao u ovom kraju propovijedajući dolazak Gospodnji dogovorio je održati predavanje na određenom mjestu u određeno vrijeme. Gospod je tako uredio da je bio šesnaest milja udaljen od dogovorenog mjesta, ali je ondje bio _____ propovjednik na čelu rulje, s katranom i perjem, s namjerom da ih nanesu tom sluzi Svevišnjeg Boga. Isti je taj propovjednik ubrzo nakon toga započeo duhovnu obnovu, ali sve je bilo hladno i ledeno poput sjevernog ledenjaka — nijedna duša nije bila probuđena niti obraćena. Napokon je propovjednik rekao da vjeruje kako će ‘morati zauzeti klupu za pokajnike’.

GSAM 177.1“Vođa vjerske skupine u ovom selu rekao je svojoj skupini, otkako ovdje održavamo sastanke, da ako bi mu netko došao u kuću i rekao da vjeruje kako će Krist doći ove godine, on bi ga izbacio van.”

GSAM 177Dužnost prema crkvama

GSAM 177.2U ovom ćemo trenutku iznijeti svjedočanstvo iz obraćanja adventnoj konferenciji vjernika okupljenih u Bostonu, Massachusetts, datiranog 31. svibnja 1844., koje su potpisali Wm. Miller, Elon Galusha, N. N. Whiting, Apollos Hale i J. V. Himes. Oni kažu:—

GSAM 177.3“O našoj dužnosti prema crkvama također možemo reći nekoliko riječi. Opasnost ovdje, kao i u većini drugih slučajeva, čini nam se da je u krajnostima. Prvi oblik opasnosti jest dopustiti da nam autoritet crkve s kojom smo povezani nametne šutnju u takvom pitanju dužnosti. Ne sumnjamo da su se tisuće ljudi dovele pod osudu pred Bogom udovoljavajući nebiblijskim zahtjevima svojih crkava u ovoj stvari, a koji bi, da su bili odlučni i vjerni, sada bili u mnogo sigurnijem i korisnijem položaju, iako bi i oni mogli biti pozvani na patnju.

GSAM 177.4“Drugi oblik opasnosti jest popuštanje duhu osvete prema crkvama zbog njihove nepravde prema nama i vođenje neselektivnog rata protiv svih takvih organizacija. Što se tiče dužnosti adventista u odnosu na crkve s kojima su povezani, ako bismo bili pozvani to učiniti, ne bismo mogli dati nikakva uputstva koja bi se mogla primijeniti općenito. Moraju postupati u strahu Božjem, kako to zahtijevaju okolnosti slučaja.

GSAM 178.1“Međutim, trebamo biti odlučni u obavljanju svoje dužnosti, svjedočeći za istinu u svim prikladnim i odgovarajućim prilikama. I ako time izazovemo ogorčenje kod crkava, i one nam zaprijete izbacivanjem ako ne šutimo (iako, ako smatramo da je bolje prijateljski prekinuti vezu s crkvom, to može biti bolji put), činimo svoju dužnost i, kad nas izbace, budimo strpljivi podnoseći nepravdu i spremni s našim Gospodinom ‘izaći izvan vrata, noseći njegovu sramotu.’”

GSAM 178.2Iz ovih citata o postupcima crkava prema onima koji su donosili poruku drugog anđela, lako se može vidjeti kako se, kao prvi rezultat upućivanja ovog drugog poziva na “večeru”, o onima koji su bili okupljeni u jedno duhovno stado govori kao o “osakaćenima”, “šepavima”, i “slijepima”, što snažno sugerira loše postupanje koje su pretrpjeli od “udaranja” njihovih “susluga”, od kojih su bili odvojeni.

GSAM 178Odvojeni narod izabran da primi nove istine

GSAM 178.3Svrha Gospodnja jasno se može razaznati u stvaranju posebna naroda kroz objavu poruke drugoga anđela — drugog poziva na “večeru” — i “ponoćnog vapaja”. Drage istine za posljednje dane trebale su se istražiti i objaviti — djelo koje se nije moglo obaviti u crkvama “vezanim za vjerovanja” ni više nego što je apostolska crkva mogla naviještati evanđelje svijetu, a da pritom zadrži vezu sa židovskim sektaškim zajednicama. Bog je ondje pozvao na odvojenost,⁹ a pozvao je i na odvojenost adventnih vjernika od onih koji bi ih nastojali zadržati unutar kruga svojih vjerovanja.

GSAM 179Storrsova brošura “Six Sermons”

GSAM 179.1Ubrzo nakon ovog istupanja primjećujemo da je svjetlo došlo adventnim zajednicama o temi buduće kazne, kako je izloženo u brošuri “Six Sermons” Georgea Storrsa, koja zauzima stajalište da je čovjek po prirodi smrtnik; da su mrtvi nesvjesni između smrti i uskrsnuća; da će konačna kazna za bezbožnike biti potpuni nestanak; i da je besmrtnost dar Božji, koji se prima samo vjerom u našega Gospodina Isusa Krista.

GSAM 179.2Tisuće adventista prihvatilo je ovo učenje o ljudskoj prirodi, ali ne i svi. Njegovo odbacivanje nije izazvalo zbrku među njima, jer se smatralo isključivo pitanjem vjere, a ne ispitom moralnog statusa; stoga je zajednički napor da se svijet upozori na Kristov bliski dolazak ostao neprekinut. To je, međutim, izazvalo bijes crkava protiv njih.

GSAM 179Nesposobni opovrgnuti “Six Sermons”

GSAM 179.3Metodistički propovjednik u gradu u kojem sam živio, koji se prethodno pridružio propovijedanju adventne doktrine 1843. godine, primio je “Six Sermons”, pročitao ih i priznao članovima svoje crkve da nije u stanju opovrgnuti doktrinu; ali kad je saznao da mnogi članovi njegove crkve prihvaćaju doktrinu, savjetovao je druge da ne čitaju knjigu, jer bi “vjerovali doktrini ako je pročitaju.” U rujnu 1844., nakon što se taj propovjednik vratio s godišnje konferencije, ustao je u svojoj propovjedaonici i javno se odrekao adventne doktrine te je ponizno zatražio oprost od crkve što je ikada pozvao predavače da govore u crkvi.

GSAM 179Suđen zbog hereze

GSAM 179.4Na taj postupak propovjednika ubrzo je uslijedio pokušaj da se adventni vjernici optuže za herezu; no budući da im je bilo dopušteno braniti se iz Biblije, crkva nije ostvarila pobjedu. Nekoliko je osoba isključeno iz ove crkve jer njihov način života nije bio u skladu s crkvenom disciplinom, a mnogi su se drugi povukli zbog isključenja članova čija vjera nije mogla biti dokazana suprotnom Svetom pismu. Tako je adventna doktrina zauvijek isključena iz crkve u kojoj su stotine ljudi pronašle Spasitelja i našle sreću u Bogu.

GSAM 180.1Ono što se dogodilo u mom rodnom gradu dogodilo se i u stotinama drugih crkava diljem zemlje. Oni koje su njihova bivša braća tako tretirala pronašli su mnogo utjehe u riječima proroka Izaije: “Čujte riječ Gospodnju, vi koji drhtite pred njegovom riječju: Vaša braća koja vas mrze, koja vas izbacuju zbog imena mojega, govore: Neka se Gospodin proslavi; ali on će se pojaviti na vašu radost, a oni će se posramiti.”¹⁰

GSAM 180Prikaz gnjeva bezbožnika

GSAM 180.2Kako se približavao dan na koji se Gospodin očekivao, vjernici su postajali revnosniji u svom radu, a bezbožnici su se sve žešće razjarivali i podsmjehivali, što se vidi iz sljedeće izjave urednika časopisa Midnight Cry od 31. listopada 1844.:—

GSAM 180.3“Učinak koji je ovaj pokret imao na nepravedne također je uvelike poslužio da nas učvrsti u uvjerenju da je Bog u njemu. Kad su se Božja djeca sastala da se pred njim poklone i ponize te da se pripreme za njegovo pojavljivanje, kao što je dolikovalo društvu grešnika koje se moglo spasiti samo milošću, bezbožnici su pokazali najveću zlobu. Kad nismo objavili nikakvu obavijest o našim sastancima osim u vlastitom listu, niti smo pozvali javnost, sinovi Belijara nagurali su se na njih i prouzročili veliku uznemirenost. U subotu navečer, 12. ovog mjeseca [12. listopada 1844.], nismo održali sastanak u tabernakulu kako bi crkveni sluga [čuvar crkve] imao priliku očistiti kuću za subotu [nedjelju]. No rulja je provalila u kuću i uskratila čak i tu povlasticu. Međutim, gradonačelnik je, bez da ga je itko tražio, odmah intervenirao i izbacio ih.

GSAM 181.1“Na našim sastancima sljedeće subote, nakon što je tabernakul bio ispunjen, gusta gomila okupila se na ulici ispred zgrade, a mnogi od njih bili su razjareni što itko vjeruje u dolazak Gospodnji. Navečer, zbog uzbuđenja naroda, sastanak nije održan; ipak je ulica bila rano ispunjena ruljom; no brza intervencija gradonačelnika i njegove učinkovite policije očistila je ulicu, nakon što je nekoliko njih poslano u policijsku postaju. Ponašanje rulje mogli smo usporediti samo s onim koje je okružilo Lotova vrata u večeri pred uništenje Sodome.... Taj njihov pokret bio je tako iznenadan, istovremen i opsežan da nas je njegova pojava prvog dana sedmog mjeseca židovske godine u uvjerenju učvrstila da je ovo taj mjesec.”

GSAM 181Podsmjehivači obučeni u halje uznesenja

GSAM 181.2Dana 22. listopada 1844., na dan kada su se završile dvije tisuće tristo dana, u Parisu u Maineu, dok su se vjernici okupili u domu molitve, predano moleći Boga u iščekivanju da će Gospodin doći toga dana, podsmjehivači su se okupili oko kuće, pjevajući satirične pjesme. Dvojica tih nasilnika obukla su duge bijele halje, popela se na krov kuće, pjevala pjesme i ismijavala one u kući koji su se molili i čekali dolazak Gospodinova.

GSAM 181.3Vjerojatno je da je od ove okolnosti potekla neistina o tome da su adventisti odijevali halje za uznesenje; jer unatoč tome što su adventni časopisi nudili nagrade i do 500 dolara za jedan autentičan slučaj u kojem je adventist odjenuo halju za uznesenje 1844. i tako čekao dolazak Gospodnji, nikada nije predstavljen ni jedan takav slučaj.

GSAM 182Vizija Hazena Fossa, 1844.

GSAM 182.1Otprilike u to vrijeme u mjestu Poland, u saveznoj državi Maine, živio je mladić po imenu Hazen Foss, koji je čvrsto vjerovao da će Gospodin doći desetog dana sedmog mjeseca. Bio je to čovjek uglednog izgleda, ugodnog držanja i prilično dobro obrazovan. Nekoliko tjedana prije završetka “ponoćnog vapaja”, Gospodin mu se približio i dao mu viziju u kojoj mu je prikazano putovanje adventista do grada Božjega, sa svim opasnostima na tom putu. Dobio je neke poruke upozorenja koje je trebao prenijeti, a također je imao uvid u kušnje i progonstvo koje bi posljedično uslijedilo ako bi bio vjeran u pripovijedanju onoga što mu je bilo pokazano. Njemu su, kao i gospodinu Foyu, bila pokazana tri koraka pomoću kojih bi Božji narod u potpunosti stigao na put prema svetom gradu. Budući da je čvrsto vjerovao u Gospodinov dolazak “za još nekoliko dana” (kako su tada pjevali), dio vizije koji se odnosio na tri koraka na putu bio mu je neobjašnjiv; a budući da je prirodno bio ponosna duha, povukao se pred križem i odbio to ispričati. Vizija je ponovljena drugi put, a uz to mu je rečeno da će mu, ako i dalje odbije ispričati ono što mu je pokazano, teret biti uzet i dan jednome od najslabije Gospodnje djece, onome tko će vjerno prenijeti ono što Bog objavi. On je ponovno odbio. Tada mu je ukazana treća vizija i rečeno mu je da je oslobođen, a teret je položen na jednoga od najslabijih među slabima, koji će izvršiti Gospodinovu zapovijed.

GSAM 182Foss ne uspijeva ispričati svoju viziju

GSAM 182.2To je prestravilo mladića te je odlučio ispričati ono što mu je bilo pokazano, te je u skladu s tim objavio svoje okupljanje. Narod se okupio da vidi i čuje. On je pažljivo ispričao svoje iskustvo, kako je odbio ispričati ono što mu je Gospodin pokazao i što će proizaći iz njegova odbijanja. “Sada”, reče, “ispričat ću viziju.” Ali, nažalost, bilo je prekasno: stajao je pred ljudima nijem kao kip i naposljetku je u najdubljoj agoniji rekao: “Ne mogu se sjetiti ni jedne riječi vizije.” Kršio je ruke od boli govoreći: “Bog je ispunio svoju riječ. Uzeo mi je viziju”, i u velikoj duševnoj nevolji rekao: “Ja sam izgubljen čovjek.” Od tog je trenutka izgubio nadu u Krista i upao u stanje očaja. Nikada više nije prisustvovao adventističkom sastanku i nije imao osobnog interesa za religiju. Njegovo je ponašanje u mnogim pogledima, blago rečeno, bilo ponašanje nekoga lišenog blagog utjecaja Duha Učitelja, nekoga “prepuštenog vlastitim putevima, da se ispuni vlastitim djelima”. U tom je stanju uma umro 1893. godine.

GSAM 183Fossova vizija koju je ispričao netko drugi

GSAM 183.1Otprilike tri mjeseca nakon što nije uspio prisjetiti se svoje vizije, čuo je iz susjedne sobe kako druga osoba pripovijeda viziju. Sastanak se održavao u kući u kojoj je i on bio. Nagovarali su ga da dođe na sastanak, ali je odbio. Rekao je da je vizija bila jednaka onoj koja mu je bila pokazana koliko god su dvije osobe mogle ispričati istu stvar. I tako se saznalo ono što je vidio, a nije se mogao sjetiti dok je pokušavao ispričati. Kad je kasnije ugledao tu osobu, rekao je: “To je instrument na kojeg je Gospodin stavio teret.”

GSAM 183Žalosno razočaranje

GSAM 183.2Deseti dan sedmog mjeseca, po židovskom računanju vremena (22. listopada 1844.), napokon je došao. Zatekao je tisuće i tisuće onih koji su u tom trenutku tražili ispunjenje svojih nada. Nisu se pripremili ni za što zemaljsko nakon tog datuma. Nisu čak gajili ni misao: “ako se to ne ostvari”, nego su planirali svoje zemaljske poslove kao da su očekivali da će taj dan označiti kraj razdoblja njihovih prirodnih života. Upozoravali su i poticali nepravednike da pobjegnu od nadolazećeg gnjeva, a mnogi od njih bojali su se da bi poruka mogla biti istinita. Savjetovali su i molili se sa svojim rođacima te su se oprostili od onih koji nisu predali svoja srca Bogu. Ukratko, oprostili su se od svih zemaljskih stvari sa svom svečanošću onoga koji smatra da će se uskoro pojaviti licem u lice pred Sudcem cijele zemlje. Tako su se, u gotovo bezdisnoj tjeskobi, okupili u svojim bogomoljama, očekujući da će svakog trenutka čuti “glas arhanđela i trubu Božju” i vidjeti nebesa u plamenu slave njihovog dolazećeg Kralja.

GSAM 184.1Sati su polako prolazili i kad se napokon sunce spustilo ispod zapadnog horizonta, završio je židovski deseti dan sedmog mjeseca. Sjene noći ponovno su proširile svoj tmurni plašt nad svijetom; ali s tom tamom došla je i bol tuge u srca adventnih vjernika, takva kakva može naći samo paralelu u tuzi učenika našega Gospodina, dok su svečano koračali prema svojim domovima u noći nakon raspeća i pokopa onoga kojega su tek prije kratkog vremena trijumfalno ispratili u Jeruzalem kao svoga Kralja.